Kako znati jeste li srodne duše? - Stvarne djevojke
ponedjeljak , 24.12.2018.Jeste li upoznali svoju srodnu dušu?
Click here: Kako znati jeste li srodne duše?
Zato mogu opstati za cijeli život. Pažnju ne treba da usmjerite na problem, već na stanje koje želite da se razvije. Ako osjećate kao da se trebate javiti, zaustavite se.
O slavlju u Zagrebu piše i Sky News pod naslovom: Herojski doček u Zagrebu unatoč porazu u finalu, a sve je također popraćeno fotografijama s Trga bana Jelačića. Srodna duša i danas ostaje enigma.
Duše blizanaca – najviša razina ljubavi neraskidive povezanosti - Zato mogu opstati za cijeli život.
Ideja je jednostavna — negdje na svijetu postoji ta jedna osoba, savršena baš za vas, a ljubav će odmah zaiskriti i nikada se više nećete razdvojiti. No, u to je malo teško povjerovati, zar ne? No, kako znati da ste pronašli baš svoju srodnu dušu? Srodne duše mogu čitati jedna drugu kao otvorenu knjigu. Fizička privlačnost je doslovce opipljiva. Kemija između vas dvoje doslovce se može fizički osjetiti, a elektricitet između vas ne događa se samo na seksualnoj razini. Gotovo u svakoj prilici držite se za ruke i dodirujete, čak i nakon nekoliko godina veze. Od prvog dana osjećate se potpuno opušteno jedno pred drugim. Srodne duše s lakoćom se prepoznaju i bez straha od osude pokazat će svoje pravo lice već pri prvom susretu. Srodne duše vrlo često imaju osjećaj da se odavno poznaju te žele ugoditi jedna drugoj. U društvu ljubavi svog života, mnogi se znatno lakše opuste i dopuste sebi da budu ranjivi. Ljubav vašeg života izaziva vas kao nitko drugi. Veza sa srodnom dušom, usprkos svemu što mnogi pretpostavljaju, nije uvijek med i mlijeko. Možda se tako ne čini na prvi pogled, no imate iste ciljeve. Veza sa srodnom dušom ne mora značiti da nužno uvijek imate iste stavove, no krajnji ciljevi i ambicije su vam isti. Srodne duše uglavnom dijele iste vrline i vrijednosti te na svijet gledaju kroz sličan objektiv. Vas dvoje ste dvije individue, no prema svijetu nastupate kao jedno. Srodne duše ponašaju se kao da su dva dijela cjeline, a vanjski utjecaji, bez obzira na sve, ne mogu im uništiti vezu.
o ljubavi i srodnoj duši...- Ana Bučević
Bilo mi je baš dobro! Dakle, ponavljam - ne šalje nam Bog ispite koje nijesmo u stanju da riješimo. PATOLOŠKO LAGANJE — može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, lažovi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni. Pouzdan je, vjeran i, naravno, posesivan. Teško je dati odgovor na to pitanje. Kako je snalažljiv, spretan i duhovit, svoj nepresušni entuzijazam obavezno prenosi i na druge. Svjesna sam sada o čemu se radi.
[Prvi odnos|Kako zaraditi novac online forum|Oglasnik cure za vezu]
Oznake: duše, blizanaca, &, najviša, razina, ljubavi, neraskidive, povezanosti
komentiraj (0) * ispiši * #
GANGSTER DOBIO KONKURENCIJU: Agencija za upoznavanje So Sweet otvorila ured u Splitu - Brzog datiranja
Dalmatinski portal
Click here: GANGSTER DOBIO KONKURENCIJU: Agencija za upoznavanje So Sweet otvorila ured u Splitu
U filmu Repo Man, po miljenju mnogih, kultnom ostvarenju 1980-ih, Emilio Estevez igra otu enog mladia koji luta kroz L. Balkanci su tu nekakvi razbojnici i uljivci, a kulturtregeri junaci i zaljubljenici. Salt, 1992; Bordwell, 2005.
Film ne bi bio valjano cijenjen niti shvaen kad bi bio preputen samo nastavnicima engleskog jezika, povjesni~arima umjetnosti i teatrolokim odsjecima. Glazbu Györgya Ligetija Kubrick je otkrio kada je snimao 2001: Odiseju u svemiru. James Howard, 1999, Stanley Kubrick Companion, London: Polestar Wheatons Leonard Lionnet, 2004, »Mysteris of the Overlook«, Film Score Monthly, Culver City, CA: Vineyard Haven, vol.
Dalmatinski portal - Za film kao umjetnost zalagalo se tako da se tvrdilo kako je film poseban medij, kako on ima vlastit raspon svojstava i djelovanja, to mu daje vlastito mjesto u sustavu umjetnosti. Ovo je podru~je onoga to nazivamo »multimedija«, ili prikladnije vieprovodni~ki mediji.
Markovi: Ameri~ki road movie -- opet na putu 44 IZ POVIJESTI HRVATSKOGA FILMA Svjetlana Sumpor: Irony in Film 22 Mario Vrban~i: Cultural wars around Alien: Interpretation of a Monster in postmodernism 29 Irena Paulus: Music in Stanley Kubrick films after 2001: A Space Odyssey III : The Shining 37 Dejan D. Markovi: American road movie -- On the road again 44 FROM THE HISTORY OF CROATIAN CINEMA Leon Rizmaul: Financije velikog vojvode F. Murnaua 1923 -- najstariji sa~uvani film snimljen u Hrvatskoj 53 Daniel Rafaeli: NDH na filmskom festivalu u Veneciji 1942. HRVATSKI FILMSKI LJETOPIS ISSN 1330-7665 UDK 791. Foto: Deutsche Kinemathek THE CROATIAN CINEMA CHRONICLE ISSN 1330-7665 UDC 791. Premda se tako naizgled ne ~ini, 2008. Ipak, situacija u hrvatskoj kulturi i znanosti je, ~ini se, konstanta, pa vje~ne pri~e o potrebi za dvama ~asopisima -- jednom kriti~arskom, koji bi otprilike bio nalik onoj polovici Hrvatskog filmskog ljetopisa koju ~ine repertoar, eseji i festivali, te drugom, filmolokom, nalik onome dijelu to ga ~ine studije te teorijski i povijesni tematski blokovi -- ostaju tek pri~e, a mi idemo s onim to se u danoj situaciji da napraviti premda ta situacija traje na ovim prostorima -- desetljeima , pa Hrvatski filmski ljetopis ostaje hibridno konceptualiziran, dvojan, pa i podvojen ~asopis. Treba dakle biti iskren: Hrvatski filmski ljetopis izlazi daleko od primisli na i~iju dobit dapa~e , ve noen dobrom voljom, voluntarizmom, ljubavlju, i dalje nastajui u trokutu izme u malene filmoloke akademske zajednice, grupe kriti~ara voljne pisati ne na novinskoj, nego na ~asopisnoj, esejisti~koj razini, i Hrvatskoga filmskog saveza na ~ijim je krilima dugo letio. Ipak, sigurni smo da e Hrvatski filmski ljetopis biti zadnji koji e se predati kad to ve 13 godina nije napravio ; uostalom, ve} skoro godinu dana imamo HAVC, u koji kao da je usamljene o~i uperila cijela filmska nacija. A izgledat }e jo{ novije, jer ono glavno, i zadnje, tek slijedi -- ovo je, naime, posljednji broj u ovome dizajnu, koji je za na{ ~asopis pred jo tridesetak brojeva osmislio Luka Gusi. A dotle, ovaj broj udara otro po teoriji filma, tvrdei da film zapravo i -- nije medij! Napomenimo i ovo: unato~ prekriti~kom uvodniku iz prologa broja, dobili smo i TV emisiju posveenu filmu! Na kraju, kako pi{e jedan na{ suradnik u ovome broju, filmsko platno kinodvorana i dalje je ekran na{ih snova. Pa makar i na laptopu, dodajemo. Dovi enja do 57. P ojam filmskog medija igrao je sredinju ulogu u intelektualnoj povijesti filma. Ta je ideja veinom imala legitimacijsku funkciju. Za film kao umjetnost zalagalo se tako da se tvrdilo kako je film poseban medij, kako on ima vlastit raspon svojstava i djelovanja, to mu daje vlastito mjesto u sustavu umjetnosti. Drugim rije~ima, da film nije puko konzervirano kazalite. Za mnoge, osnovna zadaa filmske teorije postala je identifikacija prirode filmskog medija i domiljanje njegovih zakona. Na ovu se raspravu, nadalje, nadovezala druga, nedavnija. Kako su u SAD-u osnovani filmski odsjeci, shvaanje da je filmski medij jedinstven i da ima vlastite zakone uskrslo je kao argument u prilog uspostavljanja nastavnog programa filma. Ako je film jedinstven umjetni~ki oblik, tada je on ujedno i jedinstven predmet studija. Film ne bi bio valjano cijenjen niti shvaen kad bi bio prepu{ten samo nastavnicima engleskog jezika, povjesni~arima umjetnosti i teatrolo{kim odsjecima. Tako su mi to objasnili 1970. Toliko nam je bar namrla povijest i ukus: film je proizvodio neosporna remek-djela. To je bila sredinja ideoloka okosnica o kojoj je ovisilo javljanje filmologije. No, kako to shvaanje nije razlu~ivalo filmologiju od sociologije, ~inilo se potrebnim da studij filma bude poduprt tvrdnjom o jedinstvenosti medija. Nepotrebno je rei da time {to se pozivam na uvjerenje da je medijska jedinstvenost filma »ideolo{ka« ne mislim da prijatelji prou~avanja filma ne vjeruju u tu doktrinu. Njihova vjera u jedinstvenost medija bila je iskrena. To su bili dani kad se je jo{ uvijek govorilo o »filmi~nosti«. I, zaista, naslije e tih polemika jo{ je uvijek prisutno me u nama. Jo{ se mnogo studijskih programa naziva filmski odsjek ili odsjek filmskih studija. No, u svjetlu nedavnih razvoja -- podjednako teorijskih i tehnolo{kih -- ovo vi{e ne izgleda kao najbolji na~in da se pojmi na{e podru~je prou~avanja. U ovom kratkom ~lanku htio bih pokazati da to nikada nije bio ispravan put. Poku{aj da se argument u prilog filmu kao umjetnosti i u prilog filmolo{kog studija temelji na poimanju da je film jedinstven medij uvijek je bio filozofskom gre{kom. Evolucija videa, televizije i kompjuterske obrade ovu je gre{ku u~inilo samo o~iglednijom. Kao to sam ve ukazao, filmski teoreti~ari dugo su vremena vjerovali da bi pojam jedinstvenosti medija trebao biti sredi{njim u naem razmiljanju o filmu. Naravno, nisu oni izmislili tu ideju; naslijedili su je najveim dijelom od esteti~ara 18. Jer i prije pojave filmskog izuma ve je na{iroko bila rasprostranjena ideja da svaki umjetni~ki 2 3 Ovo je prijevod teksta »Forget the Medium! « izvorno objavljenoga u knjizi urednika A. Slager, 2000, Screen-Based Art, Amsterdam: Lieren Boog, a pretiskanog u knjizi N. Carrolla, 2003, Engaging the Moving Image, Yale University Press. Prijevod objavljujemo uz ljubaznu dozvolu Yale University Pressa. Carroll pod »umjetni~kim oblikom« artform podrazumijeva umjetni~ku vrstu, vrstu umjetnosti. Film studies otprilike odgovara naem spektru zna~enja filmologije kako se ta koristi u klasifikacijama znanstvenih podru~ja i u sklopu sveu~ilinih studija. Posrijedi je bila opa teorija umjetnosti; filmski teoreti~ari su je zapravo samo primijenili na slu~aj filma. Slabija verzija ovog uvjerenja bila je da film ima stanovita ograni~enja koja se ne bi smjelo prekora~iti. Nazovimo to pozitivnim i negativnim zakonima medija. Filmski teoreti~ari prigrlili su filozofski obzor koji je pretpostavljao da svaki umjetni~ki oblik ima svoj poseban medij, koji, zauzvrat, posjeduje skup uklju~enih pozitivnih i negativnih zakona. Zapravo, ve je otpo~etka trebalo biti jasno da je ovaj filozofski obzor pogrean. Primjerice, trebalo bi biti jasno da nema svaki umjetni~ki oblik poseban medij. A ipak, jesu li rije~i ispravna vrsta stvari za medij? Nisu li mediji, u najizrazitijem smislu, fizi~ki, a mogu li rije~i biti fizi~ke na bilo koji estetski zanimljiv na~in? Ali, ostavimo ovaj problem na trenutak po strani. Tako se opa teorija o medijskoj jedinstvenosti ~ini otpo~etka pogre{nom. Zato onda ostaje tako tvrdoglavo ukorijenjena? Sumnjam da je to zbog zbrke o statusu te doktrine. Zastupnici tog shvaanja misle da je to empirijska teorija s velikom snagom. To jest, ~ini se da ta teorija ima iza sebe prili~an broj empirijskih svjedo~anstava. Ova teorija pretpostavlja da svaki medij ima jedinstvenu prirodu i da tu prirodu prati niz zakona. Svaki filmski teoreti~ar ne samo da je identificirao prirodu i