Sretan Božić!

Svim dragim ljudima, prijateljima i blogerima od srca želim sretan Božić!

Tko još vjeruje u bajke?

Nekad davno svi smo slušali bajke koje su nam pričale naše mame, bake, tete....
Više manje smo ih slušali otvorenih usta , začuđeni i radoznali šta će se dalje desiti.
No kako smo odrastali bajke smo zamijenili ”odraslijom literaturom” i na njih jednostavno zaboravili.....

Jučer sam našla na stolu VELIKI buket ruža, ljiljana i tratinčica.
VELIKI!



Zbunjeno sam prišla stolu i razmišljala kome to moram nositi? Nitko mi nije rekao da ću poslovnom partneru morat nositi i buket uz poklone.
Od kolege čujem kako je buket stigao dostavom za mene, da ima ceduljicu i da imam očigledno nekon obožavatelja.
Za mene??? Ha????
Pogledam kuverticu i gle stvarno moje ime i prezime.
Izvadim papirić i vidim da je to mala čestitka za Božić i Novu godinu ali bez potpisa. Piše samo iz koje zemlje dolazi.
Hmmmmmmm.....sad sam još zbunjenija.






Predivni buket leži na mome stolu, sa željama za blagdane i bez potpisa.
I sve je to za mene. Smijem se od šoka, iznenađenja, veselja...ne mogu još vjerovati!
Pitaju me kolege tko mi šalje. Kažem ne znam. Pitaju kako ne znam? Šta piše? Kažem da nije potpisana kartica.
Aha! Imaš tajnog obožavatelje, oglasi se šef.
Samo sam se nasmiješila.
Mislim da znam tko je poslao ali nisam sigurna.
Po čitavom uredu brzo se je pročulo za buket. Sve žemske pokušavaju odgonetnut tko je pošiljaoc.
Kažem samo da je stranac (mislim ipak je poruka na engleskom)
Pitaju da li je glavni šef? Da li sam na nekom treningu upoznala nekog kome sam se jako svidjela? Ma sigurno je glavni šef kažu. E pa nije kažem ja.
Kaže kolegica-a ništ, bar se nadaj da je neki dobar komad.

Mislim da mi je buket poslao jedan kolega.S njim sam si dobra. Puno surađujemo. A i znam da mi je htio poslat buket za rođendan i nije nikako uspio.
Doduše u mojim mislima zamišljala sam da mi je buket poslao Dječak ili neka druga slatka plavuša (ajd pa moram i ja malo romantično sanjariti!!!!) koja je totalno romantična i koja me je htjela skroz razveseliti. ( nisam ja te sreće ;( )

Odlazim kući sa ogromnim buketom i osjećam se kao neka princeza iz bajke....
Lijepo iznenađenje me je dočekalo, kao iz nekog Hollywoodskog filma, nešto što se ne dešava običnim smrtnicima.
I tko onda kaže da bajke ne postoje?

Le petit Paris.....

(ako je naslov krivo napisan-ups ipak sam ja "englez";)
Meni je očigledo suđeno da u svojim putovanjima nalazim tragove Pariza…..

Spremila sam svoje torbe i krenula put Plesa.
Još jedan put ove godine. Još samo ovaj pa sam do slijedeće “mirna”.
Sjedim na aerodromu, stišćem kartu i putovnicu u ruci i čekam poziv na ukrcavanje na avion za glavni grad Rumunjske.
Putujem u Bukurešt.



Bukurešt je glavni grad Rumunjske. U gradu živi preko dva milijuna ljudi. I voze preko milijun auta. Promet je grozan.
Bukurešt je utemeljio vlaški knez Vlad Dracula.
Postojanje/tragovi grada datira iz kamenog doba makar je grad kao takav zasnovan 1479 godine.
Kroz grad teče rijeka Dambovita koji grad dijeli na dva dijela.
Administrativno gledano grad se dijeli na šest dijela i ruralni kao sedmi.

Po čemu je Bukurešt poznat?
Malo ljudi zna da Bukurešt krase građevine francuskih i talijanskih arhitekta.
Najpoznatija ali i druga najveća građevina poslije Pentagona je rumunjski Parlament.
Stvano je ogroman i impresivan. Da bi sve sobe u Parlamentu obišli trebalo bi vam cca mjesec dana.
Po mojem da bi s jedne strane zgrade došli na drugi dio treba vam romobil ili role. Bar se meni tako čini.

