Nigdjezemska...
26.04.2006.
ljudi moji..živin u dva svita...jedan je ovi svagdanji ,koji dijelin sa drugima i sa svojima doma...sa ljudima koje poznajem i ne poznajem...a drugi je svijet autizma.
Kao da svakodnevno otputujen u nigdjezemsku ... malo sam u njoj,a malo na planetu zemlja...i tako svaki dan.
Ali ja želim doprijeti do stanovnika zemlje nigdjezemske.
Da bi se došlo u njihovu zemlju trebaš imat posebnu vizu...i svaki put moraš se mislit oće li ti je dat ili neće...
Al zato vridi čekat , jer kad dođeš u nigdjezemsku...tija ne tija...vidiš da se na zemlji radi svašta,onda nije ni čudo da se posebna djeca sklanjaju u zemlju nigdjezemsku.
U nigdjezemskoj ima svega. od slatkiša , sokova...raznih sličica,kockica,smajlića i kompića....bez toga se ni u nigdjezemskoj ne može.
Al u nigdjezemskoj nema laganja,varanja,krađa,ponižavanja,zavisti,ogovaranja...toga tamo nema.Tamo su svi jednaki u svemu...razlikovati ih možeš samo po boji kose,očiju ...visini ,težini - jel netko cura ili dečko.
komentiraj (2) * ispiši * #
