22
četvrtak
listopad
2009
Kratke crtice.....
Priča prva:
Totalno sam sluđena trenutno sa igricom na fejsu-ZOO.
Igrica je u biti glupa a tako zarazna. Radiš si sam svoj zoološki vrt, kupuješ životinje, angažiraš čuvare, kupuješ drveća, kioske, treseš drveće za nofce, posjećuješ zoo-ove svojih frendova i treseš njihova drvca i gledaš životinje i tražiš skriveno blago.
Ma totalno glupa igrica ali u stanju sam satima sjediti uz nju.
Baš me zanima kolko će me to dugo držati. Ne bi bila prva stvar koja me zainteresira i nakon nekog vremena la-pa-pa dajte mi drugu razonodu.
Priča druga:
Ne sviđa mi se na njemačkom.
Imam osjećaj da svi znaju sve a ja sam tamo ko mali kreten koji sjedi i bulji u stol i mantra- samo nemoj mene prozvati,samo nemoj mene prozvati i...naravno upravo zgodni profa prozove mene. A ja se brukam i crvenim.
Morat ću sjest uz komp doma, ubaciti CD za učenje njemačkog i malo ponavljati.
Nesmijem se više brukati.
Barem ne pred mladim zgodnim profom ;)
Priča treća:
Ma joooj, ne opet.....s*anje. Uz sve postajem još i gluplja! Da ono totalka glupa. Moja pamet izbija van a glupost ostaje. Naime opet mi raste umnjak.
Boli ko sam vrag. Nemogu spojiti gornju i donju čeljust jer mi je meso oko zuba svo naotečeno. Da ne spominjem da je taj umnjak odavno počeo rast ali nikak da skroz izraste. E da i da je kojim slučajem več i popravljan.
Sad bi neki rekli tak mi i treba jer mi je zubar več rekao da idem vaditi taj umnjak da nema nikakve koisti od njega. A ja nisam htjela. Od svakog zuba ima koristi! (samo da netrebam na operaciju vađenja!)
Priča četvrta:
Danas je bio jedan od onih dana. Dan kad se samo sastanči. To stvarno ne volim. Produktivnost je jednaka nuli.
Više volim da mi se pošalju pitanja koja će mi ovako i onako postavljati na sastanku i da im pošaljem natrag mail sa točnim podacima a ne da unutar sastanka trčkaram do svog stola vadim podatke iz registratora jer jelte nisam niti znala koja je tema sastanka. Nećete vjerovati ali i to se dešava da mi se ne da tema sastanka a očekuje se da sve podatke imam u malom prstu. S obzirom s kolko brojka ja dnevno baratam bilo bi pravo čudo da sve popamtim.
Najdraži je uvijek govorio pametan piše a budala pamti. A ja nisam budala ;)
Priča peta:
Kiša vani pada ne baš ko iz kabla ali ipak pada a ja odlučila otići do pošte. To samo trebaš biti brejnstorm da tako nešto napraviš.
Stavila svoje nove sluške u MP3, odvalila Depeche Mode i krenula.
U roku odmah noge su mi bile ful mokre.Tenesice negdje propuštaju. Osjetila sam kako mi stopala žljapkaju u njima. Pljus,pljas,trak,truk,žgljb,žgljb....
Možda je vrijeme da promijenim tenesice? Ili vrijeme odlaska u poštu ;))))
komentiraj (8) * ispiši * #
13
utorak
listopad
2009
Strgan mi je prst - več 2 i pol mjeseca!
Svi oni koji me znaju ali i koji čitaju tu moje jadikovke ( tu i tu) sigurno znaju da sam predsjednik kluba Jeremija. Ma znate Jeremiju-onog sipmatičnog starca iz grupe TNT, iz Alan Forda?
E da upravo on!
I on se non stop žali da ga boli ovo, boli ga ono, stalno mu je neki vrag a svi najvjerojatnije si pomisle gle koji hipohondar.
E da, upravo sam ja ko taj Jeremija.Ove godine me sve živo od boleština napada a valjda svi več misle da sam dosadna i da preuveličavam.
Valjda su tako mislili i doktori kad sam im prije 2 i pol mjeseca rekla da me noga jako boli. I da nemogu hodat. I da nemogu nit stajat na njoj. Da ne spominjem da je vožnja autom bila juuuhuuuu ludilo!
E da,,,Jeremija...ali što kada Jeremija ne kuka uzaludno? Što kada su doktori u krivu?
Što onda?
Prije 2 i pol mjeseca me počela boljet noga. Preciznije lijevo stopalo kod trećeg prsta. I bilo je naotečeno i crveno pa čak se pojavila i plava boja ili vam ga masnica iznad bolnog mjesta. Boljelo me je tolko da nisam mogla normalno hodat več sam počela šepati. M što šepat-nisam mogla niti stat na nogu, niti ustat iz kreveta!
