Maci još nismo dali ime.

A tako je smješan i malešan...
Dolazi k sebi ,i danas kad se osovio i počeo šetat skontam da ni hodat nezna kako treba.Mali,malešni mačak kojega je netko odvojio od mame.Pije samo mlijeko - eto koliko je malešan.

Al je zato puhao ko zmaj ,kako to mačke već rade dok se nije opustio ... Sad se mazi,igra ... i jako bitno - kaka u pijesak.Pustiš mače da samo odabere mjesto ( obično je to jedan od kuteva) i onda joj na to mjesto uvališ posudu sa pjeskom prije nego je započela sa poslom. Kad navikne na pjesak onda se može mjenjati i mjesto za obavljanje nužde.


Ja bih ga nazvala Šeprtlja ili Mrvica ... ili Mrljo... nisam pametna.
Ante bi Šapica - ima na jednoj stražnjoj šapici malo bijele dlake...
A suprug - njemu je svejedno.
Samo ponavlja -Moj mačak!
Di je moj mačak? Jeli moj mačak jeo ? ??????
E sad i ja imam svoga mačka...?

Zapravo je meni moj suprug zanimljiv .Kad je Ante donio Tinu ( naša prva maca) -dobio je slom živaca.
Kad je Ante donio Cicu - nije se naljutio već je rekao -ako ne bude pravio probleme da može ostat.

Nakon tri mjeseca što nam nema Cice - on kaže da mu FALI mačak.
I onda mi dođe doma i donese NJEGOVO mače!

Pošao moj dragi danas u "Emmezetu" - po plastične police za balkon.Toga uvik fali,sto sitnica za negdi odložit.
I tako pošao po police i sa policama donio još nešto ?

- A,pošao ja doma i stao kraj auta ,a on se skupio kraj prednjeg kotača i kuka.I nisam ga moga slušat,pa sam ga pokupio doma!

- I od cijelog parkirališta,on baš kraj tvoje gume? - za nevjerovat...

- Je ! I kuka li ga kuka...

Ante zna šta ćemo s njim - ostavit ga doma. Hrane imamo ( ostalo briketa) ,pijeska imamo,korpu imamo i šampon za okupat ga... A imamo i ogrlicu sa zvoncem.
E to je Cicino-to mu ne dam.

Marija ga pogledala,bacila smješak i rekla - Maca !

Ivan je kao nezainteresirano prošao pored mačića jedno 6-7 puta , i svaki put je kao ne gleda,a onda kad je prođe nabaci smješak.

I odmah smo se dogovorili- škopit ga nećemo.
Cijepit ćemo ga i kad mu udari donja u gornju - pustit ćemo ga vanka. Ako nam se vrati,dobro, a ako se ne vrati - držat ćemo se toga da je našao mačku svog života i - otišao.
Danas postoji svašta nešto za kućne ljubimce.Recimo,utrljaš mačku tekućinu protiv buha iza vrata i tri mjeseca je miran-može odat vanka i bit -čist.A dok je u kući to mu ne treba.
Tako smo uradili i sa Cicom.Nismo ga imali srca-uškopit.Nije se vratio nakon trećeg puštanja u život.
Tješimo se da je pronašao mačku svog života.

I sad eno ga ,naš novi mali sustanar čist,opran,sit ... spava. Još mu samo fali ime!

Danas je moj dan - za izać malo vanka - bez djece i muža. Odem ja popodne vanka ,kontam, da me sunce malo obiđe.A ljudi moji - koja greška.
Di mi je pamet bila,pa da sam barem kapu kakvu ponila?Smantalo me nakon dvadeset minuta pješaka i to po manje više hoda u hladovini. Oćale su bile na glavi ,( vidne ,jer ako ih ne skinem ostane mi bijelo pod očima,a ostatak lica koliko toliko dobije boje) - pa neznam pravo jel me smantalo od sunca ili od dioptrije.
Jedva dooooočekala ,sladoled. A onda polako do rive ,doslovno s noge na nogu.A kad se sjetim kako sam prije mogla hodat i hodat i hodat - i ne bi me smantalo.

