Marketing
Tri riječka tibetanca na okupu
Opet smo se nešto zašlajfale u pisanju, kao da nam se žuri 
. Imamo vam toliko toga za ispričati, ali krenimo redom...
Uspieli smo stupiti u kontakt sa gospođom Ljiljanom koja ima Thaia... Tatu našeg Terya. Kako je Ljiljana uvijek spremna za akciju i dobar organizator uspijela je doći u Rijeku i naći se s nama i još dvije obitelji koje imaju imaju istu vrstu psa.
Našli smo se pred Pet centru na Škurinjama, prvo smo mi obavili kupnju, a onda je sljedilo malo upoznavanja sa Nimom (jedina dama jučer), Chandi (ima 7mjeseci i pravi je pubertetlija).
Uh... našli smo se u malo neuobično vrjeme za Terya, baš kada je sunce bilo upravo iznad nas u 12.sati. Mom malom crnom tepihu je bilo zasigurno tamo najtoplije...
Raširio se koliko je dug i širok na tom užarenom asvaltu...
Tražio je malo hlada, ali ga baš i nije pronašao 
. Vjerujem, da je njemu jednom psu koji ne zna da je tu došao da ga malo vide bilo jako dosadno 
par puta je i .
Nakraju je pokazao svoju osobnost. Vidio je da nema šanse da se tamo trči i da baš nisu zainteresirani za igru... Krenuo je sam prema autu. 
I to onako lijepo kao ono " Stari ja idem kući, gladan sam nisma ručao, daj ključeve od auta". Kako je to bilo smiješno 
. Tako napravi i inače kad mu je dosta... On uvijek mora biti bar u jednom trenutku u centru pažnje. Ipak, se vratio.... Ne baš zadovoljan, gunđajući "Kad baš moram".
Na samom rastanku riječka se skupina tibetanaca našla u kadru gdje je naravno bila dama u sredini
Skoro 1sat na užarenom asfalnu bilo je i nama dosta.
Dogovor je pao... Mi iz Rijeke moramo se viđati češće, a idući sustret isplanirali smo negdje oko 9mjeseca. Do tada Tery ne mora razmišljati kako se vozi auto 
.
Evo i jedne pjesme:
Nije bilo boljeg izdanja.
Pozdravlja vas Tery.
Post je objavljen 15.07.2007. u 14:31 sati.