I otišla sam ja kod doktorice opće prakse. Išla sam zbog jedne stvari ali usput da pitam što mi je s nogom.
Doktorica jedva da je pogledala stopalo (ako se ono brzinsko okretanje glave lijevo-desno može zvat pregledavanje stopala) i samo skomentirala da imam spušteno stopalo i da mažem Fastum gelom oteklinu.
Rekoh dobro ali mene to boli. Odgovor-mirovanje.
Kako bol nije prolazila niti nakon tjedan dana mazanja gelom nazvala ja preko privatnog zdravstvenog osiguranja nek mi srede pregled kod ortopeda. I odmah drugi dan bila ja kod ortopeda i striček stisnuo bolno mjesto da sam vidjela sve proklete zvijezde i kaže spušteno stopalo i upala zgloba trećeg prsta. Kao ništa opasnog i sve će to mazanje gelom, hladni oblozi, kupke i odmor riješiti. Ako neće onda ćemo dati blokadu. E da i nakon 4 tjedna nek dođem na kontrolu.
Ma prekrašno!!!!!
Prošla 4 tjedna a meni stopalo još zadaje muke.
Odoh ja ponovno kod ortopeda, on opet pregleda stopalo, krvnički mi opet stisne bolno mjesto (vidi opet zvijezde i zvijezdice) i kaže da je i dalje sve upaljeno ali da ipak mi ne bi dao blokadu jedino ako ja to izričito želim več da bi on mene slao na fizikalnu.
Fizikalnu mogu obaviti bilo gdje ali i kod njega ako neću naći nigdje slobodno mjesto. Cijena-prava sitnica-1500 kuna!
Zbrajala si ja u glavi i mislim si boli me i to jako, kad bih znala da će mi fizikalna pomoć dala bih tu lovu, mislim si ipak je zdravlje na prvom jestu ali nekak mi je dosta plaćanja pa ću ipak ići ”redovnim” putem preko doma zdravlja.
I opet se vraćam na početak-doktorica opće prakse koja se čak ni ne čudi što me ovaj šalje na terapiju i što nije samo spušteno stopalo daje mi bez problema uputnicu i ja zovem fizijatre.
Okolo na okolo. Niti jedan me nemože primiti odmah ili barem u rasponu tjedan dana.
A ništa kad sam do sad čekala ostaje mi samo da sjednem i plačem ili da pričekam 3 tjedna da me primi fizijatrica.
Teta fizijatrica mi neće dati fizikalnu jer bi ona rađe da idem slikati stopalo jer što ako je fraktura prsta ili stopala?
Fraktura???? Pa zar me ne bi ortoped onda slao na slikanje?
Ma ok ajd ići ću još i poslikati stopalo da i to riješim da napokon odem na fizikalnu i da se napokon smiri ta bol.
Ništa zovem ja ponovno privatno osiguranje, dogovaraju mi u roku tjedan dana slikanje i ja čekam.
Jučer je bio dan RTG-a. Moja stopala (obadva sam morala poslikati za usporedbu) su se pripremila na ljupko poziranje-uspravno, sa strane, malo spoji, malo razdvoji....
Striček inžinjer (koji je bio ful smiješan i simpatičan-dijelio mi komplimente i usput mi se upucavao-nice try!) se divio svojoj slici (umjetničko poziranje molit ću lijepo) na kojoj se jasno vidi da je moj prst slomljen! Lijepo se vidi bijela crtica koja prikazuje frakturu prsta.
Rekoh-molim?? Vi to ozbiljno?
O daaaaa, moj prst je frakturiran!!!!!! Moj prst boli sa razlogom. Moje stopalo mjesecima boli sa razlogom. Nisu krive štikle, nije upala zgloba, ne trebam blokade a niti trebam kriviti spušteno stopalo. Ne, moj problem je fraktura zbog koje je moj prst trebao biti u udlagi. Moja noga je trebala biti fiksirana da ne mogu prst opterečivati-
juhuuuu!!!! Kako sam ga uspjela slomiti-hodajući! Jednostavno i to je moguće.
Kost je počela zaraščivati i mogu samo molit b(l)oga da mi zarasta dobro jer u protivnom bi mi moglo slijediti trganje prsta i ponovno namještavanje.
Presretna sam!!!!!!!! Juhuuu!
Nakon svih odlazaka doktoru nikome nije palo na pamet me poslat ranije na rtg? Nitko me nije ozbiljno shvaćao kad sam rekla da me jako boli. Baš vam hvala! Ljuta sam!!!!!!