zakone medija, nego je odmah pre{ao na navo enje uspjeha i proma{aja {to ili odgovaraju relevantnim zakonima, tendencijama, smjerovima kako su ih teoreti~ari prognozirali, 4 ili ih pak naruavaju. Tako se jedinstven medijski obzor doimao ljude kao vrlo uzbudljiva i bogata ideja. Ne samo da je obeavao kako da se razlikuju umjetni~ki oblici, i pritom, kako da se legitimira pojava novih oblika poput filma , nego je tako er obja{njavao za{to su neka djela proma{aji, a druga uspjela. Me utim, kako je dobro poznato, ni jedan prijedlog koji se odnosi na jedinstvenost bilo kojeg medija nije bio imun na protuprimjere. Tek to bi se postavila hipoteza o prirodi medija i njegovih zakona, netko bi ukazao da postoje neka djela u tom umjetni~kom obliku koja se openito smatraju uspjena -- s jednog obavijetenog, teorijski nekontaminiranog gledita -- ali koja nisu u skladu s pretpostavljenim zakonima medija. Svejedno, kad teoreti~ar povu~e takav potez, kako su to ~inili mnogi filmski teoreti~ari, on vie ne uzima da su njegove tvrdnje o mediju empirijske hipoteze. On, zapravo, uzima svoje shvaanje medija kao da je posrijedi pojmovna istina -- tj. Ili tako to takav teoreti~ar sugerira. Iako se tako smatra da je pojam medijske jedinstvenosti mona empirijska hipoteza, u najveem broju slu~ajeva taj se pojam brani kao da je rije~ o analiti~kom sudu ili apriornoj definiciji. Treba ~ekati i vidjeti. Rei na temelju filmske teorije da je neko djelo neuspje{no krajnje je upitno. Uspjeni bi filmovi trebali provjeravati teoriju, a ne obratno. Prijatelj nazora da medijska jedinstvenost odre uje to e biti uspjeno, a to promaajem time je uhvaen u dilemi. Filmski su se teoreti~ari opetovano nali u toj dilemi, iako toga nisu openito bili svjesni, jer nisu razlikovali empirijski doseg svojih teorija od njihovih analiti~kih ili definicijskih pretpostavki. Ili, da problem postavimo donekle druga~ije -- oni su svoje teorije razra ivali dvozna~no, istodobno kao empirijske sudove i kao analiti~ke sudove, dok, ustvari, ni jedna varijanta nije branjiva. Toliko su bili smeteni da su tu nepriznatu dvosmislenost uzeli kao stanovitu privla~nost svojih teorija -- ona je stvarala pri~in kako su njihove teorije neranjive. Ali, ~im se taj pri~in razobli~i, dvosmislenost postaje pogubnom grekom pozicije medijske jedinstvenosti. To jest, shvaanje da svi umjetni~ki oblici i svaki od njih mora biti vezan uz jedan jedini medij koji je razlikovno i jedinstveno samo njegov mora biti pogrean, jer umjetni~ki oblici openito uklju~uju stanovit broj medija, uklju~ujui ~esto i preklapajue medije. Primjerice, ako o mediju mislimo kao o tvarnom gradivu od kojeg se izra uje umjetni~ko djelo, tada slikarstvo po~iva na nekoliko medija: uljane boje, vodene boje, tempera, akrilne boje i drugo. Tako er, u tom prili~no nedvosmislenom zna~enju medija, skulptura obuhvaa irok raspon medija, uklju~ujui barem: broncu, zlato, srebro, drvo, mramor, glinu, plastiku, akrilne boje ponovno , i tako dalje. Niti ti mediji, kako su primjeri pokazali, mogu uvijek biti razlikovni za samo jedan umjetni~ki oblik. Plasti~ne akrilne figure u slikarstvu i skulpturi, celuloid u filmu i u skulpturi, tijela u slikanju, skulpturi, plesu i kazali{tu; i prsti, na ovaj ili onaj na~in -- izranjaju posvuda. Nadalje, ako o mediju nekog umjetni~kog oblika poku{amo misliti nefizikalisti~ki, u odrednicama karakteristi~nih formalnih elemenata, tada je »medijska« stvar posve izgubljena. O~igledno, ono to se misli frazom »umjetni~ki medij« vrlo je rasplinuto, povremeno se odnosi na fizi~ku tvar od koje su konstruirana umjetni~ka djela, ponekad na oru a koja se koriste pri sa~injavanju djela, a ponekad na formalne elemente oblikovanja to su na raspolaganju umjetnica u sklopu dane prakse. Film je sigurno takva umjetni~ka forma. Ali »treptavi filmovi«5, poput Kubelkina Arnulf Rainera, mogu biti sa~injeni od smjene prozirnog i crnog blanka, bez ikakve fotografske emulzije. I, naravno, kad bi film mogao biti napravljen na magnetiziranoj vrpci, film bi dijelio medij s glazbom. Kad pomiljamo na filmski medij u odrednicama oru a to se tipi~no koriste u izradi filma, zasigurno e nam pasti na pamet kamere. Dok, istodobno, formalne crte filma -- kao linije, oblik, prostor, pokret, jukstapozicija i vremenske i narativne strukture -- jesu osobine koje film dijeli s mnogim drugim umjetnostima. Ali ne bi trebalo tako izgledati. Nije nimalo upitno da je fotografija sastavljena od mnogih medija -- kao primjerice dagerotipija ili ferotipija, na jednoj strani, a na drugoj polaroid. Moglo bi biti vrlo problemati~no koliko fine razlike bismo morali povui da bismo individuirali medije. Jesu li nitratne i acetatne vrpce isti medij? Je li objektiv riblje oko razli~it medij od tzv. Govor o pravom jednom i samo jednom mediju nekog umjetni~kog oblika jest, dakle, openito uzevi, zabludjela simplifikacija ili apstrakcija. Doista, ~ini mi se da nema na- »Treptavi filmovi« -- engl. »Grafi~ki film« -- eng. ~ina da se postulira neki hipostazirani medij na fizikalnoj razini medija za dani umjetni~ki oblik iz razli~itih medija koji sa~injavaju dani umjetni~ki oblik koji se ne bi rukovodio shvaanjem o tome koja je prava funkcija danoga umjetni~kog oblika -- a to shvaanje je gotovo neminovno natopljeno ne~ijim prethodnim stilskim sklonostima. To jest, usprkos purizmu, takozvani medij se ~ini uvijek rezultatom krojenja uvjetovanog stilskim sklonostima. Naravno, stajali{te da bi na{e stilske sklonosti mogle ravnati na{im poimanjem medija upravo je opre~no slici koju predo~avaju teoreti~ari koji su uvjereni u hipotezu medijske jedinstvenosti. Prema tome pristupu, umjetni~ki oblik ima nepromjenjivu prirodu -- upisanu u medij -- i ta nepromjenjiva priroda diktira stil. Ali to je na~isto krivo. Umjetni~ki oblik nije analogan prirodnoj vrsti. A to je to~no suprotan tijek zbivanja od onog kojeg prori~u teoreti~ari medijske jedinstvenosti. Oni su medij u istome smislu u kojem su medij kreda i pasteli. No, stalno se iznalaze novi glazbeni instrumenti ili stari prepravljaju u nove. I, u mnogim od tih slu~ajeva, razvoj instrumenata je potaknut stilskim interesima i potrebama. Glasovir je, primjerice, uveden je u vrijeme kad su skladatelji postali zainteresiraniji za dulji kreendo. Ovdje je stilski interes odigrao svoju ulogu u preradama samog oblika medija. Sli~ne se pri~e mogu, izme u ostalog, ispri~ati o Wagnerovoj tubi, kontrabasu, zvon~iima, saksofonu i pikolo-flauti. Pojedini su glazbenici prilagodili glazbeni medij kako bi odgovarao njihovim stilskim ciljevima, kao {to je to uradio majstor jazza Jack Teargarden kad je na klizni dio trombona prislanjao ~au viskija. U takvim slu~ajevima nije medij taj koji odre uje parametre stila, nego su stilske ambicije one koje diktiraju proizvodnju ili preina~avanje medija. Ta pojava ne karakterizira samo glazbu. Na filmu, pomaci prema razli~itim procesima irokoga platna donekle su potaknuti kako bi se omoguilo stanovite »realisti~ke« stilske efekte koji su u prethodnim formatima bili ostvarivi tek nesavreno. Sli~no, kasnih 1910-ih i ranih 1920-ih filmai su uveli u uporabu objektive za portretiranje s gazom pred leama kako bi stvorili uo~ljivo meke slike, a u neke stilske svrhe. A tu je i slu~aj ponovnog uvo enja lu~nog svjetla za crno-bijelo snimanje, u ~emu je bio pionir Toland kako bi dobio stilske efekte duboke mizanscene u Gra aninu Kaneu 7 to su drugi usvojili 1940-ih i 1950-ih. Umjesto da stil smjerno slijedi nepromjenjive zakone koji su nekako inherentni u posebnoj fizi~koj osnovici medija, takozvani medij je fizi~ki promijenjen kako bi se poklopio s diktatima stila. Medijsko shvaanje mora se odbaciti jer je povremeno stil taj koji odre uje samu fizi~ku strukturu umjetni~kog oblika. Filmska teorija koja se temelji na shvaanju o jedinstvenom mediju filma s njegovim vlastitim zakonima to uvjetuju stilske mogunosti nikad se nije suo~io s ocrtanom alternativnom, i stoga nikada nije ni bio prikladan. Video i kompjutorski proizvedena slika, primjerice, jesu filmski mediji, jer su cijela djela koja su ljudi voljni nazivati »filmovima« stvorena pomou njih. Gledano s mojeg stajali{ta, ono {to u takvu kontekstu prou~avamo jo{ uvijek su filmovi -- bilo da su ta djela pristupa~na na celuloidu, na magnetskoj vrpci, laserskoj plo~i ili CDROM-u. Film nije jedan izlu~iv fizi~ki medij, nego je raspon ili zbirka medija, nekih odnedavna izumljenih, nekih jo neizumljenih. Teoreti~ari ne mogu fiksirati njihove stilske potencijale jer nemaju kristalnu kuglu da prori~u budunost. Danas u nae ispitivanje uklju~ujemo -- bilo izri~ito ili skrovito -- i video, i televiziju, i kompjutorske slike. Ono to smo dosad nazivali filmom, zapravo je bio, u najboljem slu~aju, tek trenutak u povijesti pokretnih slika, razvoj u kojem takozvana povijest filma obuhvaa i evoluciju videa, televizije, CDROM-a i tko zna to jo ne. Claude Bremond iznio je tezu kako se pri~e mogu prenositi iz jednog medija u drugi, a da ne izgube osnovne karakteristike. Ako je Bremond u pravu, odre ena pripovijest nije tvorevina temeljena u jeziku, ve mentalni konstrukt koji se stvara reakcijom na razli~ite tipove znakova. Ni Barthes niti Bremond ne nude definiciju medija: oni na transmedijsko postojanje pripovjedne strukture ukazuju pomou nabrajanja kategorija koje intuitivno smatramo medijima. Me utim, pomnijim razmatranjem uvi amo da definicija medija ni po ~emu nije o~ita. Ako se upita sociologa ili kriti~ara kulture da nabroji medije, odgovor e biti: televizija, radio, film, internet. Popis nekog likovnog umjetnika po~injao bi vjerojatno glinom, broncom, uljanim bojama, temperom, tkaninom, a zavravao egzoti~nim predmetima koritenima u radovima nastalima mijeanjem medija, primjerice vlatima trave, perjem, limenkama piva. Informacijski teoreti~ar ili povjesni~ar pismena razmiljao bi o zvu~nim valovima, svicima papirusa, zakonicima i silikonskim ~ipovima. Nazovimo prvu definiciju transmisijskom, a drugu semioti~kom. U medije prijenosa spadaju televizija, radio, internet, gramofon, telefon -- sve razli~iti tipovi tehnologije -- kao i kulturalni kanali poput knjiga i novina. Koncepcije prijenosa U transmisijskoj koncepciji medija ve postojee poruke kodirane su na odre en na~in, poslane kroz provodnik i dekodirane na drugom kraju. Prije nego se kodiraju u modalitetu medija u prvom smislu, neke su od ovih poruka stvorene u nekom od medija u drugom, semioti~kom smislu. Sliku treba naslikati u ulju prije nego je se digitalizira i poalje preko interneta. Glazbena skladba mora se izvesti na instrumentima da bi se snimila i onda reproducirala na gramofonu. Prijenosni mediji tako uklju~uju prevo enje predmeta ~iju materijalnost ~ini neki semioti~ki medij u sekundarni kôd. Neki teoreti~ari, kao primjerice Walter Ong, protive se transmisijskom poimanju medija, tvrdei da se te medije tako reducira na uplje cijevi ili provodnike kroz koje informacije prolaze, a da na