I tako sjednem ja na klupu,prvi red do mora .Vjetar pušika,hladi.
More se lagano valja - ljudi moji gušta,skoro za zaspat.
I ližem sladoled. Gledam bakicu kako baca golubovima "nešto" - bitno da se skupljaju oko nje.
I onda me u gledanju te lijepe slike prekine ,doslovno, mali rebac. Skočio mi dečko na koljeno,javio mi se otprilike ovako - ććuććućuu i skočio na pod.
Gledam ja njega zbunjeno i skontam - Hoće rebac korneta.
Otkinem mu komadić,a on ga mazne.Pa šta sad,mislim i otkinem još jednom ,još jednom i još jednom...

Vidiš ti malog,ali hrabrog rebca!Zna šta hoće!

Zaustavi murjak Audi quatro, zatraži dokumente, pa se u čudu stane
zagledavat unutra: "Dečki, kol'ko vas ima unutra ?"
"Pet."
"E dečki, nece ići. Ovo je Audi quatro, znači četiri, pa vas po tome
samo četiri smije biti unutra."
"Pa kako, gledajte da je registrirano na pet."
"Nemojte vi tu mene farbat, kao da ja ne znam strane jezike."
"Pa pitajte si kolegu, on ce vam valjda znati reći."
"A nemojte vi njega, on se jos svađa s onom dvojicom iz Fiata Uno."

Pazi ovo - kao ne zna,hm?

Gleda Marija televiziju,u nedilju ili subotu,ne mogu se sjetit.Poanta je da je televizija prikazala splitske bačvice i kupače i priča ide da se ljudi kupaju,da je more toplo i da su splićani otvorili sezonu kupanja...
Gleda Marija i sad ide ono bitno!

Otiđe u sobu u ormar - ronda,traži - i vadi konačno,kupaće kostime. Odvoji one koji se nose od onih koje bi mama trebala stavit u arhivu ,ali joj se neda.
Nastavlja rondat dalje- penje sa na policu i GURA ručnike ,da bi dobavila ručnike za plažu koji se nalaze spremljani iza ovih šta se koriste u kući. Ne može sama obavit misiju i traži me da joj pomognem uz obavezni - blink,blink ,okicama.Samo sam joj malko pomogla.
Dakle i to je obavila.
Nakon toga je krenula u ostavu.Tamo su šlape spremljene i torba za plažu. Samo i do šlapa je posao doć,no djevojčica je bila uporna i izvadila je šlape za mamu ,tatu i sebe.
-A njih dvojica Marija?Izvadila si im kupaće,a šlape? - mala se samo razvalila smijat- možda misli u sebi,neka idu bosi?!

I tako ,Marija je spakirala torbu - složila je ručnike i to onako kako ih mama slaže ( virila mama iza zida ) spakirala ih u torbu i sad samo čeka kad ćemo na plažu ...

Jer kažu na televiziji da je sezona kupanja u Splitu počela - ma vidi ti moje male

Još jedan Marijin crtež...

I da...pitaju nas danas - dali Marija vozi biciklo ?
Da mislim,vozila ga je - tricikl,a sad zna koji put kod Goge sjest na kućno i onda - "vesla" ...i to stoji na nogama i "vesla"...

Zašto je kokoš prešla na drugu stranu ceste?

Anto Đapić:
"Krenula je prema Drini da provjeri stanje hrvatskih
granica."

Bill Gates:
"U drugom kvartalu 1998 izdat ćemo beta verziju Kokoš 98
koja će istodobno prelaziti cestu I nesti 32-bitna jaja
sa ActiveX kontrolama ugrađenim u mućak."

Sigmund Freud:
"Činjenica da uopće razmišljamo o tome da kokoš prelazi
ulicu dokaz je naših potisnutih seksualnih frustracija".

Sadam Hussein:
"To je bio ničim izazvani akt provokacije i zato smo
opravdano zasuli kokoš sa 35 tona bojnih otrova."

