Le petit Paris.....

(ako je naslov krivo napisan-ups ipak sam ja "englez";)
Meni je očigledo suđeno da u svojim putovanjima nalazim tragove Pariza…..

Spremila sam svoje torbe i krenula put Plesa.
Još jedan put ove godine. Još samo ovaj pa sam do slijedeće “mirna”.
Sjedim na aerodromu, stišćem kartu i putovnicu u ruci i čekam poziv na ukrcavanje na avion za glavni grad Rumunjske.
Putujem u Bukurešt.



Bukurešt je glavni grad Rumunjske. U gradu živi preko dva milijuna ljudi. I voze preko milijun auta. Promet je grozan.
Bukurešt je utemeljio vlaški knez Vlad Dracula.
Postojanje/tragovi grada datira iz kamenog doba makar je grad kao takav zasnovan 1479 godine.
Kroz grad teče rijeka Dambovita koji grad dijeli na dva dijela.
Administrativno gledano grad se dijeli na šest dijela i ruralni kao sedmi.

Po čemu je Bukurešt poznat?
Malo ljudi zna da Bukurešt krase građevine francuskih i talijanskih arhitekta.
Najpoznatija ali i druga najveća građevina poslije Pentagona je rumunjski Parlament.
Stvano je ogroman i impresivan. Da bi sve sobe u Parlamentu obišli trebalo bi vam cca mjesec dana.
Po mojem da bi s jedne strane zgrade došli na drugi dio treba vam romobil ili role. Bar se meni tako čini.

Meni najinteresantnija činjenica je bila ta da je Bukurešt mali Pariz.
Kad sam stigla u Bukurešt ništa nije odavalo dojam da je Bukurešt imalo povezan Parizom osim možda avionskom linijom.
No u Bukureštiu se nalaze dvije replike koje ga povezuju sa Parizom - Arc de Triomph i Champs-elysees!
Naravno da se radi o manjoj kopiji Slavoluka pobjede koji nažalost sam vidjela samo iz taxija pa nemogu potvrdit/opovrgnut sličnost sa originalom.
Bukureštanski Champs je u odnosu na Pariški jedan metar širi i dva metra dulji. Po noći ne pokazuje nimalo neku privlačnost ali isto tako sami rumunji kažu da nije niti sluga onom pariškom.
Ne znam, nisam mogla procijeniti-noć je bila i kiša je padala.

No ono što je stvarno impresivno u Bukureštu je njihovo božićno drvce!
Najveće drvce u ovom dijelu Europe koje u biti niti nije drvce u klasičnom smislu te riječi.
Napravljeno je od metalne konstrukcije i hrpetine lampica i penje se 76 metara u visinu (info dobiven od stanovnika grada-ako su lagali mene ja lažem vas-op.Tibice)
Lampice se postepeno pale i svakom sekundom slike postaju jasnije i jasnije do potpunog osvjetljenja.



Grad je osim božićnim drvcem skroz ukrašen blagdanski.
Čak malo i previše moglo bi se reči.



Najnormalnije je da su sva drva ukrašena lampicama, da svako dvorište ima jelena ili Djeda Mraza, da svaki prozor ima svjetla ili svijeće i da savki restoran ili kafić veselim ukrasima pozivaju ljude na ulazak.











Hrana u Rumunjskoj je slična našoj hrani. Mislm da vam ne moram niti reči da sam se fino napapala i da za razliku od npr. Njemačke gdje imam noćne more zbog loše hrane tako sam imala poteškoće zaspat u Bukureštu jer mi je želudac bio prepun dobre hrane. ( to je kad se ne znam zaustaviti kad je dovoljno neg želim još tog probat;)
Moji domaćini su znali da ja imam problema sa prehranom i da ne mogu ama baš sve jesti pa su pažljivo birali mjesta na koja će me voditi na klopu.
Tako sam uspjela završiti u švicarskom restoranu gdje se je jako dobro jelo...uostalom presudite sami.



Specijalitet restorana je goveđi odrezak koji sami dovršavate.
Naime Na ugrijanoj ploči na 200°C dobite komad mesa od cca 250 g koje je tek lagano pečeno. Meso zatim režete i pečete ga sami na ugrijanoj ploči.
Ja sam svoje tolko cvrljila da mi se ploča uspjela ohladit prije neg sam meso uspjela tak reš ispeći da bi me molilo da ga maknem sa ”vatre” ;)
Moram priznat da mi se je restoran jako svidio (pitam li se pitam zašto-mljac!)

U Bukureštu sam ostala samo par dana i nažaloost nisam imala prilike ga nešto posebno obići.
No dojmove sam ipak neke prikupila.
Vozeći se od aerodrome do hotela (btw. hotel 4 zvjezdice sa bazenom, saunom, teretanom i squash terenom-jako lijepo) prvo što vam upadne u oko je gusti promet.
Kao što sam več spomenula u Bukureštu ima preko milijun auta i imate osjećaj da je svaki od tih milijuna vani na cesti. Gužve su užasne.
Kad pričam o autima tu ne mislim onekim trabantima, starim stojkama ili fićekima.
Ne, tu ima doduše puno Dacia ali isto tako I Opela, Renaulta, Mitsubishija, Cheyeena….
Rumunji voze gore od Francuza ( zar je to moguće? Da li je I u ovome poveznica sa Parizom?), pretiču, voze se u 3-oj traci od moguće dvije, ne koriste žmigavce… (kao da opisujem promet u Zagrebu!).
Slijedeće što sam primjetila su stare stambene zgrade.
One izgledaju kao da su upravo izašle iz tamo neke davne 1948 iz poslijeratnog valjda Berlina, sa dvorištima obraslim u neko čudno granje, oronule fasade, blatnog okoliša…
Btw. do posla nemožete doći a da se ne uprljate skroz sa blatom-tolko o tome.
I centar grada izgleda ful prastaro. Ali ne pozitivno prastaro.
Kad prolazite glavnom ulicom i vidite blještavilo skupih dućana odjećom (za koje mi u Zagrebu možemos amo sanjati), fensi restorana, hrpetine fast food-ova (16 McD-ija i čak i KFC imaju!) i onda vidite da su zgrade oko tih fensi i/ili blještavih mjesta užasno oronule pitate se u kako je uopće moguć taj spoj?
U predgrađu imaju sa jedne strane super moderne stambene zgrade i fenomenalne poslovne zgrade obložene staklom dok nasuprot njih imate dvorišta sa oronulim kućicama kakve valjda nit u najzbijenijoj selendri više ne bi mogli naći.





Možda ću još koji put imati priliku otići do Bukurešta i upoznat ga kako spada, poboljšat dojmove o gradu i napraviti ipak koju slikicu više.
Do tad držim se ja najljepšeg grada na svijetu;)

Btw. i na aerodromu u Bukureštu postoji izlaz 2B –srećom ja sam ga uspijel itekako izbjeć ;)