zadovoljni smo
na neki nacin
svoj, slucajan
zadovoljni smo
zadovoljni smo
u muzeju jutra
u kojem smo
prasnjave stvari
sunce se je rodilo
i mi smo se probudili
dok srcemo prvu kavu
na nista ne mislimo
zadovoljni smo
bez nekog posebnog razloga
u tempu sadasnjosti
u ritmu usjedalosti
nismo ni slutili
da moze biti takvih dana
ispunjenih zlatnom prazninom
zaboravljenih odgovora
i sve ide svojim tokom
kao struje rijecne
kao beskrajne minute
moguceg nagovjestaja
lijepo je biti zadovoljan
bez nekog posebnog razloga
zajedno sa suncem jutra
i vjetrom u granama
ne mogu pomoci nikome od nas
ne mogu pomjeriti planinu tuge
kucam na kriva vrata necije milosti
u ovom trenutku ne okrivljujem druge
ne mogu pobjeci od sjena koje me prate
sve je vise pustinjskih karavana u meni
mozda smo nomadi pogresne price
mozda se od ovog proljeca nesto ipak oplemeni
ako je mozda, ako je slucajnost vjere i dana
pregolema je distanca sto razdvaja dva oceana
jedan koji napaja srce, drugi dusom zvan
treci onaj nevidljivi sto zauvijek ostaje neopjevan
ne mogu pomoci nikome od nas
tesko je i boli me priznati vlastitu slabinu
pa onda pjevam u dojmovima kisovitim
gdje kapljice razmacaju oslikanu tisinu
oduvijek data misao o upravljanju sudbinom
svojom rukom, svojom sansom, voljom, mislju
krcka u utrobi i kao zadnja jutarnja magla hlapi
a nitko od nas ne doseze notu vislju sto sada tiho vapi
mogu li visjeti
izmedju
neba pitanja
i jutarnjeg svitanja
mogu li pasti?
a kad padnem...
dal opet
cu rasti?
znam da sam svjedok
vjerujem da nisam prorok
hladnog doba
pod prozirnim suncem
znam da sam broj
u gomili koja hoda
brod u boci
u lokvi necije mladosti
saljem SOS kroz vjetar
kroz grane slutnje
i cini mi se da osjetim
dodir ispod kosulje
znam da sam nesto
iako ne znam sto
jednom sam rodjena
da volim ispod mjeseca
a ne vidim nijedne staze
kad neonska svjetla kreste
u nocima punim mirisa
rascvjetanih jorgovana
krocim kroz svijet
na koji su me bacili
gotovo bez milosti
kao i njih prije mene
zato pricekaj, prolaznice
mozda ti sapnem tajnu
koja ce tek izviriti
na stolu necije vecere
pa ako cujes rijec
i ako odzvoni u dusi tvojoj
znaj da to je znak
za novi pocetak bez kraja
u jedno smo sigurni...
I am Horse / Cat ...
nema boja
u atomu srece
samo kuca srce
i krije se negdje
prodali smo karte
za utakmicu maste
i sada kupujemo
prasinu s praga
u pocetku bijase
veliki prasak
glagola voljeti
gramatika za filozofe
netko je vukao
kociju Sunca
i pao u provaliju
bestraga nestao
bogovima smo
pripremali gozbe
mali napredak
znacio je puno
na trgovima sjecanja
na ulicama snova
na cestama svemira
gradili smo nebodere
podigli smo se visoko
do zvijezda
i ostali smo visjeti
na nebu bez stepenica
nema boja
u atomu srece
samo kuca srce
i krije se negdje
pokusali smo sici dolje
u predjel zvan "dusa"
ali masta nije funkcionirala
pa smo iznevjerili sebe
ko sto neko rece...
nema boja u atomu srece
SANJAJ.....
izvan mojih misli
u hodniku hladnom i ljepljivom
postoji mozda iskra
put jos neprobijen
izvan dometa mog pogleda
zivi mozda nesto tvoje
ostalo od zadnjeg zagrljaja
nesto kao zalogaj
izvan mojeg svemira
stvarni svjetovi mozda prebivaju
kao paralelelne galaksije
kao beskraj neogranicen
izvan mojih dosega
necija snaga vaze dobro i zlo
odvaja brojeve od linija
kreira harmoniju i jutra
izvan mojih koraka
odzvanjaju tudji koraci
izvan mojih ulica
mrak pokriva celo
izvan mojih misli
u hodniku hladnom i ljepljivom
postoji mozda necija misao
stvorena da sa mojom se spoji
izvan mojih misli
izvan mojih misli
volis li nekog
ili je to samo mrznja
zao cvijet osvete
znojan i krvav
volis li nekog
ili ne znas voljeti
strahom od boli
gutas li suze?
volis li covjeka
ili sanjas uspomene
zavaravas se maglom
i dimom propusta?
volis li sunce
ili je to neka drukcija ljubav
urodjena rodjenjem
ili samo navikom?
znas li voljeti
ili tek koracas naprijed
jer su te tako naucili
tvoji djedovi
mozes li uspjeti
samo jednom u zivotu
dati sebe?
kompletno i do kraja za ljubav izgorijeti?
mokri pas
miris naftalina
neprocitane jucerasnje novine
svijeca zaborava
lajanje na zvijezde
hladni dodir postelje
zvizduk u mraku
dim cigarete nestaje
trazenje smisla
u minutama koje otjecu svome uscu
znak necega
u skucenom prostoru noci
mjesec nije pao
samo se je skrio iza oblaka
promatram nebo
u samoci i kajanju
travanj, 2011 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
poezija