Milan Đukić:
"Zasigurno je bila reč o kokoši srpske nacionalnosti.
Ona je tim činom želela da svrati pozornost svetske
javnosti na položaj srpskog naroda u Hrvatskoj."

Darwin:
"Kokoši su tijekom evolucije prirodnim odabirom postale
disponirane da na određenom stupnju razvoja počnu
prelaziti cestu."

Stari chicha Jeremija:
"Eh, sinko, u moje vrijeme nije se pitalo zašto kokoš
prelazi cestu."

Franjo Arapović:
"Ha?", "Koga?", "Čega?"

Vlado Gotovac:
"Zato što je vladajuća struktura navela kokoš na
razmišljanje da to čini po svojoj slobodnoj volji, a
zapravo kokoš je to učinila u službi i po diktatu stranke
na vlasti."

Friedrich Nietzche:
"Zato što kada kokoš prelazi cestu, cesta istodobno prelazi
kokoš."

Dino Rađa:
"Ne dajem intervjue i nemojte me slikati."

Albert Einstein:
"Da li je kokoš prešla cestu - ili je cesta prešla kokoš -
vrlo je relativno i ovisi od točke promatranja."

Ministarstvo unutrašnjih poslova:
"Naša ekipa upravo vrši očevid. Kad dobijemo prve rezultate
izdat cemo službeno priopćenje."

Miroslav Kutle:
"Kokoš? Koliko dionica ima ta kokoš?"

Doša nam je veeeeeliki nosač zrakoplova u Split!

A ,čovječe - šta je ono!Kakva televizija...ono treba vidit pa taman i sa milju i nešto udaljenosti Veliki mirotvorci -moš si mislitI prolaze ljudi,naši,i govore među sobom-
- I šta kažu,da je veći od našeg zvonika?
- Ma lažu sto posto ...

Ma moš govorit kontra mene,i kontra cilog svita,al neću da čujen ništa,ništa kontra Splita!
Diš govorit da je veći od kampanela Sv.Duje ?*

I ti ameri ,pričaju oni i misle da se ništa ne razumi šta govore...Ne znaju oni da se u nas engleski uči od mali nogu.
I tako odaju po Splitu i nikoga nije briga...kao da su tu svaki dan...samo što oni nas ne razumiju,a mi njih da.

A mi smo i večeras obavili svoj đir po Splitskoj rivi ...do jagoda i forneta.
U Splitu je kilo jagoda - 12 kuna ,a kilo trešanja 15 kuna na pazaru u popodnevnima satima?

Ivan je danas u vrtiću sve odradio - povezao je i boje i skupove!!!!
Nije htio ponavljat slova,ali se nije ni zastidio i sakrio ... već smo se gledali - oči u oči.

Antu stvarno pošla tehnika..htio je danas instalirat nekakav program sa interneta na grafičku koji nije poželjan-a mali mudrac nije pitao jeli odgovara program za računalo.Srećom instalacija nije obavljena do kraja.

Uf ,dobro je.

Ovih nekoliko zadnjih tekstova sam pisala u zadnjih nekoliko mjeseci i to uz neki događaj koji bi se dogodio...i sad sam ih stavila na svoj blog...


A jučer... e jučer smo bili u šetnji... ostavili smo meštru da nam izradi slike sa rođendana...Kupili smo fornete-to se podrazumjeva...i sladolede , jer Marija ne jede ni fornete , ni jagode ... a ni meso Marija ne jede .Jedino meso koje pojede su pileći fileti spremljeni na pariški...Što se tiče ostalog mesa - ni čut.
Pa joj pjevamo...Ništa meso ništa riba ,zelenilo Mara šiba!
A kad jedemo rižoto !
Strpljiva Marija skuplja na viljušku meso i kad se tata okrene uvali mu u tanjur.I tako nekoliko puta,a muž se pravi kao ne vidi...a Marija se pravi kao da ništa nije radila!

