četvrtak, 29.06.2006.
Pogled nije dovoljan...
Kad kod šetam ulicom,sama ili sa frendicama,promatram ljude oko sebe...i kada kod vidim neku curu moje dobi kako hoda podignute glave,našminkana,lijpo obučena pomislim:kako je ova glupača umišljena.Ako sam sa frendicama,onda je lijepo istračamo...i tako svaku.
Danas sam shvatila (da,tek danas) sa ne radimo samo to mi.Hodam po ulici i slučajno uhvatim pogled neke svoje vršnjakinje...gledamo se,gledamo...a onda se ona okrene svojim frendicama,i počne pričati-o meni.Ja sa okrenem svojima i počnem pričati-o njoj.I tako u krug...Čudno mi je to.Naime,to očito svi rade.Ali mene zanima jedna stvar:zar je jedan pogled dovoljan da se pošteno popljuje neka druga osoba?Zar je jedan pogled dovoljan da se stvori mišljenje o nekoj osobi? Ja mislim da pogled čini mnogo,ali riječi su ipak važnije,barem meni.Nije mi jasno...pa ne može se valjda loše govoriti o nekoj osobi na osnovu toga kakvu frizuru ima,da li je ozbiljna ili nasmijana,da li ima hlače,dugu suknju ili minicu.
Očito se može,i te kako se može...
Danas sjedim u jednom kafiću s frendicama,pričamo,zezamo se,kao i uvijek.Dođu tri cure i sjednu blizu nas.Odmah je počelo:one su nas pogledavale,šaputale,mi smo njih pogledavala,pa šaputale...a šaputale smo stvari poput:"Kako su umišljenje,pogledajte ih...ajme,ne bi se ja s njima družila...umišljenje,umišljenje..."Grozno.A najgore je to što sam i ja to govorila,govorila i nisam mogla prestati...pričala sam o njima,samo tako,na osnovu jednog pogleda.Nije mi jasno kako sam to mogla,ali mislim da se to dešavalo i prije...a mene svakim danom sve više i više peče savjest zbog toga.
Mi smo ljudi stvarno neka čudna bića,umjesto da si pomažemo i pazimo jedni na druge,mi jedva čekamo da nam prijatelj nakratko okrene leđa,pa da ga lijepo istračamo...ali,ok,prijatelji su prijatelji,moraš i o njima kadkada reći koju lošu,njih ipak poznaš,znaš dosta toga o njima,imaš "materijala" na temelju kojeg ih možeš ogovarati-naravno,to je grozno,jer prijatelj je netko u koga trebaš imati povjerenje,ali i tko u tebe treba imati povjerenja.Ali nepoznate osobe? To meni stvarno nikako da dođe u glavu...Doista,nije ni čudo što ima toliko zla na ovome svijetu kad smo svi tako plitki. Gledamo samo loše strane,nikada dobre,površni smo i sebični.Zapravo nam je važno samo naše mišljenje.Dobro je imati mišljenje o nečemu...ali i slušati tuđa mišljenja...mi smo ljudi postali toliko egocentrični da nas uopče nije briga što drugi misle...samo smo mi važni,ono što smo si mi utuvili u glavu je apsolutno točno jer smo mi nepogrešivi-i onda,na ulicu i ajmo stvarati predrasude o ljudima koje nikada prije nismo vidjeli.
I sad si ja mislim,znate,što ako sam danas,jučer ili prekjučer baš ogovarala nekoga od vas? Što ako je netko od vas prošao pored mene i mojih frendica,a mi smo ga odmah,sve u šesnaest,počele ogovarati? Nekoga koga sam preko bloga upoznala i za koga znam da je dobra osoba?To je lako moguče...i kod mene i kod svih drugih...nevjerojatno,ali istinito...
Žao mi je zbog svega toga...pokušat ću u svakom čovjeku na ulici vidjeti prijatelja...premda to nije lako kada znaš da oni u tebi vide neprijatelja.
Objavljeno u 01:54 • Komentari (17) • Isprintaj • #
utorak, 27.06.2006.
Kap u slapu...