Meni najinteresantnija činjenica je bila ta da je Bukurešt mali Pariz.
Kad sam stigla u Bukurešt ništa nije odavalo dojam da je Bukurešt imalo povezan Parizom osim možda avionskom linijom.
No u Bukureštiu se nalaze dvije replike koje ga povezuju sa Parizom - Arc de Triomph i Champs-elysees!
Naravno da se radi o manjoj kopiji Slavoluka pobjede koji nažalost sam vidjela samo iz taxija pa nemogu potvrdit/opovrgnut sličnost sa originalom.
Bukureštanski Champs je u odnosu na Pariški jedan metar širi i dva metra dulji. Po noći ne pokazuje nimalo neku privlačnost ali isto tako sami rumunji kažu da nije niti sluga onom pariškom.
Ne znam, nisam mogla procijeniti-noć je bila i kiša je padala.

No ono što je stvarno impresivno u Bukureštu je njihovo božićno drvce!
Najveće drvce u ovom dijelu Europe koje u biti niti nije drvce u klasičnom smislu te riječi.
Napravljeno je od metalne konstrukcije i hrpetine lampica i penje se 76 metara u visinu (info dobiven od stanovnika grada-ako su lagali mene ja lažem vas-op.Tibice)
Lampice se postepeno pale i svakom sekundom slike postaju jasnije i jasnije do potpunog osvjetljenja.



Grad je osim božićnim drvcem skroz ukrašen blagdanski.
Čak malo i previše moglo bi se reči.



Najnormalnije je da su sva drva ukrašena lampicama, da svako dvorište ima jelena ili Djeda Mraza, da svaki prozor ima svjetla ili svijeće i da savki restoran ili kafić veselim ukrasima pozivaju ljude na ulazak.











Hrana u Rumunjskoj je slična našoj hrani. Mislm da vam ne moram niti reči da sam se fino napapala i da za razliku od npr. Njemačke gdje imam noćne more zbog loše hrane tako sam imala poteškoće zaspat u Bukureštu jer mi je želudac bio prepun dobre hrane. ( to je kad se ne znam zaustaviti kad je dovoljno neg želim još tog probat;)
Moji domaćini su znali da ja imam problema sa prehranom i da ne mogu ama baš sve jesti pa su pažljivo birali mjesta na koja će me voditi na klopu.
Tako sam uspjela završiti u švicarskom restoranu gdje se je jako dobro jelo...uostalom presudite sami.



Specijalitet restorana je goveđi odrezak koji sami dovršavate.
Naime Na ugrijanoj ploči na 200°C dobite komad mesa od cca 250 g koje je tek lagano pečeno. Meso zatim režete i pečete ga sami na ugrijanoj ploči.
Ja sam svoje tolko cvrljila da mi se ploča uspjela ohladit prije neg sam meso uspjela tak reš ispeći da bi me molilo da ga maknem sa ”vatre” ;)
Moram priznat da mi se je restoran jako svidio (pitam li se pitam zašto-mljac!)

