Tides

Više te nema.
Odlutao si na onaj svijet.
Nisam htjela da odeš tako rano.
Bio si mlad.
Pun života.
No, nisi me htio poslušati.
Morao si uskočiti u Njegove ruke i poći s njim.

Znam da si me htio pričekati.
Znam da si me htio pozdraviti zadnji put.
Oprostiti se.
Ali, On te pozvao.

Zašto?
Zašto baš on?
Zašto sada?

Oči mi nisu suhe.
Lice mi nije lijepo.
Duša mi nije sretna.
Um mi je zaokupljen uspomenama.
Koje me vežu za njega.

On, bio je prekrasan.
On, bio je poseban.
On, bio je nezamjenjiv.
On, bio je nadaren.
On, bio je pametan.

Sve to je i ostao^^

Sada, kada te više nema.
Kada više ne spavaš na mom krevetu.
Kada više ne stojiš pokraj hladnjaka gledajući me
žalosno svojim zelenim, okruglim okicama.
Kada više ne mijaučeš, dozivajući mene ili mamu.
Sada, kada si daleko.

Kuća je prazna.
Dvorište je izgubilo svog gospodara.
Moj krevet se više ne osjeća udobnim.
A ja, ja se više ne osjećam potpunom.

Obećaj mi samo da ćeš zauvijek biti uz nas.
Uz mene.
I sve koji smo te voljeli.

Čuj, bio si i ostao najbolji Mačak na svijetu.
I znaj Zvijeri moja, da ću te uvijek i zauvijek voljeti.

Čuvam te, čuvam te u svome srcu.
I znaj da nikada nećeš postati dio prošlosti.
Uvijek ćeš biti moja sadašnjost.

Volim te, maleni.
Obožavam te^^ <3