četvrtak, 18.06.2009.

Otimam sreću!

Odlučila sam.
Osjećam se bolje.
Osjećam se lakšom.
Odbacila sam teret s leđa.
Odbacila sam najteži teret koji mi nije dao da se normalno krećem.
Koji mi nije dao da normalno živim. Osjećala sam pristisak dok sam se jutrom budila.
Pomisao na to da još ne znam što ću dalje me užasno mučila.
Ali sad. Sad je sve gotovo.
Toga više nema.
Znam što ću, znam gdje ću. Ali ne znam kako ću.

No hey! Odmah mi je lakše jer mi je ostalo samo još jedno neodgovoreno pitanje.
No njegov odgovor ću saznati tek na početku školske godine.
Da pojasnim svoju odluku.
Upisat ću zrakoplovnu školu u Velikoj Gorici. Stanovat ću u Zagrebu u domu.
Ah, nikad se nisam nadala da ću se odlučiti na tako velik korak.
Zakoračiti u tako veliku pustolovinu daleko od kuće. Hmm, postajem sigurnija u sebe.
A i sama sam sebi nekoliko puta rekla da moram postati samostalna.
Idi za svojim srcem. Ne tamo gdje idu drugi. Nego tamo gdje te tvoje srce šalje.
Poslušala sam svoje srce.
Nadam se da će me odvesti na pravi put.
Jer ja sam put izabrala. Samo ga trebam upoznati.
A za to nikad nije kasno.

Sad sam stvarno odahnula jer ne nosim toliki teret više.
Lijepo je imati uspravan hod.

No, pomalo..osjećam neki strah.
Možda od pomisli na to da više neću biti stalno sa svojom obitelji.
Naravno, vikendom ću biti kod kuće.
I viđati svoje drage prijatelje.
Ali ipak, to više neće biti to.
No, trudit ću se da mislim samo pozitivno.
Život je ljepši s optimističnim mislima.
Naravno da je..heh!

Sada mi samo preostaje moliti se, vjerovati i nadati se da ću upasti u tu školu.
Misliti pozitivno!
Zajedno sa svojim prijateljima koje isto to čeka. =)
Ma ja znam da će na kraju sve ispasti dobro.
Uvjerila sam se već u to. :)

Toliko sam Mu zahvalna što imam divne prijatelje.
Sada kad je kraj. Baš smo se svi lijepo udružili.
Kao jedno smo.
Sreća, ljubav, osmijesi..sve to pršti iz mene..
Osjećam se jako sretnom.
A imam razloga to i biti.

Sreća je svugdje oko nas, samo je treba pronaći.
Treba je presresti na njenom putu.
Doći joj u susret.
Pokucati na vrata.
Otkriti je.
Iznenaditi je..
Baš kao što ona nas često iznenađuje.
Ali ovaj put ja iznenađujem sreću i otimam je..
Držim je, na puštam je..
I nedam je..
Jer ja sam svoju našla.
A vi?? Što vi čekate?

volim* grlim* ljubim*
vaša Betty Blue!

My dear Tuomy..
cerek Image Hosted by ImageShack.us







23:45 | Komentari (70) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.