19
četvrtak
studeni
2009
Posao je posao a sve ostalo su bajke + APDEJT
Nedavno mi se pružila prilika da iznajmim garažu pored svog ulaza.Cijena i nije baš neka sitnica ali u svakom slučaju je niža nego najam okolnih garaža.
Razlog najma-pa i ne znam. Več ju godinu dana škicam i sve si mislim kak bi bilo dobro ju imati.
Čist ako padne snijeg pa da aute spremimo unutra (ovaaaj kolko je danas ono stupnjeva vani? Oko 15?), da spremim gume, da ne skladištimo hrpetinu stvari na balkonu. U biti i imam i nemam potrebu za njom.
Garažu sam unajmila na 6 mjeseci-plativo unaprijed da se tog riješim (teta ne živi u RH a meni se neda zezati sa njenim rođakom oko plaćanja-ovako je čist račun duga ljubav) a nakon isteka ću vidjeti da li nam se isplatilo ili ne i da li ću produžiti najam ili ne.
I sve bi bilo ok da ja u tu garažu mogu ući.
Ključeve imam i sve je to ok ali....
Prije mene garaža je pripadala jednom paru koje ja osobno znam i koji su mi sasvim ok. Ne mogu reči da smo si bili prijatelji ali bili smo si jako dobri susjedi. oni su bili podstanari ali su se odselili. U garaži su ostavili neke svoje stvari i tak več godinu dana dok vlasnica ih nije odlučila izbaciti van.
Rok za iseljenje je bila prošla subota. A nakon toga na ugovoru stoji datum mog preuzimanja.
I sve bi bilo ok da su on i ispoštivali taj dogovor.Uzeli su dio stvari a dio su ostavili.
Naravno da sam ja odmah urgirala kod čovjeka koji je bio zadužen da ih iseli.
I kažem mu ja da je meni najam počeo teči a da u garažu nemogu.
Kaže on meni da nema veze da će mi pomaknuti datum najma.
Kažem ja da meni garaža treba i da je dogovor bio da ja od tog i tog datuma u garažu mogu ući a da tamo je pravo rasulo.
On odgovara da on njih ne može isterati van. Ja kažem da može. Ako su imali dogovoren datum do kojeg se moraju iseliti da se onda to mora poštovati a da ja ne mislim plaćati skladištenje tuđih stvari.
Stvar se dodatno komplicira time što prijašnji najmoprimci su sada jaaaako službeni sa nama od kad su saznali da sam ja uzela garažu. Kažu šta im nismo prije rekli da ju hoćemo i da bi se oni maknuli a ne ovako sad. Ispada kao da smo mi njima radili iza leđa(??????). I kao da nema problema da će maknut stvari. Da je sve ok.
No OK nije! Garaža nit nakon 6 dana nije ispražnjena. Moj auto i dalje je vani. Gume su i dalje doma a najam teče.
Realno gledano ja mogu u garažu. I imam gdje staviti auto i te stvari mi ne smetaju za ulazak ali ja ne želim da mi netko ulazi u garažu i uzima stvaro dok su i moje unutra. A ako promijenim bravu oni neće moć uzet stvari i još ćemo se mjesecima natezati oko tog preuzimanja.
Kažu moji doma da će se iseliti da se ne brinem Ja kažem da ću ih ja iseliti ako sami to ne naprave jer meni iz džepa izbijaju novce.
Nije problem pomaknuti datum najma ali je problem što se to sad može još dugo odugovlačiti.
I pitam se sada da li da jednostavno ja nazovem bivše susjede i lijepo ih zamolim da isprazne svoje stvari odmah pa makar me kasnije pljuvali da sam šta ja znam što sve ne ili da pustim da sami to učine bez upozorenja?
Mislim ljudi su mi ok ali sami su si krivi što su ostali bez najma.
Nit sam ih ja istjerala nit sam im ja kriva. Ja sam samo iskoristila priliku koja se nudila. Priliku za koju su oni odavno znali da čekam da mi se ostvari.
Meni je ovo samo posao. Ništa osobno. Samo posao.
A sve ostalo su ovak i onak samo bajke....
Garaža-ne nije iseljena i baš me briga, Stvari će slijedeći vikend letjet van bez pardona. ja tad unosim gume i bic. za smeće me ne benda ni 5 %.