U Bukureštu sam ostala samo par dana i nažaloost nisam imala prilike ga nešto posebno obići.
No dojmove sam ipak neke prikupila.
Vozeći se od aerodrome do hotela (btw. hotel 4 zvjezdice sa bazenom, saunom, teretanom i squash terenom-jako lijepo) prvo što vam upadne u oko je gusti promet.
Kao što sam več spomenula u Bukureštu ima preko milijun auta i imate osjećaj da je svaki od tih milijuna vani na cesti. Gužve su užasne.
Kad pričam o autima tu ne mislim onekim trabantima, starim stojkama ili fićekima.
Ne, tu ima doduše puno Dacia ali isto tako I Opela, Renaulta, Mitsubishija, Cheyeena….
Rumunji voze gore od Francuza ( zar je to moguće? Da li je I u ovome poveznica sa Parizom?), pretiču, voze se u 3-oj traci od moguće dvije, ne koriste žmigavce… (kao da opisujem promet u Zagrebu!).
Slijedeće što sam primjetila su stare stambene zgrade.
One izgledaju kao da su upravo izašle iz tamo neke davne 1948 iz poslijeratnog valjda Berlina, sa dvorištima obraslim u neko čudno granje, oronule fasade, blatnog okoliša…
Btw. do posla nemožete doći a da se ne uprljate skroz sa blatom-tolko o tome.
I centar grada izgleda ful prastaro. Ali ne pozitivno prastaro.
Kad prolazite glavnom ulicom i vidite blještavilo skupih dućana odjećom (za koje mi u Zagrebu možemos amo sanjati), fensi restorana, hrpetine fast food-ova (16 McD-ija i čak i KFC imaju!) i onda vidite da su zgrade oko tih fensi i/ili blještavih mjesta užasno oronule pitate se u kako je uopće moguć taj spoj?
U predgrađu imaju sa jedne strane super moderne stambene zgrade i fenomenalne poslovne zgrade obložene staklom dok nasuprot njih imate dvorišta sa oronulim kućicama kakve valjda nit u najzbijenijoj selendri više ne bi mogli naći.





Možda ću još koji put imati priliku otići do Bukurešta i upoznat ga kako spada, poboljšat dojmove o gradu i napraviti ipak koju slikicu više.
Do tad držim se ja najljepšeg grada na svijetu;)

Btw. i na aerodromu u Bukureštu postoji izlaz 2B –srećom ja sam ga uspijel itekako izbjeć ;)

Cipelica mi prljava.....

Jutros sam mislila iznenaditi Velikog I još jučer navečer mu ostavila između njegovih lađa( čitaj: cipela, op.T.) čokoladni adventski kalendar kao da mu je došao Sv. Nikola.
OK, znam, znam kasnim sa adventskim čoko-kalendarom kao I svake godine ali nikad nije prekasno za čokoladu;)
Ujutro je Veliki čini mi se ostao PAF!
Čula sam kak pali svijetlo u hodniku pa gasi i opet pali-valjda je skužio več kad je gasio svijetlo.
Kasnije je došao do mene i zahvalio mi. :))))
OK, pitate se čemu ova priča?
Osim što smo oboje odaaaaaaavno prestali vjerovat u Sv. Nikolu a Veliki i u Djeda Mraza(DJED MRAZ POSTOJI!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ) i što smo odaaaaavno toooolko narasli da više ne bi trebali dobivat išta u čizmicu ja ipak volim za takve dane neku sitnicu svojima ”podvaliti”.
Pogotovo kad se ne nadaju;)
Glavna je znala a će dobiti kad smo zajedno bili u dućanu pa ajd tu nije bilo faktora iznenađenja.

No ajmo korak unazad.....
Daklem čemu ova priča?
Moje iznenađenje je savršeno uspjelo i to mi je odmah razveselilo dan. Ali nešto kasnije mi je natjeralo suze u moja oka dva, tamnoplava.
Spremajući se na posao i hodajući kroz već gore spomenut hodnik u mraku sam vidjela da se nešto žuti u mojoj crnoj cipelici broj 39.
Upalim ja svijetlo kad tamo Tobleronka. Velika.
Suze su mi se odmah pojavile u kutu oka dva, tamnoplava.
Ne, nije mi se vjerovanje u Sv. Nikolu vratilo, znam da ni Krampus nije bio jer nije bilo šibe-što znači da sam ipak bila dobra ove godine!!!
Ne, bio je to Veliki. Moj najdraži Veliki!
Moj slatki plan okrenuo se ”protiv” mene!!!!
Veliki je imao isti plan ko i ja. I uspio mu je.

Hvala ti Veliki na osmijehu i što si mislio na mene.

I tko kaže da cipelicu ne treba očistiti???
Samo da je još moja bar blistala...... (ups)

Pitam se kako magistre u ljekarnama dobijaju diplome?

Kratak osvrt na naše cijenjene magistre koji su godine i godine proveli/e školujući se da bi ih mi obični smrtnici (sa i bez diploma) zaje*avali!
U biti ne znam kako da drugačije protumačim ovo osim njihovom nezainteresiranošću....