njih nimalo ne utje~e oblik cijevi. Da bismo ipak mogli prou~avati odre enu pripovijest u razli~itim medijima, moramo pronai kompromis izme u interpretacije medija kao uplje cijevi i bezuvjetnog odbacivanja te metafore koja je sama po sebi konkretna vizualizacija Jakobsonova modela komunikacije. Me utim, zbog oblikotvornog utjecaja medija nije uvijek lako razlikovati kodirani predmet od ~ina kodiranja. Me utim, tek kroz ovo drugo svojstvo utje~e na narativni oblik i zna~enje. Semioti~ke koncepcije Do sli~nih potekoa dolazimo ako pokuamo ponuditi preciznu definiciju semioti~ke koncepcije. No kompjuterizacija procesa proizvodnje dovela je do mogunosti rascjepa izme u ovih dviju vrsti tvarnih podloga. Ovdje se namee pitanje udvostru~uje li uporaba digitalnih alata broj medija -- svaki stari medij sad dobiva novog, digitalnog blizanca -- ili oblik u kojemu djelo dolazi do publike postaje klju~ni kriterij »medijalnosti«, neovisno o sredstvima kojima je proizvedeno. Hipertekstualna pripovijest Storyspace iz ranih 1990-ih znatno e se razlikovati, primjerice, od Flash-igrice ili »director-filmova« proizvedenih na po~etku 21. Primjerice, slikari su uveli perspektivu da bi dodali treu dimenziju plonom platnu. Ove konvencije nametnute su kao -- po Lotmanu -- semioti~ki sistem drugog stupnja na primarni modus stvaranja zna~enja. Ovaj pristup podrazumijeva standard usporedbe. »Medijalnost« je tako relacijsko, a ne apsolutno svojstvo -- da bismo testirali tezu o relativnosti medijalnosti u odnosu na pripovijest, razmotrimo odnosne statuse gramofona i dnevnih novina. S tehnolokog stajalita gramofon je gotovo prototip medija. Kad je razra en krajem 19. Zahvaljujui novoj tehnologiji zvuk je sada mogao biti snimljen i vie nije bilo potrebno da se bude nadomak njegova izvora da bi se prihvatili auditivni podaci. Me utim, s naratoloke perspektive, posve prijenosni medij gramofona nije predstavljao pomak. Dnevne novine tako er se pragmati~ki razlikuju od drugih tipova komunikacijskih kanala zato jer moraju biti redovito dostavljane u intervalima od 24 sata. Praenje neke dulje krize mora zapo~eti prije nego je kriza razrijeena te dnevnim izvjetajima nedostaje zavrenost i retrospektivna perspektiva drugih tipova narativnih tekstova. Sve ove osobine ukazuju da novine zaista posjeduju posebnu vrstu narativnosti. Da bi se tip informati~ke potpore smatrao narativnim medijem, ne samo da mora ostavljati trag na podru~je pri~e, izlaganja ili pragmatike, ve mora predstavljati jedinstvenu kombinaciju karakteristika. Ove karakteristike mogu se svrstati u sljedee kategorije: 1. Mediji se mogu razvrstati u tri iroke kategorije: ~isto vremenski, kojima je materijal isklju~ivo jezik ili glazba; ~isto prostorni, kao na primjer slikarstvo i fotografija; i prostorno-vremenski, kao to je film, ples, slikovno jezi~ne kombinacije i digitalni tekstovi. Osjetila kojima se obraa i raznoliki semioti~ki kodovi koji se upotrebljavaju. Ovo je podru~je onoga to nazivamo »multimedija«, ili prikladnije vieprovodni~ki mediji. Tehnoloki potporanj i materijalnost znakova. Kulturna uloga i metode proizvodnje i distribucije. Ovaj faktor objanjava zato su knjige i novine prenositelji druga~ijih tipova pripovijesti. Doprinos neverbalnih medija pripovjednom zna~enju Mediji koje smo nabrojali pokazali su velike razlike u pripovjednim mogunostima. Umjesto da ih se sve promatra jednako, naratoloka teorija medija trebala bi prepoznati razli~ite stupnjeve pripovjedne moi. Jezik je tako er jedinstven u svojoj sposobnosti da izri~e, a ne samo nagovjetava postojanje uzro~no posljedi~nih veza me u doga ajima -- to je klju~an element narativne semantike. Glazbi, s druge strane, nedostaje precizna semantika koja bi omoguila artikulaciju odre enijih pri~a. Najvei pripovjedni potencijal nesumnjivo imaju oni mediji koji mogu artikulirati posve novu i do kraja preciziranu pri~u, a to su usmeni i pisani pripovjedni tekst, drama i film. Ali to ne zna~i da mediji koji se temelje na isklju~ivo osjetilnim kanalima ne mogu doprinijeti oblikovanju pripovjednog zna~enja. Jednostavno, postoje zna~enja koja se mnogo bolje mogu prizvati putem slika, zvukova ili gesti nego putem jezika. Nakon kaoti~nog sukoba ovih dviju tema naglaenih pucnjevima topova, prevladava spokojna ruska crkvena pjesma, koju sad u pratnji zvona svira ~itav orkestar. Ili kako je Emma Kafalenos rekla za slikarstvo i fotografiju, oni mogu oslikavati ono to Lessing naziva »pregnantnim trenutkom« u narativnom djelovanju, to ga gledatelj povezuje s nekom prolou i budunou. Stephen Heath, New York: Hill and Wang Claude Bremond, 1973, Logique du récit, Paris: Seuil Roman Jakobson, 1960, »Closing Statements: Linguistics and Poetic«, u: Thomas Sebeok ur. Gotthold Ephraim Lessing, 1984, Laocoön: An Essay on the Limits of Painting and Poetry, trans. McCormick, Johns Hopkins University Press Iurii Lotman, 1977, Structure of the Literary Text, trans. Gail Lenhoff and Ronald Vroon, University of Michigan, Department of Slavic Languages and Literatures Lev Manovich, 2001, The Language of New Media, MIT Press Walter J. Ong, 1982, Orality and Literacy: The Technologizing of the Word, London: Methuen Paul Ricoeur, 1984-88, Temps et récit, I, Paris: Seuil Marie-Laure Ryan ur. Naslovno pitanje veini e izgledati nadnaravno apsurdno. Pa to se tu ima dvojiti oko ne~ega tako samorazumljivog? Pri tom, osobito su plodne one apsurdne teze koje posve logi~no proizlaze iz vrlo plauzibilnih polaznih tvrdnji, kako je to slu~aj s polazno istaknutom tvrdnjom o nepripadnosti nijemog filma -- filmu. Jer one ukazuju da neto s tim plauzibilnim polaznim tvrdnjama nije posve u redu. Naime, ocrtanu polaznu tezu o nepripadnosti nijemog filma filmu daje Nikica Gili u svojoj disertaciji 2005: 57-59 , a temelji je na vrlo uvjerljivoj i u nas pedagoki iroko prihvaenoj definiciji filma koju daje Ante Peterli. Prema toj definiciji, »film je fotografski i fonografski zapis izvanjskoga svijeta« Peterli, 2000: 36. U koju bi se vrstu -- ako ne u film -- svrstao samo fotografski zapis izvanjskog svijeta, tj. Iao bi, vjerojatno, tamo gdje se ve svrstava obi~na stati~na fotografija, filmska avangarda i animirani film -- u podru~je tzv. Naime, Gili ne izvla~i samo zaklju~ak da nijemi film ne spada u podru~je filma, nego i dodatan, tj. I animirani bi film po tom pristupu bio nadasve vizualnom likovnom umjetnou¸ a ne filmom usp. Usporedi, primjerice, tvrdnju Louisa Aragona iz 1918. Tko je u pravu? Ako se jako kosi s jakim intuicijama na koje se ina~e oslanja , treba prvo preispitati definiciju. Rei e: »Film, kako ga definiram, bitno je vizualni medij«, a takav je po svojoj fotografskoj osnovi, jer su djela 4 tj. Na takvu odredbu odmah dodaje sljedeu, po kojoj je zvukovna tj. Prema Currieju, u Peterlievu bismo definiciju filma morali uvesti kategorijsku razliku izme u dvaju navedenih uvjeta. A da se ne spominje upravo ~injenica da se film javio kao nijemi film, s posve izbornom mogunou da ga se »ozvu~i« u kinu bilo prateom glazbom kinosvira~a, bilo umovima proizvedenim iza platna a sinkrono sa slikom, bilo uz gramofonski ton -- usp. Thompson, Bordwell, 1994: 13-14. I nijemi i zvu~ni film, kao podvrste filma, jesu film po tome to su »fotografski zapis izvanjskog svijeta«, ali da bi neki film bio zvu~ni film, tj. Protuargument je bio da zvu~ni film nije manje umjetnost od nijemog, nego da je tek razli~ita umjetnost odnosno da je nijemi film klju~no druk~ija umjetnost od zvu~nog , da su u pitanju doista dva razli~ita umjetni~ka medija. Takav je argument ponovljen kad se javila videoumjetnost. Dodue, u kinematografskom kontekstu prikazivanja filmova javljali su se filmovi u kojima je ekran zamra~en, nema slike, a ~uje se samo zvuk. Tako er, postoje eksperimentalni filmovi u kojima nema slike mra~an ekran , a sastoje se posve od zvu~ne piste. Dodue, takva ostvarenja vape za dodatnim objanjenjem, i dodatnim pojmovnim razlikama, ali za trenutne potrebe dostatno je rei da ona ne pobijaju prioritet pokretne slike u odredbi filma. To je smisao Curriejeve odredbe, ali i standardne prakse u uvrtavanju i nijemih i zvu~nih pokretnih slika u kategoriju film. Kod Currieja je ta naciljanost definicije izri~ita -- jer kad govori to je bitno, a to opcionalno smatra da se to odnosi upravo na filmski medij »moramo razlikovati to je opcio- nalno za medij, a to je opcionalno za neko odre eno djelo u mediju«; Currie, 1995: 5; moj kurziv. Shvaanje da je Peterlieva definicija »medijska« jest Gilievo. Peterlieva definicija filma za Gilia je definicija medija filma, onako kako je i Curriejeva definicija filma zapravo definicija medija filma. Carroll, 2003b, vidi prijevod u ovom broju. Izrazito je problemati~an i posljednji dio definicije -- »zapis izvanjskog svijeta«. Naime, kako tretirati film u kojemu ima trikova -- npr. Godzzila, ili neki izmiljeno-povijesni grad uope i nije »izvanjski svijet« za koji se izdaje, nego nekakva druga kategorija stvari u »izvanjskom svijetu« lutka, maketa. Po »globalisti~kom« tretmanu koji primjenjuje Gili da se narav danog filma ra~una po prevladavajuem ustrojstvu i mediju, a ne prema »umecima« ili djelomi~nim rjeenjima dobar dio filmova bi bio filmom tek uvjetno, ili tek djelomi~no. No, kako tretirati film u kojem je prevelik dio prikazana svijeta kompjutorski generiran, dakle nije »snimkom izvanjskog svijeta« -- kao primjerice Jurski park ili Matrix? I kako uope takvu definiciju primijeniti na fiktivna bia -- npr. Naime, u Treem ~ovjeku gledamo postupke Harryja Limea, ali ono to je od »izvanjskog svijeta« tu fotografski snimljeno nije Harry Lime, nego glumac Orson Welles. Predo~eno fiktivno bie -- izmiljen lik Harryja Limea -- otjelovljen je u liku i postupcima glumca Orsona Wellesa, koji pripada »izvanjskom svijetu« koji se snimilo za film, ali Harry Lime, kao fikcionalno bie, ne pripada tom »izvanjskom svijetu« u kojem je snimljen glumac Orson Welles, nego pripada »internom, fiktivnom svijetu« filma usp. Ovo su problemi koje otvara Currie u spomenutoj knjizi, i kojima se izdano u novije vrijeme bavi anglosaksonska, pojmovno-analiti~ki orijentirana filozofija filma u svojim razmatranjima pojma »fikcionalnosti«. Ovaj prigovor »zanemarivanja« naciljan je u Gilia izri~ito i na moja i srodna shvaanja, tj. Turkovi, 1999a; a usp. No, prigovor da i ja i drugi koji sva ta podru~ja objedinjavaju pod zajedni~kim pojmom pokretnih slika zanemarujemo »medijske« specifi~nosti jest i ~injeni~no i metodoloki pogrean. Turkovi, 1996a i 1996b za video i televiziju naspram filma, a npr. Turkovi, 1988a; Turkovi, 1999a, za animirani film naspram igranog. Metodolo{ki je pogre{an prigovor, opet, jer ne uzima u obzir logiku pojmovne klasifikacijske hijerarhije koju se primjenjuje u utvr ivanju srodnosti razli~itih pojava, npr. Razlike se ne »zanemaruju«, one se tek podrazumijevaju, a ne tematiziraju. Dakle, ako se tvrdi da se film, video i televizija, odnosno nijemi