Doduše garaža je prouzročila i sveopći hrvatski jal. Zamolila sam lijepo u obližnjem kafiću nek se goste upozori da se ne parkiraju pred njom jer ulaz/ozlaz iz garaže mora non stop biti slobodan. Prvo je palo pitanje da li sam ja to kupila (jer vlasnik kafića je htio tu garažu za sebe ali eto bad luck!) i onda je bilo rečeno da nemože on goste to tražiti. mislim ima 3-4 gosta koji s tamo parkiraju i koji su u kafiću svaki dan-da li im ziher nemože reči?
ad sam spomenula da ako će se parkirati da ću zvati pauka onda mi je bezobrazno odbrusio da to nije moje-prostor ispred garaže i da nemogu ama baš ništa.
Zanimljivo. Hmmmm baš se pitam da li će i pauk to tako doživit da nije moje (realno gledano i nije ali...) i da garaža služi za ukras a ne da se auto parkira koji mora i unutra i van.
Inače jučer sam jednog gosta zamolila da mi se makne i zamolila ga da se baš i ne parkira tamo i dobila mrmljanje i prigovaranje onak potiho ali dovoljno da se razazna nezadovoljstvo spram mog zahtjeva.
Tko je ovdje blesav?
komentiraj (11) * ispiši * #
06
petak
studeni
2009
Što kupiti osobi koja sve ima i btw. sretan mi rođendan!
Neki dan me ozbiljno pitala Glavna što želim za rođendan.
Sa smiješkom sam joj odgovorila ništa,hvala.
Odgovor joj se nije svidio. Nakon pregovaranja i nagovaranja i predlaganja rekoh da može magnetni nakit (trenutno sam u tome;) ili parfem. Odgovor joj se svidio.
Naime, mi doma uvijek pitamo jedni druge što si želimo za rođendan ukoliko naravno nemamo ideje za poklon.
I to dobro funkcionira ako slavljenik ima želju. Ali ako nema kao ja eeeeeeeeeeee onda je to totalno druga priča.
Prije par dana sam razmišljala što mi treba da dobijem za rođendan. I šetala gore dolje, i dumala i šetala ko Profesor Baltazar ali dosjetila se nisam. Lampica nije kliknula.
Prošle godine sam dobila novi mobitel (Veliki je iz nekog razloga mislio da mi treba), godinu prije digitalca (YES!), prije toga bisernu ogrlicu, tv..mislim bilo je tu svega i svačega. Od toga sam si samo digitalca poželjela a ostalo su moji sami smislili :)
Ali ove godine totalna nekreativnost. Ništa mi netreba.
Ama baš ništa.
U biti meni nije teško poklanjati. Što god dobijem mene veseli. Glavno mi je da me se ljudi sjete i čestitaju a ako ide i poklon uz to još bolje ;)
Možda me najviše veseli kad dobijem knjigu. Volim čitati i volim skupljat knjige. Jedini je problem što ih više nemam kamo stavljati.
Volim i kad mi se pokloni nakit-ali taj dio ostavljam za Glavnu jer ona nikad ne pogriješi.
Volim i biljke. Kaktusi su mi najdraži.
A ni šminku neću odbiti.(jesam li žemsko ili ne? ;)
Danas mi je rođendan.
Moj 32-i :)
Osjećam se super! Nisam mu se veselila ali na kraju je ispao sasvim ok.
Od ranog jutra stizale su sms poruke (moj Zmotani se sjetio prvi!!! :))))), zvali su me ljudi za koje ne bih rekla da su zapamtili da imam rođendan, na fejsu su mi ljudi od svuda slali čestitke a suze na oči su mi natjerali kolege iz inozemstva koje sam nazvala zbog jednog problema kojeg sam imala a zauzvrat dobila zborno pjevanje Happy Birthday od cijelog ureda na spikerfon. Ostala sam paf! I jako sretna :)
Danas mi je rođendan. Moj 32-i.
Želim si samo jednu stvar-a to je zdravlje. Sve ostalo će doć uz to.
A i moje magnetne naušnice u obliku capica ;)))))
komentiraj (10) * ispiši * #
02
ponedjeljak
studeni
2009
Dan mrtvih, posjet groblju, kič i neukus....
Svake godine na 1.11 ili Sisvete sa svojima idem posjetiti groblje, staviti cvijeće i zapaliti svijeće za svoje najmilije kojih više nema, za rodbinu i prijatelje.
Nakon groblja imamo jedan mali "ritual" koji je započeo Najdraži ali kako on više nije među nama u njegov spomen tradiciju smo nastavili.
