26
subota
lipanj
2010
Deutsch, mein Bruder auch, ZOR, ljetni semestar, putovanje i knjiga
Danas je bio dan D. Ne nisam se iskrcala na Normandiju več sam se iskrcala u kneza B. i otišla na njemački. Dan D= dan Deutsch ispita.
Luki može nazdravljat (hvalaJ ) jer prošla sam ispit. 6 stupanj!
Sad bih kao več trebala jako dobro pričat njemački ali hmmm da….ok to je več za neki drugi post.
Sve u svemu ispit je bio koma, težak i u nekim dijelovima totalka nerazumljiv ali 73.5 od 100 je riješeno što je bilo i više nego dovoljno za prolaz.
Danke Deutschland!
I Veliki je polagao ispit i prošao. ;) Ponosna sam seka!
Kak stvari stoje moguće je da će i na jesen upisati dalje što me iznenadilo.
Pogotovo jer on ne uči! Ja sam zadnja dva dana provela okružena skriptama, olovkama, blokovima, zapisivala, prepisivala, vadila laptop, slala profi mailove i zaostale zadaće..a on je otišao van i samo prokomentorao-pa ja sam na drugom stupnju, mi ovak i onak sve ponavljamo sa prvog.
Je pa i ja samo ponavljam na 6 ono što smo učili u prva 5 sa nekim dodacima ali svejedno moram učiti.
I još je ima puno više bodova od mene.
Očigledno ću i ja morat počet gledat njemačke programe i upijat njemački a ne ja budala učim! ;)
Mislim da odmah objasnim Veliki ne uči redovito i kod zadaća mu i ja znam pomagat pa mi stvarno nije jasno što je čekao tak dugo sa upisivanjem jezika kad mu tak dobro ide!
Znate ono kad vas nešto krene onda bi da tako ostane i u revijalnom tonu.
E pa ja sam danas odmah počela razmišljat kako ljetni tečaj od cca 2 tjedna svakodnevnoh njemačkog za spma kunića i ne bi bila loša stvar.
Položiš još jedan stupanj, skroz se ufuraš jer si primoran svaki dan pričat i profitiraš kak god okrenemo.
No muči me job. U vrijeme kad bi bio taj tečaj ja ću imati neke treninge na jobu i neću moć brisat doma u 4 nula nula. Mislim kao da inače mogu..da skoro….
Morat ću dobro proučiti što kad i gdje i vidjet da li bi mi se isplatilo i da li bi uopće mogla ići na tečaj.
Razmislit ću još malo.
Trenutno sam na godišnjem.
U biti go mi je završio u četvrtak-petak je ionako bio free day.
Godišnji je trajao punih tjedan dana. I to sam jedva uspjela iskamčit.
U ponedjeljak se vraćam skoro pa odmorna i skoro pa željna novih podviga.
Ali ajd bar sam u tih tjedan dana uspjela odvaliti ispit i pročitati skoro pa cijelu knjigu.
Napokon sam se učlanila u knjižnicu.
Odlučila sam “riskirat” 50 kunća i upisat se nakon joj ni sama ne znam kolko odina.
Inače bih tih 50 kunića potrošila na novu knjiu. I kasnije kukala kako ju nemam gdje staviti jer su mi police dupkom pune knjiga. Što pročitanih što nepročitanih.
I tako, posudila sam ja 3 knjige, 2 čikn-lit romana i jedan naš roman koji skoro pa bi ušao u kategoriju chick-lit-a.
Taj naš sam odmah počela čitat. Ispočetka mi je bio on ohm-hm ali svakom stranicom roman mi je bio sve bolji i bolji.
Radi se o “Dnevniku jedne mame” i sve si mislim nadam se da ja nisam bila takva. Ne, ja ZNAM da nisam bila takva ;)
Uglavnom računala sam kolko sam profitirala učlanjenjem i došla do zaključka da sam več u plusu samo sa prvom knjigom.
Naime računica je ovakva 2x chick-lit po 49 kn + 1x naš romanček od cca 79 kn (ako se dobro sjećam cijene od prije 2 godine kad sam knjigu htjela kupit) = 177 kn ako me matematika služi.
Kad od toga oduzmem cijenu računa (iskaznicu ću dobit tek u 9 mjesecu a do tad se trebam držat računa ko pijan plota) od 50 kunića “zašparala” sam 127 kn koje bih najvjerojatnije dala da se dočepam knjiga.