I tako šetamo i kupimo "snjeguljice" ...i onda moram skidat čokoladu sa njega (inače čokoladu može jest u svaka doba ??? ) i tek tada ga jede.
Ivan je još bolji...Samo mu treba skinit papir i dok kažeš - čokolada - sladoled je doslovno pojeden.

Danas sam se "natezala" sa Ivanom i uspio je tri puta izgovorit slovo A.
A šta je stidan ,kaže i onda se sakriva pod pokrivač.I puno kraće je trajalo i puno manje ga je hvatalo dok sam ga držala...I to je dobro.

Marija je isto počela čistije izgovarat slova koja je do neki dan izgovarala skroz pogrešno...recimo ja joj kažem D ,a ona izgovori B.Sad se D češće izgovara kao D nego kao B.

Ante je ordinirao oko televizije. Skontao je da se na televiziji pojavljuje drugačija boja na dijelu kojeg izloži - magnetu. Pa se zabavio...
Posljedica te igre su boje koje su ostale nakon magneta na ekranu.Muž je gasio i pali...iskopčao osigurač ,prebacivao program i zaključio da nam je televizija - u predinfarktnom stanju!
Ante je tada došao k nama i priznao šta je uradio. Onda je muž uzeo taj isti magnet i "razgonio " tu boju po ekranu.Klin se klinom izbija.Televizija je opet uredu i nismo "kaznili" Antu - neš ti samo dva dana bez TV .Sreća nije uzeo kacavidu ka i ćaća mu kad je bio mali i kad nijedan sat u kući nije mogao ostat čitav od njegova - ordiniranja.

Dobro je...

Osmijeh na licu i kad se ima problema...
To treba tražit... Gdje to ima?

Ljudi nisu opušteni i slobodni...svi smo sa nečim vezani i zaopkupljeni...uvik trka,ali ima ljudi koji trču i opet imaju na licu smješak...Neki se krpe tabletama...a neki ipak NE.

S čim se "krpe" ti drugi ?
Nije li to ono za čim svi tragamo na ovom svijetu - ljubav koja ispunja do te mjere da i u teški trenucima možeš poslati osmjeh...Ljubav zbog koje odbacuješ okove i mjenjaš prioritete u životu...ljubav u kojoj nema straha od sutra ...

Ovo nudi Krist - veliku količinu ljubavi,snage i osmjeha za novo sutra...

A to su ljudi zaboravili...traži se utjeha u materijalnom - što samo trenutno zadovoljava i nakon toga nastaje opet praznina...Zato su siromasi pošteđeni mnogih nevolja...u koje znaju zapasti oni koji ne gospodare stvarima već stvari gospodare sa njima.

Zašto svi tumačimo "zakon" na svoj način i po svojim nekim mjerilima i životnim iskustvima...zašto ne dopustimo uistinu da nam Duh Sveti progovori ...
Kad bi mu dopustili da nam istinu progovori... vjerojatno bi ostali nijemi od spoznaje da koliko se god trudili "naučiti" o vjeri bez Duha Svetoga ne znamo ništa...Znamo ono što nabubamo ... a to nabubano...nije dovoljno...Bog traži još...traži od nas i srce traži od nas da mu vjerujemo i da ga svojim životom svjedočimo...

Zato je za mene karizmatik čovjek koji vrši volju Očevu,koji svojim životom i rječju zaista svjedoči Krista...a Krist nije činio senzacije...nije činio čuda radi svijeta nego radi čovjeka...Jer ta ista svijetina koja ga je slijedila gledajući u ozdravljenja i čudesa... nije mu vjerovala...željela je senzacije

Da , danas bi Gospodin mogao "doći" na zemlju i ozdraviti mnoge bolesne koji mu se mole za zdravlje ...mogao bi osloboditi mnoge koji su sapeti sotonskim okovima...zar je nečija molitva vrijednija ili nečiji život ...zar Bogu nismo svi mi jednako bitni?

