Ljetni san....

Čini mi se da sam spavala zimski san samo što je u mom slučaju to bio ljetni san i iz nekog jadnog proljeća se odmah prebacila u jesen.
Barem mi je takav feeling bio prekjučer.
Vozila sam se na posao i nisam mogla vjerovati-kiša je lijevala ko iz kabla!
Tipičan jesenski dan.
Doduše ajd bar bi izbjegla ljetne tople večeri koje bi provodila doma sama...ali eto....

Ja sam dijete jeseni-bar mislim da bi se tako mogla nazvati zbog mjeseca u kojem sam rođena ali u biti sam skroz orijentirana na gugi fazu ili vam ga ljeto u kojem uživam kao gugi (gušter) na toplom kamenu.
Volim miris ljeta, volim plavo nebo bez ijednog oblačka ili sa onim The Simpsons bijelim oblacima koje gledate i razmišljate da li vas podsjećaju na šlag, ptičicu ili mekanu vatu.
Jednostavno volim ljeto!

Volim duge tople večeri, provodit ih na klupici u susjedstvu ili na Gornjem gradu u društvu mog Čupavca ili drage osobe ili jednostavno sama sa sobom.
Volim Bundek po ljeti, miris drveća, svoju oazu mira i tišine i svoje misli koje tamo pročišćujem.
Volim vrućine,onih +35 u hladu, Joe Coockera koji hrapavo pjeva o ljetu u mojem gradu i Bannanaramu koja sve to optužuje.
Volim buljiti u zvijezdano nebo, prisjećat se svih onih dječjih ljubavi kada je svijet bio tako bezbrižan a najveći problem je bio kako onom malom iz 7c reči da mi se sviđa.
Volim vožnju po praznom gradu, spuštenih prozora dok svira neka ljetna laganica a ja si mislim kako je sve baš kako bi trebalo biti.
Volim majice na bratelice preko kojih prebacim vrećaste majice i japanke koje su odavno trebale biti u smeću ali jednostavno ih se ne mogu odreći.
Volim sladoled koji se topi warp brzinom sve zbog glupog sparnog ljetnog dana.
Volim toplu ljetnu kišu i miris betona nakon nje.
Vollim kredu na pločniku i iscrtanu školicu.
Volim sve što je povezano sa ljetom.
Volim svoj grad po ljeti.