Deja vu 21:03

Da li vam se ikad desilo da ste doživjeli déja vu?
Mislim na onaj pravi kad nešto napravite ili prođete nekom ulicom zastanete i pomislite kako vam se to več desilo, kako je to več viđeno.
U biti kad stanete i zagledate se i razmišljate kako ste se več našli u istoj situaciji ili možda ipak samo sličnoj ali niste skroz sigurni i kad se zapitate da li ste to možda doživjeli u nekom paralelnom svijetu u koji baš u tom trenutku povjerujete.
Meni se to često dešava.
Ponekad se pitam da li je stvarno to bilo ili me samo baš ta situacija podsjetila na nešto slično, nešto što mi je zbog nekog razloga ostalo u sjećanju i koje se sada “veže” na sadašnju situaciju.

Jučer u 21.03 pogledala sam u nebo. Bilo je več gotovo pa mrkli mrak.
Samo polumjesec i jedna jedina zvijezda. Mrak oko mene.
Poomislila sam kako je ljeto skoro pa gotovo.
Nebo i lagani povjetarac podsjetili su me na večere u rujnu, na povratke iz grada ili škole, na laganu žurbu u gradu i polako bliženje mrtvilu u gradu koje dolazi sa prvim hladnijim večerama.
Sjetila sam se prošlog ljeta koje je kao i ovo nekako prebrzo prošlo, koje jednostavno kao da nisam niti osjetila. Sjetila sam se kako sam sjedila na klupici sa Čupavcem i gledala u nebo i pjevušila si “Summer moved on”.

Često me neki miris, neki zvuk ili samo zvjezdano nebo podsjete na neke događaje iz prošlosti. Ponekad su uspomene lijepe ponekad ne.
No svaki put se iznenadim kako sau lagano isplivale na površinu.

Jučer navečer nebo je bilo predivno.Polumjesec i jedna jedina zvijezda….