Ali Gospodin nas uči - Tražite Kraljevstvo Božije...tko to nađe,našao je sve ..i zdravlje i sreću i mir i ljubav i zadovoljstvo i osmjeh na licu i radost u srcu...

...svaki kršćanin... zna ...da mu je sotona najveći neprijatelj duše i tijela...ali šta ima čovjek od toga da razglaba što mu radi neprijatelj i kakve mu sve zamke sprama...Radimo li tako i kad nas ljudi povrijede? Zamaramo se smišljajući osvete i revanše ...

Ja razmišljam o ISTINI... jer zloća nikada ne treba razloga da bi napala...ona to radi iz navike iz običaja i svaki put kad nam se u srcu javlja osjećaj ljutnje,mržnje,zavisti,zlobe,zloća je uspjela...i zato je ludost misliti da nas zlo neće napadati...To mu je svrha postojanja!

Neprijatelj nije čovjek... koji čini zlo... već je neprijatelj zlo koje stanuje u čovjeku.

Istina nije neprijatelj...istina oslobađa...
Isus je ISTINA - ISUS oslobađa...Prihvatiti ISTINU znači prihvatiti ISUSA...Ali ne istinu kako bi ja htjela da jest...već Istinu kakva ona JEST.

Ja definitivno nisam bez grijeha ... imam ih... ...trudim se mjenjati se...ne trpam ništa pod tepih - Ta Bog sve vidi i sve zna...ništa mu sakrit ne mogu......Takav odnos želim imati i u svojoj obitelji i uvijek u svemu počinjem od sebe...Kako mogu od svog sina tražiti da mi ne laže,ako ga ja prva lažem?

A bez Božije ljubavi i Božijeg milosrđa ja danas ne bih bila tu gdje jesam...svojom snagom i svojom silom...čovjek se ne može ni osloboditi ni oduprijeti zlu.

Vrijeđanja su plod "nekakvih" emocija...Dali mi vrijeđamo ili nas vrijeđaju - kako god okreneš netko nekoga zasipa negativnim osjećajima.
Vrijeđamo se sa razlogom,a koji put i bez veze - čisto zbog taštine.
Kad smo povrijeđeni sa razlogom - dali imamo pravo vrijeđati onog koji nas je povrijedio?
Mislim da NE.

Zašto...zato što se krug vrijeđanja ,omalovažavanja i ponižavanja time neće raskinuti... Zato kad nas vrjeđaju - moramo se zaustaviti i jednostavno začepiti uši - a ovo sasvim sigurno nije jednostavno...i prije nego što ikako reagiramo moramo se također upitati - Tko je osoba koja nas vrijeđa.Već je samim time pređeno pola puta za prekinuti neugodni krug.
U drugoj polovici - začepimo uši...i kad navala prođe-nemamo se čega stidjeti ...jer nismo vrijeđali i ponižavali iako smo bili izazvani.

Kidajmo krugove laži-budimo hrabri.

Danas je mom dragom rođendan ...neću reć koji po redu.

I danas je svetac dana Leopold Bogdan Mandić Svetac Prezbiter. O. Leopold rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki kotorskoj,Bio je najmlađe od dvanaestero djece.Zamisli-dvanaesto dijete ...

O. Leopold je od mladosti u srcu osjećao Božji poziv da radi među kršćanima odijeljenim od Rima. Prve godine svoga svećeništva mišljaše da mu je poći među njih i tamo raditi. Ali, kad je nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i na Rijeci, po volji svojih poglavara bio konačno određen za Padovu, shvatio je na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: "Odsada pa u buduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok." Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliku nakanu: "Da svi budu jedno!"

Tijekom punih 40 godina o. Leopold će od ranog jutra pa do poslijepodnevnih sati sjediti u ispovjedaonici i neumorno ispovijedati. Procesije pokornika opkoljavale su njegovu skromnu ispovjedaonicu. Njegovi su pokornici bili ljudi iz visokog društva, liječnici, profesori i intelektualci, ali i mali priprosti svijet. On ih je sve s jednakom ljubavlju primao, tješio, duhovno vodio, s Bogom pomirivao.

