|
|
terijeve_vlanice@net.hr
Ako imate koje pitanje slobodno nam se javite... Rado ćemo vam pomoći...
Od 12.7.2007. godine bilo ves je
Free Counter
Kada bi psi govorili, možda bismo i s njima živjeli tako teško kao što živimo s nekim ljudima.
Karel Čapek
Školovan ili ne, on će do neke mjere uvijek biti samouvjeren pas.
Carol Lea Benjamin
Ono što može uzrujati jednog terijera, njemačka doga ne će ni primjetiti.
Smiley Blanton
Moj pas zna lajati poput kakvog kongresmena, donositi stavri kao najbolji pomočnik, prosjačiti poput novinskog tajnika i praviti se mrtvim poput recepcijonera kojemu zvoni telefon.
Kongresmen Gerald Solomon
U oglasu na ploči piše:
"Prodaju se psići: jedina ljubav koju možete kupiti novcem."
...rođen je kao naš prijatelj;
i onako još zatvorenih očiju
on već polaže vjeru u nas:
još i prije rođenja
sav se dao čovjeku.
Maurice Maeterlinck
Daj psiću dom
i malo ljubavi,
i on će ti
darovati svoje
srce i to
zauvijek.
Pam Brown
Evo ljubavi. Prerušene u partiviš.
Peter Gray
Nitko se onoj
oštroumnosti kojom
vodiš razgovore
ne divi kao tvoj pas.
Christoper Morley
Psić namjuši večeru
kroz dvostruko staklo,
i teška vrata od hrastovine,
i zid od cigle i betona,
i keramičku posudu za pečenje.
Pamela Dugdale
Zašuškaj jedanput kutijom s keksima, i steka si
prijatelje za cijeli život.
Oni sjednu i svečano zure u tebe,
a ako ne shvatiš taj mig,
počet će na tebe lajati.
Janine Chubb
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog nastao je iz moje i sestrine ljubavi prema životinjama. Želimo vas upoznati o našem malim, štosnim psićem Terijem i njegovom vrstom tibetanskog terijera. Nadamo se da ćete uživati s nama 
. Srdačno vas pozdravljaju Petra i Tina.
javascript: void(0);
Pogledaj
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Linkovi o TT- ima:
Službena stranica TT- a
TT Rea
Općenito o psima
Psi za neznalice
Šapice- forum
Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.
Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Opet smo se nešto zašlajfale u pisanju, kao da nam se žuri 
. Imamo vam toliko toga za ispričati, ali krenimo redom...
Uspieli smo stupiti u kontakt sa gospođom Ljiljanom koja ima Thaia... Tatu našeg Terya. Kako je Ljiljana uvijek spremna za akciju i dobar organizator uspijela je doći u Rijeku i naći se s nama i još dvije obitelji koje imaju imaju istu vrstu psa.
Našli smo se pred Pet centru na Škurinjama, prvo smo mi obavili kupnju, a onda je sljedilo malo upoznavanja sa Nimom (jedina dama jučer), Chandi (ima 7mjeseci i pravi je pubertetlija).
Uh... našli smo se u malo neuobično vrjeme za Terya, baš kada je sunce bilo upravo iznad nas u 12.sati. Mom malom crnom tepihu je bilo zasigurno tamo najtoplije...
Raširio se koliko je dug i širok na tom užarenom asvaltu...
Tražio je malo hlada, ali ga baš i nije pronašao 
. Vjerujem, da je njemu jednom psu koji ne zna da je tu došao da ga malo vide bilo jako dosadno 
par puta je i .
Nakraju je pokazao svoju osobnost. Vidio je da nema šanse da se tamo trči i da baš nisu zainteresirani za igru... Krenuo je sam prema autu. 
I to onako lijepo kao ono " Stari ja idem kući, gladan sam nisma ručao, daj ključeve od auta". Kako je to bilo smiješno 
. Tako napravi i inače kad mu je dosta... On uvijek mora biti bar u jednom trenutku u centru pažnje. Ipak, se vratio.... Ne baš zadovoljan, gunđajući "Kad baš moram".
Na samom rastanku riječka se skupina tibetanaca našla u kadru gdje je naravno bila dama u sredini
Skoro 1sat na užarenom asfalnu bilo je i nama dosta.
Dogovor je pao... Mi iz Rijeke moramo se viđati češće, a idući sustret isplanirali smo negdje oko 9mjeseca. Do tada Tery ne mora razmišljati kako se vozi auto 
.
