Uho,grlo ,nos - po tko zna koji put ,samo ovaj put su klinci "surađivali" sa doktorom.Doduše Ivana je uhvatila panika čim je skontao da se iza vrata nalazi liječnik.Odma nervoza,zujanje, trka...Jer nismo išli u bolnicu već u privatnu ordinaciju.
Marija je za razliku od njega hrabro problijedila i ostala sjedit u čekaonici.
I iako smo im oboma govorili da će ih barba samo malo pregledat - strah je učinio svoje.
I u ordinaciji , dok smo razgovarali sa liječnikom - Marici se vratila boja,a Ivan je i dalje strepio.
Tek kad je vidio da je Marija sišla sa stolice i da je dobro počeo se smirivat. Sjeo je na stolicu sam i doktor je odradio pregled - koliko je bilo dostupno za vidit.
A onda je važno frajerski sišao sa stolice - kao nije se on ni malo bojao.
Nalaz je dobar - sve je uredno što se tiče ORL - sad moramo obavit evocirane slušne potencijale - kontrola.
Kaže nam liječnik - da oboje čuju i kontaju šta im se govori.Znaju sve što im pričaš.
I Ivan je kad ga je liječnik tražio da zine i kaže A - zinio i rekao A.
Na kraju prije odlaska Ivan je bio ko anđelak na svojoj stolici,a Marija me počela ljubit.
Post je objavljen 07.07.2006. u 18:00 sati.