Prije smrti o. Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje Kad je otac Leopold 30. srpnja 1942. umro u Padovi, njegov pogreb bî već njegova proslava na zemlji, predigra onoga što će se dogoditi kasnije kad bude svečano proglašen blaženim i svetim. Leopolda iz Herceg-Novog (Leopoldo da Castelnuovo) proglasio je svetim Ivan Pavao II. 16. listopada 1983.

Evo ga...puhali smo svijećice i njupali smo tortu...ispala je dobra.

Momak je sad u vrtiću...ima i tamo feštu...Odnio je spizu sa sobom ,a kako je to mala grupa djece-bit će im super.odnio je tata i foto aparat pa će ih teta slikati...

Na današnji dan prije osam godina u 7.35 nakon 31 sata trudova _ rodio se Ivan.
Bila je to druga nedjelja 5 mjeseca _ Majčin dan i Gospa Trsatska.

Napravili smo tortu ,kupili svijeće i mislim da će ovaj rođendan biti poseban..jer i Ivan je svijesniji.

U ponediljak je u vrtiću bio štufan i ništa nije tio raditi...ali je zato danas kaže teta odradio sve što mu je dala.

Marija mi je pomogla napraviti tortu...mješala je kremu,al je nebi probala nizašto na svijetu.
Ivan nas je uredno vižitava šta radimo nas dvije u kuhinji .
Za divno čudo...fanta je stala na stolu i nitko se nije mašio za njom _ inače takvi sokići nestanu dok kažeš _ keks.

Jučer su mi bili smješni svo troje.
Ante je kupio sebi sladoled na štapiću i donio ga doma.Ivan mu je samo došao i uzeo ga iz ruke.
Onda je Marija pošla to isto uraditi Ivanu,al je Ivan kidnio.Ante je uzeo novce i otišao po još dva sladoleda.
U međuvremenu je Ivan uspješno eskivirao po stanu pred Marijom.
Onda je Ante donio nova dva i Ivan je onoga iz ruke uredno prepustio _sestri.
Sladoled je bio od jagode_koju ne jede ni jedno ni drugo,al da vidiš kako se sladoled od jagode jede.

I bilo je krajnje vrijeme da se počnu >ganjat<...

Procvijetala je i pustinjska ruža.

I u dobru i u zlu
Ljudi jedva cekaju
Da ti zemlju pomaknu
Grijeh za srce zataknu

Nadaleko cuje se
Da si brat od nevolje
Nevolje, ali ali meni si
Med i mlijeko ljubavi

Ako poludi___m, i podjem za tebe
Reci ce ljudi____ sve o meni najgore
Jer ne znaju da ti za me bio si
Za me bio si jedino jutro ljubavi

Ako poludim, podjem za tebe
Jer ne znaju da ti za me bio si
Za me bio si jedino jutro ljubavi

Stavi ruku na mene
da me prodju brige sve
Ruka tvoja miluje
nosi prst sudbine

Nadaleko cuje se
Da si brat od nevolje
Nevolje ,ali ali meni si
Med i mlijeko ljubavi.

Magazin.

Tamo osamdeset i neke ...sjećam se splitskog festivala i Olivera sa velikin cvikama... i Jasna Zlokić i pjesme Zagrljeni.Pjevao ju je Frano Lasić....
I Magazin...Tada je pjevala Ljiljana Nikolovska - Kokolo!I kupli mi roditelji - ploču - vrtila se stalno .Mislim da je još uvijek živa.
Ljudi moji kako mi se tada svidio Magazin i Kokolo ... I ne samo meni...di si god iziša blizu dice svugdi se pjevao - Kokolo.
Isto kao kad je pjesma - Više nisam tvoja.... koju izvodi Klaudija Beni, pobjedila na Dori.Onda se nije moglo živit u zgradi jer su današnje curice oboružane sa kazetofonom i velikim zvučnicima.

