Dan mrtvih, posjet groblju, kič i neukus....

Svake godine na 1.11 ili Sisvete sa svojima idem posjetiti groblje, staviti cvijeće i zapaliti svijeće za svoje najmilije kojih više nema, za rodbinu i prijatelje.
Nakon groblja imamo jedan mali "ritual" koji je započeo Najdraži ali kako on više nije među nama u njegov spomen tradiciju smo nastavili.

Na groblje idemo barem svakih mjesec do dva. Obavezno na Sisvete, na Badnjak i na Uskrs, na godišnjice smrti i na rođendane.Tada volim ići u kasnim popodnevnim satima kada se več počinje sumrak hvatati.
Tada je groblje posebno lijepo (ako za groblje to možemo uopće reči).Šećete stazama osvijetljenima plamenovima svijeća. Stotine crvenih, žutih,plavkastih i ljubčebastih točkica oko vas. Miris svijeća i mir i tišina.

Jučer smo prvi put od kad pamtim za sebe groblje posjetili u jutarnjim satima. Več smo prije 10 šetali stazama Miroševca.
Prvo smo cvijeće i svijeće stavili na grob Najdraževih roditelja i sestre, pa smo otišli do Najdražeg.
Zapalili 4 svijeće, stavili 2 tinjalice i predivan buket od špina, anturijusa i orhideja i križ od mahovine i crvenog anturijusa.
Malo smo stajali kraj groba, zbijali šale-to uvijek radimo valjda da razbijemo u biti osjećaj tuge i sumornosti tog dana. A znam da bi i Najdražem bilo puno draže da smo veseli nego tužni. Iako u zadnje vrijeme svaki posjet njegovu grobu u meni izaziva bujicu suza koje pokušavam sakriti da Glavna ne primijeti. Več je 9 godina prošlo od kad ga nema a meni sve više i više nedostaje.
Nakon Najdražeg otišli smo zapaliti svijeću za prijatelja i unuka od prijatelja, zatim kod križa za tetu koja je pokopana van Lijepe Naše, za sestričnu koja je nedavno umrla i nakraju za dragu baku i dedu.

Dok smo obilazili sve grobove kao i uvijek ja sam razgledavala okolne grobove. Ne znam zašto to radim i zašto me uvijek iznova privlači da čitam imena i posvete na pojedinim grobovima i da razgledavam cvijetne aranžmane. Stvarno ne znam zašto to radim jer se svaki put iznova zgražavam nad svime time.
Da nije neukusno mislim da bih poslikala određene spomenike i cvijetne aranžmane i postavila tu da vidite kako ljudi mogu imati neukusno uređivati posljednja počivališta svojih najmilijih.OK znam da se o ukusima ne raspravlja ali šta je previše je previše.

Na jednom grobu smo vidjeli kocke i bocu Brandija izrezbarenu pored slike pokojnika, na jednom isklesanu knjigu sa porukom suvislom jedino onome koji ju je tamo postavio.
Vidjeli smo i izrezbarene slike pasa, izrezbarene likove pokojnika pored kojih je bila i slika istog totalka različitog izgleda.
Ogromne grobnice pokrivene cvijećem od-do, tolko da se nit centimetar nadgrobne ploće ne vidi.
Bukete širine preko metar ali i visine preko metar.
Ali ovogodišnji "pobjednik" je bio grob sa cirka 6-7 cvijetnih aranžmana koji su prekrili cijeli grob od kojih su dva bili ogromni i plastični. Najgore plastično-svileno cvijeće koje valjda ni kinezi više ne prodaju.
Aranžman od žuto-zelenih ruža a u sredini križ sa Isusom na jednom i Majka Božja na drugom aranžmanu.
Nemojte me krivo shvatit-ja nemam ama baš ništa protiv vjerskih obilježja ali imam protiv kad se koriste na tako kičast način.
Pitam se koja je to "budala" kupila i postavila na grob?
Pa iz aviona se vidi da je pljastik!
Pitam se da li se takvi aranžmani stavljaju na grob jer se smatra da su stvarno prikladni ili tu ulogu igra i novac? Da li će rađe kupiti nešto tako ajmo reči nelijepo a ogromno nek se vidi iz aviona i proći jeftino ili što?
Osobno rađe ću kupiti svijeću ako nemam novca i staviti jednu ružu u vazu nego kupiti takve aranžmane.
Nije da i mi ne stavimo na grob svileno cvijeće ali stavljamo ono koje je vjerna imitacija pravog a takvo cvijeće i košta. Ponekad i puno više nego "živi" aranžman.
Poanta Sisveta nije kič i što veći aranžman tim bolji, več da se sjetite najmilijih i svih onih kojih više nema, da zapalite svijeću za njih i posjetite njihova posljednja počivališta.

Prayer