Evo,i to sam napravila...premda vjerujem u Boga,poštujem ga,volim i vjerujem mu,ne slažem se sa Crkvom u mnogim stvarima.Smatram da Crkva nije ono što je trebala biti-istinska zajednica svih vjernika ujedinjenih Božjom ljubavi.Smatram da to nikada nije bila i nikada neće biti jer,umjesto da teži ljubavi i prijateljstvu,teži novcu i zaradi.Nemojte me pogrešno shvatiti,ja ne govorim o svima,ima ljudi koji zaista vjeruju,koji zaista vole Boga i istinski Ga poštuju,kao npr.Franjevci s Kaptola...
Previše,Crkva se stvarno već previše miješa u politiku...da ste samo čuli izaslanika koji je predvodio misu na mojo krizmi:liberalizam,komunizam,socijalizam,kapitalizam,Bush,pisma iranskog predsjednika,da Vincijev kod,Banca di Spirito Sancto...u propovijedi se na sve nas,onako zbunjene,izderao,ali je,kada je trebao reći:"Odričete li se sotone..." to lijepo zaboravio i odmah krenuo u "Vjerujete li..." Vidite,o tome vam ja pričam:toliko je zaslijepljen politikom,toliko zasićen tim svjetovnim stvarima,da zaboravlja one prave,Crkvene,vrijednosti...i tako su krizmanici,nas 71,slušali o da Vincijevu kodu,ali se nisu odrekli sotone i grijeha-i sada vi recite da je to u redu.
Da,čitala sam da Vincijev kod i gledala isti,upravo prije sat vremena,i znate li što sam zaključila? Dan Brown je genijalac.Knjiga je stavrno realističan,zanimljiv kriminalistički roman...ali,naravno,da je bio samo to,da nije bilo nekih,ajmo reći tvrdnja,nitko je ne bi primijetio,neki bi je pročitali i odmah zaboravili,kao i sve ostale.Ali,čovjek se dosjetio kako prodati knjigu i zaraditi-iskoristio je ljudsku naivnost i želju za pobunom protiv nakih stvari,i to još kako!Ljudi jedva čekaju da im netko kaže nešto što nije dogma,nešto što je protiv nečega,nešto što je drukčije,što se ističe...i tako je došlo do ovoga-Crkva se buni,svi propovijedaju i pričaju samo o tome,svi se opet svađaju,samo nešto zabranjuju...da vas podsjetim,Crkva ne zabranjuje samo ovu knjigu,zabranjuje knjige poput Harryja Pottera,koje,kao vrve "crnom magijom",buni se protiv nadarenih pjevača poput Enye koju proglašavaju New Ageom,a New Ageom su,znate,proglasili i Star Wars...i tako,vidite,sve nam nešto zabranjuju,a nisu zabranili jenu knjigu,knjigu zbog koje je stradalo milijun ljudi,što Crkva uporno i uporno poriče,knjigu koju je iz čiste objesti napisao neki luđak kojeg je tako puklo u glavu...Maleus Maleficarum.Ako je Bog ikada htio tako nešto,onda On nije ono za što se izdaje...ali nije htio,naravno da nije htio,Bog nas voli,ali nam i daje slobodu odabira...odabira između dužeg,težeg i pravog puta i lakšeg,kraćeg i krivog puta...Pročitajte Zagorkinu Gričku vješticu...ima u tome istine,stvarno puno istine,lijepo je opisana ljudska zloba i pohlepa,sklonost slijepom vjerovanju svemu što kažu oni koji drže vlast,nesposobnost korištenja vlastitog mozga.
Da Vincijev kod je fikcija,kažu...vjernica sam,vjerujem u Boga-u Oca,u Sina i u Duha Svetoga,vjerujem onome što mi oni kažu...ali,zaista,Bibliju su napisali ljudi...ljudi nadahnuti Božjim duhom,da...ali,možda ne baš svi...Biblija se vjerojatno mijenjala tijekom stoljeća...prijevod je bio sve prilagođeniji današnjem dobu,mnoge su stvari nestale,mnoge se pojavile...i,sada nitk ne zna što je zapravo pisalo u Bibliji...evo vam primjera:
Priča o jednorozima počinje u Starom zavjetu, gdje se spominje snažno i ponosito biće nazvano re'em. Po naredbi egipatskog vladara Ptolomeja II, učenjaci su Stari savjet preveli na grčki te se tada spominje minokeros, u latinskom prijevodu sv. Jeronima unicornis, a kod Martina Luthera pojavljuje se pojam jednorog. Jednorog se u engleskim prijevodima javlja mnogo puta u Bibliji, ali hrvatski prevoditelj je izbacio tu riječ i upisao mladi bivoli ili nešto slično. Nije mu se svidjelo da se u Svetom Pismu spominje takvo što. Isto se postupa i sa zmajevima i satirima. Međutim, demoni i anđeli ostaju i dalje u igri....
Dakle...sami prosudite...koliko se takvih stvari,pogrešnih prijevoda,moglo desiti? Što nam zapravo Bog poručuje? Što zapravo traži od nas?Mislim da je odgovor u svima nama,pojedincima...trebali bismo ga potražiti...ali kako,nemam pojma...
Sami biramo što ćemo i kako vjerovati...nakon svega ovoga,postoji,dakle 50% šanse da je Isus imao ženu iliti družicu,a i 50% posto da je nije imao.Dokazi i za jednu i za drugu tvrdnju su stari...a meni je samo zanimljivo da niti Marko,niti Matej,niti Luka,niti Ivan nisu spomenuli da je Isus imao ženu,ali niti da je nije imao...dakle,vraćamo se na naš jocker pola-pola.
Svi smo mi djeca Božja...imao Isus djecu ili ne,on je i dalje naš dobri pastir,i dalje nas čuva i pomaže nam,uvijek je s nama...prema tome smo svi,na neki način njegovi potomci,ako vjerujemo i volimo...tri su bogoslovne kreposti:vjera,ufanje i ljubav...i u njima ćemo,zauvijek,biti povezani s Bogom i Isusom...
Opus dei griješi,ako je istina sve ono što sam čula o njima-Bog nikada ne bi od nas tražio da se kažnjavamo,da sami sakatimo svoje tijelo...Bog nam oprašta grijehe samo ako se stvarno kajemo,samo ako nam je stavrno jako,jako žao zbog onoga što smo učinili...molitva je naša pokora,tjelesna bol nije gora od duševne-duša je ta koja pati zbog grijeha,sigurno više nego tijelo.
Dragi moji,Bog nas sve voli...i zato nam daje slobodu...
Nadam se da nakon ovog posta neću izgubiti posjetitelje,što je vrlo vjerojatno...ovo su samo moja mišljenja...ne znam...možda ću ovaj post poslije i obrisati...samo sam to sve htjela s nekim podijeliti...eto. Pozzz! :) :) :)
Post je objavljen 02.06.2006. u 23:41 sati.