Hehe...evo mene natrag.U hotelu u kojem sam bila u Petrčanima je bio neki internet corner,ali mi se baš i nije dalo dati 30 kn za sat vremena interneta...ljudi moj,kako je samo more toplo!Kako je moj tata lijepo primijetio,toplije nego cijeli sedmi mjesec prošle godine...ma prekrasno.A bilo bi još bolje da se zizi maže kremom za sunčanje...ali zizi se NE maže kremom za sunčanje,nego se pravi pametna i provede lijepa dva sata na največem mogućem suncu,o posljedicama je bolje i ne govoriti! Užas jedan,sad me sve boli,još sam uvijek crvena ko rak i bolje da me sunce ne vidi još barem tjedan dana (što se neće desiti jer u srijedi opet,valjda,idem na Bundek).
Daklem...vidjela sam Zadar po prvi puta u životu i stvarno mi se svidio...riva mi je prekrasna,a one morske orgulje su nešto posebno...zvuče poput zbora kitova-mogla bih ih zauvijek slušati...A sam me zadar malo podsjetio na Veronu-mnogo uskih,kamenitih uličica,prekrasne starinske građevine...
No,na ovom sam putovanju vidjela nešto što nikada u životu nisam,nešto toliko čarobno i očaravajuće da nisam mogla vjerovati da tako nešto postoji-slapove Krke.To je nešto tako moćno,ta snaga vode koja pada u veličanstvenim slapovima i raspršuje se u tisuće,tisuće kapljica od koji neke zalutaju i stope se sa ljudskim licem je nevjerojatna.Nisam mogla odvojiti pogled od slapova,makla bih se,pa bih se vratila nazad...doista,koliko god to grozno zvučalo,čovjek dobije želju da se baci...ne sa željom da se ubije,nego da bude slobodan poput tog slapa i tih kapljica,slobodan kao što nitko nikada nije bio,a niti će biti.Čudesno koliko je toga čovjek otkrio,koliko je toga učinio,ali vidite,još uvijek nije nadmašio samu prirodu.Ona stvara čudesa veća od Kineskog zida,visećih vrtova Babilona ili svjetionika sa Farosa.Nenadmašiva je...samo što to mi,ljudi,ne možemo ili nećemo shvatiti.
Eh,mi smo ljudi stvarno čudna bića...nikako da shvatimo da ništa na ovome svijetu zapravo nije naše.Sve svojatamo,sve mijenjamo,a ono lijepo što je bilo na početku nestaje zauvijek.
Eto,dragi moji,toplo vam svima preporučam da posjetite,ukoliko već niste,slapove Krke...vjerujte mi,bit ćete kao preporođeni...bar sam ja bila...željela bih biti kap vode u to slapu,da padam slobodno,da letim visoko,visoko,a onda padam nazad među druge,male,neznatne kapljice u beskončnoj vodi...
A možda i jesam mala kap vode...u nakom ljudskom slapu...samo se nadam da taj slap pada sa prave litice...
Objavljeno u 00:24 • Komentari (11) • Isprintaj • #
srijeda, 21.06.2006.
Na put,na put...:)
U mojem stanu danas vlada pravi kaos...naime,sutra krećemo na put u Zadar,u Petrčane na četiri dana.Kad sam za to čula bila sam baš happy,ali sada je počela groznica pred putovanje.
Mama pegla,pere,suši,pegla,pere,suši,pegla,pere,suši...pa malo trči po kući,viče na svakog na koga naiđe,ništa nije dobro,ništa nije na mjestu,sve je tako neuredno,pa kako li će ostaviti kuću u takvom neredu?!
Moj brat sjedi za Playstationom 2 i igra Tekken 5.Naime,kompjuter mu je,začudo dosadio...ajme meni...maloprije se nešto zakačio s mojom sestrom koja uporno pjeva neku pjesmicu "Dođi mi do veče,ne budi goveđe,do..." i onda se prebaci na "Ružica si bila,mojaaaaaaaa!"I sad je ona otkrila da naš mali braco ima dlačice ispod pazuha (ma vidi,koje čudo...a ona ih kao nema!)Počela mu se smijati,a on uporno ponavlja da postaje pravi muškarac,da je to znak muškosti,na što se ona počela valjati po podu od smijeha...naravno,meni je to njeno brisanje poda novom crnom ljetnom haljinicom bilo smiješno,pa sam i ja počela umirati od smijeha...a braco je u međuvremenu grčevito držao joystick i stiskao gumbiće te pritom izvikao zvukove poput:"Woahaaaaa!" "Sik,sik,sik" "Araaaaaaaaaaaaar! itd,itd,a onda se prebacio na "Vrapče,Vrapče,Vrapčeeeee!"...zapravo,najbolje bi bilo da nas sve strpaju tamo,zar ne? 
