29
četvrtak
studeni
2007
I had a dream...(i moj brat Veliki takođe;)
Zadnje vrijeme mi je opet prenaporno sve što se dešava oko mene.
Posla previše, obveze nakon posla se gomilaju jer sam preumorna da ih ispunjavam.Niti blogove stignem čitat (sve ću vas obići uskoro, obećajem)
Sjedim doma i buljim u TV i živciram se oko izbora (inače mene politika uopće ne zanima a sad postajem stručnjak za pračenje izbora i post izbornih zavrzlama).
Razmišljam da se učlanim u jednu stranku ali još nisam dovoljno čvrsto odlučila. Zamislite Tibica-političarka!!! Hahahaha presmješna pomisao.
Kaže Glavna da bi se isplatilo samo kad bi bila zaposlenik tamo a ne samo osoba koja podržava. Pitadoh kako se mogu zaposliti jer zaposlit ću se ako treba!!! Ostavit ću sadašnji job i postat profesionalni političar!
Ipak sam napola školovana za tako nešto.Druga polovica je školovana za nešto drugo ;))))
Razmišljam kako se brzo bliži Božić i kako treba još hrpetinu stvari do tad napraviti a mene već sad hvata panika da ništa neću stići.
Srećom idem oko Božića na GO. Napokon malo odmora.
No do tad još puno, puno posla treba obaviti…..
Saznala sam da uskoro idem na put - gle možda novi putopis stiže;)
Imam uskoro neki party….ne mogu preumorna sam….
Samo bih ležala u krevetu i spavala…
Spavala i sanjala....
Noćas sam sanjala jednog dječaka. Radi u firmi do moje.
Slatkički je. No ne zna nit da postojim. Ili bolje rečeno nije znao do jučer.
Jučer je saznao da Tibica radi u toj i toj firmi u tom i tom odjelu i da je upravo Tibica se raspitivala kako se Dječak zove.
Dječak je rekao možda nas sudbina jednom spoji da se upoznamo.
Kad sam to saznala rekoh a možda će sudbina me uspjevat skrivat slijedećih 5 godina da ga ne srećem na hodinicima. Ili možda manje ako se učlanim u stranku i počnem raditi kao ozbiljan političar! (samo ne znam zašto sad imam neozbiljan izraz lica nakon te ozbiljne izjave!??!;)
Naime kako je sve počelo?....
Vidjela ja Dječaka jedan dan na hodniku. Dječak me pozdravio a ja odzdravila. Shvatila sam da je Dječak u biti slatkički. I postala ja znatiželjna kako se Dječak zove.
I naravno ne bi ja bila ja ili ne bi Tibica bila Tibica da nije pitala osobu koja najvjerojatnije zna njega da mi kaže njegove ime. Čist iz znatiželje. Čist da kad mi prošeće mislima da znam tko mi je šetao. I za ništa drugo.
Eeeee...ne kaže se bezeveze pusti lava da spava!
Ta dotična osoba nije znala Dječakovo ime ali je niti 6 niti 7 otišla do njega i rekla mu da joj treba njegovo ime i broj telefona i da ide na kavu sa jednom gospodičnom.
Prema riječima dotične osobe Dječaka je to zaintrigiralo i nakon par dana je (jučer) pitao šta ima novog?
I dotična osoba mu je lijepo otkrila moj identitet!
Rekoh baš super(da li zna netko u kojim sve bojama i veličinama se proizvode škarnicli za glavu? Mislim da će mi trebat nekoliko da se sakrijem!)
I sada Dječak zna za mene. Zna mi ime. Zna di radim i sad samo može fino čekat da naleti na mene.
I noćas sam ga sanjala.
Da smo se upoznali. I odmah je ”zaiskrilo” između nas.
Šaputali smo kak taubeka dva, smješkali se...gledala sam mu oči-predivne su. On mi je gladio kosu. Pričali smo više pogledima neg riječima.
No onda ga je netko vidio u susjednoj zgradi kak se sastaje sa nekom drugom curom. Njegovom zaručnicom. Ostala sam razočarana. Pitala sam se zašto se uvijek meni s*anja događaju? Došao je da mi objasni i...
....i neznam šta je dalje bilo! Probudila sam se.
Samo sam se osmjehnula.
Eto tolko o tome...već ga i sanjam i već se skrivam od Dječaka a ne znam niti sama zašto.
A samo sam mu ime htjela saznati....
