znam da sam svjedok
vjerujem da nisam prorok
hladnog doba
pod prozirnim suncem
znam da sam broj
u gomili koja hoda
brod u boci
u lokvi necije mladosti
saljem SOS kroz vjetar
kroz grane slutnje
i cini mi se da osjetim
dodir ispod kosulje
znam da sam nesto
iako ne znam sto
jednom sam rodjena
da volim ispod mjeseca
a ne vidim nijedne staze
kad neonska svjetla kreste
u nocima punim mirisa
rascvjetanih jorgovana
krocim kroz svijet
na koji su me bacili
gotovo bez milosti
kao i njih prije mene
zato pricekaj, prolaznice
mozda ti sapnem tajnu
koja ce tek izviriti
na stolu necije vecere
pa ako cujes rijec
i ako odzvoni u dusi tvojoj
znaj da to je znak
za novi pocetak bez kraja
u jedno smo sigurni...
Post je objavljen 28.04.2011. u 19:26 sati.