Kultura bankomata

Jučer sam bila u jednom malenom zagrebačkom šoping centru i doživjela “šok” kulture građanke lijepe nam metropole.
U biti mene više ne bi trebalo apsolutno ništa čudit još manje iznenadit ali ovo je bio (po meni) samo još jedan dokaz kolko su ljudi sebični i nekulturni.

Dakle dotična “gospođa” je bila na bankomatu I pokušavala izvuč nofce. Dok je tipkala svoj pin usput je razgovarala na mobitel tako glasno da su ju čuli svi u prizemlju ali i na prvom katu. Od riječi do riječi. I to poduže vrijeme.
Nakon minute-dvije svojim NE-zagrebačkim naglaskom je objašnjavala osobi sa druge strane mobilne komunikacije kako joj bankomat neda 5000 kuna i da piše da je transakciju nemoguće provest. Jednom rukom je pokušavala karticu valjda ugurat u nofčanik i dalje stojeći pred bankomatm, i dalje objašnjavajući kako bankomat nofce pljunut neće.
I stoji ona tako pred bankomatom i neće se pomaknut ni lijevo ni desno nego i dalje objašnjava.
Meni je puko film i nije mi se dalo više čekat nego sam ju zaobišla i pokušala obaviti svoj posao na istom bankomatu.
E onda je dotična “gospođa” pokazala svu kulturu i počela se derat na telefon kako je jedna žifčana žena joj puhala za vrat (e pa to definitivno nisam radil), lupkala nogom (niti to nisam radial) i izgurala ju (tehnički zaobišla sam ju) jer je žifčana (opet!) i žuri joj se i da kad kažu da su muškarci neodgojene svinje da je to ništa prema frustriranim ženama.
Na to sam se samo okrenula i lijepo joj rekla da je napravila red pričajući na mobitel dok je stajala pred bankomatom ne radeći ništa nego se svađala zašto nofce ne može dobiti dok bi drugi ljudi isto koristili bankomat.
A da ima ljudi kojima se žuri i koji nemaju vremena slušati njene pripovijesti.
I onda je opet svojim NE-zagrebačkim naglaskom počela pljuvat po meni na što sam joj ja rekla da je obična neodgojena seljakuša (da puko mi je film) i okrenula se i utipkala pin na bankomatu koji mi je gle čuda ispljunuo nofce J
I ja sam se maknula da slijedeća osoba (koja je usput rečeno rikavala od smijeha što sam ja odgovarala “gospođi”) može koristiti bankomat.
“Gospođa” je i dalje vikala i dok sam ja odlazila komentirala na mobitel kako sam žifčana, sfrustrirana i još svašta i kako ona ne može vjerovat da je to doživjela.
E onda je več meni prekipilo o došla sam do nje i rekla da bi joj bilo bolje da si uzme knjigu bontona i malo ju prolista (makar iskreno sumnjam da bi njoj to išta pomoglo) i nek se nauči kulturno ponašati u metropoli jer u protivnom neka se slobodno vrati iz krša iz kojeg je pobjegla jer da nije pristojno zadržavat red zato da bi brbljala na mobitel, ignorirati ljude koji bi isto koristili bankomat i onda se izderavat i proklinjat.
Nemoram vam niti reči da je tek onda počela vriskati. (roll eyes!)

I nakraju tko je ispao nepristojan? U biti ja jer sam se spustila na njen nivo i odgovorila joj pokušavajući nekulturu naučiti kulturi.
Bože Petra……