Zanimljivo ... ne čuje se nigdi - Moja štikla? Doduše...donio je mali školarac doma na mobitelu...punim se u školi kaže - dila.
Tko zna , zna - Afrika-paprika.Ma zapravo ima Severina pravo - možeš im na Hrvatskom reć šta god hoćeš ,ionako nas ne razumiju ...

Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom splitskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju;

al' čežnja dršće kao ptiče golo,
k'o plava pjesma naglo prekinuta,
k'o nebo blijedo i beznadno kolo,
k'o bosi prosjak na po' pusta puta.

Sva ljubav moja usred ceste kisne,
moje je srce od sedam komada;
pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje;
krv u moždane, mozak van da skoči;
nad mojim mrakom sijevaju tek svoje,
tuđinska ženo, samilosne oči.


Tin Ujević.

Znam što svi tražimo - ljubav.

I to tražimo još od majčine utrobe...pa do smrtne postelje...Da imamo ljubav i nekoga tko će nas voljeti svim svojim srcem ovakve kakvi jesmo...

I zaista..sve možemo na ovom svijetu imati - ali ako nemamo ljubavi ...nemamo zapravo ništa!

Kuća je sazdana od drveta i kamena.od opeka,stupova i lukova;
a dom od dobrih djela koja se vječno pamte.

1. Tražio sam od Boga da mi pošalje svoje prijatelje...
On je poslao tebe.

2. Tražio sam od Boga da uzme moju bol.
Bog je rekao: Ne! Nije na meni da je uzmem,
nego na tebi da je pustiš.

3. Tražio sam od Boga da ucini moje hendikepirano dijete cijelim.
Bog je rekao: Ne! Njegov duh je cijeli,
tijelo je samo privremeno.

4. Tražio sam od Boga da mi da strpljenje.
Bog je rekao: Ne! Strpljenje je sporedni efekat muka;
ono se ne daruje, ono se zaslužuje.

5. Tražio sam od Boga da mi da srecu.
Bog je rekao: Ne! Dajem ti blagoslove. Sreća je do tebe.

6. Tražio sam od Boga da me poštedi patnje.
Bog je rekao: Ne! Patnja te odvaja od ovozemaljskih briga i dovode te bliže meni.

7. Tražio sam od Boga da ucini da moj duh raste.
Bog je rekao: Ne! Ti moraš rasti sam, ali Ja cu te uzgajati- potkresivati da te učinim plodonosnim.

8. Tražio sam sve stvari da bih mogao uživati život.
Bog je rekao: Ne! Ja cu ti dati život da bi mogao uživati u svim stvarima.

9. Tražio sam od Boga da mi pomogne da VOLIM druge onoliko koliko On voli mene.

Bog je rekao..............Ahhh, napokon! Shvatio si suštinu.

Dragi moj mili školarac ...
Osim školskih obaveza trenira dečko - tae kwon do .Tri puta tjedno po sat vremena.I dobro je...vježba mišiće...a i pojede se - nije da nije.
No kako trenira ..."hrana" se fino raspoređiva...

No ...iako nije debel i iako nije bilo tijesno - ipak su pukle.
I to još kako...otvorila se rupa svojih 10 cm.I to nije sve...puklo je dok je išao u školu i sageo se da zaveže patiku.
Kaže da je samo čuo - frrrrrrrr.
Bio je zbunjen u prvi trenutak , a onda ...osjetio je kako vjetrić piri i znao je - Dogodilo se .

Sreća da je majca bila dovoljno duga i da nitko nije ništa primjetio sve do velikog odmora...kad je trkom došao doma i sa vrata viknuo :
- Pukle su!

Ovo je četvrti put da mjenjam izgled bloga.
I ni ovaj mi se zapravo ne sviđa...
ali mi se kad sam zadnjeg promijenila ,ovaj ipak od svih ponuđenih svidio najviše.
Nisam ga tada uzela jer su mu slova bila jako sitna...jedva čitljiva.
Sad sam ga uzela...
i nadam se da ću uspit skrpit do novog mjenjanja
jednu stranicu po svom guštu.
To će najvjerojatnije bit stranica u duginim bojama... jer mi se sviđaju i zelena i plava,tamno crvena i bež ... i utužih.

