Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.
znam da vam se neda klikati, pa ću i zalijepiti ovaj text (na Bartievo veselje)Rim / London) Fiktivni telefonski razgovor između pape Franje i engleskog kralja Henrika VIII.
Može na prvi pogled djelovati uvredljivo, ali je zapravo veoma ozbiljno. Blaženi Jacopone da Todi i Dante Alighieri u odnosu na papu Bonifacija VIII, Sv. Katarina Sijenska u odnosu na papu Grgura XI i Erasmus od Rotterdama u odnosu na papu Julija II dopuštali su si mnogo veće slobode, a da to nije predstavljalo skandal za katolike njihova vremena.
Papa Franjo upućuje poziv kralju Henriku VIII
Henrik VIII: Halo, Vaša Svetosti? Ja sam, Henrik.
Franjo: Henrik tko?
Henrik VIII: Henrik, Henrik VIII, engleski kralj.
Franjo: O, koja čast. Spustite slušalicu. Ja ću vas nazvati. Meni je jeftinije.
Henrik VIII: Samo sam htio reći, došli ste 500 godina prekasno … pa dobro, Vaša Svetosti, spustit ću…
(Zvoni telefon)
Henrik VIII: Da!?
Franjo: Ja sam, Franjo iz Rima!
Henrik VIII: Svetosti, kakva radost! Kako to da me Vi zovete?
Franjo: Vidio sam ovo dugo pismo koje ste, ako se ne varam, oko 1532.g. ili tako nešto, poslali Vatikanu. Moram vam priznati, da moj prethodnik prema vama nije bio baš ljubazan. Znate, on je bio malo vezan uz zakone. Pravnik, znate, tvrd i nefleksibilan, malo Wojtylianac, malo Ratzingerovac. Bio je malo previše fiksiran na pitanje braka i protivio se relativizmu. Ali, sada su se stvari promijenile. Ja sam sada tu sa brojnim njemačkim kardinalima, koji svi simpatiziraju s Lutherom i općenito šizmama: Kasper, Marx … Poznajete li ih? To su oni, koji su u svojim zemljama ispraznili crkve, pa sada daju savjete drugima, kako bi i oni isto napravili. Dakle, ja želim vaš slučaj nanovo procijeniti. Hajde, da mi to nakratko pogledamo. Imao sam u vidu dvije mogućnosti: prva je, da vidimo, je li vaš brak uopće bio valjan. Postoje li nekakve naznake u tom smjeru?
Henrik VIII: Svetosti, žao mi je, ali ne vjerujem da nije bio valjan. Mi smo imali kći Mariju, i mnogu drugu djecu koju smo izgubili spontanim pobačajima. Ali, što vi točno podrazumijevate pod „valjan“?
Franjo: Pa, napisao sam jedan tekst, ali je malo smušen1. Bio sam u žurbi, a i morao sam ga pisati skoro sasvim sam. Meni to isto nije u potpunosti jasno, ali ne brinite o tome. Ima tu još jedno rješenje, koje je sasvim svježe. To se zove “procjena od slučaja do slučaja“. Jeste li gledali biskupa Galantina2 na televiziji, dok je on to objašnjavao? Galatino je filozof, on zna govoriti… On je stvarno otvoren katolik. Onima iz pokreta FamilyDay 3 i onima koji se ispred bolnica mole protiv pobačaja je baš pokazao. Njemu je to, uz angažman za imigraciju i protivljenje bušotinama u Jadranu, najvažnije.
Henrik VIII: Da budem iskren: ja gledam samo englesku televiziju. Poznajem Mister Beana, ali Galatina ne znam.