Čujte sad ovo:mama je odredila da sestra i ja stavimo stvari u isti kofer! Pa mislim stvarno! Zar ona zbilja očekuje da će nama sve stati u taj "mali" koferčić? Nakon što smo joj objasnile kako to nije moguće,ona nam je lijepo u facu rekla da su to samo četiri dana i da nam niti ne treba toliko stvari jer ih sigurno nećemo nositi...ali ljudi,pa valjda je logično da na put ne nosiš samo nužno potrebne stvari!
Na kraju sam ipak u kofer uspjela ugurati troje hlača,pet majica i dvije suknje,dok se moja sekica vraški namučila dok je u njega smjestila četiri ljetne haljinice,pet majica i dvoje hlače...
Naravno,kofer našega brace je bio zauzet sa DVIJE nogometne lopte! Pa šta će mu to?!
I tako i tako će gledati nogomet,a ne ga igrati!
A tata...hehe,on se,kao i obično izvukao poslom...i onda se žali kako mora puno raditi...kad bi samo znao da je to vjerojatnije bolje od ovoga kaosa...:)
Eto,vidite sad kako vam je kod mene ludo...ne želim ni zamišljati što će biti kad negdje sredinom sedmog mjeseca krenemo na pravo ljetovanje...ajoj...
I da,skoro sam zaboravila,sutra je važan dan,nadam se da su naši Vatreni spremni...ajde,dečki,idemo na pobjedu!Mislim da smo stvarno to zaslužili...
No,budući da me neće biti ova četiri dana,sve vas lijepo pozdravljam i želim vam lijepe i vesela praznike! 
Objavljeno u 23:10 • Komentari (14) • Isprintaj • #
utorak, 20.06.2006.
Jel se sjećate Huga?
Sjedim ja,kao i obično,i gledam TV...gledam ja njega,gleda on mene i tako se mi međusobno gledamo,kad se ja sjetim Huga.E,kako sam ja voljela tu emisiju!Baš je bila fora...mislim,pola mi je djetinjstva prošlo uz nju!Stalno sam sjedila,buljila u ekran,čekala da počne...a kad bi počeo,onda bih se prvo preplašila one strašne Morgane,a zatim bih gledala kako ljudi igraju,divila im se ili ih ismijavala,navijala da netko napokon dobi i tu super-nagradu...
Naravno,nikad nisam sudjelovala,ne bih ja znala pričati s voditeljem (bilo s Ivanom,Kikijem ili Borisom).A i voditelji su mi bili zakon,svaki sam put jedva čekala da vidim koji će od njih taj dan voditi emisiju...i sjećam se onih nagradica,za one koji uopče nisu sudjelovali,sjećam se da je jedna moja prijateljica iz vrtića,mislim da se zvala Marta,dobila neku rozu barbiku ne zato jer su ju slučajno izvukli,nego zato jer joj je netko radio na televiziji...to je bio moj prvi susret s nepravdom "slučajnih" izvlačenja,ali od tada bar nisam uporno nagovarala mamu da zovemo i dobijemo nešto-ta mi nisamo imali ama baš nikakvu vezu!
Da se vratimo na temu...igrice:najbolje su mi one starije,ove na kraju su mi bile nekako glupave i dosadne.Drvosječa mi je bio najbolji...to vam je ono kad stabla plutaju na rijeci,a Hugo mora skakati s jedno na druo.Onda,ona neka igra s jabukama,ne mogu se sjetiti kako se zvala...ma,uglavnom Hugo,Hugolina i mali Hugići (ili kako se već zovu) stoje ispod stabala s jabukama,a Hugolina kaže:"Jabuka ne pada daleko od stabla ako je stablo jabukovo."Zapravo,da li to kaže Hugo ili Hugolina?Ma nema veze,uglavnom
moraš skakati uokolo i loviti jabuke koje padaju sa stabla...to je bila bonus igrica,ako se ne varam...za dodatne bodove...E,da sad sam se sjetila bedževa!Ajme,brončani,srebrni i zlatni...kako li sam ja žarko htjela dobiti jednog od njih...sjećam se da sam bila tako zavidna onima koji su se domogli jednoga...A bila mi je super još jedna igrica,ona koja se odigravala u šumi,kad je Hugo trebao zaobilaziti sve zamke na putu...onda bi došao u neki strašan dio šume,gdje drveće nije imalo lišće i počela bi svirati neka zastrašujuća glazba...taj sam se dio bojala gledati,tada mi je bio tako strašan...