(znate onu: Curiosity killed the cat! ;)
komentiraj (16) * ispiši * #
22
četvrtak
studeni
2007
This is my brother Robert Takođe!
Kako zbuniti Hrvatsku repku? Tako da na stadion dovedete englesku kraljevsku obitelj. Ne nisam mislila u svečanu ložu već na teren, travicu zelenu englesku.
Je, tak su barem Englezi nam mili mislili.
Pa je tako kraljević Viljam prošetao travicom nam zelenom engleskom i otišao se kao pravi domaćin upoznat sa sudionicima ili vam igračima što hrvatskim što domaćim-engleskim.
Pružio Viljam ruku svoju almost kraljevsku i reko William, a on kaže Kovač, Niko Kovač.
I tako Viljam krenuo dalje pozdravljat igrače repke sve do this is my brother Robert takođe.
Nisu Englezi očekivali da nas Hrvate nije tako lako zbuniti, a pogotovo kad su tu braća Kovač takođe!
I onda se desilo ONO-kraljević se pokazao kao vrlo kulturan, bontonom upoznat skoro UK lider i obrisao je svoju almost kraljevsku ruku o sebe. Očigledno mu se gadilo što se morao rukovat sa Hrvatskom repkom.
Mislim da mu je kasnije to rukovanje i prisjelo-plan za zbunjivanje Hrvata nije uspio i u 8 minuti je pao prvi goooool!
Niko „brze mu noge“ Kranjčar uletio je tak fino prema golu i zabio prvi tako bolan Englezima gol.
Eto ti na sada kraljeviću Viljam!
Jedva da se euforija stišala (koji mrak navijači-trebali bi im besplatno dijeliti Septolete na povratku u RH da oporave grla) kada eto Dudu trčkara, dodaje Smiglu zvanom Olić loptu i goooooooooooooooooooooool!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
HA! EAT THIS LOOSERS!!!!
Par minuta prije kraja poluvremena skoro još jedan gol pao ali ajd bit ćemo skromniJ
Do kraja prvog poluvremena trebalo je ipak i Pletikosu pohvaliti. Ipak je par situacija spasio makar hm malo je istrčavao pred gol možda kad nije trebalo ali....
Drugo poluvrijeme započelo je ulaskom Beckhama na teren i „God save the Queen“.
Sudac je naravno predvidio faul nad Srnom koji sam čak i ja skužila.
No nema veze, glavno da je 2:0.
Eduardo dobiva u drugompoluvrenu žuti-zašto nemam pojma. Nisam uljila baš u tom trenutku u TV.
Beckham puca slobodni i.... i puca u korner. Pih! Jake li nam prijetnje!
Dudu pokušava ponovno zabiti gol ali ništa. Idemo Dudu!!!!
Nažalost Šimunić je napravio mali prekršaj nad Defoe-om i Englezi su dobili priliku za jedanaesterac koji su i više nego dobro iskoristili i zabili gol.
Smigl Olić par minuta nakon toga trči engleskom travicom prema engleskom golu i fula. No nema veze korner je tu.
Srna odmah nakon njega ima novu šamsu ali šit (molit ću lijepo ovo nije psovka niti nepristojna riječ-toga kod Tibice nema!) obranjeno.
Olić Smigl opet napada, koja fenomenalna šamsa...gee, opet ništa!
Već ja polako gubim glas od deranja!
Nemam pojma koji mi je vrag da kad god kad repka igra ja postajem jako vatrena navijačica!?
NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!! 2:2 neeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!
„/&#=G&/) C&“/)!=*?=*)(=(#)!/(&/%“&XVGR“!&/=!)“?!MJ!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
(pristojne psovke!)
Englezi ovim golom su si osigurali ulazak na Europsko ako mi kojim slučajem ne zabimo još koji gol i pobijedimo Engleze.
E tu više nisam mogla gledat tekmu već sam se prebacila na DVD i pogledala 2 epizodu 2. sezone CSI NY.
Mac i Stella su mi nekak bili draži i manje stresni nego naša repka.
(cucak mamicu i kraljeviću Viljamu i njegovom fuj rukovanju!)
Veliki se dere GOOOOOOOOOOOOOOL-sorry Mac-tooooooo Petriiiiić!!!!!!!!!!!
Ajmo naši!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Joooj ne mogu ja to. Mac vračam se!
Slušam Velikog kak se dere, kak se svađa sa sucima.
Minute odbrojava, ja se pokušavam skoncentrirat na forenziku. Aha, uzimanje otiska, krvavi čekić, kokice..