A dotad...i ova će poslužit.

Mislim, što znači riječ katolik?

Valjda mislimo da naš katoilički život završava tamo onkraj Crkvenih vrata.
Zar nam se vjera svodi na vidljivi dio Crkvenog terena?

E,ali biti katolik znači otići dalje...van zidina Crkvenih i to sve do svog doma,svog radnog mjesta...svoje obitelji,roditelja,prijatelja,susjeda...pa i do slučajnog prolaznika ili posjetitelja iz ovog viritualnog internetskog svijeta.

Procvijetala mi ruža na balkonu...posadila sam je u mali pitar,a ove godine je stasala za veći.I sad cvijeta.Kad počne cvijetati bude crvena,a onda postaje sve bljeđa i na kraju bude tamno roza.
Procvijetat će za koji dan i pustinjska ruža...njih ima ko u priči...i sve u pitarima.
Cvijeta i djetelina rozog cvijeta , a za dva tri tjedan procvijetat će mi i cvijeće velikih grozdastih cvijetova - isto roze boje.

Sve mi je rozo.

Ružičasti cvijetovi ruže se daju za - zahvalnost...

A svijetlo ružičasti - zadovoljstvo...

Kako je mene dopalo ovoliko rozog cvijeća ne namjerno ?

Zahvalna sam Bogu na svakom danu i na svakom trenutku koji proživljavam na zemlji.Nekima bi iskočili osigurači da su na mom mjestu,ali ja sam pronašla smisao trpljenja i patnje... sad radosno trpim ,a patim kad vidim kako ljudi žale zbog pogrešnih stvari.

I zadovoljna sam ... jer poznajem ljubav ... a opet, nepoznam je potpuno.
Ljubav nepoznaje granicu ...-

Samo Božija ljubav vas nikad ne izda.
Čovjek vas može izdati , čovjek kalkulira sa uloženim i dobivenim ...Sveci ne kalkuliraju...Sveci balansiraju !

More plavo ... more duboko,
More mirno... more srdito,

Pariš se ka žena
šta od bisa ne zna šta će
pa se pjeni,pa se diže
da bi srušilo stine...

A onda kad ispustiš
sve bisove svoje
tvoje stine još stoje
i onda ih miluješ nježno
bijelom pjenom dubina svojih

More plavo...more duboko
More mirno ...more srdito.

Puno puta u životu doživimo neugodnost jer nas netko laže...ali kako zapravo skužit da nas netko laže,a da ne bude prekasno?
Možda se može lažov skužit po svom ponašanju?
Možda po držanju....a možda nam jednostavno nije dano da ga skužimo dok ne odradi svoj posao i ostavi nas da se mislimo - kako nam se to dogodilo.
I uvijek je isti scenario...lažov nam prilazi i uvijek ima novo lice,novu ulogu i novi događaj u našem životnom scenariju...I nikada nas neće ostaviti na miru...jer njegova uloga se sastoji u tom da svaki put stavi novu masku...kojim će nas prevariti i od nas načiniti harlekina i glumca koji će se zaigrati i polako preuzimati njegovu ulogu ... A maski ima njegovih u izobilju ...raznorazne...
Tada smo izgubili bitku...počinjemo glumiti u svom životu ne samo drugima - već i sebi.
Ta bitka je izgubljena...ali nije izgubljen i rat...Samo trebamo naučiti jednu jedinu lekciju - lažov nikada ne spava ...i uvijek iznova do kraja našeg života traži načina kako će na nas staviti jednu od svojih maski.Tek tada će nas ostaviti na miru .

A čovjeka istine možeš prepoznati što nikada nema masku... njegov lik i ponašanje je uvijek isto.
.

Ovo bi trebali biti nekakvi svjetionici ...valjda...