Procvijetala mi ruža na balkonu...posadila sam je u mali pitar,a ove godine je stasala za veći.I sad cvijeta.Kad počne cvijetati bude crvena,a onda postaje sve bljeđa i na kraju bude tamno roza.
Procvijetat će za koji dan i pustinjska ruža...njih ima ko u priči...i sve u pitarima.
Cvijeta i djetelina rozog cvijeta , a za dva tri tjedan procvijetat će mi i cvijeće velikih grozdastih cvijetova - isto roze boje.
Sve mi je rozo.
Ružičasti cvijetovi ruže se daju za - zahvalnost...
A svijetlo ružičasti - zadovoljstvo...
Kako je mene dopalo ovoliko rozog cvijeća ne namjerno ?
Zahvalna sam Bogu na svakom danu i na svakom trenutku koji proživljavam na zemlji.Nekima bi iskočili osigurači da su na mom mjestu,ali ja sam pronašla smisao trpljenja i patnje... sad radosno trpim ,a patim kad vidim kako ljudi žale zbog pogrešnih stvari.
I zadovoljna sam ... jer poznajem ljubav ... a opet, nepoznam je potpuno.
Ljubav nepoznaje granicu ...-
Samo Božija ljubav vas nikad ne izda.
Čovjek vas može izdati , čovjek kalkulira sa uloženim i dobivenim ...Sveci ne kalkuliraju...Sveci balansiraju !
Post je objavljen 03.05.2006. u 22:17 sati.