film, zvu~ni film i animirani film svrstavaju u pokretne slike ili u film , onda se tvrdi da im je to vi{i rodni pojam, i da te tematizirane pojave mora ne{to povezivati neki skup ili kombinacija zna~ajki -- recimo upravo to to su u pitanju »pokretne slike« da bi sve te ina~e razli~ite pojave ule u tu kategoriju. Strateko »zanemarivanje« razlika izme u promatranih pojava -- tj. No, je li mogue -- kad je u pitanju pojam medija -- »biti precizan«? U prvome redu, sam pojam medija je viestruk, pa bi pri spominjanju tog naziva prvo bilo potrebno specificirati na to se misli pod tim pojmom. Pod »medijem« se a pomilja na fizikalnu -- tehnoloku i materijalnu -- osnovicu filma npr. Pogledajmo malo razloge za takvu tvrdnju. Nema, naime, tog fizikalnog, »tehni~kog« aspekta filma koji nije ve otpo~etka bio istodobno vrlo raznolik, i koji se ne bi mijenjao tijekom povijesti i to ponekad vrlo korjenito. A, dakako, sve ovakve promjene i ina~ice tog »nositelja filmske slike« tj. »filmske tvari« i popratne tehnike »oru a«, »instrumenata« uvijek su povla~ile i druga~ije raspone mogunosti »zapisivanja«, tj. U druga~ije orijentiranim tekstovima, onima usredoto~enim na vrstovnu posebnost u isti razred klasificiranih pojava, itekako e se prou~avati njihove razlike, to se i dade nai u onim tekstovima teoreti~ara u kojima se tematiziraju i problematiziraju vrstovne razlike izme u nekih od vrsta za koje Gili smatra da ih se »zanemaruje« za moj slu~aj usporedi gore navedene radove. Samo, sad te se razlike uspostavljaju u odnosu prema novouspostavljenu zajedni~kom »temelju komparacije«, novom tertium comparationis -- tj. U natuknici »Medij« u Filmskoj enciklopediji nastojao sam razlu~iti postojea zna~enja medija. Tome bi se trebalo dodati jo danas odomaena zna~enja medija, u smislu »sredstava javnog priopavanja« novine, radio, televizija, film... Razra enu kritiku viezna~nosti pojma »medij« i nemogunosti da ga se »precizira« daje ameri~ki filozof umjetnosti i filma Noël Carroll u ~lanku »Zaboravi na medij! Carroll tu jo dodaje trei aspekt: formalne »stilske« elemente, no njih bismo mogli uzeti naprosto kao »organizaciju percepcije«, dakle kao ne{to to je implicirano u perceptivnom efektu djela Carroll, 2003b. « Branigan, 1997: 114, biljeka 1. Salt, 1992; Bordwell, 2005. Naime, film je otprva ukazivao da je zapravo, po razli~itim kriterijima, »multimedijski«. S mnogima od njih dijeli »tip materijala« od kojih se tvori -- tj. U igranoj svojoj varijanti film dijeli materijale, instrumente za obradu scenografije i scenografske efekte sa slikarstvom, kiparstvom i arhitekturom. Za glazbenu pratnju filma jo se za nijemoga filma koristilo glazbala, glazbenike i skladbe iz glazbenog konteksta. S kazalitem film dijeli scenografsku pripremu, tjelesno-prostornu, a potom i komunikacijsku igru glumaca. Istodobno se elektronska varijanta tog istog filma izdaje u digitalnom vidu DVD i distribuira ne samo za »kuna kina« -- tj. U ime to »preciznije definicije«? Ako, pak, posegnemo za »perceptivnom« interpretacijom »medija« stvari se jo vie zapetljavaju, »onejanjavaju«. Recimo, iako je podosta od onog to se zadugo priputalo u »filmski medij« moralo biti ograni~eno na jedan perceptivni modalitet -- na vid -- ubrzo je dolazak zvuka proirio perceptivni raspon i na sluh zvu~ni film , a pokuavao se protegnuti i na ostala osjetila recimo tzv. A da se ne spominju raznoliki potezi eksperimentalisti~ke sredine u pravcu »proirenog filma«, »multimedija« itd. Koja je od tih kombinacija »precizno« -- filmskomedijska? »Fotografiranje« pokreta -- »kinemato-grafiju« -- film dijeli s raznim predfilmskim napravama, ali i s televizijom i videom. Fonografi~nost, s magnetskim, laserskim i elektronski baziranim snimanjem posvuda na radiju, televiziji, glazbenoj industriji... Perceptivnu jednomodalnost nijemi film dijeli sa slikarstvom i pantomimom, a perceptivnu dvomodalnost, vidnoslunu utemeljenost, zvu~ni film dijeli s kazalitem, videotelevizijom, s ozvu~enim kompjuterskim su~eljem. Film je uvijek bio vie-medijalan, i po tome se na sve strane preklapa s drugim umjetnostima. Nema »~istog filmskog medija«. Kriterij untarmedijske i me umedijske diferencijacije? Dodue, u Currieja se pronalazi takav izri~it pokuaj -- da se dade kriterij za razlikovanje »umutarmedijske« od »me umedijske« diferencijacije. Currie, naime, razlikuje varijaciju unutar osobina koje su na~elno obavezne, i dodavanje osobine koja nije na~elno obavezna. Recimo, me u tehnolokim promjenama s jakim perceptivnim posljedicama nalaze se i promjene formata projicirane slike -- najuo~ljivija je promjena bila u uvo enju 1950-ih godina »irokog formata« filmske slike npr. Carroll, 1988; Carroll, 1996 , rat koji sam i ja neovisno, a i nekako otprilike istodobno, vodio, ~esto sa sli~nim argumentima usp. Turkovi, 1982; Turkovi, 1984; Turkovi, 1988a; Turkovi, 1996b; Turkovi, 1999a. Da li tu promjenu ra~unati kao »promjenu medija«, ili promjenu »unutar istog medija«? Zato to se javljaju unutar zadanog parametra njegovim su raznolikim ostvarenjima takve promjene se mogu ra~unati »slabim promjenama«, onima koje ne mijenjaju sam medij, nego se odvijaju »unutar medija«. Uostalom, formati filmske slike prili~no su varirali ve i prije no to su se ustalili, a i unutar standardizirana »klasi~nog« formata razli~itim se je maskama, a potom i razdjeljivanjem ekrana tzv. Izum anamorfotskog snimanja i projiciranja cinemascopea, panavisiona i dr. No, za razliku od promjene u formatu, uvo enje sinkronog -- prizornog -- zvuka, po Currieju, nema isti status. Naime, u nijemom filmu, po Currieju, nije postojala opcija »prizorne zvu~nosti« -- izum filma nije poznavao obavezu prizornog zvu~anja -- zvu~ni prizor nije ulazio u medijsku odredbu filma. Po njemu, film je primarno -- bitno -- vizualni medij. Dakle, varijacije u formatu su manje zna~ajne jer su »unutarmedijske«, a »dodatak« prizornog zvuka donosi posve novu dimenziju, novi medijski parametar -- mijenja primarni medij Currie, 2005: 6-7. No, sam Currie sigurno ne bi prihvatio takav zaklju~ak svoje analize. Ako se i prihvati da je zvu~ni film medijski druga~iji od nijemog filma to ne zna~i da je on i drugi medij, tj. Currie ne povla~i razliku izme u unutarmedijskih varijacija i medijskih dodataka zato da bi rekao da su sada nijemi i zvu~ni film dva posve razli~ita medija, nego samo da bi objasnio definicijsku nejednakost svojstva vizualnosti i svojstva zvu~nosti. Proiruje konkretan raspon pojava koje zadovoljavaju esencijalnu definiciju filma: jer i zvu~ni film ispunjava tu definiciju -- i on je vizualni medij, odnosno medij pokretnih slika. Za razliku od toga, sama zvu~nost ne ~ini neko zvu~no djelo filmom, jer bi tada sva glazba bila zapravo -- filmom, a i radio bi bio samo varijantom -- kinematografije. No, uvo enjem zvuka dobiveno je da sada filmai -- i gledatelji -- imaju novu izbornu mogunost koju prije nisu imali: da izra uju i gledaju dva podtipa filma, dvije podvrste filma: nijemi film i zvu~ni film usp. Da budu suo~eni sa sustavnim izborom kojeg prije nisu takvoga imali ili su ga imali u ograni~enoj, neprakti~- 13 14 Iako i takvo rezoniranje nije empirijski pouzdano. To se kompenziralo me unapisima u kojima se donosio tekst dijaloga i tuma~enje situacije, ali ti su me unapisi samo upozoravali koliko nedostaje da se i ~uje to likovi u kadru govore vidljivo mi~ui usnicama i popratno gestikulirajui. »Medijska mogunost« zvu~nosti bila je otprva itekako prisutna i zazivana. Uostalom, Edison, odnosno njegov izumiteljski razra iva~, Dickson, otprve su planirali i pokuavali ostvariti »zvu~ni film« kinetophonograph , a ne »nijemi film« usp. Carroll 2003a upozorava na primjerke eksperimentalnog filma u kojemu projekcija ne nudi vizualno nita crni ekran , a pritom se slua tek zvu~na pista. To je, svakako, rubni i izazovan primjer. Nije se, dakle, javio posve drugi medij, nego se film medijski »bifurkirao« -- razdvojio na dvije podvrste: nijemi i zvu~ni film. A kad se unificira, tada se lako upadne u iste ~istunske pogreke koje je tradicijska »medijska teorija« radila. Aktivno izbjegavanje da se poziva na »medij«, tj. Umjesto toga, govori se bilo o »tehnologiji«, ili -- u skladu s novijom modom -- o »nosa~ima« zapisa, o »filmskim postupcima«, ili o »stilu« ili to drugo. Nastoji se govoriti specifi~nije i »poeti~ki« »esteti~ki« neutralnije. Carroll 2003b navodi tri razloga za uporno zazivanje medija u teoriji filma: esteti~ki, socioloki i metodoloko-teorijski razlog. Ta se argumentacija oslanjala na utjecajnu esteti~ku tradiciju utvr ivanja medijskih posebnosti pojedinih etabliranih umjetnosti u 18. Logika je medijskog pristupa bila: ako uspije u tradiciji esteti~kih utvr ivanja medijskih posebnosti unutar ujedinjena sustava umjetnosti usp. Teorija medijske posebnosti i jedinstvenosti dobila je na argumentacijskoj umjesnosti u sklopu takvih nastojanja. Teorija je dobila specifi~niju metu za podrobniju analizu konkretnog funkcioniranja filma. No sama ta ~injenica da je ta podvrsta filma -- bez-zvu~ni film -- danas slabo prisutna ne ~ini je manje na~elno legitimnom stilskom opcijom, niti je ~ini manje »filmom«. Turkovi, 1982; Turkovi, 1984; Turkovi, 1988a. Carroll, 2003a koje povijesno nije bilo »izazvano«, tj. Primijenimo li modu procjena »politi~ke korektnosti« na ovaj metodoloko-teorijski plan, mogli bismo rei da funkcionalisti~ki pristupismo nastoji prakticirati maksimalnu »empirijsku korektnost«, dok je esencijalisti~ki i normativisti~ki stav programatski opredijeljen za »empirijsku nekorektnost«. Turkovi, 1984; Turkovi, 1988a , kao to se je i u filmu itekako trudilo da se nekako do~araju misli junaka bilo tzv. O~ito je potrebna neka teorija koja e integrirati i ovu tehnoloki uvjetujuu i tehnoloki i stilski otvorenu stranu filmovanja i filmova, nastojei prekora~iti restriktivnost »medijskog pristupa«, ali i konvencionalisti~ki relativizam modernisti~ko-inovacijskog. Da li treba, u skladu sa gornjim razmatranjima, odnosno u skladu s Carrollovim savjetom -- zaboraviti na medij? Literatura Rudolf Arnheim, 1962, Film kao umetnost, Beograd: Narodna knjiga David Bordwell, 2005, O povijesti filmskog stila, Zagreb: Hrvatski filmski savez Edward Branigan, 1997, »Sound, Epistemology, Film«, u: R. Noël Carroll, 2003b 2000 , »Forget the Medium! «, u Carroll, 2003c. Carroll, Noël, 2003c, Engaging the Moving Image, Yale University Press N. Gregory Currie, 1995, Image and Mind. Film, Philosophy, and Cognitive Science, Cambridge University Press W. Dickson, 2000, History of the Kinetograf and Kinetoscope and Kinetophonograph, New York: The Museum of Modern Art pretisak izdanja iz 1895 Nikica Gili, 2005, Filmska genologija i tipologija filmskog izlaganja, doktorska disertacija, rukopis, Sveu~ilite u Zagrebu -- Filozofski fakultet Paul Hammond ur. Surrealist Writings on Cinema, London: British Film Institute 18 19 pokazati moguom, ma koliko se pri tome mu~io i bio ograni~en. Razlike