Tides

Nakupina emocija, riječi kao što su upis, srednja, ocjene...
Ma daaaj, sve mi ide na živce i samo čekam trenutak kad ću puknut kao balon kad se nabode na iglu..il neki oštar predmet..whatever! Al znate..onaj balon s vodom..
Ne znam što mi je. Sve one riječi koje sam prije izgovarala..optimističnost, vjera u sebe, nada..traženje ispravnog puta..(u miru)..Sad se sve pretvorilo u pesimističnost, nema vjere, nema nade..nema puta. Ništa me ne zanima. Zar je moguće da ne maštam o budućnosti?? Tko i što ću biti kad odrastem? Hoće li uopće biti nešto od mene? Nisam valjda toliko loša? Ma daaaj..čak ne znam u čemu sam dobra, što mi ide....možda zato što ne postoji ništa gdje bih se svrstala. Pomisao na to me plaši..
Sad većina vas koja ovo pročita će sigurno mislit..ma..šta joj je..svatko se tak osjećao na kraju osmog. Sva ta iščekivanja kako će mi bit u srednjoj. Hoću li se uklopiti. Hoću li se snaći. No ne znam, možda ja to teže podnosim nego ostali. Još tri dana i ništa više neće biti isto. Znam, znaaam..nema tu nikakvog rastanka..Svi ćemo se mi još sto puta vidjeti i čuti. Ali to nije isto..najviše mi je žao posebnih osoba..koje su zauzele svaki djelić mog srca. I iskreno se nadam..da će prijateljsvo još dugo poživjeti.

Ovih dana nebo je posebno..