GOTOVOOOOO, GOTOVOOOO!!!! JEEEEEEEEEEEE!!
Ha????
Pobjedili smo??? JEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!
Prebacujem na utakmicu, vidim Beckhama kako tužno i u nevjerici gleda ispred sebe? (da li su tamo možda braća također?)
Mala Hrvatska izbacila je veliku Englesku sa Europskog prvenstva.
HA!
Vidim da će neki iz repke dobit one obećane Ruske Mečke.
Mislim da smo imali najviše navijača – oko 7 tisućica na Wembleyju, nekoliko stotina tisuća u RH i tko zna koliko milijuna u Rusiji.
Morat će nam biti zahvalni do groba;)
komentiraj (10) * ispiši * #
21
srijeda
studeni
2007
Gdje ljudi izlaze????
Danas je teško biti 30 i single.
Još teže ako inače nemaš jako veliko društvo s kojim bi izlazio i kratio bogu dane.
Teško je i sa 20 a kamoli ne sa 30.
Sva mjesta na koja sam nekad daaaaavno izlazila puna su klinaca od 18 pa do eventualno 25 s tim da se 25-o godišnjaci valjda tamo osjećaju kao mamuti-izumrijela vrsta.
Bar znam da sam se ja tako osjećala.
Sa 30 nemam pojma kamo izlaziti!?
Pričala sam sa kolegama na jobu o tome i svi mudro šute. U biti svi daju savjete poput ” Pa daj odi na ples...Iskrica ti je super stvar...znaš i planinarenje nije loše..” a kad konkretno pitate gdje su oni izašli protekli vikend ili gdje samci ”love” samice svi zašute.
Ili nitko nema pojma, ne žele priznat da sjede doma pred TV-om ili ne žele reči gdje ih se može vidjet van radnog vremena.
Evo ja sam 30 i nešt sitno, single i sjedim doma pred TV-om.
Priznajem – to mi čist odgovara jer večinom sam tak umorna i nemam volju za ništa pa TV i mozak na pašu su prava stvar.
No osjećam kako je vrijeme da počinjem izlaziti.
Vrijeme je da se vratim uobičajenom životu.
Ne, nemislim loviti nekoga da bi ostvarila vezu, več jednostavno upoznat ljude i počet izlaziti. Za ostalo ako i kada se desi vidjet ćemo...
Moj veliki problem je uvijek bio da nisam nikad imala neko veliko društvo.
To su uvijek bile neke pojedinke, individue koje su se međusobno večinom poznavale a li ne i družile.
Pojedinačno smo znali izlaziti van ali nikad nešto tipa disco ( u doba kad odlazak u disco ne bi podrazumijevao okretanje očima zbog toga što smo najstarija grupa), ili odlasci na vikend, u prirodu ili nešto takvog.
Ne, mi smo izlazili eventualno na kavu, šetnja s psima i to je to.
Ljudi s kojima se družim su ili u vezi ili vrlo lijeni za izlaske.
Ako su u vezi i pitam ih da li žele nekam van čist da se maknemo od udobnih naslonjača i TV-a (gle opet ga spominjem) počnu s pričama da eto baš imaju dogovoreno sa dragom/dragim i kad kažem ok pa idemo svi pa onda počnu izvlačenja da se nisu dugo vidjeli i da bi oni malo na samo i khmkhm...rekoh ok, nema veze.
Oni koji su lijeni njih više niti ne pitam jer uvijek, ali skoro uvijek nađu neki glupav izgovor ili predlože vrijeme izlaska koji mi ne bi odgovarao niti prek vikenda a kamoli tijekom radnog tjedna kad niti ne znam kad odlazim doma sa joba.
Na kraju se držiš onog nadanja da će te ipak neki prijatelj/prijateljica pozvat da ideš s njom/njim/njima van i možda će ubaciti još kojeg prijatelja u igru čist da se imaš s kim družiti.
Zar je danas tak teško počet izlaziti?
Da li uopće se ima kamo izlaziti?
Gdje se uopće ljudi nalaze?
Da li sve ovo napisano ima smisla ?
btw. trenutno čitam: Pobjedite stres (jaako dobra knjižica)
komentiraj (8) * ispiši * #
20
utorak
studeni
2007
Kava...
Nakon jaaaako dugo vremena u subotu sam izašla. Na običnu kavu.
U biti na dvije obične kave ali prvu ne računam. Bila sa kolegicom.