Naime nekada je bilo “jednostavnije” otić u dućan i kupit knjigu. Jednostavnije, ne jeftinije.
Da ne pričam da sam u knjižnici našla još barem 20-ak knjiga koje bih htjela pročitati.
Mislim da vam je jasno koji mi je hobi ovog ljeta ;)
Povratak sa go-a neće proteć tako lako. Mislim sve mailove koje sam primila u proteklih tjedan dana (srećom pa samo su tri dana bila radna) morat ću sredit u dva i pol dana plus pozatvarat mjesec i sve ostalo što ide uz to. I onda spremit kofere, spremit e-ticket, kartu podzemne i šoping područja i krenut put München-a.
Poslovno naravno. Hmmm iako ne volim putovat ovom putu se čak i veselim. Neobično.
Ima više razloga.
Prvo vidjet ću kolege koje nisam vidjela već 3 godine (srećom pa telefon/ mail postoji) a drugo imat ću priliku vježbat svoj njemački.
Što s kolegom a što u šopingu koji mislim obavit poštom potom.
OK, neću baš kupovat jer sam neki dan spiskala previše kuna u CC1 ali bar ću šetat gradom i razgledavat izloge.
Nadam se da će i neka slikica pasti pa možda i kratki putopis. Vidjet ćemo.
I što mi je još ono ostalo?? Hmmmmmmmm ah da ZOR.
Uh bit će to preduga tema pa ću njega ostat za neki drugi dan.
Bis dann…… Tschüs!
komentiraj (9) * ispiši * #
23
srijeda
lipanj
2010
Jao hvata me panika
U biti i je i nije panika.I je i nije. Mislim kako se uzme.
Dakle u subotu imam završni ispit iz njemačkog. 6 stupanj.
I sve si mislim ajd imam još vremena uhvatit se knjige pogotovo što trenutno kao i večina Hrvata koristim spajanje neradnih sa radnima ili vam ga na godišnjem sam.
I sve bi bilo dobro da nisam se danas zapiknula za bilješke i skužila da uopće namam pojma kak ću proć ispit!
Naime u ovom semestru smo dobili novu profu i iako je cura sasvim simpa ovak kao profa i nije nešto.
Em se lako da zbuniti, em nije ziher kad ju se nešto pita, em zadatke koje nam ona pripremi ne zna riješiti odnosno opet nije sigurna da li zna ili ne zna dobro riješenje.
Sve u svemu njemački mi je postao prenaporan i totalno sam bez volje za učenjem.
Nit imam poticaj, nit imam vremena (koje bi našla da imam poticaj) nit u biti znam kog vraga se mučim kad školu koju plaćam mi ne osigurava kvalitetnu nastavu.
No svejedno ne mislim odustat od njemačkog. Od jeseni planiram ponovno ići privatno kod svoje bivše profe jer ono što meni treba je kvalitetna konverzacija a ne 10 učenika u rasponu 13-32 godine sa ljubomornim i natjecateljskim raspoloženjima.
Tu gdje jesam konverzaciju nemogu dobiti. A niti kvalitetno objašnjenje gramatike. U biti stvarno sam nezadovoljna tečajem.
Sve u svemu u subotu je Dan D i nadam se da ću nekak navuč 60 % za prolaz i da ću ovu priču sa ovom školom završiti.
A do tada - Futur I se tvori od......
;)
komentiraj (3) * ispiši * #
08
utorak
lipanj
2010
Kolko vrijedi prošlost?
Nažalost ja sam osoba koja voli živjeti u prošlosti i koja analizira svoj život kroz prošlost.
Osoba koja se boji budućnosti jer ne želi da se prošlost ponovi.
U biti svjestna sam da ponavljanje prošlosti ovisi o meni i o tome kolko ću dati da iste greške ponovim.
I kolko god se trudila da pustim prošlost da ode još uvijek jedan dio zadržavam. Kao podsjetnik? Kao mućenje? Kao uspomenu?
Nemam pojma ali nije mi stalo do takvih uspomena, sve manje želim išta imati kao podsjetnik a muku sam odavno prerasla.
Tako sam neki dan tražila nešto po privatnom mailu i naletjela na mailove od bivšeg. Počela ih čitati čist iz znatiželje i nakon par mailova se pitala da li sam stvarno bila takva glupača i dopuštala mu da mi sve to radi? Zar sam tolko bila luda za njim i tolko se srozala samo za komadić njegove pažnje???? Eeeeeeeeeee budala!!!!!!!!!!!!!! Rekoh nikad više!
