srijeda, 04.08.2010.

Mogu, mogu ja bez tebe samo mi je tesko kad te sretnem, znas i nemoj da se brines, ipak nisam sama al' bilo bi mi lakse da promijenim grad..

Pogodi! Daj pogodi te prave riječi!

Ponekad stvarno ne razumijem ljude.
Biti teško bolestan i postati još gori nego što si bio.
Strašno! :S

I onda ja imam grižnju savijesti jer sam zamišljala kako bi bilo bolje da nije ozdravila.
Al' nisam takva da želim nesreću drugima.
Već, želim bolje za ljude.
A ona je ta koja druge čini nesretnima. eek


Dugi noćni sati beskrajno teku..
..za sebe ne mogu riječ pronaći neku..

..Jutrom kad se budim cesto
tuzan sam..
..noci su moje duge..
..pozdravi drustvo i druge..


Ponovno bih htjela vidjeti Ivu, Kjaru, Miu i Tesu!

Sve je ovo sranje!

tuzan

Ako ti u mraku slučajno spadne
Umjetni osmijeh, mamina šminka
Ako se odjednom sve raskrinka
Ne stavljaj rezervni osmijeh svoj
Ne skrivaj svoje godine mlade
Jer i petnaest je solidan broj
A ni mi nismo baš slijepi
Svejedno, ti budi happy happy happy.

Opća Opasnost sutra <3
14:16 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.