27
ponedjeljak
lipanj
2011
Topim se kao sladoled na lipanjskom suncu
Kao I večina Hrvata i ja sam spojila neradne i radne dane u jedan mini godišnji i uživala dalje od ureda i laptopa.
No kao i svemu što je lijepo tako je i mojem mini me-go došao kraj i okrutna budilica me je jutros vratila u još okrutniju radnu stvarnost oko 7-ce.
Vrijeme ujutro i nije bilo nešto obećavajuće + kako znam da moji u uredu voooooooole otfrnjiti klimu na polarne temperature rekoh bolje da prvi dan u tjednu ne fulam obleku, bolje se obuć slojevito (smart obleka) nego se smrznut ko picek.
I tako ja capri hlače zamijenila sa trapper tajicama, majica sa kratkim rukavima (relativno tanka) + tanka tunika haljinica preko umjesto majice na tregere i balerinkice na noge umjesto sandale.
I baaaaaaaaaaaaaaaaaaaaam…..umrijet ću od vrućine!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ne samo da prošli tjedan moji uopće NISU palili klimu niti luftali ured (uj-fuj) več nam je i klima crkla danas pa se skuhavamo na Bahama vrućinama.
Još bi Bahama vrućine i bile ok (ja obožavam kad je toplo) da ima imalo zraka u uredu.
Prozor nam se nažalost otvara samo par centimetara (nagib) i može biti jedan otvoren jer ako ih se više otvori onda je propuh pa opet nije dobro.
Sve u svemu nekako mi se jaaaaaaaaaako jede sladoled ali bojim se da bi se i on jadnik otopio na Bahama lipanjskom suncu….
komentiraj (3) * ispiši * #
16
četvrtak
lipanj
2011
Predrasude i optužbe - u moju butigu neće ići
Riskirajući da navučem još nekoliko nezadovoljnika blogsvijeta koji ili pokušavaju čitati između redaka misleći da su pogodili što je pjesnik htio reči ili su tolko opsjednuti predrasudama ili paranoični ili jednostavno ne razumiju (sigurno bih mogla staviti još koju kategoriju ali ne želim gnjev navući) jednostavno moram progovoriti o par stvarčica vezanih na predrasude, pljuvanju po drugima, optužbama i svim onim glupostima koje se u zadnje vrijeme nalaze po blogu/blogovima.
U prošlom postu opisala sam “situaciju” koju sam imala sa osobom koja eto nije zagrepčanka (sa p ne sa b!) i koju nisam etiketirala riječju NE-zagrepčanka u smislu da zato što ista nije rođena u Zagrebu i da svi koji su rođeni u Zagrebu imaju više kulture, veća prava nego oni koji nisu več sam stavila tu riječ zato što je iskreno meni u tom trenutku zvučala smiješno ali ako bi več bila iskrena žena po naglasku dolazi iz krajeva (ne u ljepoj našoj) koji se ne diće kulturom ophođenja (to kažem bez predrasuda I nažalost sa velikim iskustvom). Da sam napisala da je žena iz (sad skroz karikiram) Dalmacije uvrijedili bi se dalmatinci, da kažem da je iz Slavonije navukla bih gnjev slavonaca….
Ne-zagrepčanka je meni u tom trenutku simboliziralo osobu koja nije odavdje, nije iz grada iz kojeg sam ja.
Nije bilo apsolutno ništa pogrdnog ili sa predrasudama.
Niti jednom riječju a ni mišlju nisam htjela navest da ljudi koji nisu rođeni zagrepčani su manje vrijedni ili manje kulturni od onih koji jesu “čistokrvni” zagrepčani.
Za primjer tome dajem da je jedan meni jako dragi gospodin rođen u Dalmaciji, govori napola zagrebačkim naglaskom (to pišem samo za one koji su i naglaske izvlačili na sunce) veći gospodin od onih rođenih u centru Zagreba. Za njega slobodno mogu reči da je “pohađao bečku školu”. U biti mišljenja sam da kulturu ili nosiš u sebi ili ne nosiš a to se može zahvaliti kućnom odgoju koji se može dobiti u bilo kojem dijelu svijeta (pa i u onome za koji se kaže da je b(l)ogu iza hozića ili onome za koji se kaže da je i b(l)og ugasio svijetlo).