I danas zovem fizijatricu da se naručim na pregled da vidim što će biti. Trganje ili ne, terapija ili ne, mirovanje ili šta?
I sestra kaže ne možemo vas primiti prije 26.10. Rekoh MOLIM???? Ljudi pa ja imam frakturu prsta-pa zar me se ne može primiti ranije? Pa mene to več boli 2 i pol mjeseca!!!!
Kaže sestra žao mi je i ja vas razumijem ali nemamo slobodnog termina.
Nemaju prokletih 10 minuta kolko traje najdulji pregled da me prime i da mi napokon netko pomogne.
A mene i dalje stopalo boli. Mene i dalje prst boli. On je i dalje frakturiran.
Ma zaboli njih sve jelte šta za mene. Nije smrtonosno i koga briga.
To što boli nema veze,ojačat ću. Mislim nije da me boli več/samo dva i pol mjeseca.
Tolko o doktorima i njihovoj stručnosti. Da li će mi se netko bar ispričati zbog pogrešno postavljene dijagnoze? I vratit mi sav novac koji sam potrošila na participacije zbog šetkanja od ordinacije do ordinacije i za gelove i tablete ”protiv bolova” kad su mogli me odmah poslat na rtg i uštedjet mi vrijeme, novac i bolove?
Ali ne brinite se-čut će me svi oni ili ne zvala se ja Tibica!
komentiraj (2) * ispiši * #
09
petak
listopad
2009
Stavi si psa na lajnu ili ću te ja....
...prijaviti murji i pozvat šinteraj!
To sam neki dan izjavila. I ostala pri tome.
Ja sam valjda jedna od rijetko glupih vlasnika psa koja se za svog ljubimca jako brine.
Ne dam mu da se tuče ali nedam niti da ga drugi psi napadaju.
Uredno ga vodim na lajni, puštam ga tamo gdje smijem i to samo ako ga imam ”na oku”.
Za njim uredno kupim pu-pu, i ne dam mu da se obavlja tamo gdje se djeca igraju. Čak mu i guzu vani obrišem ako ima probavnih problema samo da slučajno se vani ne okrzne o nekoga tko će mi se kasnije sjetiti sve rodbine uže i šire.
Da ja sam kreten!
Barem u očima drugih vlasnika pasa koji svoje pse uredno puštaju bez lajne, ne kupe za njima, puštaju ih gdje stignu, puštaju ih bez nadzora, ne dira ih ni 5 % ako im je pas napadnut niti ako on napada i onda kada im dođete sa pritužbom da njihov pas je napao vašeg njih to ne dira.
Neki dan sam sa Glavnom i Čupavcem izašla van u večernju šetnju. Ubiti ja sam morala otić do grada nešto obaviti a Glavna je uzela Čupavca van da me otprate do auta. Inače Čupavac je valjda rijetki pas koji baš i nije oduševljen idejom da ide van kada se nama ide i kojeg doslovce morate izvlačiti van. No to je druga priča.
I tako mi izađemo iz ulaza kada pored ulaza protrči crni pas na kojeg Čupavac reagira. Čupavac se izlajao tak glasno da ga valjda cijelo naselje čulo. Inače nije prvi puta da tog psa vidimo pored ulaza kako sam šeće i nije prvi puta da ga Čupavac tjera sa ”svog” teritorija jer ga je taj pas prije godinu dvije vani zaskočio i pokušao napasti.
Naravno pas je uvijek sam.
Srećom da je auto bio parkiran iza zgrade pa smo odmah promijenili rutu šetnje. Kad nakon pol minute, taman kad smo izašli iz prolaza i bili kod terase kafića čujemo da netko trči prema nama i okrenemo se kad evo crnog psa iza nas i trči drito na Čupavca.
Glavna drži Čupavca i pokušava otjerat crnog psa, ja pokušavam Čupavca preuzeti jer lakše je meni njega maknuti ako ga pas napadne nego Glavnoj, usput i ja pokušavam otjerati crnog psa galamom kada u kafiću sjede dvije kokoške i klinac i kokoška (žao mi je što vrijeđam perad!) kaže klincu daj ga zaveži.
Meni se je tlak digao na 1000!
Crni pas se pokušava potuć s mojim, moj laje na sve strane, Glavna i ja vičemo na crnog psa a kokoš-vlasnica sjedi u kafiću i pije kavu!!!! I hladnokrvo nit se ne pomaknuvši kaže sinu da zaveže psa!!!!
Ej pa di je tu pamet???? Di je tu logika????????
Kao prvo pustiti psa da sam trčkara po naselju i po parkiralištu gdje se auti voze (i to ne baš sporo!), pustit psa da se tuče i onda nimalo ne reagirati???
Puko mi je film!