Franjo: Oprostite, vi ste, naravno, u pravu. Dakle, stvar je ovakva: mi više nismo tako drastični kao u Starom zavjetu. U to vrijeme su bili malo preoštri: “Ne učini preljuba!“, i tako dalje. Zar vi mislite da se danas još može biti tako kategoričan? Dakle, mi smo Stari zavjet podvrgnuli jednom aggiornamentu i aktualizirali smo ga. A tako i Novi. Zamislite: to je 2000 godina bilo novo, a sada… Zato Isusovu frazu, “neka se ne razdvaja, ono što je Bog sjedinio” treba tumačiti … Danas to znači: “neka ne razdvaja, osim …” Jeste li pročitali Kasperov uvodni govor na sinodi? Tu je on već sve rekao. Onda smo imali ovu beskonačno dugu sinodu u nadi da će se sinodalni oci složiti … Sinodalni oci nisu ništa razumjeli. Oni su proturječili Kasperu. Pa sam ja odlučio da to moramo napraviti na sinodalan način. To je lijepa stvar, lijepa riječ. Sviđa se Melloniju4 i Scalfariju5, ali potreban je netko, tko odlučuje. Renzi 6 bi rekao kako je potrebna “vladavina”.
Henrik VIII: Svetosti, tko je Renzi?
Franjo: Oprostite, vi možete spomenuti Mister Beana, a ja ne mogu citirati Renzija?
Henrik VIII: Ne, ne, samo Vi slobodno … ovo je telefonski razgovor između prijatelja … ali, mene više zanima rečenica koju ste započeli, ali je niste završili: “Neka čovjek ne razdvaja, osim …“, osim što?
Franjo: Da, točno … nema tu fiksnog pravila. Mi prosuđujemo od slučaja do slučaja. Nego, recite mi malo o Vašem slučaju.
Henrik VIII: Moj slučaj je, da je moja supruga pravi gnjavator. Uz to je još i Španjolka. Iznad svega, ne želi mi darovati sinove. I općenito, Anna Boleyn je zaista jako lijepa. I kad sve to zbrojite … razumijete? Bez muškog nasljednika, to je pravi nered. To čak može dovesti do rata nakon moje smrti. Razumijete? Sjećate se, da je i Luther, kao jednu od prvih stvari, pokrajinskom grofu Philippu I od Hessena, dopustio bigamiju? Luther je znao kako se ophoditi s načelima, a papa, Vaš prethodnik, nije! To je bio pravi glupan!
Franjo: Razumijem, razumijem … Gledajte, to ćemo vrlo brzo srediti. Idite nekom svećeniku i recite mu da ste razgovarali sa mnom i sve će se urediti.
Henrik VIII: A što ako je svećenik zločest, kao što su bile sve pape do sada? Što ako je Poljak, ili crnac kao Sarah. Ili, što ako naiđem na nekog Nijemca, ali ne od onih dobrih i uhranjenih kao Marx, nego na nekog krutog teologa poput Ratzingera?
Franjo: Onda tražite drugog svećenika. Vidjet ćete, s ovim novim pravilom “od slučaja do slučaja” već ćete naći nekoga tko će vam dati odrješenje i sve će biti u redu. Svaki svećenik ima bjanko ček. On samo mora sve odvagnuti. Procjenu čini svaki svećenik za sebe. Ili, ako mislite … onda na forumu internumu nije ni potreban svećenik. Dovoljno je, da vi slušate Vašu savjest. Mi smo na području morala izričito uveli slobodni ispit savjesti.
Henrik VIII: U pravu ste, na to nisam ni pomislio. Sada razumijem onu vijest kako planirate putovati u Švedsku7. Nego, recite mi među nama: kako to sada ide s Ivanom Krstiteljem, koji je dopustio da mu odrube glavu, jer je Herodu rekao: “Nije ti dopušteno uzeti ženu tvoga brata“? A sa svetim Pavlom, koji kaže da se preljubnici ne trebaju zavaravati, kad je u pitanju njihovo vječno spasenje?
Franjo: Pazite: Krstitelj bio usijana glava. On je bio samo malo previše naivan i malo prejak … A i sveti Pavao, nakon pada s konja …
Henrik VIII: Pa, dobro, dobro. Vidim da ste vi u Rimu došli k sebi. To me raduje. Bolje ikad nego nikad.