izme u sustava prije su, tako, razlike u veim ili manjim trenutnim mogunostima, veim ili manjim potekoama u realizaciji danih mogunosti, nego u me usobno isklju~ivim ograni~enjima usp. Uostalom, nikad ne zna koje e ti dotad zako~ene mogunosti otvoriti, otko~iti neki budui izum pogodne tehnologije kao to je film otvorio fleksibilne mogunosti fotografske registracije i iluzivne reprodukcije pokreta, a digitalna tehnologija otvorila nairoko prije vrlo ograni~ene mogunosti stvaranja kompletnog pazbiljskog svijeta -- »virtualne stvarnosti«, preina~avanja svega vizualnoga i zvu~noga u smjeru najdivljijih matala~kih vizija. Za kritiku takva konvencionalizma usp. Bit je te teorije to smatra da film »ontoloki« ne odre uje njegov »medij« nego da je film »ontoloko« odre en svojim »epistemoloko-komunikacijskom« prirodom koju omoguava »medijska manipulacija«: tj. Kristine Thompson i David Bordwell, 1994, Film History. Turkovi, 1988, Razumijevanje filma, Zagreb: Grafi~ki zavod Hrvatske Hrvoje Turkovi, 1988a, »Filmsko i nefilmsko, ili kako je mogua intermedijalnost«, u Turkovi, 1988b. Hrvoje Turkovi, 1988b, »Tipovi animacije«, u Turkovi, 1988c Hrvoje Turkovi, 1988c, Razumijevanje filma, Zagreb: Grafi~ki zavod Hrvatske Hrvoje Turkovi, 1990, »Medij«, u A. Hrvoje Turkovi, 1996b, »Televizija prema filmu«, u Turkovi, 1996. Hrvoje Turkovi, 1996c, Umijee filma. Teorija vizualnog razabiranja, Zagreb: Durieux Branko Vu~i~evi ur. U studiji Irony's Edge. Hutcheon smatra da je ironija performativni doga aj kojeg omoguuje interakcija kulturalnog teksta, konteksta i interpretatora, i ponekad, ali ne uvijek, ironi~ara 1995: 11-12. Iz perspektive ironi~ara enkodera , ironija je namjeran prijenos informacije i vrijednosnog stava koji je razli~it od onoga koji se eksplicitno predstavlja, no interpretator dekoder je onaj koji pridaje zna~enja i motive, te je stoga presudan da bi ironija bila prepoznata, odnosno da bi se dogodila. Kako se interpretacija uvijek odvija u odre enoj situaciji i kontekstu, s odre enom svrhom, i s odre enim sredstvima, atribuiranje ironije uvijek uklju~uje semanti~ko i vrijednosno umetanje. Stvaranje zna~enja aktivnost je za koju je presudan kontekst. Zato je u bavljenju ironi~nim zna~enjem, smatra Hutcheon 1995: 13 , potrebno napustiti tradicionalne semanti~ke koncepte i pozabaviti se pragmati~nom, odnosno dru{tvenom i komunikacijskom upotrebom jezika. Ironija se uvijek doga a isklju~ivo kao dio procesa komunikacije. Ona nije stati~no retori~ko oru e, nego se ostvaruje tek u odnosima razli~itih zna~enja, odnosima me u ljudima i izjavama, a ponekad i me u namjerama i interpretacijama. Ironija je relacijska, nastavlja autorica 1995: 12-13 jer operira ne samo izme u zna~enja izgovorenog, neizgovorenog nego i izme u ljudi ironi~ara, interpretatora, meta. Ironi~no zna~enje nastaje kao posljedica odnosa, dinami~nog, performativnog povezivanja razli~itih proizvo a~a zna~enja, ali i razli~itih zna~enja, da bi se stvorilo ne{to novo, s kriti~kom o{tricom ili prosudbom. Zapravo se doga a u prostoru izme u izgovorenog i neizgovorenog, odnosno u prostoru koji uklju~uje i izgovoreno i neizgovoreno, te nije tek neizgovoreno zna~enje, kao {to ni neizgovoreno nije uvijek tek inverzija ili suprotno od izgovorenog, ali je uvijek razli~ito i vie od izgovorenog. Iro22 H R V A T S K I nijom se podriva deklarirano zna~enje i uklanja semanti~ka sigurnost odnosa »jedan ozna~itelj -- jedno ozna~eno«. Ironija rijetko podrazumijeva jednostavno dekodiranje obrnute poruke. Mnogo je ~ee rije~ o semanti~ki kompleksnom procesu povezivanja, razlikovanja i kombiniranja izgovorenog i neizgovorenog zna~enja, s nekom procjeniteljskom otricom. Kriti~ka otrica ironije Iako se ironiju naj~ee definira kao govoriti jednu stvar, a misliti neto drugo, upravo je kriti~ka otrica njena bitna osobina Hutcheon, 1995: 37 , koja je razlikuje od metafore i metonimije, inkongruencije i jukstapozicije, kao i od paradoksa. Bilo da je rije~ o podrugljivom diskreditiranju ili o distanciranoj ravnodunosti, ironija je uvijek aksiologijska, procjeniteljska, odnosno prenosi odre en stav ili emociju. Razlog tome je to je ironija uvijek kulturalno uvjetovana, te je zajedni~ki kontekst, koji stvaraju postojee zajednice, presudan za upotrebu i razumijevanje ironije. Kontekst je i sam konstruiran pomou interpretativnih procedura, koje je formiralo nae prethodno iskustvo interpretiranja tekstova i konteksta. No, ~ak i oni signali koji su opeprihvaeni kao ironijski podrugljivi ton, pretjerivanje drutveno su i kulturalno uvjetovani. Postoje »upozoravajui signali«, koji imaju »metaironijsku« funkciju. Metaironijski signali ne konstituiraju toliko ironiju koliko signaliziraju mogunost ironijske atribucije. Verbalna ironija je jedina retori~ka figura koja ima paralingvisti~ke markere, koji funkcioniraju metaironijski: gestualne podizanje obrve, grimase , glasovne pro~iavanje grla, promjena registra glasa, brzine govora, naglaavanje neke rije~i, intonacija , grafi~ke znakovi interpunkcije, tipografija. Postoje i »strukturirajui signali«, koji ne vode direktno do »rekonstrukcije« latentnog, suprotnog ili pravog zna~enja, ali grade podlogu za ironi~no zna~enje. Kategorije signala koji funkcioniraju strukturalno su: promjene registra, pretjerivanje, nedore~enost, kontradikcija, inkongruentnost, doslovnost, simplifikacija, ponavljanje, aluzija. O~ito je da Harrington na taj na~in zapravo razlikuje namjernu i nenamjernu ironiju. U daljnjem tekstu navodi dva mogua tipa ironije u filmu: retori~ku i dramatsku. Dramatska ironija, prema Harringtonu, nastaje kad rije~i ili postupci lika imaju zna~enje koje on sam ne zamjeuje, ali zamjeuje ih gledatelj filma. Od sli~nih pretpostavki polazi i Raymond W. Pritom i verbalna i situacijska ironija podrazumijeva su~eljavanje ili jukstapoziciju inkompatibilnosti, s tom razlikom da je situacijska ironija nenamjerna. I Gibbs govori o dramatskoj ironiji ibid. Gibbs uo~ava da se dramatska ironija zasniva na pretpostavkama da publika zna vi{e nego protagonist, da lik reagira na na~in suprotan prikladnom ili mudrom, da su likovi ili situacije kontrastirani radi ironijskih efekata kao {to su parodija, satira ili tragedija, te da je vrlo naglaen kontrast izme u onoga kako lik shvaa svoju situaciju ili djelovanje i onoga kako ga drama ili roman, ili film pokazuje. Humoristi~ni postupci obi~no utvr uju solidarnost me u pripadnicima neke grupe, a distancu i neslaganje u odnosu prema autsajderima. Obiteljski razgovori tako er pokazuju kako konflikt obi~no nastaje zbog razli~itih perspektiva, koje uvjetuju razli~ita tuma~enja ne~ijeg ponaanja. Svjetla velegrada Kako su komedije gotovo nezamislive bez ironije, logi~no je da cijeli opus Charlieja Chaplina obiluje ironijskim primjerima. Gibbs ga u spomenutoj knjizi ~ak izri~ito navodi kao izrazit primjer ironije 1994: 366. Chaplinov lik Skitnice, junak veine njegovih filmova, primarno je crnohumorni lik, koji se ~esto nalazi u ironi~nim situacijama, kojima se satiri~ki kritizira dru{tvo. Kako su Chaplinovi filmovi gotovo svi nijemi, njihova ironija i komika uglavnom su situacijske, iako ima i primjera kad titlovi funkcioniraju ironijski. U Svjetlima velegrada, prvi prizor u kojem se pojavljuje Skitnica predstavlja ga u vrlo ironi~nom kontekstu. Naime, film zapo~inje prizorom ceremonijala otkrivanja gradske skulpture Peace and Prosperity, u ~ijem naru~ju spava Skitnica. Na vrhuncu sve~anosti, skida se pokrov sa skulpture i otkriva neo~ekivan i neobi~an prizor, na koji sudionici ceremonije odmah burno reagiraju. Pojava Skitnice kvari njihovu »uglancanu« sve~anost te, u ~emu je prava kriti~ka o{trica i bit ironije, poni{tava sam smisao skulpture nazvane Mir i blagostanje. Prizor bi bio vizualno jo{ upe~atljiviji da skulptura svojim oblicima eksplicitnije sugerira svoju temu. Skulptura Peace and Prosperity prisutna je u jo jednom kasnijem prizoru, gdje Skitnica radi kao ~ista~ ulica. Rije~ je o kratkom prizoru od jednog kadra, u kojem nema nikakvog zbivanja osim uobi~ajene vreve ljudi i vozila na ulici. Nedostatak zbivanja usmjerava pozornost gledatelja na odnose predmeta i ljudi u kadru, i na uo~avanje vizualnog spoja konceptualno nespojivog, naime Skitnice u prvom i »blagostanja« u pozadinskom planu. Krajnje je ironi~na i tema koja ~ini okosnicu filma Svjetla velegrada, odnos Skitnice i slijepe prodava~ice cvijea, koja ga smatra milijuna{em. Kako je gledatelj tog sraza svjestan, a lik nije, rije~ je o »dramatskoj ironiji«. Tako na kraju filma, nakon to su joj o~i ozdravile, djevojka sva zatreperi kad u njezinu cvjearnu stupi mladi bogati ljepotan, utjelovljenje njezinih o~ekivanja, dok kad prvi put ugleda Skitnicu niti ne pomilja da bi to mogao biti onaj u koga se zaljubila. Trei lik bitan za film, ekscentri~ni milijuna, tako er se uvodi u pri~u u ironi~nom kontekstu. Prethodnim sekvencama sa Skitnicom i slijepom djevojkom pripremio se kontekst za njegovo razumijevanje. Takvim nizanjem sekvenci, u kojima je poremeen omjer emocionalne reakcije i njenih vidljivih uzroka, gledatelja se navodi na usporedbu i uo~avanje relativnosti i subjektivnosti svake procjene. Njegovi poku{aji tje{enja »Tomorrow the birds will sing! « imaju suprotan u~inak od o~ekivanoga, te milijuna{a bacaju u jo vei o~aj i pla~, a pokuaji da ga sprije~i da se baci u vodu za rezultat imaju da u opem natezanju milijuna{ Skitnici slu~ajno baci kamen na nogu i om~u oko vrata i zamalo ga utopi. Opet, dakle, kontekst pijanstvo ili trijeznost mijenja osobine predmeta, odnosno ~ovjekovo pona{anje. U nastavku filma izmjenjuju se prizori milijunaeva srda~nog i velikodunog ~aenja Skitnice sa prizorima u kojima se prema njemu odnosi kao prema uljezu. Prijateljstvo koje je prevrtljivo i nije prijateljstvo, nego »prijateljstvo« samo deklarativno, odnosno ironi~no prijateljstvo. Diplomac Poznavanje kulturalnih kodova i konvencija ponaanja klju~no je u tuma~enju ironije u filmu Diplomac. U antologijskom prizoru u kojem gospo a Robinson zavodi Benjamina, ironija nastaje kontrastiranjem vizualnog predo~enja njezinih namjera, i pratee konverzacije, koja te namjere negira. No, njezini zahtjevi postupno postaju sve vei, pitanja intimnija, a ponaanje sve oputenije, te i on shvaa o ~emu se radi. Gospo a Robinson postupa sasvim suprotno od Benjamina. Dok je on sklon prednost dati rije~ima pred onime to vidi da se doga a, ona se na njegove rije~i nevoljkost, sumnje, odbijanje uope ne obazire, sigurna da je rije~ tek o oklijevanju. Kamera kutovima snimanja izme u nogu gospo e Robinson, preko njezina ramena, uza njezin bok, preko ruku koje skidaju nakit cijelo vrijeme naglaava njezinu senzualnu tjelesnost. Njene slavne rije~i upuene Benjaminu: »I am not trying to seduce you. Do you want me to seduce you? Is that what you are trying to say? « mogu se shvatiti i kao ironi~na parafraza Freudove teze o »mehanizmu pomicanja krivnje«. Dakle, rije~ je o klasi~nom