Nakon mog dojča, ručka u gradu i malo brzinskog njuškanja po izlozima vratila sam se doma i nakon par minuta bježala dalje.
Imala sam dogovoreno sa malim.
Nakon tolko dogovora i mjeseca natezanja da li ćemo se vidjet ili ne napokon smo se dogovorili.
SMS Tibica : ” Za 10 minuta u JelteGdje!”
SMS mali :”Ajd”
Je da je JelteGdje odmah pored mog ulaza ja sam naravno uspjela doć poslije malog.
Čekao me je sa otvorenim novinama uz kavu i samo reka - kasniš.
Ma nemoj! Zbilja??
Istog momenta su počela prepucavanja, spuštanja, ”ozbiljni” razgovori o neozbiljnim temama, provod kakav več dugo nisam imala.
Nakon dugo vremena nisam razmišljala da moram paziti šta ću reči, kako ću reči , da li ću reči i šta ako kažem da li će me gledat razočarano?
Ništa od toga me nije diralo.
U biti sama sebe sam iznenadila - zar sam to ja? Zar nemam ”dlake na jeziku” ? Zar sam tako otvoreno mogla s nekim pričati?
Gee!!! Sama sebi sam se svidjela. OK, možda to nisam ja, možda to nije Tibica kakvu svi znaju,uključujući mene ali ta Tibica mi se jako svidjela!!!!!
Smješak mi nije silazio sa usana, lice me je boljelo od smijanja.
Borila sam se za riječ sa malim što inače meni nije problem jer drugi nemogu doć do riječi od mene.
Teme su samo frcale, dosadno definitivno nije bilo.
Nakon sat i pol rekla sam mu da moram ići, imam nekog posla koji još moram obaviti. Rekao je OK.
Pol sata kasnije kažem mu da stvarno moram ići. Kaže mi pa idi.
Pa dobro idem. Pa odi. Smijemo se.
Rastajemo se i kažem mu ajd vidimo se, čujemo se...Kaže mi aha, kada..
Kažem mu pa kad ćemo se dogovarat za slijedeću kavu.
Kaže ok onda za kojih 6-7 mjeseci. Prasnuli smo u smijeh.
Rekoh ok ajd...
Falila mi je ovakva Tibica, vedra i nasmijana.
Sviđa mi se !;)
Mali se spominje ovdje pa lurknite malo.
Inače on je jedan dječak koji je išao nekad daaaaaaavno sa mnom u školu.
S kojim sam sjedila u klupi.
Samo je frend (gle stigao upravo SMS od malog;) i tako će i ostati.
Slijedeća kava s njim??? Paaaa za kojih 6-7 mjeseci, rekao je ;)
komentiraj (9) * ispiši * #
15
četvrtak
studeni
2007
'Till death do us part...yeah right....
Čitam danas kod Champs-Elysees kako joj se dvije frendice razvode.
Niti jedna nije u braku jako dugo.
Par minuta nakon čitanja dođe mi kolegica i malo pričamo i kaže mi da se razvodi.
Nije da ona bi ali eto druga strana je tako odlučila. Ne želi više pokušavati.
Ostala sam blago rečeno šokirana.
Ma ne time šta se razvodi jer danas je to očigledno jedna od najnormalnijih stvari već činjenicom da je u braku niti pol godine.
OK u vezi je bila jako dugo i nakraju su vezu htjeli okrunit brakom.
Ok niti to nije prošlo jednostavno i bez trzavica ali prošlo je. I sad nakon svega par mjeseci mladi gospon je odlučio da želi van iz braka.
Zbog čega nisam je pitala jer smatram da nije na meni da zabadam svoju frntu u sve stvari.
Samo sam ju pogledala i rekla nek se drži kak god zna.
Bilo mi je stavrno žao.
Žao jer zajednički život im nije niti započeo kak spada a več završava. Žao jer ona još uvijek voli ali ni to danas nije dovoljno.
Nakon toga sam poslala Sunčeku mojem malom temu za današnje razglabanje-razvod brakova i zašto do tog uopće dolazi!?
Jednostavno ne mogu vjerovati da danas ljudi tako olako shvaćaju brak.
Koja je poanta ući u brak i nakon svega nekoliko mjeseci reč znaš draga/dragi nije to onak kak sam si zamišljao/zamišljala i ajmo mi sve to fino zgotoviti pa svatko svojim putem.
