Kad sam bila mala...
Volila san gledat splitski festival,bio mi je zakon!
Pa san onda uvik slušala radio Split ,i to pogotovo nediljon kad su išli pozdravi i želje koji put i od kasno u noć...
I tako,sve šta je imalo ikakve veze sa Splitom - meni je bilo kao da imam kontakt sa svojom velikom ljubavi...
Volim moju Neretvu ,ali volim i Split .Neka tajna veza...
U Metkoviću sam odrasla i provela svoje djetinstvo i mladost,završila školu i kad dođem doli svi su mi poznati.Ugodno je vidjeti poznata lica ,bez obzira jesu li sjećanja na njih pozitivna ili negativna...
U usporedbi sa Splitom ,Metković mi dođe kao mala oaza mira...
Malo misto di svak svakoga zna i to generacijama unazad???
Znaju i odakle mu je ćaća sišao i sa kojeg brda je pokupio njegovu majku?
Malo misto i perušina.Operušaj da nebi bio operušan!!!Otprilike!
Pa onda, lijeva strana žuga na desnu,a desna žuga na lijevu...Jer ovi sa desne su došli iz Jezera,Borovaca,Desana...a ovi sa lijeve su starosjedioci i oni koji su došli sa Vidonja,Badžule i Bijeloga Vira...Ovi sa lijeve su gravitirali prema Dubrovniku - a ovi sa desne prema Splitu.
I sa desne strane Neretve se nalazi stara Narona u mjestu Vid.
Na vrh brda ,u čijem se podnožju smjestila Narona i Vid nalazi se crkva Gospe Sniježne i pored nje skulptura -Domagojevi strijelci .
Jer tko još nije čuo za Neretvanske gusare?I za kneza Domagoja ?
A sa lijeve strane pored mjesta Badžula nalazi se veliko jezero Kuti ... predaja kaže da se jezero prostire iznad potopljenog grada .Kažu neki iz Opuzena da je Troja doli negdi?A neki tamo iz bijelog svita kaže da je Troja u Gabeli koja se nalazi od granice RH kojih 6-7 km.Ko će ga znat...Znam samo da narod jedno mjesto uz jezero zove Trojavina .
I eto , što zbog genetike i što zbog porijekla - naučili me još kao malu ,veslati u trupi.Najveći uspjeh je bio ,ako se uspiješ iskrast sa trupinom i odveslat!Doduše,pri povratku je bilo svega,ali vrijedilo je za ono uzbuđenje i gušte dok veslaš kroz kanale...I, šta su ti geni! Znali smo uzet trstinu i lovit ribu .Jednom nam se dogodilo da nam je trupica pustala vodu ,pa od ribičije nije bilo ništa.
Lađa se ,kad sam ja bila mala, nije veslala već se stavljala "penta" i već tada su bile jako ,jako rijetke...
Ta lađa je branila i hranila ...U njoj se rađalo i umiralo.
Danas se lađa izvukla iz mraka zaborava...
Lađa ujedinjuje i staro i mlado i lijevu i desnu stranu .
Jer da lađa može dobro ploviti,svi lađari u lađi trebaju u istom ritmu veslati.Za to je zadužen mali od lađe,koji im udara ritam zaveslaja bubnjem.
Svake druge nedilje 8 mjeseca kreće maraton lađa ,od mosta u Metkoviću do rive u Pločama.
A to se ne može opisat riječima ,šta čovjek iz Neretve osjeća kad lađari krenu u startu od mosta...Uskuvaju geni ,uzlupa se srce...
Maraton treba doživit!
Post je objavljen 31.07.2006. u 22:37 sati.