Prije loše teme prvo dolazi pozdrav Vama.
Naime, malo sam se vratila na hrvatski, i tako će neko vrijeme i ostati.


Moj naslov ne zvuči kao neka dobra tema. Naime riječ je o zabijanju noža u leđa.
Kako bih Vam sve pojasnila, počet ću onim putem kako je i priča krenula:
Jučer sam bila vani s prijateljicama. Bit ću precizna, s 2 odlične prijateljice, koje stvarno zaslužuju da ih se tako i zove. Pričale smo, jele sladoled ( neka vrsta ovisnosti ovih zadnjih dana....sladoled, naravno) i ugledale drugu skupinu cura, koje su nam jakoo dobro poznate ( kratak opis tih cura: bahate, jadne, pokušavaju privući pažnju tračevima, svima zabijaju nož u leđa). Sjele mi na ljuljačke, ljuljale se, smijale,..i da ne duljim, "druga skupina" je došla do nas. Bile smo začuđene ( u međuvremenu je bilo svašta, ali mislim da Vam se i ovako neda previše čitati post pa neću duljiti...).
Počnu nam se bahatiti ( možda to često i rade jer su ljubomorne jer bi razred glasao za našu skupinu...u bilo čemu: ljepoti, karakteru....sve) i vrijeđati nas.
Otišle smo, u jedan slatki dio naselja, te se tamo malo " opustile" od tih svih riječi. Iako mene nisu vrijeđale, osjećala sam se,hmm...loše. Nakon nekih pola sata vratile smo se na mjesto gdje je sve i počelo. Ali ovaj puta mnogo smirenije.
Oko otprilike, za nekih 5 min, počela sam se voziti biciklom. I naravno, vidjela sam kako nas " druga skupina" trača, i trača, i trača....
Pogledala sam bolje, da se uvjerim, i vidjela moju " naj frendicu" ( koja više ne zaslužuje to ime )kako me ogovara. Bila sam previše povrijeđena. Suze su mi se počele skupljati u očima, ali sam rekla sama sebi: Tina, ona ne sazlužuje tvoje suze.
I tako sam napravila krug oko kvarta.
I naravno na licu mi se vidjelo da sam " malčice" plakala.
Cure ( Petra, Lucija te kasnije i Barbara, te moja draga sestra) su me tješile i ja njih, jer kad bi svatko od Vas mislio da ima najboljeg prijatelja kojem može sve reći, koji mu može biti rame za plakanje, s kojim može djeliti svoje osjećaje, i kad bi Vas upravo taj " prijatelj " iznevjerio, osjećali biste iste osjećaje kao ja.
Srećom, to me danas nekako prošlo. Bolje sam.



Dragi moji blogeri....Hvala na svim komentarima koje ste mi do sada ostavljali.
Puno Vas voli T.