Pa nije to ljetovanje pa kad ti dosadi vrati se doma i tu i tam pogledaj slikice čist da se podsjetiš kak je bilo.
Brak je nešto u šta se ulazi zbog ljubavi, zato jer znaš (naglasak je na znaš a ne pretpostavljaš ili očekuješ) da s tom osobom želiš provest ostatak svog života, nešto šta je viša stepenica u vezi.
Nitko ne kaže da u braku nebi trebalo biti svađa, trzavica ili problema. To bi bila bajka a ne život kad toga ne bi bilo.
Ali isto tako brak nije vic, usputna stanica u nečijem životu.
Brak nije kao život u roditeljskom domu gdje dođeš doma na oprano, speglano, počišćeno i skuhano.
Nije kao kad mami ne kažeš kam ideš i kad ćeš se vratit doma.
Nije život bez obveza, odricanja, prilagodba, promjena i velikih kompromisa.
Ljubav danas nije dovoljna za brak.
Za brak treba više.
Danas su svi ili presebični i misle na sebe a ne na ”Nas” kao dva ravnopravna partnera u vezi ili na svoju drugu polovicu koja se vrlo često na mjestu ”prioriteta” nalazi daaaleko iza ”moj posao”, ”moji prijatelji”, ”moja obitelj”, ”moje slobodno vrijeme” i čim se pojave prvi problemi podviju rep među noge i pobjegnu glavom bez obzira nekom tamo warp brzinom.
I kaže meni Sunčeko moje malo da valjda sad shvaćam zašto mi kaže da sam ja jaka i hrabra jer kad mi je veza bila gotova ja sam se ponjela upravo tako-jako i hrabro.
Nisam ustuknula, prepoznala sam problem i ostala čvrsta.
Kaže mi (citiram) : Ti si čvrstim stavom,unatoč boli, ''problem'' riješila u startu...a ne kad se dodatno zakompliciraju stvari (brak,imovina,dijeca). (kraj citata)
Rekoh možda jesam hrabra, možda jesam čvrsta ali sve je to bilo samo zato jer više nisam imala snage da samo ja borim, da samo ja mjenjam stvari i samo ja radim ustupke. Ja sam prepustila drugoj strani da se odluči šta želi dalje i druga starna je podvila rep i.... warp brzina!
Veza je kao i brak samo bez potpisa na papiru i bez provođenja 24/7 sa voljenom osobom.
I u vezi se trebaš truditi i raditi sve te kompromise.
Zato mi nije jasno kako se ljudi olako odlučuju na brak?
Zašto ne promotre prvo vezu i razmisle da li ima smisla to dalje tako?
Zašto ne probaju prvo zajednički život, da vide da li su kompatibilni i da li mogu 24 sata 7 dana u tjednu pa tako mjesecima živjet zajedno prije nego se obvežu na „dobro i zlo dok nas smrt ne rastavi“ i prije nego kupe stan i naprave dijete?
Nakon svega se pitam koja je poanta braka?
U biti pitam se koja je poanta ljubavi?
Nakon tolko neuspjeha o kojima svaki dan slušam pitam se da li ću ikada naći nekog tko će ozbiljno shvatiti vezu i tko će biti spreman u vezi staviti mene i nas na prvo mjesto a sve ostalo iza i shvatiti da se sve da riješiti samo kad je tu volja i ljubav za koju znaš da ne bi bilo dobro da ju izgubiš.
Koja je poanta voljeti?
komentiraj (10) * ispiši * #
14
srijeda
studeni
2007
Poslije kiše uvijek dolazi sunce...
I kiša ponekad zna izmamiti osmjeh na tužno lice.
I kiša ponekad zna biti sunčana oaza usamljene duše.
I kiša ponekad zna biti dobar pratioc….
Danas opet kiša pada u mojem Gradu.
Sitna, hladna, pomalo dosadna.
U mom srcu ja ju ne osjećam.
Več par dana na mom licu je smiješak.
Pitaju me ljudi da li je to kod mene proces falling in love?
Odgovaram ne.
Pitaju me da li se dešavaju neke promjene kod mene?
Kažem ne.
Pitaju me šta mi je? Kažu da će kad tad dokučit šta se to dešava sa mnom.
Kažem nek probaju.
Ima jedan mali kojeg poznajem več godinama. Više od 23 godine.
Znamo se jako dugo ali nije baš da smo se nešto pretjerano družili.
Nekad smo sjedili zajedno. Nekad.
