Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tininsavrsenblog

Marketing

Nešto kao...izdaja?

Prije loše teme prvo dolazi pozdrav Vama.mah
Naime, malo sam se vratila na hrvatski, i tako će neko vrijeme i ostati.


Moj naslov ne zvuči kao neka dobra tema. Naime riječ je o zabijanju noža u leđa.
Kako bih Vam sve pojasnila, počet ću onim putem kako je i priča krenula:
Jučer sam bila vani s prijateljicama. Bit ću precizna, s 2 odlične prijateljice, koje stvarno zaslužuju da ih se tako i zove. Pričale smo, jele sladoled ( neka vrsta ovisnosti ovih zadnjih dana....sladoled, naravno) i ugledale drugu skupinu cura, koje su nam jakoo dobro poznate ( kratak opis tih cura: bahate, jadne, pokušavaju privući pažnju tračevima, svima zabijaju nož u leđa). Sjele mi na ljuljačke, ljuljale se, smijale,..i da ne duljim, "druga skupina" je došla do nas. Bile smo začuđene ( u međuvremenu je bilo svašta, ali mislim da Vam se i ovako neda previše čitati post pa neću duljiti...wink).
Počnu nam se bahatiti ( možda to često i rade jer su ljubomorne jer bi razred glasao za našu skupinu...u bilo čemu: ljepoti, karakteru....sve) i vrijeđati nas.
Otišle smo, u jedan slatki dio naselja, te se tamo malo " opustile" od tih svih riječi. Iako mene nisu vrijeđale, osjećala sam se,hmm...loše. Nakon nekih pola sata vratile smo se na mjesto gdje je sve i počelo. Ali ovaj puta mnogo smirenije.
Oko otprilike, za nekih 5 min, počela sam se voziti biciklom. I naravno, vidjela sam kako nas " druga skupina" trača, i trača, i trača....
Pogledala sam bolje, da se uvjerim, i vidjela moju " naj frendicu" ( koja više ne zaslužuje to ime )kako me ogovara. Bila sam previše povrijeđena. Suze su mi se počele skupljati u očima, ali sam rekla sama sebi: Tina, ona ne sazlužuje tvoje suze.
I tako sam napravila krug oko kvarta.
I naravno na licu mi se vidjelo da sam " malčice" plakala.
Cure ( Petra, Lucija te kasnije i Barbara, te moja draga sestra) su me tješile i ja njih, jer kad bi svatko od Vas mislio da ima najboljeg prijatelja kojem može sve reći, koji mu može biti rame za plakanje, s kojim može djeliti svoje osjećaje, i kad bi Vas upravo taj " prijatelj " iznevjerio, osjećali biste iste osjećaje kao ja.
Srećom, to me danas nekako prošlo. Bolje sam.

Photobucket

Dragi moji blogeri....Hvala na svim komentarima koje ste mi do sada ostavljali.
Puno Vas voli T.




Post je objavljen 29.08.2008. u 17:49 sati.