četvrtak, 11.06.2009.

Biti drugačiji ne znači biti nenormalan.

Završila sam osmi razred. Završila sam osnovnu školu. Još jedno razdoblje u mom životu je prošlo. No, sada dolazi drugo. Odgovornije i odraslije. Vrijeme je da više ne razmišljam kao dijete od 10 godina. Neozbiljna sam, kažu moji roditelji. Mislim da oni još pravo ne poznaju svoju kćer, kao i dosta poznatih mi ljudi. No, ne zamaram se previše oko toga. Važno je da me posebne osobe znaju. Posebne = pravi prijatelji.

Dok sam promatrala svaku stvarčicu koja će mi buditi sjećanja o školi, razmišljala sam o tome kako vrijeme prebrzo prolazi. Baš kao i oblaci..hmm, sve uspoređujem s oblacima.=) Oni se mijenjaju svake sekunde. Donose nam dobro i loše....Oh, time just passing by..Savršeni su. Oblaci..i nebo. Predstavljaju savršenstvo. Ja sam još jedno dijete koje voli utonuti u misli. Volim razmišljati. Volim slušati predivnu glazbu. Volim razmišljati o tekstovima pjesama. Zamisliti u kakvom stanju je tekstopisac bio dok je pisao nešto tako savršeno. Volim zamišljati likove u oblacima. To je tako čarobno..i jednostavno preljepo. Volim promatrati mjesec i zvijezde. Volim noć! Volim sunce..

Image Hosted by ImageShack.us



Trenutno samo volim, a ono što ne volim pokušavam ne misliti na to. Jer sada je došlo vrijeme odmora i posvete samom sebi! Bit će krasno ako budem zadovoljna novom školom. Novim vremenom i novim ljudima. Naravno i oni mnome.

U životu treba biti akcije i svaka promjena koja se dogodi je dobrodošla.

Vrijeme se stalno mijenja i nudi neke nove mogućnosti. Na nama je hoćemo li ih prihvatiti i krenuti dalje ili ćemo ostati ovdje gdje jesmo. Živjeti ne prihvaćajući promjene..

Hmm, više mi se sviđa ovo drugo..=) Prihvaćati promjene..i kretati se..

pssst..I think I'm falling in love..<3


17:20 | Komentari (37) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.