Blijedo se sjećam još i Rudnika i Kotrljajućeg kamjenja (te su novije) i Helihoptera,Lijana...to s Lijanama mi je bilo dosadno,igica mi se činila prelagana...stalno su je davali onim mlađim igračima...Vulkan mi je bio zakon,samo sam se bojala lave,hehe!Ona igra sa majmunima koje Hugo mora pljasnut šaranom po glavi...lol 
Joj da,sad sam se sjetila one igice s kotrljajućim sniježnim kuglama,ludo nešto...uvijek sam se bila pitala kako jadni Hugo može hodati po tom snijegu bos...a onda i onaj neki trknuti Noj u nekom labirintu...hehehe!
Da...baš mi to sve skupa nedostaje,pitam se zašto su uopče to ukinuli?Stavili su onu Noru foru,to mi je tako dosadno i uopče ne ostavlja utisak kao Hugo...možete vi militi što hoćete,da sam djetinjasta i trknuta u glavu,ali baš bih da vrate Huga...i nisam retardirana (valjda)!
Ok...a je li netko od vas igrao to uživo?Ako jeste,kako vam je išlo,koju ste nagradu dobili?
Da...moram spomenuti i kraj šk godine...eto,spomenula sam.Da baš ne budem jedina koja nije to napravila...pozzz! :) :) :)
Objavljeno u 21:47 • Komentari (11) • Isprintaj • #
petak, 16.06.2006.
Otvoreno
Evo,baš sam pogledala ovu emisiju otvoreno o blogovima,baš me zanimalo što će reći...nisam baš sretna zbog onog što sam čula,jer blog su mogli prikazati u puno boljem svjetlu no što su učinili,kao što su primijetili i neki gosti.Naime,sve se svelo na djecu i opasnosti koje nudi internet,a s njim i blog,naravno. Gledajte,ja mislim da su svi mediji opasni,ako ćemo tako...nije blog prouzročio zlostavljanje i međusobno vrijeđanje djece,smatram da je to sve stvar odgoja...dobro su rekli,treba se razgovarati,a ne zabranjivati,jer zabranjeno je voće najslađe...a teenageri na internetu rade i puno gore stvari od vrijeđanja ljudi putem blogova.od rođenja su me odgajali da budem pristojna,da se lijepo ponašam u društvu...a ja blog smatram jednim oblikom društva.Nemojte me krivo shvatiti,ne provodim ja život na blogu,ali mi je drago komunicirati s drugima moje dobi i istih,ali i različitih razmišljanja.Ako se na blogu ponašate pristojno i ne vrijeđate druge,ljudi će dolaziti i čitati vas,iznosit će da li se slažu ili ne,odgovarat će vam i komunicirati s vama-pristojno i normalnim (više ili manje) riječnikom.No,očito je da će doći i izrazito loše odgojeni koji će vam svašta pisati i vrijeđati vas,a da se pritom ne usuđuju ostaviti čak niti adresu svoga bloga.Evo,npr.ja sam pisala da mi grupa Lordi ne sviđa,kao niti njihova pjesma.Na to sam dobila komentare onih koji se slažu,ali i onih koji se ne slažu samnom,a ti su komentari bili dobri i nisu me vrijeđali jer mi se dotična grupa ne sviđa.Evo,komentar od tish je bio ovakav:
Taj komentar je normalan i dobronamjeran.Da,ja ne volim takvu vrstu glazbe,ali nemam ništa protiv onih koji je vole,a mislim da sam to vrlo jasno rekla u prijašnjim postovima...ali,kako se,recite mi,ne bih naljutila kad vidim ovakav komentar:
Naravno,dotični komentator nije ostavio adresu bloga,a potpisao se kao,točnim riječima:Tvoja najgora neprijatelj.Dakle,o njegovoj bi se pismenosti dalo raspravljati.
Vjerujte mi,nakon što sam ovo pročitala,ražalostila sam se jer sam,eto,osjetljiva i ne volim kad mi netko tako nešto govori bez da sam mu ja dala ikakva povoda za to,a vjerujem da ni ostali ne vole.