Došla sam do žene i rekla joj da pas mora biti na lajni! Da kako se uopće usuđuje puštat psa bez nadzora. Ona me hladno pogledala i rekla da kad se naučim razgovarat da joj se obratim. To je išlo zbog mog povišenog tona!
Ej srce mi je tuklo 100 na sat, tlak rasao a ona meni daje prodiku iz načina komunikacije. Pogledala sam ju, približila se i lijepo uljudnim glasom rekla da pas mora biti na lajni i da s njenim psom smo več imali problema i da ću joj drugi put pozvat policiju kad će pas napasti ali i šinteraj ako ga vidim bez nadzora.
Bahato me pogledala i odgovorila da što hoću da nema ona vremena za mene, da se maknem.
Rekoh-MOLIM????????? Nema vremena za što??? Za brigu za svog ljubimca? Pa da ona mora piti kavu i klafeže voditi a ja joj eto baš nepristojno-ma sram me bilo-prekidam tu idilu. I još joj solim valjda pamet kako se treba odnositi prema kućnim ljubimcima.
Kokoš okrenula glavu i nastavila pijuckat kavu.
Samo sam ju pogledala, jedva se suzdržavajući da ju ne pogodim u glavu (stvarno mi je prekipilo!) i odgovorila- glupačo jedna neodgojena.
Katastrofa! Spustila sam se na njenu razinu i izvrijeđala je. (za to me stvarno treba biti sram!)
Sljedeći put se uopće neću spuštati na tu razinu več samo uzeti mobitel i (01)92-Halo, policija?
komentiraj (14) * ispiši * #
03
subota
listopad
2009
Guten Morgen-ponovno :)
Od danas sam krenula na 5 stupanj. Grupacija A je završena i počinje gurupacija B.
Prva tri stupnja sam završila u jednoj školi koja se pokazala sve samo ne profesionalna (pozdrav vlasnici/direktorici škole koja rađe ima drek u ruci nego npr. raspjevanog vrapca na grani;) pa onda četvrti stupanj privatno kod fenomenalne profe ali sada je došao red da opet potražim školu.
Naime kolko god mi se profa kod koje sam išla privatno sviđa financijski mi nije isplativo jer si to moram sama caltati a ako idem u školu ona mi je plaćena od strane firme. Pa onda kad se sve to zbroji ipak meni u pa-dže ostane oko 2+ somića kuna po semestru.
Traganje za novom školom počela sam početkom 9.mjeseca.
Pretražila sam hrpetinu linkova, pročitala hrpetinu letaka i novinskih članaka, nazvala mali milijun telefonskih brojeva i postavila brdo pitanja.
Od svih škola samo su 3 imale peti stupanj ali od tih tri jedna ne radi po knjigama nego po skriptama a iskreno nisam baš obožavatelj skripti-ako se uči po nekim europskim mjerilima onda bi se trebalo raditi prema knjigama koje zadovoljavaju ta mjerila a ne po člancima iz dnevnih novina! Jedna je relativno nova škola i nisam uspjela pronači nikakve informacije da li je škola ok ili nije.
Treća je zadovoljila moje kriterije-nastava je subotom ujutro(nemoram se žuriti sa posla i trčat bez ručka na nastavu), rade po knjizi (doduše ne po onima po kojima sam do sad radila ali knjiga je na prvi pogled ok) i po europskim standardima.
Jedini problem je bio da sam morala na testiranje koje sam na kraju obavila telefonski jer u vrijeme kada sam trebala doći ja sam bila spriječena pa smo razgovor obavili via Handy. :)
Nakon 10-ak rečenica profa mi je potvrdio da mogu u 5 stupanj (pa zar su sumnjali u moje riječi????)
I tako sam danas krenula na svoj prvi sat na petom stupnju.
Učionica malena, stolci malo neudobni, grupa preeeeeeeeevelika (12 nas je!??!) i raspon godina je od 14-42.
Klinci koji su došli na 5 stupanj pojma nemaju o njemačkom i pitam se kako su uopće dogurali do tud. Drugi pak govore njemački jako tečno pa se ja pitam kako sam ja dospjela tamo :/
Ali je zato profa uh-uh-uh-uh. Taman po mjeri ;)))))
Mlad,zgodan i nasmiješen.
Na početku nam je dao priliku da ga pitamo što nas zanima i kada je došao red na mene ja sam se samo osmjehnula i rekla da nemam pitanje. Rekao je da li sam sigurna? Rekoh da jesam.
I dalje sam se smješkala.
Naime mene je samo jedna stvar u tom trenutku zanimala a opet nisam ga baš mogla pitati pred svima "Bist du ledig?" ;)))))
komentiraj (11) * ispiši * #