Stiže mi sms na mob. Od malog je. Nasmijava me.
Baš se dobro osjećam.
Fali mi osjećaj koji osmjeh izaziva u meni.
Svijet je nekako odmah puno lijepši.
Kaže mi Sunce moje malo koje volim jaaaaaako puno da joj je mali simpatičan čim me čini veselom.
I je simpatičan Sunce moje malo. I vesela sam.
Lijepo je otkriti da ipak ima ljudi koji ti bez nekog posebnog razloga razvesele dan. Nekom glupom pričom, glupom forom ili samo lijepim pozdravom.
Osjećam se kao da je proljeće.
A vani kiša pada. U mom Gradu je hladno.
I brzo noć će.
U meni sunce sija.....
komentiraj (5) * ispiši * #
12
ponedjeljak
studeni
2007
Brzinsko javljanje...nakon Interlibera
Dođoh-vidjedoh-kupidoh-odoh….
Nisam baš bila nešto impresionirana Interliberom.
Ne znam, možda je razlog bio umor, užasno velika gužva ili bezeveze popusti!?
Htjela sam napraviti par slikica sa Interlibera na svojoj novoj Igrački ali gužve su bile tako velike da mi se nije dalo Igračku niti vadit iz torbe..
Prvi paviljon u kojem su između ostalih bili naravno najveći/najjači izdavači je bio krcat ljudima željnih knjiga.
Gužve užasno velike, mogućnost probijanja do pojedinih štandova svedena na gotovo minimum.
Veble, Algoritam, Školska knjiga, Profil I VBZ je bilo gotovo ne moguće ne obići ali i gotovo ne moguće obić!
Hrpetine ljudi se je gužvalo/motalo oko njihovih izložbenih prostora maker iskreno niti VBZ niti Profil mi nisupokazali neku fenomenalnu ponudu koja bi me “oborila” s nogu.
Da ne duljim- na mojoj polici su se našle nove knjige:
- Trilogija Gospodari prstenova za 69,60 kn
- Arijana Čulina : Što svaka žena triba znati o onim stvarima za 29,00 kn
- Kako pobijediti stres za 29,00 kn
I malena knjiga o psima sa izjavama o tim predivnim stvorenjima za 39,00 kn
I naravno mali privjesak-kalendar sa jazuima za 39,00 kn ;) ah....
Možda sljedeće godine bolje prođem i više toga zanimljivog nađem;)
Btw. Bleki sram te bilo! Nije te bilo kod HC i nisam našla nikakav uveli cvijet. A ja noge potrgala da stignem i da se upoznamo!!! Cccc.... ljutim se!
(hihihihihihi)
komentiraj (13) * ispiši * #
08
četvrtak
studeni
2007
Interliber
Da li ste znali da je Interliber jedan od najvećih sajmova knjiga u ovom dijelu Europe?
Niste?
E pa sad znate ;)
(gee koja propaganda!;)
Jučer je bilo otvorenje 30. Interlibera koji ove godine traje do 11.11. a u sklopu njega se održava još i 32. Inova-hrvatski sajam inovacija i Sajam glazbe i multimedije.
Zemlja partner ove godine je Poljska što prema medijima označava jačanje međunarodnog karaktera ovog našeg sajma.
Hmmm...whatever!
Zanimljivo je to da Interliber ove godine prate problemi.
Naime još negdje u kolovozu (ako se ne varam) kad su izdavači ili vam izlagači počeli zakupljivat svoje štandove zatekla ih je jedna vrlo neugodna informacija da je najamnina izložbenog prostora poskupjela i da će se ulaz posjetiteljima naplaćivat.
Navodno je trebalo biti 30 kn.
Izlagači su se odmah pobunili no to u tom trenutku i nije dalo nekog odjeka.
Iskreno mislim da je to bilo i više nego NE fer od ZV-a da ih stavi tako skoro pred gotov čin jer ako su več odlučili poskupjet najam prostora zašto još i poskupjet tj. počet naplaćivat ulaznice ????
Zar izlagači ne bi bili več dovoljno pogođeni po džepu neg ajmo im sad i posjetioce, možebitne kupce otjerat jer u svakom slučaju će više ljudi doć ako je ulaz besplatan nego da se mora plaćat 30 kn.
Pa je tako jučer na službenom otvorenju bilo paaaaaaa…recimo da je ministar kulture odbio službeno otvorit Interliber a zagrebački gradonačelnik je onda u dogovoru sa ZV-om spustio cijenu najma za 50% i obećao besplatan ulaz posjetiocima.