primjeru »dramatske« ironije, gdje gledatelj zna vie od lika, pa njegove rije~i za njega imaju i druga~ije zna~enje. Drugi je klju~ni ironijski prizor u Diplomcu prvi izlazak Benjamina sa gospo icom Robinson Elaine. Tim izlaskom Benjamin kri obeanje dano gospo i Robinson da nee izlaziti s njenom keri, nemoan da se odupre pritisku vlastitih roditelja i gospodina Robinsona. Njegovo pona{anje s obzirom na kontekst poprima ironi~no zna~enje jer poni{tava sam smisao izlaska, sli~no kao {to Skitnica poni{tava smisao »blagostanja« u Svjetlima velegrada. U Diplomcu ima mnogo primjera ironiziranja dru{tvenih konvencija lijepog pona{anja, pa ~ak i u sasvim sporednim, epizodnim prizorima npr. Zavrni prizor filma vjerojatno bi se mogao ubrojiti me u najironi~nije zavretke u filmskoj umjetnosti openito. U krajnjem o~aju i nevjerici, po~inje lupati po staklu i zazivati Elaine, te naravno izaziva sablazan. Pritom je, naravno, rije~ i o metafilmskoj ironiji: prizivaju se gledateljeva sjeanja na druge filmske zavr{etke. Nagla{ena je upotreba pjesme The Sound of Silence, koja se javlja na klju~nim mjestima u filmu: na po~etku, sredini i na kraju. Njome kao da se komentiraju razdragane, povrne i plitke konvencionalne srda~nosti, prevladavajue u drutvu u kojem se protagonist kree. Lester koji pripovijeda tijekom cijeloga filma je samo glas, nikad ne vidimo njegovo obli~je, dok Lestera o kojem se pripovijeda i vidimo i ~ujemo. Dakle, narator dolazi do zaklju~ka koji ne slijedi logi~no iz rije~i koje su mu prethodile. Istovremeno, ozbiljnost s kojom su izgovorene ne dopu{ta nam da ih sasvim odbacimo, nego ~ini naratorov iskaz dvozna~nim, neodredivim, relativnim. Osim naratora, ironi~ni su i gotovo svi ostali likovi. Njihove konverzacije pr{te od ironije, i to uglavnom ne one benevolentno {aljive, nego unitavajui, podcjenjiva~ki sarkasti~ne. Ironi~ni su razgovori za ve~erom u obitelji Burnham, i razgovori na poslu, i razgovori u koli. Pomou ironije Ricky gradi svoj glavni obrambeni mehanizam i strategiju opho enja sa strogim i autoritativnim ocem, koji ne razumije ironiju. Pritom pretjeruje u tonu revnosti, a ponekad i u istom razgovoru podeava intenzitet i ton odgovora, dok ne postigne onaj kojim je otac zadovoljan. Na jednom mjestu u filmu, Ricky ~ak izri~ito komentira svoju strategiju u odnosu prema ocu: »Never underestimate the power of denial. « -- »Nikad ne podcjenjuj mo poricanja. Angela, naprotiv, cijelo vrijeme vrlo uspje{no glumi glavnu »frajericu« i {okira kolegice eksplicitnim prepri~avanjem svojih avantura, iako je zapravo tek nesigurna, iskompleksirana i neiskusna djevojka. »Posluni de~ko« Ricky diler je drogom, dakle opasni prijestupnik. Naime, umjetni~ki nastrojen Ricky snima malom kamerom neobi~ne, lijepe ili bizarne prizore iz svoje okoline, koji mu se ~ine zanimljivima. Za Rickyjeva oca taj videozapis -- kao i komadi prizora koji sam vidi kroz susjedov prozor, gdje Ricky i Lester pripremaju joint, a njemu to izgleda kao da Ricky Lestera oralno zadovoljava -- ima zna~aj neoborivog dokaza da mu se sin prostituira i da je homoseksualac. Ironija videozapisa i prizora vi enih kroz prozor, izva enih iz konteksta, ujedno je i metafilmska ironija, jer problematizira ograni~enja i iskrivljenja imanentna filmskom mediju, te ironizira njegovu prividnu »realisti~nost«. Da monstrumi iza- skom brodu, svojevrstan mozak koji povezuje i regulira sve zivaju razne interpretacije isto tako. Nostromo je svemirski teretni brod koji prenosi dvadeset milijuna tona ruda~e minerala na planetu Zemlju, a njegova je posada u intergalakti~kom snu bez sna, hibernirana. Kompjuter MU-TH-R 182 koji svi ~lanovi posade zovu Majka , koji nadzire sve operacije u svemir- {to se odvija, naputa hipersvemirsku rutu te budi posadu koja se u pomonom brodu sputa na nepoznati mjesec da ispita to tajanstveno pulsiranje. Tada svima postaje jasno da je hermeti~na zatvorenost Nostroma naruena i da se stvorenje nalazi u njihovom neposrednom okoliu. Alien3, 1992 i Tu inac: uskrsnue Alien: Resurrection, 1997. No, ni u tom posljednjem uto~itu nije sigurna. Stvor se uuljao, sasvim je blizu, no Ripley ga uspijeva katapultirati u svemir. Nastala je ~itava literatura od filmskih do kulturalnih studija, filozofije, sociologije, znanstvenopopularnih radova itd. Iako je radnja filma naizgled jednostavna, postoji neto to izaziva tjeskobu; iako je opasnost neposredna, postoje neki neodre eni strahovi. Znanstvena fantastika: svemirski brod, programirani intergalakti~ki san, kompanija koja upravlja ljudskim kolonijama u svemiru i transport rude. U ovom eseju pokuat u dati odgovor na ova pitanja kroz prizmu teorija o filmskoj iluziji, o shvaanju sveza izme u filma i snova kao i o dojmu stvarnosti. Taj stvor obitava negdje gdje se filmska iluzija preklapa sa zbiljom. Taj spoj Jean-Louis Baudry naziva filmskim aparatom. Stoga Baudryjeva usporedba stvaranja filmske iluzije s alegorijom Platonove peine nimalo ne za~u uje: tu se ponajbolje oslikava topografija psihe od Platona do Freuda, od idealizma do materijalizma. Peina predstavlja metapsihologijski uvid u proces kojim se stvara dojam zbilje i vjera u filmsku iluziju. Zato filmska publika, uronjena u mra~nu utrobu kinodvorane, sli~i Platonovim zatvorenicima u peini koji su op~injeni sjenama, predmnijevajui kako gledaju samu zbilju. Utoliko film, ma koliko bio zabava, jest bremenit korjenitim proturje~nostima europskog logocentrizma. Platonova alegorija peine, dakle, utjelovljuje nedoumice samog europskog logocentrizma, ispitivanje, ra{~lanjivanje Jean-Louis Baudry, 1985, »The Apparatus: Metapshychological Approaches to the Impression of Reality in the Cinema«, u: Narrative, Apparatus, Ideology: A Film Theory Reader, Columbia University Press. Filmska projekcija i zbir osamljenih sanja~a publike ukazuje na neizostavnu paralelu izme u sna i filma koja nas nagoni da se pitamo {to je to ne{to u snu {to nas privla~i, zbog ~ega smo skloni sanjati, kao da se nalazimo u feti{isti~koj op~injenosti filmom. A najlak{e je zadovoljiti potrebe u snovima. U snu, naizgled, nema mjesta za dragovoljno prizivanje ~udovi{ta, ali ona se ipak pojavljuju. Baudry ukazuje na paralelu izme u filmskog aparata i topografije psihe od Freuda do Lacana, svojevrsne topi~nosti nesvjesnosti od predsvjesnog, nesvjesnog do svjesnog, kroz razne pragove i faze. Kao to u odre enim fazama nesvjesnog dolazi do isprepletanja pri~ina i zbilje, tj. Ve trodimenzionalni film u tolikoj mjeri buni na{a osjetila da mije{amo unutarnje i izvanjsko, tj. To stanje koje zalazi u same korijene filmske iluzije gdje se obrisi filmskoga aparata gube, sli~no je Lacanovu konceptu Stvari, das Ding. U samoj Stvari filmska iluzija i iluzija zbilje se ne razlikuju. Ukoliko ~itamo film Alien kroz Lacanovu prizmu Stvari, sama op~injenost filmom kao feti{om postaje sve vidljivija: korijeni filmske iluzije u Stvari ponitavaju razliku izme u pri~ina i zbilje. Stvar putem stvora, ~udovita, rastvara osjeaj stvarnosti, onezbiljuje zbilju u zbiljskom Realnom , te kao takva izaziva gomilu interpretacija. Ili, drugim rije~ima, je li mogue gledati ili misliti potpuno objektivno, je li zapravo mnotvo tuma~enja naznaka nemogunosti ili nesposobnosti da se zauzme ta objektivna pozicija? Taj trenutak nastajanja modernog cogita utjelovljuje nastajanje »ja« -- da bi »ja« postalo »ja«, ono mora potisnuti sluzavo, zastraujue zadovoljstvo, zadovoljstvo koje nadolazi u Jacques Lacan, 1986, The Ethics of Psychoanalysis 1959-1960: The Seminar of Jacques Lacan, Book VII, London: Routledge. U tipi~noj lacanovskoj maniri njegovo je potiskivanje dvosmjerno: projekcija potisnutog stvora, kao potisnutog, nesvjesnog dijela nae psihe, koja je jedino mogua suzbijanjem slasti, zadovoljstva, jouissance. To je moment kada subjekt zauzima minimalnu distancu, kada se ukotvljuje u simboli~kom poretku i sama ta distanca postaje zametak, jezgra na{e individualnosti. U »Ideological Effects of the Basic Cinematographic Apparatus«, Jean-Louis Baudry taj efekt pripisuje transcendentalnom subjektu, kad se ~itav svijet prostire pred filmskim gledateljem kao smislena i svevidljiva cjelina. Drugim rije~ima, Stvar uznemirava statiku, topografiju psihe na kojoj po~iva filmski reality effect. Ono to za~u uje je gotovo nesaglediva udaljenost izme u raznih tuma~enja, opseg 4 disparatnih pojmova koji se natje~u, sukobljavaju, koji su toliko nespojivi da neizostavno izazivaju ~u enje: kako je mogue da se svi oni pripisuju istom objektu, analizi istog filma? Bilo kako bilo, ono {to znamo je da postoji film Alien, da je film snimljen u prolom stoljeu, 1979. Kao takav, tu inski stvor predstavlja izazov za feministi~ku kritiku. Najpoznatije je svakako ~itanje Barbare Creed u knjizi The Monstrous-Feminine: Film, Feminism, Psychoanalysis 1993. Postavlja se, naravno, pitanje {to onda predstavlja sam stvor. Maj~instvo s patrijarhalnom dominacijom, Znakom? Za Creed stvorenje utjelovljuje sve ono to civilizacija, kultura potiskuje i tu se Creed oslanja na pojam zazornoga -- abject -- Julije Kristeve. Naravno, kao lacanovska Stvar, to zazorno vraa se u raznim oblicima. Ta zazornost ujedno ukazuje i na mitska pravremena kada civilizacija jo{ nije bila oga ena patrijarhalnim principom. Neki autori, kao npr. Michael Jones u Monsters from the Id: The Rise of Horror in Fiction and Film 2000 , vide u takvim interpretacijama feministi~ku zavjeru. Sve to odbijanje »normalne heteroseksualnosti«, ga enje nad seksualnim ~inom samo je izgovor za uvo enje raznih metoda umjetne oplodnje, homoseksualnih brakova i drugih, po Jonesu, »nastranosti«. Zapravo i ta konzervativna varijanta ima na umu psihoanaliti~ku ambivalentnost, tj. Antikranski, antikatoli~ki pohod pritajenih bezvjernika i zagovornika poba~aja, koji slave seks bez oplo ivanja, zadovoljstvo bez ograda, promiskuitet i posvemanju perverziju -- to je kulturno ozra~je u kojem nastaje, po Jonesu, Alien i razne »nazoviakademske interpretacije«. Budui da takvih ima sve vi{e i vi{e, Jones tvrdi da korijeni ovih interpretacija prema{uju slu~ajnu najezdu, nego imaju svoju genezu, jasnu putanju, dakle zavjeru. Zavjera je ta koja je donijela tu po{ast u Ameriku, zavjera je u korijenu samih za~etaka filmske iluzije, zavjera je zapravo u samom korijenu nastanka ~udovi{ta prosvjetiteljstva. Sva ta ~udovi{ta prosvjetiteljstva za Jonesa ali i za mnoge druge posljednjih dvjestotinjak godina imaju svoje korijene u Francuskoj revoluciji. Francuska revolucija rasta~e moralne granice na kojima po~ivaju kako religijski tako i rodni odnosi. Jones svakako nije prvi koji u Francuskoj revoluciji, kao i u drugim pobunama, vidi razna promiskuitetna gibanja i zastraujuu pornografiju. Kao {to je poznato, on se oslanja na stare primjedbe da neredi i bune rasta~u stabilno, kolektivno socijalno tijelo monarhije; to kidanje socijalnoga diva s mislima u glavi samoga monarha doprinosi raspirivanju svakojakih moralnih, socijalnih