Stvarno sam bila glupa.
Nastavila sam čitati i nastavila se isčuđavati stvarima, situacijama i mojim vapajima za malo ljubavi, za malo pažnje.
Ne kažem ja da meni nije bilo lijepo s njime. Oooo je. Bilo je i takvih trenutaka. Ali bilo je i loših, jako loših trenutaka. I sve te trenutke ja sam pohranila. Neke u glavi, neke kao ožiljke na srcu, neke na USB sticku/CD-u, neke u poseban folder u mailu a neke u malu kutijicu za uspomene.
I sve to razbacala da i nije na vidiku ali da je tu negdje uvijek prisutno.
I neki dan me pogodilo! Kojeg vraga ja to čuvam? Čemu sve to?
Zašto da čuvam kino kartu za predstavu na koju smo išli nakon posvađanog razdoblja i na kojoj sam pustila suze jer me je ignorirao i nije mi se htio ni približit?
Zašto da čuvam mail u kojem ga molim da mi se javi jer sam zabrinuta dal je doputovao sigurno?
Zašto da čuvam slikicu iz McD-a jer me podsjeća na predivno iznenađenje i preuranjeni rođendanski poklon?
Prije bih to bacila istog trenutka, bez imalo okljevanja.
Ne kažem da nikad nisam ništa sačuvala jer jesam.
Ali više ne želim čuvati. Ne takve gluposti. Sve te skupljače prašine i neiskoristive stvari, sve glupe mailove sve to bacam, brišem i ostavljam u prošlosti gdje im je i mjesto.
I pitam se koja je cijena uspomena? Zašto ih uopće i čuvamo?
Da li da nam budu podsjetnik na dobro ili podsjetnik na loše? Da li da nas podsjete na propast ili da nam služe kao podsjetnik za “ne ponovilo se više nikada”?
Ili su takve uspomene samo neki oblik mazohizma?
Pitam se kolko ljudi uopće čuva takve gluposti?
Kolko uopće vrijede uspomene?
Meni odavno više ništa.....
komentiraj (7) * ispiši * #
02
srijeda
lipanj
2010
Ljetni san....
Čini mi se da sam spavala zimski san samo što je u mom slučaju to bio ljetni san i iz nekog jadnog proljeća se odmah prebacila u jesen.
Barem mi je takav feeling bio prekjučer.
Vozila sam se na posao i nisam mogla vjerovati-kiša je lijevala ko iz kabla!
Tipičan jesenski dan.
Doduše ajd bar bi izbjegla ljetne tople večeri koje bi provodila doma sama...ali eto....
Ja sam dijete jeseni-bar mislim da bi se tako mogla nazvati zbog mjeseca u kojem sam rođena ali u biti sam skroz orijentirana na gugi fazu ili vam ga ljeto u kojem uživam kao gugi (gušter) na toplom kamenu.
Volim miris ljeta, volim plavo nebo bez ijednog oblačka ili sa onim The Simpsons bijelim oblacima koje gledate i razmišljate da li vas podsjećaju na šlag, ptičicu ili mekanu vatu.
Jednostavno volim ljeto!
Volim duge tople večeri, provodit ih na klupici u susjedstvu ili na Gornjem gradu u društvu mog Čupavca ili drage osobe ili jednostavno sama sa sobom.
Volim Bundek po ljeti, miris drveća, svoju oazu mira i tišine i svoje misli koje tamo pročišćujem.
Volim vrućine,onih +35 u hladu, Joe Coockera koji hrapavo pjeva o ljetu u mojem gradu i Bannanaramu koja sve to optužuje.
Volim buljiti u zvijezdano nebo, prisjećat se svih onih dječjih ljubavi kada je svijet bio tako bezbrižan a najveći problem je bio kako onom malom iz 7c reči da mi se sviđa.
Volim vožnju po praznom gradu, spuštenih prozora dok svira neka ljetna laganica a ja si mislim kako je sve baš kako bi trebalo biti.
Volim majice na bratelice preko kojih prebacim vrećaste majice i japanke koje su odavno trebale biti u smeću ali jednostavno ih se ne mogu odreći.
Volim sladoled koji se topi warp brzinom sve zbog glupog sparnog ljetnog dana.
Volim toplu ljetnu kišu i miris betona nakon nje.
Vollim kredu na pločniku i iscrtanu školicu.
Volim sve što je povezano sa ljetom.
Volim svoj grad po ljeti.
komentiraj (2) * ispiši * #