Franjo: Dobro, dragi Henrik, sada te pozdravljam, jer još moram pripremiti propovijed protiv Doktora riječi, koji svoje zakone stavljaju iznad života pojedinaca. To je već 345. propovijed u samo jednoj godini, ali to je ključ. Tako sam punio crkve i sjemeništa u Argentini (barem mi se čini da je bilo tako …): mlaćenje i batine za licemjere koji su vjerni svojoj ženi i djeci, samo zato što žele pokazivati prstom na druge! Znate, oni to rade samo zato, da bi o sebi mislili dobro. Mlaćenje i batine za licemjere među svećenicima. Oni ispovjedaonicu pretvaraju u mučilište! Imate li pojma, koliko svećenika muči svoje vjernike!? Postoje neki, kao ovaj Padre Pio, koji je čak proglašen svetim, koji ponekad odbijaju dati odrješenje! Koja sreća, da se danas samo rijetki ispovijedaju! Vi ste, međutim, za mene velik čovjek …
Henrik VIII: Odlično, ali ja vas ipak moram zamoliti za jednu uslugu. To mi dugujete. Vaš prethodnik Pio XI je Thomasa Morea8 proglasio svetim, a Ivan Pavao II ga je proglasio zaštitnikom političara. U stvarnosti, uvjeravam vas, a ja to mogu znati, More je bio dosadna cjepidlaka. On je bio “doktor slova”. On je bio sudac i nije mi htio priznati moje pravo, da odbacim moju ženu, Španjolku, zamislite vi to! Tko zna, što bi još sve bio rekao, da je znao, da sam ukupno imao pet žena. Zato jedna vrlo jednostavna stvar: skidajte ga s oltara.
Franjo: To je u redu, dragi Henrik. Osim toga, imam izvrsne kontakte s nekim političarima. Već sam ih javno pohvalio. Na primjer, Emma Bonino i Giorgio Napolitano … čim umru, postavit ću jednog od njih na Moreovo mjesto. Ako se ne varam, ovaj drugi je također odbio nešto učiniti, dakle, slično poput Morea9…
Henrik VIII: Točno, Vaša Svetosti. Pitajte Galatina, pitajte Torniellia10, pitajte Spadara11, pitajte Vašeg talijanskog savjetnika. Oni će vam reći točno, kako je to bilo s Napolitanovim odbijanjem u slučaju Eluane Englara. To je bilo obijanje zbog savjesti, da, da, baš kao i kod Morea. Napolitano je pravi tip za zamjenu Morea!
Franjo: Vidim, znate puno toga o Italiji!
Henrik VIII: Da, ponešto, tako da znam, da bi i Emma Bonino12 bila dobra zamjena. I ona se zbog svoje savjesti borila protiv zabrane pobačaja, zar ne!? Može i Bonino i Napolitano. Glavno je, da se More ukloni. I ni u kom slučaju ne uzeti Müllera13, samo da se razumijemo!
Franjo: To je u redu. Važno je, da se mi slažemo. I pozdravite svoju ženu!
Henrik VIII: Katarinu?
Franjo: Onu.. tu… moram se vratiti na posao, popraviti stvari i još pojasniti promjene. Ja ću provesti promjenu bračnih zavjeta: ja, Spadaro i Melloni. Umjesto “Obećajem vjernost u dobru i zlu, u bolesti i zdravlju, sve dok nas smrt ne rastavi“, to je sada već malo staromodno, ja ću koristiti izraz: “Obećavam vjernost od slučaja do slučaja, ovisno o okolnostima“. Tako smo nauk prilagodili praksi. Pozdravljam Vas, Henrik!
Fusnote:
1 Motu proprio “Mitis iudex Dominus Iesus” od 15. kolovoza 2015. g., objavljen 8. rujna 2015.g. , o promjenama postupka poništenja braka.
2 Biskup Nunzio Galatino, papin povjerenik, imenovao ga je Generalnim tajnikom Talijanske biskupske konferencije.
3 Masovne demonstracije u Rimu protiv uvođenja “gay-braka” i rodne ideologije u škole koje želi uvesti talijanska ljevičarska vlada. 30. siječnja 2016.g. sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Biskup Galatino je – nakon dogovora s Papom, kako je rekao – pokušao spriječiti okupljanje.
4 Alberto Melloni, šef progresivne “Bolognske škole”, koja je objavila povijest Drugog vatikanskog sabora u pet svezaka, u smislu “Rajnskog Saveza” i koja pokušava monopolizirati tumačenje Sabora.