i inih eksperimenata: izme u ostalog raspirivanju fiktivnih eksperimenata o ~udovi{tima. Film Alien je znak da kulturna revolucija prakticira ono {to su Nijemci fantazirali jo{ prije 40 godina. Zajedno, ova putovanja mogu se vidjeti i kao stravi~ni rezultat prosvjetiteljstva, prosvjetiteljstva koje evidentno nije donijelo samo dobre stvari... Stoga nije ~udno {to su se kulturni ratovi oko zna~enja Aliena proirili s rodnih i seksualnih odnosa na pitanje o prirodi. Da li se priroda promijenila zahvaljujui svojim kozmi~kim ciklusima ili je ljudska prisutnost uzrok tim raznim mijenama kao pitanje efekta staklenika koje sve vi{e i vi{e postaje politi~ko pitanje? Priroda oko nas sve je zaga enija, blijedi, nestaje i pitamo se to je uope prirodno, to je prirodnost prirode u nama i izvan nas. Taj vulgarni socijalni darvinizam koji oslikava drutvo kao prirodu u kojoj vladaju najsposobniji, u raznim oblicima opstoji i do dananjih dana. O alienovim stanicama, tj. Stoga moralno ulazi u kontekst prirode i prirodnog od samih po~etaka europskog logocentrizma, jedino to se danas ta eti~ka pitanja odnose na svakodnevnu bujicu novih otkria. U tom smislu popularna kultura i film, na zabavan na~in prikazujui invaziju stvorova, prikazuju sasvim ozbiljne moralne dileme o Zakonu. Granica i Zakon, Zakon koji odre uje granicu. Jacques Derrida tu granicu razdvajanja pripisuje zapadnoeuropskom poimanju Zakona. U akademskim interpretacijama sam alien odre uje se i klasificira na razne na~ine, no sam Zakon veinom ostaje netaknut, u pozadini, kao to i sam stvor veinom ostaje u tom podru~ju izvan Zakona homo sacer; nitko se nije pozabavio pitanjem treba li pripitomiti ili udomaiti stvora, nitko osim same Kompanije, koja je izvan filmske pri~e. Ukoliko je izvan Zakona, kako moralnoga tako i prirodnog, onda se stvor jo{ vi{e iri. Derrida tvrdi da Zakon zapravo ukazuje na svoje lebdee stanje, neutemeljeno stanje, misti~no utemeljenje autoriteta. U dana{njem kontekstu, dakle, terorist i alien imaju isti status. Taj beskona~an prostor u kome obitava stvor odre en je pukom negativnou. I on ili ono ili ona je gladno. Ta glad jede na{u temporalnu distancu, sigurnost u redanju kronolo{kih epizoda u Povijest pa i sam na{ odnos spram ~udovita. Od Frankensteinova Stvora i Drakule do aliena Girgio Agamben, 1998, Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life, Stanford University Press. Agamben preuzima i dalje razvija koncept biomoi Michela Foucaulta. «7 Ekonomija, globalizacija i Alien Posvemanja tuma~enja Aliena u filmologiji i kulturalnim studijima veinom su se, dakle, usredoto~ila na prirodu -- od ~iste prirode do rodnih odnosa, s naro~ito inspirativnom feministi~kom kritikom koja tuma~i prirodu, razli~itosti, seksualne razli~itosti od biolo{kih do kulturalnih, od prirodnosti prirode do parazitizma prirode. Kao {to smo na po~etku rekli, iako klasificiran kao body horror, Alien spada i u znanstvenu fantastiku. Dakle, sve su to motivi iz klasi~ne znanstvene fantastike, koji pak ukazuju na {iru ekonomsku pozadinu pri~e. Dakle, preko znanstvene fantastike stvorenje se isto tako {iri u racionalno, u jezik, kulturu, naciju, dru{tvo, rodne odnose, dru{tvene institucije i tako dalje. Prijelaz je Dr Jekyll and Mr Hyde, gdje je sasvim jasno da Stvor nije samo izvan nas, nego i u nama. U postmodernizmu, kao i u kasnom modernizmu, me utim, stvoritelj ostaje sve nestvarniji, odsutniji. Gibanje ~udovita, tako i stvora, podsjea na opis moderniteta Marshalla Bermana, u kojem modernitet kida ustajale opresivne povezanosti nastale u feudalnom dru{tvu, donosi emancipaciju, stvaranje zapadnog individualiteta, socijalne mobilnosti, osloba anje od starih okova pretkapitalisti~ke pro{losti, napredak znanosti. U tom smislu stvor u Alienu je isto tako faustovska kreacija. Interesantno je napomenuti da je od svih interpretacija Aliena najmanje onih koje se bave ekonomskom pozadinom kao kontekstom nastanka stvora ili novog oblika postmodernog stvora. Na neki na~in, stvor vapi za mi{ljenjem o totalitetu, cjelini, bitku itd. Fredric Jameson8 ukazuje na dvije faze postvarenja: klasi~no otu enje, tj. »transformaciju dru{tvenih odnosa u odnose samih stvari« i drugo, gdje kroz brisanje svih tragova o proizvodnji dolazi do otu enja samih stvari. Ta sekundarna faza alijenacije, potiskivanje ~injenica o uvjetima proizvodnje, proizvodnim snagama itd. Drugim rije~ima, minimalizira uvjete nastanka stvari npr. Ovdje je zanimljivo primijetiti vremenski raspon u kojem su nastali filmovi o stvoru-alienu. Filmovi o alienu nastaju u razdoblju nastajanja novog modela globalizacije, tzv. Naravno, sve te ~injenice dolaze na vidjelo tek naknadno, kao {to se na primjer tek znatno kasnije u 1890-ima prepoznaju razni homofobi~ni strahovi viktorijanske Engleske, prisutni u liku najpoznatijega vampira, grofa Drakule. Fredric Jameson, 1990, Postmodernism, or, the Cultural Logic of Late Capitalism, London: Verso. Tu prazninu pokuavaju ispuniti razne interpretacije, pa ako ~itamo stvora u filmu Alien kao lacanovsku Stvar, onda postaje jasno zato postoji toliko razli~itih interpretacija. Gotovo nemogue, svi ti ukalupljeni strahovi slijevaju se u jedan vr~ koji nikako da pukne, vr~ koji obuhvaa neprimjetan prijelaz izme u filmske iluzije i dojma zbilje. Alien kao postmoderna Stvar par exellance po~iva u specifi~noj topografiji psihi~kog i filmskog aparata -- extimacy. Sli~no kao Jamesonov opis svojedobno jednog od izrazito popularnih ~udovi{ta u filmu -- morske psine u filmu Ralje -- alienov apetit za gutanjem tuma~enja je nezasitan. Zbog toga film Ralje, ba{ kao i Alien, ima polisemi~nu funkciju, sposobnost da upija sve, da sa~uva sve u svojoj utrobi. Jameson uo~ava kako sama ta polisemija jest ta koja je duboko ideoloka, jer doputa »esencijalno drutvenim i povijesnim strahovima da se odmotaju kao 'prirodni', da budu prezentirani i prepoznati kao sukob s drugim formama bioloke egzistencije«. Bijela podloga nedostupna je sanja~u, a isto tako i tuma~itelju snova, psihoanaliti~aru ili psihoanaliti~arki. Jacques Lacan in Hollywood and Out, New York: Routledge, str. Zapravo, Kubrick se najprije se obratio skladateljici Wendy Carlos i njezinoj producentici Rachel Elkind, skladateljskom 1 timu iz Paklene naran~e. Za razliku od iskustva s Paklenom naran~om, gdje su Carlos i Elkind, ako je suditi po intervjuima i pisanim izvorima, bile zadovoljne suradnjom s Kubrickom, rad na Isijavanju ostavio ih je -- poput svih ostalih Kubrickovih skladatelja -- prili~no nezadovoljnim. Hotel je otvoren od 15. U me uvremenu, Jackov petogodinji sin Danny, zahvaljujui vidovitosti u filmu se vidovitost sadanjih, prolih ili buduih doga aja naziva »isijavanjem« , »vidi« zloudnost hotela more »krvi« koje suklja iz hotelskog dizala i sobe 237. No hotel Overlook ~uva jo jednu tajnu. Na ulazu u Zlatnu sobu, s fotografije zabave iz 1921, smijei se Jack Torrance. U knjizi Kubrick Michel Ciment je usporedio 2001: Odiseju u svemiru s filmom Isijavanje, a usporedbu je temeljio na elementu fantasti~nog koji se pojavljuje i u jednom i u drugom filmu. « Ciment, 1982: 1 Kian Bergstrom isti~e da je Kubrick kao u 2001: Odiseji u svemiru i Paklenoj naran~i, op. »Napisala sam strano mnogo materijala za Isijavanje -- tone glazbe. Kada smo bile u Londonu, Stanley je pitao da li mogu zamisliti glazbu koja bi se dala povezati s grobovima, smrti i duhovima. Dies Irae me je uvijek privla~io na na~in na koji je privla~io Rahmanjinova, Ravela i Berlioza. Kubrick me je pitao da li znam gdje bi ga on mogao ~uti, pa sam mu rekla da postoje neke arhivske snimke na kojima su gregorijanski korali. Rekla sam mu da slua posljednji stavak. Dobio je plo~u i mora da ju je svirao stotinu i vie puta i jako se povezao s njom. Kod filmaa koji neto tako dugo sluaju postoji opasnost da vie ne mogu ~uti nikakvu varijaciju te teme. Tako partitura koju smo snimili s orkestrom u crkvi Saint Giles u Londonu nije upotrijebljena, jednostavno zato to nije zvu~ala kao Berliozov Requiem. Postoje tone elektroni~ke i orkestralne glazbe koju sam skladala za projekt a koja nije ugledala svjetlo dana. « LoBrutto, 1997: 447-448. Tu misao prenosi Brian Siano str. U filmu Ralje, Williams je upotrijebio temu izgra enu od dva tona u razmaku polutona koja postaje ostinato -- oznaka za dolazak morskog psa. Spielberg i Williams koristili su temu i u podvodnim snimkama u kojima nije bilo morskog psa, a glazba je uvijek tjerala gledatelje da napeto o~ekuju dolazak morske nemani. Pomo Carlos i Elkind bila je velika. Kao majstorica u oblikovanju glazbenih zvukova uz pomo sintesajzera, stvaranju zvu~nih efekata otkucaji srca, razni zvukovi i izobli~avanju realnih zvukova preradba Dies Irae, izobli~avanje glasa Rachel Elkind , Carlos je stvorila vrlo suvremenu ali tipi~nu horror-partituru. Me utim, Kubrick je teko podnosio da mu netko »preotme« kontrolu. Zato je odlu~io da e -- kao i obi~no -- veinom upotrijebiti glazbu iz klasi~ne glazbene literature. Otuda izbor suvremenih djela Béle Bartóka, Györgya Ligetija i Krzysztofa Pendereckog. U tri scene u prvom dijelu filma u jednoj od njih Jack uvjerava Dannyja da nikada ne bi povrijedio mamu i njega , upotrijebljen je trei stavak Glazbe za guda~e, udaraljke i ~elestu Béle Bartóka 1936. Taj je stavak ve nazivan »iznimno zanimljivim i punim neo~ekivanih kontrasta i zvu~nih efektata« usp. Andreis, 1966: 862 , no u drutvu djela Ligetija i Pendereckog, Bartókova glazba zvu~i prili~no pitomo. Glazbu Györgya Ligetija Kubrick je otkrio kada je snimao 2001: Odiseju u svemiru. Smirnov, Twelve Rhytmic Patterns of Ligeti's Lontano: 1. Kubrick je u Isijavanju upotrijebio sljedea djela Krzysztofa Pendereckog: Jakobovo bu enje 1974 , De Natura Sonoris Nr. Kao obi~no, Kubrick je imao listu djela za koja je mislio da bi mogla dobro funkcionirati u filmu. Osim toga, minuciozno povezivanje skladane glazbe sa slikom rezultiralo je da glazba djeluje kao da je komponirana za film, odnosno kao da je namijenjena gledanju a ne sluanju. I tree, dobiveni efekt -- premda postignut na sasvim suprotan na~in -- bilo je precizno povezivanje glazbe s filmskom slikom koje je stvorilo gotovo tradicionalni odnos glazbe i slike: glazbeni opis prizora premda je, u ovom slu~aju, zapravo prizor opisivao glazbu i njegovu glazbenu imitaciju, mickey-mousing effect koji je tako er postignut preokretanjem standardnog postupka glazbe koja se ina~e skladala prema slici. Uloga Béle Bartóka Glazba za guda~e, udaraljke i ~elestu Béle Bartóka, kao »najtradicionalnije« djelo me u odabranima, upotrijebljena je u tri prizora u prvoj polovici filma. To su: prizor u kojemu Jack »isijava« nad maketom labirinta, prizor u kojemu Danny prolazi pokraj sobe 237, a Jack »radi« i prizor u kojemu Jack i Danny razgovaraju. Premda upotrijebljena u relativno bliskim prizorima, skladba ne daje dojam »iste« kompozicije, skladbe koja se ponavlja radi prepoznatljivosti. Monastra, Peggy, Krzysztof