Na groblje idemo barem svakih mjesec do dva. Obavezno na Sisvete, na Badnjak i na Uskrs, na godišnjice smrti i na rođendane.Tada volim ići u kasnim popodnevnim satima kada se več počinje sumrak hvatati.
Tada je groblje posebno lijepo (ako za groblje to možemo uopće reči).Šećete stazama osvijetljenima plamenovima svijeća. Stotine crvenih, žutih,plavkastih i ljubčebastih točkica oko vas. Miris svijeća i mir i tišina.
Jučer smo prvi put od kad pamtim za sebe groblje posjetili u jutarnjim satima. Več smo prije 10 šetali stazama Miroševca.
Prvo smo cvijeće i svijeće stavili na grob Najdraževih roditelja i sestre, pa smo otišli do Najdražeg.
Zapalili 4 svijeće, stavili 2 tinjalice i predivan buket od špina, anturijusa i orhideja i križ od mahovine i crvenog anturijusa.
Malo smo stajali kraj groba, zbijali šale-to uvijek radimo valjda da razbijemo u biti osjećaj tuge i sumornosti tog dana. A znam da bi i Najdražem bilo puno draže da smo veseli nego tužni. Iako u zadnje vrijeme svaki posjet njegovu grobu u meni izaziva bujicu suza koje pokušavam sakriti da Glavna ne primijeti. Več je 9 godina prošlo od kad ga nema a meni sve više i više nedostaje.
Nakon Najdražeg otišli smo zapaliti svijeću za prijatelja i unuka od prijatelja, zatim kod križa za tetu koja je pokopana van Lijepe Naše, za sestričnu koja je nedavno umrla i nakraju za dragu baku i dedu.
Dok smo obilazili sve grobove kao i uvijek ja sam razgledavala okolne grobove. Ne znam zašto to radim i zašto me uvijek iznova privlači da čitam imena i posvete na pojedinim grobovima i da razgledavam cvijetne aranžmane. Stvarno ne znam zašto to radim jer se svaki put iznova zgražavam nad svime time.
Da nije neukusno mislim da bih poslikala određene spomenike i cvijetne aranžmane i postavila tu da vidite kako ljudi mogu imati neukusno uređivati posljednja počivališta svojih najmilijih.OK znam da se o ukusima ne raspravlja ali šta je previše je previše.
Na jednom grobu smo vidjeli kocke i bocu Brandija izrezbarenu pored slike pokojnika, na jednom isklesanu knjigu sa porukom suvislom jedino onome koji ju je tamo postavio.
Vidjeli smo i izrezbarene slike pasa, izrezbarene likove pokojnika pored kojih je bila i slika istog totalka različitog izgleda.
Ogromne grobnice pokrivene cvijećem od-do, tolko da se nit centimetar nadgrobne ploće ne vidi.
Bukete širine preko metar ali i visine preko metar.
Ali ovogodišnji "pobjednik" je bio grob sa cirka 6-7 cvijetnih aranžmana koji su prekrili cijeli grob od kojih su dva bili ogromni i plastični. Najgore plastično-svileno cvijeće koje valjda ni kinezi više ne prodaju.
Aranžman od žuto-zelenih ruža a u sredini križ sa Isusom na jednom i Majka Božja na drugom aranžmanu.
Nemojte me krivo shvatit-ja nemam ama baš ništa protiv vjerskih obilježja ali imam protiv kad se koriste na tako kičast način.
Pitam se koja je to "budala" kupila i postavila na grob?
Pa iz aviona se vidi da je pljastik!
Pitam se da li se takvi aranžmani stavljaju na grob jer se smatra da su stvarno prikladni ili tu ulogu igra i novac? Da li će rađe kupiti nešto tako ajmo reči nelijepo a ogromno nek se vidi iz aviona i proći jeftino ili što?
Osobno rađe ću kupiti svijeću ako nemam novca i staviti jednu ružu u vazu nego kupiti takve aranžmane.
Nije da i mi ne stavimo na grob svileno cvijeće ali stavljamo ono koje je vjerna imitacija pravog a takvo cvijeće i košta. Ponekad i puno više nego "živi" aranžman.
Poanta Sisveta nije kič i što veći aranžman tim bolji, več da se sjetite najmilijih i svih onih kojih više nema, da zapalite svijeću za njih i posjetite njihova posljednja počivališta.
Prayer
komentiraj (16) * ispiši * #
