Moje pismo tebi
četvrtak, 07.05.2020.
Danas sam okrenula tvoj broj mobitela. Tek tako. I dok sam na ekranu gledala tvoje ime stvarno sam na momenat pomislila da cu cuti s druge strane tvoje "halo". Mogla sam cuti tvoj glas u svojoj glavi. Onda sam listala nase poruke po Viberu, Whats up-u, milion dogovora, smijesnih gifova, cak poneka i prepirka oko banalnih stvari. Sjetila sam se tvog specificnog humora koji su rijetki mogli shvatiti. Zavrsilo je ridanjem na podu i tako sam sklupcana na podu docekala vecer.
Jutros sam malog vodila na kontrolu. I dok sam sjedala u tisini i gledala kako mu rade ultra zvuk molila sam i Boga i tebe da ga cuvate i da mi kazu da je sve ok, da smo i dalje dovoljno daleko od operacije. Ne bih sada mogla izdrzati jos i to. Znam da nas ceka, ali ne sada, samo ne sada.
Voli te zena