Evo i jedne pjesme:
Nije bilo boljeg izdanja.
Pozdravlja vas Tery.
Siječam se kada je Tery ušao u naš život i došao u našu kuću dogovor je bio da neće smijeti ići po sobama i da neće skakati po trosjedu. No, mali gospodin se izborio za sve!
Ponekad kada nikoga nije bilo kući Teryi je znao biti kod Fanny i na kratko bi ga pričuvala susjeda. Funny smije skakati na trosjed. Vidio Tery Funny kako skaće po trosjedu pa počeo i on. Kada bi se mali harambaša vratio kući hop evo njega na trosjedu. Mi ga mičemo s trosjeda govorimo "Ne Tery, to nesmiješ", ali Tery opet gore. I kako sada psu objasniti zašto kod susjede smije skakati po trosjedu, a doma ne? I tako se Tery izborio za trosjed, pa sada zajedno s nama sjedi na njemu i gleda televiziju. Čak zauzme i najviše mjesta pa ponekad mi sjedimo na podu.
Slijedeće što je trebalo osvojiti, zna Tery, bila je dječija soba. Pokušavali smo je držati zatvorenu. Ali čovjek ponekad zaboravi i ostavi vrata otvorena. Tery je to uvijek snimio pa bi se brzo uvalio u sobu. Nama je to bilo baš smiješno i dražesno pa smo ga pustili.
Teryu ni to nije bilo dosta pa je počeo skakati po krevetima i sada redovito svaki dan spava na krevetu. Radi njega smo krevete pokrili plahtama. Valjda klinjo vidi nas pa i on glavu lijepo stavi na jastuk i ispruži se koliko je dug i širok.
Znao je Tery da još nije osvojio cijeli stan. Kao u nekoj igrici slijedio je najteži zadatak, a to je osvajanje mamine i tatine sobe. Na toj sobi bilo je veliko "NE". Tery se nije dao smesti, lukav je on i prepreden, uvijek igra do kraja. Znao je on da mora malo igrati na svoj šarm i biti pažljiv. Postao je toliko privržen da je počeo slijediti mamu i tatu po kući. Tako se domogao sobe. Pa nećeš psu zatvoriti vrata od sobe pred nosom. Kada je već s tobom, pustiti ćeš ga unutra.
Ali ljudi, to nije kraj Teryevim željama. Krevet je ostao nepokoren. Nemojte sumljati i taj krevet je sada njegov kada nitko ne vidi...
Čak mu je jedne noći uspjelo da se zavuče pod plahtu između mame i tate, veselo mašući repom. Ova avantura nije dugo trajala, brzo je bio izbačen iz kreveta, pa još uvijek spava svud po kući, a najčešće po podu.
Malo po malo Tery je osvojio cijelu kuću i sada je sva njegova, može gdje god poželi. Ipak, mislim da mu se noge malo tresu kada treba u maminu i tatinu sobu na krevet. Ta zabrana još uvijek stoji
. 4:1 za Terya.
doručak-dvije pune šake briketa Eukanuba
ručak-obožava meso iz juhe, rižu, palentu, vrečicu s mesom...
desert-dvije kockice pasije čokoladice
večera-nekoliko komadića sira.
sve to Tery zalije s puno vode
Tibetski terijeri znaju što je najbolja hrana, naravno mamina kuhinja!! Od kada je Tery s nama mesa iz juhe nismo vidjeli.
Nakon godine dana preporučljivo je da pas jede samo jedan obrok na dan i da pojede koliko može, do sitosti. Nemojte svome psu davati hranu sa stola ,niti ono što Vi jedete, a pas ne smije. Premda se psi vole umiljavati dok jedete, budite svijesni da ako im date da jedu ono što ne smiju da ih na taj način malo po malo ubijate. K tome naučit ćete ga da Vam neda mira dok jedete pa će Vam stalno skakati na stol, a to sigurno ne želite.
Niti slučajno psa nemojte hraniti pečenom hranom, slatkišima, tjesteninom ili im davati alkohola!!
Ukoliko niste sigurni što je zdravo za Vašega psa, potražite odgovore na internetu, a najbolje je da pitate Vašeg veterinara.