Ono što pokušavam reći jest činjenica da ima svakavih ljudi koji svakako odgajaju svoju djecu,koja onda dolaze na takav masovni medij kao što je internet (i blog) te vrijeđaju druge...na takve se uopče ne bi trebalo obazirati,ali to je,naravo teško...barem meni.
druga stvar,naki kriju svoje blogove od roditelja...mislim,ljudi,pa kud ide ovaj svijet ako vaša mama ili vaš tata ne smiju znati što vi pišete? Mislim da je dobro odmah reći:Mama/tata,napravio/la sam blog,adresa mu je ta i ta...i gotovo.Ja sam lijepo rekla svojoj mami i baki (tatu to i ne zanima) adrese sva tri moja bloga-mama je samo rekla dobro i vjerujte mi,nikada nije bila na mom blogu.Kad sam ju upitala zar ju ne zanima,ona je samo rekla da ima povjerenja u mene i da ne misli da ja piše neke loše stvari,pa da zato nema ni potreba da me špijunira.Eto,mislim da je najvažnije zadobiti povjerenje svojih bližnjih,roditelja,prijatelja,poznanika i ljudi koji čitaju vaš blog.
A možda bi urednici bloga.hr i mogli maknuti blogove s lošim i uvredljivim sadržajem,ali mislim da je to bespotrebno jer nekima se baš takvi blogovi sviđaju-tko voli,nek' izvoli.Ako se nekom ne sviđa blog,jednostavno ga zatvori i ode na drugi,to je tako logično da logičnije ne može biti.
Zlostavljanja u svim oblicima je uvijek bilo i uvijek će ga biti,ali mislim da blog nikada nije bio izvor toga kao što su očito neki gledatelji u emisiji Otvoreno mislili nakon što su pogledali emisiju.
Meni se sve ovo skupa jako sviđa,sviđa mi se čitati druge i pisati,ovdje sam srela stvarno dobre,zanimljive ljude koji su mi slični ili su različiti,ali svi se dobro slažemo,i neće nas smesti neki anonimni komentatori niti psovke.Ovdje sam,samo da spomenem,prilično dobro naučila HTML,na tutor.blog.hr i ne još nekima sam stvarno mnogo toga "pokupila",a nadam se da ću jednom moći i sama raditi dizajnove,a ako to ikad budem uspjela,zahvaljivat ću blogu,jer je tu sve počelo.A mislim da ima mnogih ljudi i ovdje i vani koji su neizmjerno zahvalni blogu koji im je,na neki način,dopustio da izađu iz sjene i pokažu se drugima.
Eto,to bi bilo sve od mene,imala sam drugu temu spremnu,ali očito će morati pričekati...ajde,pozzz!
Objavljeno u 00:06 • Komentari (31) • Isprintaj • #
petak, 09.06.2006.
Rastanak s prijateljima...
Evo mene...mislim da nema potrebe pisati o ovom tjednu,sve vam je valjda jasno.Uglavnom,sve je dobro završilo i za mene i za veći dio moga razreda,profesori su se pokazali milosrdnijima nego inače (pogotovo profesor iz tjelesnog)...i eto,to je to.Još samo tri dana...ne mogu vjerovati.Zapravo,niti ni nemam osjećaj da ću se rastati sa svojim razredom,svojim prijateljima s kojima sam bila sve ove 4 (ili 8 s nekima) godine.Čudno je to...moja najbolja frendica će u 4. gimnaziju,a to znači da je više neću često viđati.vjerujte mi,neće mi biti isto bez nje...druga frendica će u klasičnu kao i ja,a treća u 7.,dakle biti ćemo si blizu...al žao mi je što se moram rastati od ova prve.Najbolje smo prijateljica od 3.razreda,dobro se poznajemo,stalno zezamo,znale smo se posvađati,ali to nikad nije ništa ozbiljno,ok,svađale smo se oko toga da li se koza glasa me ili be (ja sam tvrdila da ovca mekeće i,naravno,bila sam u krivu...hehe)...žao mi je,ali ipak se nadam da ćemo se kadkad naći i prisjetiti svih veselih trenutaka koje smo provele skupa.
Baš sam se vratila s usmenog iz njemačkog (Sova),i,moram vam reći da mi se taj jezik sve više i više sviđa.Nekako nije više onako krut kako je nekada bio,ljepši mi je.Naravno,još se ne može uspoređivati s talijanskim (i hrvatskim) ali ipak...
Odlučila sam se da ću si ovo ljeto od novaca od krizme platiti tečaj jahanja.Stvarno volim konje i nekako me smiruje njihova blizina,a znati jahati mi je oduvijek bio san...nadam se da će mi uspjeti,da neću pasti ili nešto slično...