Zbog određenih ajmo ih nazvat problemima koji su se pojavili u ”kratkom ” vremenu u mojem životu i koji su isisali doslovno i zadnji atom moje snage i mojeg dragog imuniteta prije kojih tjedan dana mi je izbio vrlo ružan herpes na usnici.
Prvo sam mislila da ipak neće biti gospon Herpi ali eto do popodne se je gad ipak pojavio i lijepo mi ukrasio liceJ
(taman da na partyju neću biti baš savršeno našminkana-ah preživjet ću!)
Dođoh doma i mam sam pretražila sve police/ladice pa i frižider sa lijekovima da nađem spasonosnu kremu virolex kako bi odmah započela sa uništenjem gada ali police/ladice pa i frižider čak su bile prazne.
Ništa mi drugo nije preostalo neg put pod noge i u ljekarnu.
Glavna viče za mnom nek si kupim one famozne flastere (ne flomastere!!!!) koji se nit ne vide na usnici a mogu i ruž (nisam isprobala) nosit prek njega.
Rečeno-kupljeno.
Flasteri fenomenalno, ne kuže se samo ne valja baš pretjerano s time jesti jer se mam smežura i mora se stavit novi. A bogme flasteri koštaju! Koštaju a malo ih je.
I tu vam počinju moje muke po Herpiju.
Kako fastera imam samo još jedan u kutiji odlučila ja otić k doktorici (ajd, ajd po još neke stvari) pa nek mi lijepo napiše recept za virolex-herplex kremicu da još i nju ne bi morala plaćati-naravno doktoricu nisam vidjela recept mi dala sestra.
I odem ja tako lijepo sa svojim receptom u ljekarnu i tamo jedna teta magistrica cca 50 i nekoja godina na leđima.
I dam ja njoj recept a ona meni kremu i na njoj teta piše 2X i kaže teta « Dva puta mažite dnevno u tankom sloju dok vam herpes ne prođe ».
Rekoh ja njoj (e sad da li sam ja bila nadobudna i mislila da će to nju zanimati ili sam bila glupa pa sam mislila da će mi ona moć šta objasniti) da mi je herpes pri kraju ali da nikak da prođe ranica pa da li će se to moć « zgotovit » sa kremom jer sam do sad koristila flaster ali nemam ih više.
I ženska me čudno gleda, skoro pa ko tele u šarena vrata. ”Flaster?”. Pa da flaster rekoh joj ja.
I još joj kažem da je super i da je brže sve to prošlo ali da kad skinem flaster da mi onda ostane kao otvorena ranica jer se ispod flastera ne može zasušiti.
I pita ona mene zašto sam skinula flaster. Saad se ja čudom ludim njenom glupom pitanju!
Rekoh pa možda zato jer lijepo piše da svakih 8 sati se flaster mora promijeniti ili kad se flaster počinje sam odljepljivat.
Ona čudno slegne ramenima i kaže slijedeći ne davši mi nikakav odgovor.
Ja sam naravno ostala ”šokirana” neznanjem tete magistrice jer ok ajd znam da jako puno lijekova na tržištu postoji ali da se ne udostoje saznat nešto o novi lijekovima koje prodaju i masno naplaćaju to mi nije jasno.
No i to nije sve!!!(ne nije reklama)
Dođem ja doma i smijem se sama sebi kako sam svašta očekivala od magistrice i rekoh ajd Tibice ne budi lijena pa pročitaj šta piše u uputama za korištenje nove kreme(tu kremu ja još nisam koristila-pa ako se mogu ja obrazovati mogla bi se i teta magistrica, molit ću lijepo!).
I lijepo velikim i malim slovima piše – mazati 5 puta dnevno na mjesto zahvačeno herpesom u razmaku od po 4 sata s time da se preskaće mazanje po noći.
Pogledam papir, ponovno pročitam, pogledam kutiju i vidim crnom kemijskom napisano 2X i pitam se tko je tu lud???
Ako ne znaju kako se maže krema protiv herpesa da li da se malo više zabrinem slijedeći put kad mi propiše kako se piju jaki antibiotici????
Nadam se da mi nikad život neće ovisiti o toj teti magistrici... B(l)ože sačuvaj.....