Anđelčić i Vražićak

da li ste ikada imali osjećaj da ste između dvije vatre i da ne znate kako da odlučite kamo pripadate.
Ponekad vam se čini da je lijevo sasvim u redu ali onda desno nešto kaže i odvuče vam pažnju na tu stranu.
Pa se lijevo pobuni i naljuti a desno uživa. Pa vi zastanete i razmišljate i važete dok vam desno šapuće na uho a lijevo pući usnice uvrijeđeno i tapka nogicom ljuto.
Onda počnete razmišljati kako je desno sasvim uredu i da stvarno bi to moglo biti tako ali onda se lijevo dosjeti nečemu i totalno vas osvoji i odvuče na svoju stranu.
Desno naravno ne može priznat poraz pa dobaci lijevome opaku strelicu i gnjevni uzvik koji zbog pristojnosti tu spominjati nit nesmijem.
Lijevo digne ručicu i prijeteći maše njome po zraku ali pristojnim argumentima desnom objašnjava zašto je lijevo bolje.
Desno se ne može miriti s time i smišlja kako vam odvući pažnju jer zašto bi lijevo bilo u pravu.
Lijevo istovremeno strepi da desno ipak ne pobjedi pa vas uvjerava da trebate odigrat na prvu i jednostavno se prepustiti.
Vi ste u sredini i ne znate što da radite.
Da li da poslušate lijevo ili desno?
Najrađe bi se odmaknuli dalje i dopustili da se lijevo i desno posvađaju, potuku i tko zna što sve još i onda se priklonili pobjedničkoj strani ali to nije baš tako lako.
Što ako je lijevo sasvim u pravu? Da li bi se stvarno trebali jednostavno prepustiti i vidjet šta dalje? A što ako desno sa razlogom kaže da to nije to i da treba čekati.

Borbe između lijevog zvanog Anđelčić i desnog zvanog Vražićak se stalno vode.
Pobjeđuje onaj koji ima bolje argumente.
Anđelčić je fan Snow patrola i pjevuši na uho “You could be happy” dok Vražićak je mali rasturač i pjeva Prodigy “No good”.
A vi i dalje njih nosite na ramenima i pitate se “A što da radim????”