16

ponedjeljak

svibanj

2011

Krizmaj me u peticama

Prošli vikend je očigledno bio THE vikend u Zgb-u kada je mnoštvo mladih vjerski orijentiranih ljudi primilo treći sakrament zvan potvrda ili krizma. Ako ste vjernik onda vam je to važan sakrament, ako ste malo manji vjernik onda je to samo jedan od onih koje morate odvaliti a usput dobite i hrpetinu poklona. Ako ste krizmani kum/a onda ste jedan/jedna od onih koji/koja se primaju za glavu i misle si što je meni ovo trebalo da je baš mene balavac/balavica sa velikim prohtjevima izabrao/la za kuma/u.
Ako ste roditelj krizmanika onda se isto primate za glavu jer danas nije više “IN” da se krizma “proslavi” u krugu najuže obitelji i kumova več se radi pravi dernek za cca 50-ak ljudi i to samo ako imate sreće pa niste popis morali proširivat i na tetu susjeda vašeg bratića u 5-om koljenu čist zato nek eto i ona uživa.
Naravno taj nazovimo ga krizmani ručak vas neće doći do 1000 kn jer za te nofce ni u MC Donaldsu nećete moć nahraniti svadbenu pardon krizmanu svitu.

Kumovi se primaju za glavu jer više nije “IN” pokloniti lančić ili narukvicu ili nedaj B(l)ože obićan privjesak več se tu poklanjaju satovi (Swatch je totalno de-mo-de jer nije dovoljno skup!), nakit od minimum soma i pol kunića uz još nešto pokraj, bicikli od nekoliko tisućica kuna (samo se nadajte da kumće ima garažu gdje će ga pospremiti jer će najvjerojatnije skupljat prašinu), skupi parfemi (opet uz to dodatak jer treba imati i “vječnu” uspomenu), malo nofčeka sa € oznakom….
Ako ste na selu e onda ste ga da prostite nagrabusili (bit ću pristojna u izražavanju) jer su tam očekivanja okoline ipak veča nego u gradu (sjetite se samo onih krstitka kad ste opremili pola kuće a kumće vas čak nit ne preferira previše jer ste zeznuli boju ormara!)
Sve u svemu nije lako biti kum niti roditelj krizmanika.

A nije niti krizmanicima lako!
Mislim ipak su oni taj dan najvažniji i moraju se pokazati ako ništa drugo onda ono ne u najboljem svijetlu (mislim HALOOO!!! Pa gdje vi živite???)
Dečkići u jadnim predugim trapkama koje vise kao na vješalici, košulje gurnute duboko u hlaće uz tatinu kravatu (dobro da se ne vuče po podu) i posuđenom sakou (sigurno su roditelji bili presretni što nisu one susjede čiji se mali krizmao prošle godine odavno otkantali i upropastili svaku šansu da se dočepaju Bossovog (čitaj MANA) sakoa).
OK realno gledano dečki neće zasjat na taj dan ali zato cure…e to je posebna priča.
Male bijele haljinice (ok nijanse od sniježno bijele pa do šampanjac bijele) sa mašnicama u struku ili ružicama – dužina nešto iznad koljena ili kraće, svijetlucavim najlonkama (ako mama nije bila popustljiva da se obuku mrežaste), frizurica uredno složenih u punđice ukrašene sa pravim cvijetićima (u slučaju da je mašlek oko struka) I neizbježne 10 cm visoke pete tanke da tanje nemogu biti.
I napikavanje….

I tu dolazi vaša Tibica i rikava od smijeha i to ne poskrivečki nego kao da je na najboljoj predstavi u Komediji.
Imala sam priliku vidjet djevojčicu (da znam kolko smo sve mrzile kad su nas tako zvali kad smo imale 14) koja je imala preslatke pardon to nije dobar naziv za štiklu – presexy štikle od 10-ak cm i koja je čvrsto držala mamu ispod ruke (sa obje svoje ruke) i nabadala po Ozaljskoj i samo stenjala – au,au, joj, au,uh i upozoravala mamu da mora mama pazit kud hoda (!) da ne nalete na neku rupu na cesti.
Dijete je valjda prvi put u životu stala na štiklu i pokušavala izigravati odraslu ženu ali ne baš uspješno.
Zrihtana tako da joj ne bi dali ispod 20 godina ali po hodu ni dana više od 10 J
Prvo što mi je palo na pamet bilo je da njezinoj mami kažem da je stvarno glupa kad je dopustila da joj se dijete mući u štiklama a maleckoj da su danas jako moderne platformice (opet J ) i da platforme od 10 cm su puno stabilnije od štikla od10 cm-a a da isto izgledaju neodoljivo.
Umjesto toga samo sam se naglas slatko nasmijala.
Isto kao i djevojčici koja je po povratku iz crkve (drugo naselje, drugo vrijeme, ista slika) šepusala u najlonkama noseći štikle u ruci.
Pre-presmiješno!

U biti pitam se da li su današnje “vrijednosti” oblačenja kod mladih tolko poremećene ili sam ja samo ljubić jer ja štiklu neznam/nesmijem nositi? ;)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.