5 Eugenio Scalfari, radikalno liberalni ateist iz masonske kuće, osnivač i bivši glavni urednik i čelnik La Repubblicae, glavnog ljevičarskog dnevnika u Italiji, papin najpoželjniji sugovornik, koji po vlastitom priznanju toga ateistu „ne želi obratiti“.
6 Matteo Renzi, lijevi demokrat, od 2014.g. talijanski premijer.
7 Papa Franjo putuje 31. listopada 2016. g. u Stockholm, da bi sudjelovao u zajedničkoj katoličko-luteranskoj manifestaciji na spomen “500 godina reformacije” Martina Luthera.
8 Thomas More, svetac i mučenik, 1517.g. bio je član engleskog kraljevskog vijeća, diplomat u službi kralja Henrika VIII. Kao branitelj Katoličke crkve, bio je žestoki protivnik Martina Luthera i njegove “reformacije” i pomogao je Henriku VIII sastavljati spise protiv Luthera i braniti katoličku vjeru. 1523.g. postao je glasnogovornik parlamenta. 1529. g. Henrik VIII ga je proglasio engleskim Lordom kancelarom u nadi da će More podržati poništenje braka kralja sa Španjolkom Katarinom od Aragona, što je pravnik oba prava, zbog svoje savjesti i zbog svoje odanosti katoličkoj vjeri odbacio. 1532.g. podnio je ostavku na mjesto Lorda kancelara, jer mu savjest nije dozvoljavala služiti vladaru i vladi koja je tako sagriješila. 1534.g. je od Morea bila zahtjevana zakletva, da prizna zakonitost sinova Henrika VIII s njegovom izvanbračnom suprugom Anne Boleyn i da se odrekne autoriteta Pape u vjerskim pitanjima, što je More odbio. Osuđen je na smrt i 1535.g. mu je kao mučeniku za vjeru i savjest odrubljena glava. Glava mu je bila u Londonu javno izložena mjesec dana.
9 Giorgio Napolitano, talijanski predsjednik 2006.-2015.g., član Komunističke partije od 1945. do preimenovanja 1991. godine, nakon toga član nasljedne Lijeve demokratske stranke.
6. veljače 2009.g. odbio je potpisati hitnu uredbu Vlade, kojom se htjela spriječiti eutanazija pacijentice Eluane Englaro, koja je bila u budnoj komi. U slučaju Englaro planula je žestoka rasprava o eutanaziji, u kojem su se katoličke i antiklerikalne snage međusobno ogorčeno suočavale. Napolitano je stao u stranu zagovornika eutanazije i svojom odlukom je zapečatio smrt Englarose. Njezina umjetna prehrana je prekinuta. Dana 9. veljače 2009.g je umrla.
10 Andrea Tornielli, povjerenik i medijski savjetnik pape Franje, vatikanski stručnjak novine La Stampa, koordinator lista Vatican Insider.
11 Otac Antonio Spadaro, Isusovac, papin povjerenik i urednik rimskog isusovačkog časopisa La Civiltŕ Cattolica.
12 Emma Bonino, feministkinja, poznata aktivistkinja za abortus u Italiji, od 1976. g. član Radikalne stranke, izjavila je da je ubila 10.141 nerođene djece. Ona je idol anti-autoritarne borbe, od 1979.g 25 godina parlamentarna zastupnica, 1995.-1999. EU povjerenica, 1999.-2006. članica Europskog parlamenta, 2006.-2008. talijanska ministrica za europske poslove, 2008.-2011. predsjednica talijanskog Senata. 1998. g. je prvi put sudjelovala na sastanku grupe Bilderberg. 2011.g. potpisala je Sorosevo pismo koje traži jedinstvenu EU državu, 2013./2014. talijanska ministrica vanjskih poslova, 2015.g. kampanja za legalizaciju eutanazije. Protiv pape Benedikta XVI. demonstrirala je na Trgu Svetog Petra sa sloganom „No Taliban, No Vatican“.
Početkom veljače 2016.g. papa Franjo je hvalio Bonino kao „velikanku“.
13 Kardinal Gerhard Müller, od 2012.g. prefekt rimske Kongregacije za nauk vjere.