Sve u svemu Interliber je jučer ipak otvoren, predstavit će se 306 izlagača , od toga 215 domaćih i 91 inozemnih, najavljeno je gostovanje bivše glasnogovornice haške tužiteljice Florence Hartmann,najavljeno je i uručenje velike nagrade od 100 tisućica kunića za najbolji roman « Nula Nemo » Svjetlani Gjoni, pa hrpetina nagradnih igara i predstavljanja knjiga npr.knjige « Jež » Katrzyne Kotowske, pa predstavljanje pisaca Pawel Huellea i Janusz L. Wisniewskog prema čijoj knjizi je snimljen film « Samoća u mreži » koji će biti premijerno prikazan u subotu na Interliberu a u nedjelju u kinu Tuškanac.
Mene Interliber zanima ali ne zbog navedenih pisaca, zemlje partnera ili onih 100 tisućica (makar nebi imala ništ protiv da se nađu u mojem novčaniku) već zbog štandova sa knjigama koje će se sad na sajmu moć kupit ipak nešto malo jeftinije.
Tako sam prošle godine kupila « Tell me more - Njemački jezik” puno jeftinije nego u knjižari, pa njemački riječnik, pa knjigu Sex i grad za samo 20 kn (kad se sjetim da sam ju skoro u knjižari calnula 100-injak kuna više !!), pa knjigu o Formuli 1,pa hrpetinu DVD-ova, neke časopise…sve u svemu kući sam došla sa hrpetinom vrečica i podosta olakšanim novčanikom. No svejedno sam jako dobro prošla ;)
Što očekujem/planiram ove godine ?
Paaaaaaaa…u svakom slučaju ne baš puno kupovat jer imam problem sa smještavanjem knjiga na police-naime nedostaje mi mjesta na policama, ali ipak će koja knjigica-dvije-tri-pet pasti, možda neki DVD koji sam propustila a eto baš ga nude po jako povoljnoj cijeni…
Ma ustvari saznat ćete drugi tjedan kad ću vas iscrpno izvjestiti o posjetu Interliberu.
komentiraj (15) * ispiši * #
07
srijeda
studeni
2007
Plavuši....
Pitala sam se da li će se javiti ili ne. Ako hoće da li će to biti mailom, sms-om ili će me nazvati.
O iluziji da bi se pojavio pred mojim kućnim pragom (kako su neki možda mislili) nisam niti razmišljala.To je bilo previše i u vezi očekivat nažalost a kamoli sada nakon šta je sve gotovo.
Prek dana sam prestala razmišljat o njemu. Bila sam sretna. Nisam htjela tugu, da me podsjeti na ono čega nema pa sam ga maknula iz misli.
Kad sam došla kući sjetila sam ga se i ostala malo...ma ne znam. Bilo mi je žao što eto nisam vrijedna ni čestitanja rođendana.
Navečer sam našla SMS na mobu.
Kratak i jasan. Čestitka za rođendan.
Prvo sam osjetila kako mi je srce zastalo-ubrzalo. Zatim zbunjenost.
Pa pitanje šta da odgovorim.
Ne želim ispast očajna ali ni prevesela.
Da budem pakosna? Ne to više nisam ja. Ne želim biti povrijeđeno dijete.
Zahvalila sam se i rekla da je baš lijepo od njega šta se sjetio.
To sam iskreno mislila.
I bilo je lijepo od njega.
Osjećala sam neku prazninu.
Je*i ga....trebala sam ovaj rođendan napokon dočekat s njim. A nisam.
Suze su navrle na oči, želudac se stisnuo...
Ne smijem plakati.
A zašto i bi ?
Suza je izdajnički kliznula.
Ma tužna sam jer nije bio uz mene.
No sretna jer se ipak sjetio.
Ne znam da li je to bilo čist reda radi pa je čestitao ili je stvarno to mislio.
Nadam se da je ovo drugo.
Jedino mi je žao što nije nazvao. Ne znam da li nije imao „hrabrosti“ nazvat ili bi mu to bio samo trošak vremena na nekog do kog mu nije stalo.
Nije važno. Il se bar tako uvjeravam.
Drago mi je da je poslao sms. Drago mi je da se javio. Da je bar na moj dan barem jednom pomislio na mene.
Kažu da ako ti nije suđeno nije i da ne razbijaš glavom šta bi bio da je bilo ili kad bi bilo.
