subota, 20.09.2008.

Pomaze..O itekako pomaze!

Vratila sam se sad prije 20-tak minuta iz prirode..
Isla sam u istrazivanje..
Istrazivanje svojeg uma..

Setala sam i uzivala u vjetriću koji mi je puhao u lice..
Kao da mi nesto pokusava reći..
Kao da me upozorava.

Tmurno je vani..no to mi nije smetalo..ni hladnoća mi nije smetala..
Zapravo mi je bilo drago sto je tmurno..
Priroda je izgledala jos lijepse..

Lišće polako opada, a drveće ostaje prazno..
Ostaje prazno bez svojeg čara..
I tako cijelu zimu..osim kad ga ona okiti svojom bjelinom.
Onda izgleda predivno..i mislim si..kako mu je lijepo!

Samo sto kisa ne propada...ali mislim da nece jos..
Čeka da ljudi zavrse posao koji su počeli..
Ne zeli im to unistiti..

Nisam vidjela smeće dok sam se setala i to me oraspolozilo..
Al vidjela sam kako jedan čovjek pali smeće :-(
Stadoh i zagledah se u dim..

U dim koji odlazi daleko..daleko odavde..
U novi svijet..
Divno! Ali to je samo dim :-(

Vraćam se polako prema svojem dvoristu..
Ugledam djecu kako se igraju..
Kako skaču..

Njima nije vazno sto je zahladilo..
Sretni su jer se mogu igrati..
Jos su mali..i uzivaju.

Obrazi su im crveni od hladnog vjetra koji puse..
No njima to ne smeta..
Glavno da se igraju..da su sretni..

Uđoh u kuću i osjetih miris topline..
Shvatih da nam je ljeto stvarno otislo..
I sjedam za komp sretna, jer imam inspiracije za novi post..

Trebalo mi je ovo..pomoglo je..itekako je pomoglosretan


Image Hosted by ImageShack.us





15:30 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.