Da,i gledala sam X-mana...ma ok mi je film,ali ima previše specijalnih efekata,a i Picard iliti Xavier nije baš trebao umrijeti...to mi je malo pokvarilo doživljaj filma,kao i Cappucino kojeg sam pila...naime,naručila sam cappucino od čokolade,a dobila normalan,koji mrzim...podnosim,naime,samo od vanilije i eventualno od čokolade...na kraju sam morala sestri ukrasti malo kokica...baš sam zla...hehe.
No da,moram spomenuti i svjetsko prvenstvo...schmrc,Njemačka je pobijedila,a ja navijala za Kostariku...ali bar je Ekvador pobijedio,premda nisam uopće sigurna jesam li za Poljsku ili za njega...a mislim da će naši ok proći,neće baš briljirati,ali u mogli bi biti 2. ili 3. u našoj skupini...
I molim vas samo jednu stvar:meni je drago kada mi ostavljate komentare i stvarno vam hvala,ne znate kako sam sretna sa svakim komemtarom kojeg dobijem,ali jednostavno ne volim baš kad mi neko ostavi onaj tip komentara s po jednim slovom u svakom postu...prije sam i ja ostavljala takve komentare,ali sada mislim da je to bezveze.nemojte se,plz,ljutiti zbog ovoga,samo kažem...
No dobro...uvijek kažem da ću napisat kratki post,ali is padne dugi...ajde,pozzz! :) :) :)
P.S.Posjetite Sašin blog.To vam je jedan kompjutorski genij iz mog razreda...pa poglrdajte,ali pazite,lik je malo čudan i smatra da su blogovi glupi,ali ipak piše jedan...:)
Objavljeno u 22:28 • Komentari (30) • Isprintaj • #
petak, 02.06.2006.
The da Vinci code i Crkva
Evo,i to sam napravila...premda vjerujem u Boga,poštujem ga,volim i vjerujem mu,ne slažem se sa Crkvom u mnogim stvarima.Smatram da Crkva nije ono što je trebala biti-istinska zajednica svih vjernika ujedinjenih Božjom ljubavi.Smatram da to nikada nije bila i nikada neće biti jer,umjesto da teži ljubavi i prijateljstvu,teži novcu i zaradi.Nemojte me pogrešno shvatiti,ja ne govorim o svima,ima ljudi koji zaista vjeruju,koji zaista vole Boga i istinski Ga poštuju,kao npr.Franjevci s Kaptola...
Previše,Crkva se stvarno već previše miješa u politiku...da ste samo čuli izaslanika koji je predvodio misu na mojo krizmi:liberalizam,komunizam,socijalizam,kapitalizam,Bush,pisma iranskog predsjednika,da Vincijev kod,Banca di Spirito Sancto...u propovijedi se na sve nas,onako zbunjene,izderao,ali je,kada je trebao reći:"Odričete li se sotone..." to lijepo zaboravio i odmah krenuo u "Vjerujete li..." Vidite,o tome vam ja pričam:toliko je zaslijepljen politikom,toliko zasićen tim svjetovnim stvarima,da zaboravlja one prave,Crkvene,vrijednosti...i tako su krizmanici,nas 71,slušali o da Vincijevu kodu,ali se nisu odrekli sotone i grijeha-i sada vi recite da je to u redu.
Da,čitala sam da Vincijev kod i gledala isti,upravo prije sat vremena,i znate li što sam zaključila? Dan Brown je genijalac.Knjiga je stavrno realističan,zanimljiv kriminalistički roman...ali,naravno,da je bio samo to,da nije bilo nekih,ajmo reći tvrdnja,nitko je ne bi primijetio,neki bi je pročitali i odmah zaboravili,kao i sve ostale.Ali,čovjek se dosjetio kako prodati knjigu i zaraditi-iskoristio je ljudsku naivnost i želju za pobunom protiv nakih stvari,i to još kako!Ljudi jedva čekaju da im netko kaže nešto što nije dogma,nešto što je protiv nečega,nešto što je drukčije,što se ističe...i tako je došlo do ovoga-Crkva se buni,svi propovijedaju i pričaju samo o tome,svi se opet svađaju,samo nešto zabranjuju...da vas podsjetim,Crkva ne zabranjuje samo ovu knjigu,zabranjuje knjige poput Harryja Pottera,koje,kao vrve "crnom magijom",buni se protiv nadarenih pjevača poput Enye koju proglašavaju New Ageom,a New Ageom su,znate,proglasili i Star Wars...i tako,vidite,sve nam nešto zabranjuju,a nisu zabranili jenu knjigu,knjigu zbog koje je stradalo milijun ljudi,što Crkva uporno i uporno poriče,knjigu koju je iz čiste objesti napisao neki luđak kojeg je tako puklo u glavu...Maleus Maleficarum.Ako je Bog ikada htio tako nešto,onda On nije ono za što se izdaje...ali nije htio,naravno da nije htio,Bog nas voli,ali nam i daje slobodu odabira...odabira između dužeg,težeg i pravog puta i lakšeg,kraćeg i krivog puta...Pročitajte Zagorkinu Gričku vješticu...ima u tome istine,stvarno puno istine,lijepo je opisana ljudska zloba i pohlepa,sklonost slijepom vjerovanju svemu što kažu oni koji drže vlast,nesposobnost korištenja vlastitog mozga.