Ja više volim razmišljat da ako je sudbina odlučila upetljat svoje prste da ćemo se srest kad tad.
Možda će tad imati više „hrabrosti“ prozboriti.
Do tad drago mi je da me se sjetio.
Samo voljela bih da je ipak nazvao.....
komentiraj (5) * ispiši * #
06
utorak
studeni
2007
Happy B-day to me!!!!!
Happy B-day to me!
Happy B-day to me!
Happy B-day to Tibicaaaaaaa!
Happy B-day to me! ;)
Ha!
Danas mi je B-day ili vam ga rođendan.
I iako sam mislila da ću danas postat jedan jako tužan post baš neću!
Neću i neću! Zašto?
Pa tako, odlučila sam da ću danas biti jako sretna!!!!!
Danas u 6.10 ujutro (to je razlog zašto sam takav lijenivac i pospanko-prerano sam se rodila;) navršila sam velikih 30!
Okrugla brojka!
Kako kaže Glavna ak čitam odostraga ko arapi onda je mala brojka.
Kak kaže kolegica navršila sam nogometni rezultat ( da li sam bar ja pobjedila??;)
Mislila sam danas preispitivat što sam u svojih prvih (da, da naglasak je na PRVIH jer mislim još barem dva puta po 30 navršavat;) 30 napravila ali neću.
Šta sam napravila sam napravila. Šta nisam ili budem ili nebudem. Nije niti važno.
Ono što je važno je da sam tu, da sam dobro da predamnom je još puuuuuno i puuuuno toga i da svaki dan trebam uživat i iskoristit ga najbolje što mogu;))
A vi mi slobodno možete zatrpat mailbox sa lijepim željama i virtualnim buketima cvijeća, isto tako zatrptat blog komentarima sa željama...
Ma znate šta?
Svima vama želim sretan današnji dan!!!!!
Pusa!
Tibica
Mislim stvarno! Niti jedan jedini virtualni buket???? Niti jedan jedini mail??
cccccc.....
No ajd izvukli ste se komentarima;)
Hvala svima na čestitkama!!!
komentiraj (18) * ispiši * #
02
petak
studeni
2007
Da li bi se trebali ispričat zbog greške?
Danas je očigledno najnormalnije da ljudi griješe ali i da se te greške nekako prešute ili da se pređe preko njih i nikome ništa.
OK ima ona "narodna" tko radi taj i griješi ali...
Lapsus lingua!
Inače ne gledam Vijesti niti Dnevnike ali tu i tam jednim uhom hvatam šta se priča na njima.Kad već moji gledaju ja onda malo slušam.
I u jučerašnjim popodnevnim Vijestima na Novoj TV javlja se reporterka sa Mirogoja (nažalost kako nisam gledala nisam niti skužila o kojoj se reporterki radi)i izvještava o posjetu predsjednika dviju najjačih stranaka u državi groblju Mirogoj.
Vijest sama po sebi ne bi bila niti nešto zanimljiva niti "spektakularna" da se nije potkrala greška pri davanju izvještaja koji je glasio otprilike ovako (NE citiram):
....zatim su predsjednici dviju najjačih stranaka posjetili grobove svojih bivših predsjednika- HDZ je položio vijenac na grob Dr. F. Tuđmana a SDP na grob Zorana Milanovića! (????)
Reporterka je time završila svoje izvješće očigledno nesvijesna greške koju je napravila.
No zanimljivo je da nit u studiju nakon toga nisu odmah reagirali (barem ja nisam primjetila makar priznajem nisam vijesti odgledala do kraja) i barem pokušali ispraviti gaf svoje reporterke koja je umjesto Ivice Račana izjavila da je bivši umrli predsjednik SDP-a Zoran Milanović.
Preko tog gafa su jednostavno svi prešli ako da se ništa nije niti dogodilo.
U najmanju ruku trebali su odmah reagirat i ispričat se ako ne gledateljima onda bar Zoranu Milanoviću kojeg su eto jednostavno doslovce proglasili mrtvim.
Ne znam da li je gaf slučajno napravljen ili ne (no pretpostavka je da je slučajno) i ne znam da li su se kasnije u nekom izdanju vijesti ili Dnevniku ispričali za gaf ili ne ali ako nisu onda se definitivno trebamo pitati kakvi nas to novinari izvještavaju kad si mogu priuštiti takvu grešku i preko nje preći kao da se ništa nije dogodilo??
komentiraj (4) * ispiši * #