Ovdje ću Vam opisati kako najčešće izgleda jedan Teryev dan. Naravno ima i dosadnijih i dinamičnijih dana, ali najčešće je ovako:
5:30-buđenje- Tery dolazi u maminu i tatinu sobu. Skoči na tatu i njuška mu oko vrata, zatim se smjesti kod njegovih nogu još 10min i malo otkima. Nakon toga tata se budi i oblači te vodi Terya van u šetnju i na igraište da se poigra i napravi sve što treba.
Kada se vrate Tery marenda dvije pune šake briketa Eukanuba. Toliko je razmažen da ne želi jesi iz posudice nego iz tatinih ruku.
Kada pojede, prošeće se po stanu i nađe si mjesto da još malo odspava dok rodelji odu na posao, a sestra i ja se probudimo.
U 10:00- Tery izlazi van, do susjedice west terierice Fanny (njegova velika ljubav). Fanny živi dvije kuće ispod nas. Njih dvoje jure i trče po njenom dvorištu, igraje se, guraju, skaču...
Kada se vrati kući još malo spava.
U 15:00 Tery sjedne na trosjed i gleda kroz prozor nestrpljivo očekujući da se roditelji vrate s posla. A kada njih ugleda, njegovoj sreći nema kraja. Šlajfa, juri po kući, istrči u dvorište i skače visoko u zrak. Liže ih, a ponekad se čak i guši od sreće, zatim uzima cipele i juri sa njima po kući.
U 15:30- Tery ruča. Kada i tata poruča, legne na njega na trosjed i zajedno otkimaju nekih sat vremena.
U 17:00- Tery ponovo izlazi van, malo u šetnju.
A onda u 18:30 slijedi ono što Tery sigurno najviše voli, poslastica dana. To je izlazak na Grobnik! Dvosatno trčanje i jurnjava za pticama i leptirima po polju. Sloboda, sloboda, sloboda...
U 21:00 je povratak kući i ono što Tery ne voli-a to je češljanje. Hoće neće, češljati se mora svaki dan. Nema milosti. Ali zato kada se počešlja odjuri u stan i brzo večera.
Kraj je dana i Tery odlazi na počinak.
Ipak oko pola noći je kratko buđenje jer ga vodim na pipi van. E to jako ne voli. Kada ga budim "pali motore", reži kao neki opasan vučjak. (Po tome smo isti, i ja samo što ne grizem kada me netko probudi kada ne treba).
I to bi bilo to. Tery nastavlja spavati kao anđelić, a drugo jutro sve ispočetka.
Zaželjeli ste psa. Raznježili ste se kada ste ga prvi put vidjeli. Odabrali ste mu najlijepše ime, razmazili ste ga, tepali mu, svima ga pokazivali, bili ste ponosni na njega, a onda ste ga s vremenom zaboravili ili vam je posto višak!
A on? I dalje vas slijedi u stopu, mami vas na igru, brani po cijenu vlastita života ako bi vas netko napo. Raduje vam se nakon svakog povratka kući... Da vam može reći što mu treba i koliko mu treba pa bio on mlad, star, velik, mlad, duge ili kratke dlake, plemenitog roda ili pak plod pseće ulične ljubavi sigurno bi ih sažeo u deset molbi:
01. Moj pseći život traje od deset do osamnaest godina i sjeti se svaki put toga kad me predugo ostavljaš samog.
02. Daj mi malo vremena da shvatim što ti od mene tražiš.
03. Imaj povjerenje u men. Ja živim od toga.
04. Nemoj se nikada previše ljutiti na mene i nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš posao, razonodu, prijatelje. A ja? Ja imam samo tebe!!
05. Pričaj pnekad sa mnom. Iako te sve ne razumijem, poznajem boju tvog glasa kad si tužan, ljut ili veseo.
06. Kako god da se sa mnom postupa ja to nikad ne zaboravljam.
07. Kad me tučeš, razmisli samo da moje čeljusti s lakoćom mogu zdrobiti tvoju ruku. Ali ja to nikad, nikad ne bi učinio na sve batine.
08. Ako se i katkad odazovem nevoljko, lijeno ili tvrdoglavo- razmisli muči li me možda loša hrana, sunce od kojeg me nisi zaštitio ili moje srce koje nije kao nekada.
09. Molim te, brini se za mene i kad ostarim, jer i ti ćeš jednom biti star.
10. Prođi svaki teški trenutak samnom. Nemoj reći "Ja to ne mogu gledati" ili "Nek se dogodi u mojoj odsutnosti". Ne zaboravi, s tobom zajedno sve je lakše pa i umrijeti...