Ja jako volim svoj grad i volim ljude i raznolikosti u njemu ali ono što ne volim je kad došljaci ili kako se u Zgb-u kaže dotepenci dođu u grad i ponašaju se kao šerifi, koji nemaju kulture tolko kolko je malom dijetetu ispod noktića nakon igre u pijesku a sole pamet drugima i ne volim one koji (iako svi imaju pravo na svoje mišljenje) se nađu prozvanima da komentiraju tako da pljuju po drugima (i po gradu koji ja volim).
Ljudi se danas zapiknu za svaku glupost, sve im smeta, ako im se kaže dobar dan optužit će vas za obmanu, ako im kažete da nije zagrepčanin uvrijede se jer ako ste nekog nazvali nezagrepčaninom koji nije imao kulturu odmah misle da su svi strpani u isti koš a da su zagrepčani povlašteni.
I onda počnu “pljuvat” ali ne onak opravdano več pozivajući se na sve i svašta.
Ono što je mene “zasmetalo” u komentarima bio je komentar osobe koja ok možda nije “vlasnica” bloga pa se prijavila kao anonimac i koja se našla uvrijeđena ali je usput morala pljuvat po pravopisu. Ona nažalost nije jedna jedina jer sam na nekoliko blogova našla ljude koji kad im se tema ne sviđa pljuju po pravopisu.
Kao prvo i veliki pisci imaju svog lektora koji im ispravljaju knjige prije nego idu na objavljivanje pa kako neću ja mala Tibica imati pravopisnih grešaka? Pola grešaka su slučajne, pola nastale u žurbi a pola ( da samo kod mene postoje 3 polovine) iz zezancije jer riječi volim izokretati.
Ljudi koji pričaju o predrasudama i trpaju druge u pretinac osoba koje imaju predrasude u biti nemaju pojma o čemu pričaju.Kako na temelju jednog posta koji je trebao biti zabavan mogu optužiti nekog da je pun predrasuda kada autora niti ne poznaju?
Ja odgovorno tvrdim (časna pionirska jer ja jesam pionir!) da sam ja osoba bez predrasuda bez obzira da li se radi o boji kože, seksualnim orijentacijama (gay is totally OK!!!), vjeroispovjesti,naglascima ili tko zna još čemu.
Meni je čovjek čovjek bez obzira na to od kud je, kako izgleda, kojem bogu se moli ili ne moli i da li govori kaj,ća,što,šta,what,wie,ea,hova…..
Smatram da kolko si ti dobar prema meni tolko ću ja biti i prema tebi.
Da nisam takva ne bi imala prijatelje svih nacionalnosti iz bivše nam države i ne bi prijateljavala sa osobama koje su bjelije od mene ali i sa onima koje su čokoladne, koje imaju oke kao ja ali i onima koji imaju kose oke (ne, ne vrijeđam!).
Tvrdim da jednostavno ne možete sudit osobi koju ne poznajete i optuživat ju za predrasude, pogotovo ne osobu koja se protiv istih uvijek borila.
Ljudi koji po drugima “pljuju” i koje optužuju zbog predrasuda su sami upravo onakvi kakvima druge optužuju a to je žalosno.
Dakle, dragi svi prvo pometite ispred svojih vrata bez obzira na kojoj adresi živite i kakvih “karakteristika” jeste a onda metite ispred mojih.
A najžalosnije je da su upravo oni anonimci koji najviše pljuju pa se pitam, (eto mene opet sa pitanjima) da li se stvarno radi o više osoba ili samo o jednoj koja želi napraviti “mini revoluciju”.
Ali to me danas ništa ne čudi.
Kao zaključak – žao mi je ako se netko iz manjih ruralnih ali i iz većih gradskih sredina našao uvrijeđen, što netko smatra da nije vrijedan u očima drugih ali iskreno to je vaš problem, moja namjera nije bila vrijeđanje ali onaj koji je to htio drugačije shvatiti, shvatio je….
komentiraj (4) * ispiši * #
15
srijeda
lipanj
2011
Kultura bankomata
Jučer sam bila u jednom malenom zagrebačkom šoping centru i doživjela “šok” kulture građanke lijepe nam metropole.
U biti mene više ne bi trebalo apsolutno ništa čudit još manje iznenadit ali ovo je bio (po meni) samo još jedan dokaz kolko su ljudi sebični i nekulturni.
