Jutros sam mislila iznenaditi Velikog I još jučer navečer mu ostavila između njegovih lađa( čitaj: cipela, op.T.) čokoladni adventski kalendar kao da mu je došao Sv. Nikola.
OK, znam, znam kasnim sa adventskim čoko-kalendarom kao I svake godine ali nikad nije prekasno za čokoladu;)
Ujutro je Veliki čini mi se ostao PAF!
Čula sam kak pali svijetlo u hodniku pa gasi i opet pali-valjda je skužio več kad je gasio svijetlo.
Kasnije je došao do mene i zahvalio mi. :))))
OK, pitate se čemu ova priča?
Osim što smo oboje odaaaaaaavno prestali vjerovat u Sv. Nikolu a Veliki i u Djeda Mraza(DJED MRAZ POSTOJI!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ) i što smo odaaaaavno toooolko narasli da više ne bi trebali dobivat išta u čizmicu ja ipak volim za takve dane neku sitnicu svojima ”podvaliti”.
Pogotovo kad se ne nadaju;)
Glavna je znala a će dobiti kad smo zajedno bili u dućanu pa ajd tu nije bilo faktora iznenađenja.
No ajmo korak unazad.....
Daklem čemu ova priča?
Moje iznenađenje je savršeno uspjelo i to mi je odmah razveselilo dan. Ali nešto kasnije mi je natjeralo suze u moja oka dva, tamnoplava.
Spremajući se na posao i hodajući kroz već gore spomenut hodnik u mraku sam vidjela da se nešto žuti u mojoj crnoj cipelici broj 39.
Upalim ja svijetlo kad tamo Tobleronka. Velika.
Suze su mi se odmah pojavile u kutu oka dva, tamnoplava.
Ne, nije mi se vjerovanje u Sv. Nikolu vratilo, znam da ni Krampus nije bio jer nije bilo šibe-što znači da sam ipak bila dobra ove godine!!!
Ne, bio je to Veliki. Moj najdraži Veliki!
Moj slatki plan okrenuo se ”protiv” mene!!!!
Veliki je imao isti plan ko i ja. I uspio mu je.
Hvala ti Veliki na osmijehu i što si mislio na mene.
I tko kaže da cipelicu ne treba očistiti???
Samo da je još moja bar blistala...... (ups)
Post je objavljen 06.12.2007. u 12:36 sati.