Moja baka, baka M. nedavno se oprostila od nas, mene. To je bio velik šok, ali ipak sam sretna. Neki bi rekli: " Pa ova je luda, a takve stvari su posrijedi..."- dok još ne pročitaju ostatak. Ako ste baš VI te osobe, dat ću vam obrazloženje. Ja sam sretna jer je moja baka sada sigurno bez muka, bez boli, i to me čini sretnom. Iako mi se s jedna srce srce slomilo od tuge, s druge strane sam presretna što je sada otpustila tu bol, te može biti sretna. ... dali ste se ikada Vi tako sojećali? Dali se vaše srce isto tako podijelilo u nekim situacijama? No, ja mislim da treeba nastaviti živjeti, tako bi moja baka sigurno htjela, pa ću tako i učiniti... pozdrav do idućeg javljanja...

P.S. Ako se i vama, neovisno kada, dogodio ovakav slučaj, sjetite se tih osoba, te zamolite Boga, anđeleke, da ih prihvate.

Evo prvo što ću pismeno napraviti jest vama se duboko ispričati... žao mi je što sam malo zapostavila svoj blogach ali morala sam čituckati lektiru, ići na probe za predstavu, učit za testve i diktate koju se padali kao iz kabla. Danas ( petak 23.11.) sam našla vremena nakon škole. Na kratkoj sam pauzi između čitanja. Naime kako ne bi morali razbijati glavu pitanjem koju ja to knjigu čitam a da se nisam posvetila blogu: Uzbuna na Zelenom Vrhu. Pročitajte ju, jako je zanimljiva. Ja obožavam čitati tako da mi laktira ne predstavlja nikakav problem, već naprotiv veliko zadovoljstvo. Ne prođe mjesec a d a ja ne pročitam barem 1 ili 2 knjige. To mi pruža sreću, između malog milijona drugih stvari. Dok vam sada pišem ovaj post gledam kako je vani časak vedro, a časak opet nekako oblačnije. Sunce se ne može odlučiti dali želi svijetlo ili ne baš... oh malo sam skrenula. Dakle čitanje mi pruža zadovoljstvo. Pozz... moram se ponovo baciti na čitanje...


P.S. u komentarima ako imate volje recite mi dali vi volite čitati i kakve osjećaje budi dobra i zanimljiva knjiga u vama.

Dragi čitatelji... neznam zašto niti kako ali mene je uhvatila božićna groznica. Znam da je još prerano ali ja se ne mogu strpiti. Želim kupovati darove i darivati druge, meni drage osobe, koji mi mnogo znače. Nekako je doskočila ta tema u razgovoru sa sestrom. Već smo sve isplanirale. Kome će ići što, kako to zamotati... ma na sve smo mislile. Htjele smo krenuti u kupovinu ali onda smo se složile da je ipak malčice prerano.No dobro ne želim više pričati o darivanju jer onda imam želju poći u kupovinu. Znate onu priču o djedu božičnjaku?? E da ona nas daruje. Hehehehehe... pretvoriti se u djeda božičnjaka i iz ogromne vreće ljude iz cijeloga svijata obasipati darovima. To bi bila divota. Ali da sam ja božičnjak ja ipak ne bih darivala zle ljude. Oni koji ne vole, mrze sve oko sebe. Te ljude ne bih darivala. Ja takve ljude niti ne poznajem.Hvala bogu. Neki isto tako vjeruju u teoriju da nas daruje mali Isus. Slatko, zar ne? Bilo bi lijepo kad bi se svi ljudi na svijetu na Božić ili Badnjak sjetili svojih najmilijih. Tada nitko na svijetu ne bi bio sam, barem u mislima. Moja seka i ja smo odlučile svoju sobu tako lijepo ukrasiti za božić da će sve biti u tom stilu. O temi iz ovoga posta razmišljam cijeli tjedan. Ah neznam što mi je... blagdanska groznica?? Sami procijenite!!



I da naravno evo kako vam ne bi bilo dosadno posjetite ove blogove:
http:/sanas.blog.hr
http:/demor.blog.hr
http:/zmajmaste.blog.hr
http:/rioninkutak.blog.hr
http:/goldenlion.blog.hr
.
.
. joj ma ima i drugih a njih ću u idućem postu