Da Vincijev kod je fikcija,kažu...vjernica sam,vjerujem u Boga-u Oca,u Sina i u Duha Svetoga,vjerujem onome što mi oni kažu...ali,zaista,Bibliju su napisali ljudi...ljudi nadahnuti Božjim duhom,da...ali,možda ne baš svi...Biblija se vjerojatno mijenjala tijekom stoljeća...prijevod je bio sve prilagođeniji današnjem dobu,mnoge su stvari nestale,mnoge se pojavile...i,sada nitk ne zna što je zapravo pisalo u Bibliji...evo vam primjera:
Priča o jednorozima počinje u Starom zavjetu, gdje se spominje snažno i ponosito biće nazvano re'em. Po naredbi egipatskog vladara Ptolomeja II, učenjaci su Stari savjet preveli na grčki te se tada spominje minokeros, u latinskom prijevodu sv. Jeronima unicornis, a kod Martina Luthera pojavljuje se pojam jednorog. Jednorog se u engleskim prijevodima javlja mnogo puta u Bibliji, ali hrvatski prevoditelj je izbacio tu riječ i upisao mladi bivoli ili nešto slično. Nije mu se svidjelo da se u Svetom Pismu spominje takvo što. Isto se postupa i sa zmajevima i satirima. Međutim, demoni i anđeli ostaju i dalje u igri....
Dakle...sami prosudite...koliko se takvih stvari,pogrešnih prijevoda,moglo desiti? Što nam zapravo Bog poručuje? Što zapravo traži od nas?Mislim da je odgovor u svima nama,pojedincima...trebali bismo ga potražiti...ali kako,nemam pojma...
Sami biramo što ćemo i kako vjerovati...nakon svega ovoga,postoji,dakle 50% šanse da je Isus imao ženu iliti družicu,a i 50% posto da je nije imao.Dokazi i za jednu i za drugu tvrdnju su stari...a meni je samo zanimljivo da niti Marko,niti Matej,niti Luka,niti Ivan nisu spomenuli da je Isus imao ženu,ali niti da je nije imao...dakle,vraćamo se na naš jocker pola-pola.
Svi smo mi djeca Božja...imao Isus djecu ili ne,on je i dalje naš dobri pastir,i dalje nas čuva i pomaže nam,uvijek je s nama...prema tome smo svi,na neki način njegovi potomci,ako vjerujemo i volimo...tri su bogoslovne kreposti:vjera,ufanje i ljubav...i u njima ćemo,zauvijek,biti povezani s Bogom i Isusom...
Opus dei griješi,ako je istina sve ono što sam čula o njima-Bog nikada ne bi od nas tražio da se kažnjavamo,da sami sakatimo svoje tijelo...Bog nam oprašta grijehe samo ako se stvarno kajemo,samo ako nam je stavrno jako,jako žao zbog onoga što smo učinili...molitva je naša pokora,tjelesna bol nije gora od duševne-duša je ta koja pati zbog grijeha,sigurno više nego tijelo.
Dragi moji,Bog nas sve voli...i zato nam daje slobodu...
Nadam se da nakon ovog posta neću izgubiti posjetitelje,što je vrlo vjerojatno...ovo su samo moja mišljenja...ne znam...možda ću ovaj post poslije i obrisati...samo sam to sve htjela s nekim podijeliti...eto. Pozzz! :) :) :)
Objavljeno u 23:41 • Komentari (67) • Isprintaj • #