Danas je Ivan išao u šetnju sa tatom i Marijom.Otišli su u grad ,kupili njegove omiljene fornete i vratili se kući.Sve isto kao i prije...samo što je danas momak išao veliki dio puta sam - nije ga tata držao za ruku,a nije bježao niti se trebalo derat da se zaustavi.Inače je brz...ko munja,da ga uspit zadržat na pravcu oborio bi državni rekord.Zato ga ja uvijek kad šetamo čvrsto držim za ruku,jer ako kidne,ja ga nikako ne mogu stignit.A ako ga zoveš - ne zaustavlja se....

Kad su se vratili njih troje iz šetnje....užinali su i onda smo otišli u trgovinu,po namirnice.
Marija i kolica...uvijek testira koliko toga može utrpat ,a da mi ne skužimo...hehehehe Ali šta je je,uvijek uzima po tri - za sebe,i svoja dva brata.U trgovini mi je tata demonstrirao Ivanovu slobodu - i bilo je super...bit s njima u trgovini i gledat u njihove male pozadine.A Ivan...sve dira,pipka materijale i zna točno di stoji polica sa eurokremom.

Na kasi,Marija uz tatu vadi iz kolica i stavlja na pokretnu traku.Ivan prolazi samnom na drugu stranu i stavljamo zajedno u vrećice. Spremili smo i dvije laganije,jednu njemu,a drugu seki.
Marija bi svoju donila do stana da Ivan nije od silnog okretanja i treskanja sa vrećicom prouzročio njeno kidanje i istresanje sadržaja na trotoar.Skupili smo Ivanove sitnice i stavili u Marijinu, a sve zajedno sam onda ja donila doma.Nije fer da ona nosi i svoje i njegovo.

Kad smo ispraznili vrećice i spremili njihov sadržaj od vitrina do frižidera... krenuli smo svi zajedno pred Antu,a onda smo napravili veliki krug i vratili se doma.