Dakle dotična “gospođa” je bila na bankomatu I pokušavala izvuč nofce. Dok je tipkala svoj pin usput je razgovarala na mobitel tako glasno da su ju čuli svi u prizemlju ali i na prvom katu. Od riječi do riječi. I to poduže vrijeme.
Nakon minute-dvije svojim NE-zagrebačkim naglaskom je objašnjavala osobi sa druge strane mobilne komunikacije kako joj bankomat neda 5000 kuna i da piše da je transakciju nemoguće provest. Jednom rukom je pokušavala karticu valjda ugurat u nofčanik i dalje stojeći pred bankomatm, i dalje objašnjavajući kako bankomat nofce pljunut neće.
I stoji ona tako pred bankomatom i neće se pomaknut ni lijevo ni desno nego i dalje objašnjava.
Meni je puko film i nije mi se dalo više čekat nego sam ju zaobišla i pokušala obaviti svoj posao na istom bankomatu.
E onda je dotična “gospođa” pokazala svu kulturu i počela se derat na telefon kako je jedna žifčana žena joj puhala za vrat (e pa to definitivno nisam radil), lupkala nogom (niti to nisam radial) i izgurala ju (tehnički zaobišla sam ju) jer je žifčana (opet!) i žuri joj se i da kad kažu da su muškarci neodgojene svinje da je to ništa prema frustriranim ženama.
Na to sam se samo okrenula i lijepo joj rekla da je napravila red pričajući na mobitel dok je stajala pred bankomatom ne radeći ništa nego se svađala zašto nofce ne može dobiti dok bi drugi ljudi isto koristili bankomat.
A da ima ljudi kojima se žuri i koji nemaju vremena slušati njene pripovijesti.
I onda je opet svojim NE-zagrebačkim naglaskom počela pljuvat po meni na što sam joj ja rekla da je obična neodgojena seljakuša (da puko mi je film) i okrenula se i utipkala pin na bankomatu koji mi je gle čuda ispljunuo nofce J
I ja sam se maknula da slijedeća osoba (koja je usput rečeno rikavala od smijeha što sam ja odgovarala “gospođi”) može koristiti bankomat.
“Gospođa” je i dalje vikala i dok sam ja odlazila komentirala na mobitel kako sam žifčana, sfrustrirana i još svašta i kako ona ne može vjerovat da je to doživjela.
E onda je več meni prekipilo o došla sam do nje i rekla da bi joj bilo bolje da si uzme knjigu bontona i malo ju prolista (makar iskreno sumnjam da bi njoj to išta pomoglo) i nek se nauči kulturno ponašati u metropoli jer u protivnom neka se slobodno vrati iz krša iz kojeg je pobjegla jer da nije pristojno zadržavat red zato da bi brbljala na mobitel, ignorirati ljude koji bi isto koristili bankomat i onda se izderavat i proklinjat.
Nemoram vam niti reči da je tek onda počela vriskati. (roll eyes!)
I nakraju tko je ispao nepristojan? U biti ja jer sam se spustila na njen nivo i odgovorila joj pokušavajući nekulturu naučiti kulturi.
Bože Petra……
komentiraj (15) * ispiši * #
12
nedjelja
lipanj
2011
It’s OK to be gay i dvije žene u porniću
Nakon još jednog sramotnog ispada svih “dobroćudnih” Hrvata (bez H!) prema pripadnicima društva koji nisu po normama “normalnog” homofobnog Rvata pitam se do kud ide licemjerstvo ovog svijeta.
Danas nije "normalno" ako si gay, ako se deklariraš da si gay i ako se ne želiš skrivat.
Mislim nije normalno ako si u nekoj zatucanoj sredini, tamo negdje b(l)ogu iza hozića ili ako si u lijepoj našoj.
Danas svaki susjed obraća pažnju da li si hetero, homo ili bi.
I onda raspali drvljem i kamenjem ako odudaraš od “normi” hetero društva.
Ipak biti gay je u biti kao kad imaš bolest. Neizlječivu. Mislim tako je barem po svim ovim zatucancima koji se skupljaju oko gay parada i napadaju sudionike parade.
Jer oni su sasvim normalni. Neofašisti, fašisti, skinsi,bbb-ovci, sve mamine umiljate maze jedan do drugoga. I ono totalno nevinašca.
Jer ipak oni kad guraju guraju u rupicu oko koje ništa ne visi.
I sve je to OK.
Nema veze što su visoko pozicionirani ljudi u RH gayevi i što je to javna tajna. To se nikog ne tiče i to se skriva ali ne skriva se mržnja prema prosječnom građaninu koji je bio dovoljno hrabar da ne skriva svoju seksualnost u zatucanoj sredini.
U biti što se koga tiče da li je netko gay ili ne. Da li je bi ili hetero.
Svaka seksualnost tj. seksualno opredjeljenje se tiče svakog pojedinca osobno i tako bi trebalo biti.
Zanima me kolko još napada treba otrpjeti, uvreda progutati i mržnje podnjeti da ljudi napokon shvate da biti gay nije imati bolest, da ako je netko odabrao kao svog životnog suputnika osobu istog spola da se to okoline ne tiče nego njih samih i da je sasvim OK biti gay isto kao što je OK biti hetero?
Najžalosnije je da svi ti veliki Rvati koji se busaju u prsa i koji napadaju gayeve doma najvjerojatnije uživaju u pornićima sa dvije žene koje jedana drugu maze, ljubakaju se i ližu. I to je užasno napaljujuće. I sasvim OK.
Ti isti Rvati bi se ful napalili da im se cura poljubi sa drugom.
Zanima me po čemu su te dvije žene u porniću drugačije i privlačnije, zanimljivije i moralno ili po normama prihvatljivije od pripadnika gay populacije?
Stvarno smo zatucani narod….
Što se mene tiče stvarno je ok biti gay, ja vas totalno podržavam!
komentiraj (4) * ispiši * #
06
ponedjeljak
lipanj
2011
I to mi je neki horoskop
Ja sam jedna od onih koja ima zacrtane neke stvari i od njih se ne miče.
Tako sam sa 10 godina odlučila biti pravnik i nisam bila mirna dok pravnik nisam postala.
Kasnije sam si zacrtala da moram naučit njemački i njemački sam dogurala do završenog 6 stupnja a sad se spremam i dalje od toga.
Svom silom sam htjela kupit Mitsubishi Colt i eto več je drugi Colt parkiran na parkingu.
Jednostavno što si zacrtam i ako to stvarno želim/volim/trebam ja se toga držim kao pijani Pero plota.
Pa tako i za plave dječake plavih oka i totalno fiju u glavi.
Ali kako svako “pravilo” ima svoju iznimku tako ponekad i ja “posrnem” i svoje zacrtane puteve mijenjam.
Ima jedan mali koji je totalna suprotnost onome što ja “volim”.
Crni je, ima zelenkaste oči, raščupane kose, baby face i totalka sexy.
Mala kopija Orlanda Blooma.
Tolko slatki da kad ga vidim lagano pocrvenim, postanem smotana kao 16-godišnjakinja, sva se zbunim i hiperaktivno počnem ili pričati ili šmugnem.Takvo je ponašanje kad sam u društvu.
Kad sam sama stanem i promatram ga.
Gledajući ga svijet stane. Jednostavno se sve uspori, trenutak postane minuta a sve oko mene kao usporeni film.
Da li ste ikada doživjeli da vam se pogled s nekim susretne i da jednostavno sve stane.
Postojiš samo ti i on i taj trenutak i ništa više. Onako duboko udahneš i zaustaviš disanje samo da sve to ne pokvari.
Taj lijepi nevini trenutak, tu sekundu koja traje čitavu viječnost.
Da se to desilo jednom rekla bih da previše gledam romantične filmove. Kad se to desilo nekoliko puta…da, pomislila sam da sam možda našla ono što tražim. Zapravo da ono što nisam tražila ali sam željela je napokon našlo mene?
Smiješkam se več duže vrijeme, sva sam lepršava i ništa me ne izbacuje iz takta. Svijet je poprimio ružičaste nijase i ja se osjećam stvarno dobro.
I onda saznam da mali crni ima malo premalo godina. Punoljetan je po svim zakonima u svim zemljama ali opet po mojim “kriterijima” ipak premladi. Broj 10 u minusu mi se nikad nije sviđao.
Je**m ti ja taj horoskop!
komentiraj (4) * ispiši * #