Penderecki's Polymorphia and Flourescences, 1-3. U drugim prilikama -- naro~ito u sekvenci u kupaonici izme u Jacka i hladno enigmatskog Delberta Gradyja -- »Stanley mi je jednostavno rekao da ostavim band da svira u pozadini, i pustio me da upotrijebim to god sam mislio da je najbolje iz kratke liste njegovih favorita. Siguran sam da bih se, da mu se nije svidjelo ili da se nije slagao s onim to sam radio, daleko vie sjeao njegovih uputa! Najvie se sjeam da mi je apsolutno vjerovao. « Howard, 1999: 153. Premda su ti »po~eci« u partituri udaljeni samo nekoliko taktova, izbjegnuto je lako prepoznavanje glazbenog djela. S druge strane, gledatelj prepoznaje specifi~na mjesta i promjene u glazbenoj teksturi. Michael Staffle je upozorio da svaka pojava ksilofona isti~e promjenu teme razgovora izme u Jacka i Dannyja. Sva tri puta Jack gubi vezu sa stvarnou, ulazi u neki unutarnji, imaginarni svijet u koji ga uvla~i hotel. Sva tri puta prizor je naglo prekinut, i uvijek donosi kadar ili pokret sinkroniziran s Bartókovim akordom takt 45 : u prvom i treem prizoru to je oznaka vremena: »utorak«, odnosno »srijeda«, a u drugom prizoru to je Jackov bijesni pokret kojime vadi list papira iz maine, jer ga je prekinula Wendy svojim dolaskom i banalnim pitanjem »Kako ide? « te gotovo dobiva kvalitetu mickey-mousing effecta naro~ito u prizoru s lopticom , posljednji akord iz takta 45 isti~e vrijeme kada Wendy prekida Jackovo pisanje, tako er se radi o fantasti~nom, imaginarnom vremenu koje se Wendynim dolaskom naglo prekida i prebacuje u realnost. Potonue u irealno Vrijeme u Isijavanju ima poseban status. Paralela filmskom vremenu su glazbena djela koja se mahom oslanjaju na stati~an zvuk Lontano, De Natura Sonoris 1, Jakobovo bu enje , dakle na parametar trajanja unutar kojega vrijeme ima specifi~an status. U Bartókovu djelu mjera se neprestano mijenja, ~ime je poljuljan ~vrsti osjeaj za glazbeno vrijeme. Ono se mjeri topericom, to potpuno unitava tradicionalne odnose teke i lake dobe, napetosti i oputanja i bilo kakvog odbrojavanja unutar skladbe. Me utim, kada imaginarni svijet potpuno zaokupi Jacka, vrijeme dospijeva na nulu, dobiva status ne-vremena. Kubrick gura lik u prolost vrijeme Jackove regresije, kako pie na fotografiji iz posljednjeg kadra, je 1921. Naime, umjesto suvremenih skladbi koje su dominantne u Isijavanju, a koje su u 2001: Odiseji u svemiru tako er zna~ile sli~an proces, Ku- otvorena vrata sobe 237 , a u treem prizoru, tema je hotel i to doslovno, jer Jack pita Dannyja svi a li mu se hotel. Takav tip glazbe vrlo se ~esto u filmovima upotrebljava za naglaavanje fantazije, nestvarnog i bajkovitog. Djelo se mora izvoditi s najveom ekspresivnou, a doputene su brojne fluktuacije u tempu s dodacima na koje ukazuju rallentanda i acceleranda. « citat iz: Smirnov, 1. Kao to je Dave Bowman »zapeo« u vremenskom limbu u Sobi iz 18. »Vje~ne« melodije ujedno su i jedina prizorna glazba u filmu. To su: instrumentalni fragment Maskerade Masquerade, autor: Jack Hilton, izvedba: Jacka Hiltona i njegov orkestar ; pjesma Pono, zvijezde i ti Midnight, the Stars and You, autori: Jimmy Campbell, Reg Connelly i Harry Woods, pjeva: Al Bowly, izvedba: Ray Noble i njegov orkestar , Sve je sada zaboravljeno It's All Forgotten Now, autor: Ray Noble, pjeva: Al Bowly, izvedba: Ray Noble i njegov orkestar ; i Dom Home, autori: Peter van Steeden, Harry Clarkson i Jeff Clarkson, izvedba: Henry Hall i Gleangles Hotel Band. Strangeloveu, Kubrick pri izboru nije pazio isklju~ivo na vrijeme nastanka pjesama koje se ~ak ni ne podudara u potpunosti s nazna~enim vremenom radnje -- pjesme Pono, zvijezde i ti te Sve je zaboravljeno nastale su 1932. Tekst pjesama, naime, gotovo funkcionira kao trei lik, kao narator kojega u ovom Kubrickovu filmu zanimljivo! Pjesma Pono, zvijezde i ti svira dok Jack, ulazei na zabavu iz prolosti, pozdravlja svog »starog prijatelja«, barmena Lloyda me u gostima odjevenim po posljednjoj modi iz dvadesetih godina, Jack svojim likom i ponaanjem odudara kao Drugi, premda je situacija obrnuta. »Dobro je doi natrag. Osim to potvr uje Jackov déjŕ vu Jack je ranije rekao Wendy da se osjea kao da je ve bio u tom hotelu i zbiljsku realizaciju prolosti u staroj fotografiji ista pjesma prati zavrni kadar fotografije bala s proslave Dana nezavisnosti, 4. Na po~etku je re~eno da je Isijavanje tip filma koji se prema glazbi odnosi tradicijski. Djelo Pendereckoga Polymorphia i dijalog u konkretnoj sceni zvukovno se zamuuju jekom kada postaje jasno da prizor promatramo iz Dannyjeve perspektive i da »isijavamo« zajedno s njim. Kubrick je posegao za standardima od trenutka kada je odlu~io upotrijebiti suvremena djela uklju~ujui i skladbe Wendy Carlos koja vrlo ~esto nastoje prijei u stadij stati~nog zvuka ili zvu~nog efekta. Zato nije rijetkost da se s klasi~nim djelima ispreplee fijukanje vjetra realni, stvarni zvuk , ali i da je realni zvuk otkucaji srca, koje Wendy Carlos koristi u dva broja obiteljskog »isijavanja« upotrijebljen kao glazba. U tom smislu, naro~ito su zanimljivi glazbeni zvukovi za koje vie ne znamo pripadaju li prizoru. Takvi su zvukovi otkucaji srca, a tako er i glas Rachel Elkind koji u skladbi Wendy Carlos postaje zamjena za Dannyjevo nijemo vritanje ali i dodatna dimenzija neobi~nosti Dannyjevom drugom glasu koji pripada dje~aku iz njegove podsvijesti, Tonyju. S druge strane, i to je dio tradicijskog postupanja s glazbom u filmovima strave, ali kod Kubricka smo ve nau~ili da nita ne treba shvaati doslovno. Dapa~e, ~ak jedina »ure ena« glazbena vrsta -- pjesme iz 1920-ih i 30-ih -- sugeriraju izvrnuti red, odnosno potpuno skretanje iz normalnog u paranormalno i nestvarno. Kubrick postupak primjenjuje ~ak i na pjesmicu iz crtanog filma o Road Runneru,15 a ~ini se i na neka odabrana klasi~na djela. Izvor inspiracije Krzysztofa Pendereckog, bio je odlomak iz Biblije: »I Jakob se probudi iz svog sna, i re~e: Gospodin je sigurno u ovom mjestu... Za razliku od pjesama i glazbe iz crtanog filma, Kubrick klasi~na glazbena djela nije birao zbog vanjske inspiracije i zna~enja izvanglazbenog, nego ih je birao zbog zvukovnih karakteristika same glazbe. Kona~no -- skladatelj Tako ni jedna skladba u filmu nema zna~enje lajtmotiva. S obzirom da je i u ranijim filmovima lajtmotivi~ki odnos glazbe i slike uglavnom ostajao nejasan i samo natuknut, to odbacivanje se o~ekivalo vjerojatno zato John Williams nije mogao postati skladatelj u Isijavanju. U ovom slu~aju, radi se o progresiji ljudskog ludila, o sve veem potonuu iz stvarnosti u fantaziju, o potonuu iz realnog u irealno, sve dok irealno potpuno ne ovlada realnim. Takav razvoj sugerira odabir glazbenih djela i povijesni razvoj putovanja glazbe prema zvuku tonalni Bartók -- kvazitonalni Ligeti -- atonalni Penderecki. Me utim, razvoj sugerira i postavljanje djela u film: Kubrick najprije koristi krae fragmente, preputajui pojedine prizore realnosti dakle, putajui ih bez glazbe , ali nakon to obitelj ostaje sâma u hotelu Overlook, glazbeni se brojevi produljuju, a prizori ili dijelovi prizora bez glazbe postaju sve rje i. Zanimljivo je da je u 2001: Odiseji u svemiru Kubrick u jednom trenutku upotrijebio glas naratora uvod u film ali je naposljetku odlu~io da film mnogo bolje funkcionira bez njega, kao audio-vizualna poezija, i da mu ne treba nikakvo posebno objanjenje. Upotreba »ure ene« glazbe u smislu isticanja nereda podsjea na prizor vojni~ke zabave u dvorcu u filmu Staze slave 1957 koji je pratio valcer Johanna Straussa. U prizorima gdje Danny gleda crtani film, Kubrick nikada ne prikazuje televizijski ekran, pa crti prepoznajemo samo prema tipi~nim zvukovima bipbip i glazbi. Me utim, dje~ak e se uspjeti izvui iz labirinta, a Jack nee nai izlaz, pa e se smrznuti -- njegova smrznuta figura sli~it e na karikaturu kojot je stvarno ludi klaun -- the coyote is really crazy clown. Ang, Darrell, A Polish Requiem -- The Dream of Jacob, str. Ciment, »Kubrick on The Shining«, str. Postojanje duhova Kubrick prikazuje kao plod mate Jackova uznemirenog uma sve do trenutka kada Delbert Grady, duh, ne pusti Jacka iz skladita u koje ga je zatvorila Wendy. Ipak, dominira Polymorphia koja, inspirirana grafizmom encefalograma elektroni~ki zapis aktivnosti mozga , u dalekom podtekstu podsjea na ranije prizore s efektom otkucaja srca. To je princip okomitog skladanja, koje se ogleda u slojevanju Pendereckijevih djela. Utrenja II oba stavka koja se pojavljuju u filmu, Ewangelia i Kanon Paschy , Kanon za orkestar i vrpcu, De Natura Sonoris Nr. Rezultat je nova kompozicija u kojoj je potpuno ponitena veza s djelima od kojih je nastala. U zavrnim prizorima u labirintu teko se razaznaje koji zvuk pripada kojemu glazbenom djelu. Raspletanje je bilo mogue jedino kroz banalnu, ali ironijsku jednostavnost -- potpuno ponirui u prolost, pjesma Pono, zvijezde i ti Jack na fotografiji iz 1921. Strangelove pjesma Srest emo se ponovno , 2001: Odiseja u svemiru valcer Na lijepom plavom Dunavu i Paklena naran~a glazbeni broj iz mjuzikla Pjevajmo na kii. Zanimljivo, u svim tim filmovima Kubrick se sjea glazbene prolosti te njome prikazuje pogled u nejasnu budunost. U Isijavanju pogled ipak nije tako nejasan kako se ~ini. Pendereckijeva skladba De Natura Sonoris Nr. Nakon to je ~udovite stradalo De Natura Sonoris Nr. Kubrick znak daje fotografijom iz 1921. Jack je zauvijek zatvoren u fotografiji s bala iz davne prolosti odakle e se zauvijek zagonetno smijeiti. Tko je Jack i kako je dospio u 1980-e Kubrick tradicionalno pitanja i mogue odgovore ostavlja otvorenima. Kain Bergstorm, 2000, »I'm sorry to differ with you, sir«: Thoughts On Reading Kubrick's The Shining«, www. James Howard, 1999, Stanley Kubrick Companion, London: Polestar Wheatons Leonard Lionnet, 2004, »Mysteris of the Overlook«, Film Score Monthly, Culver City, CA: Vineyard Haven, vol. Thomas Allen Nelson, 1982, Kubrick -- Inside a Film Artist's Maze, Indiana University Press Vladimir C. Sever, 2002, »Mra~ni sjaj«, Vijenac 12. Brian Siano, »Reappraising Kubrick's The Shining«, www. Solomon, »Symetri as a Compositional Determinant: Chapter VII. Djelo De Natura Sonoris Nr. Markovi Ameri~ki road movie -- opet na putu »U pokret sve e biti vraeno, i, u pokretu, sve e biti razneeno. Road movie reflektuje optu kulturnu psihozu da je sutra ne samo novi dan, ve i da taj svesvrsishodni ameri~ki put omoguava prolaz ka novom po~etku; osloba anje od svih veza sa pro{lou. Road movie, kao fenomen, u krajnjoj liniji, oduvek se svodio na potragu za Utopijom, a ameri~ki Zapad oduvek je bio sinonim za upravo takvu potragu... Spremite se da izgubite svoju nevinost... S jedne strane, ~ini se kao da se sam koncept »puta«, kao detonatora i akceleratora iskustva, oslobodio svog revolucionarnog kli{ea, i da se on danas koristi s vi{e neusiljenosti nego ranije. Me utim, hteli mi to ili ne, istina je druga~ija, manje romanti~na, ali potpuno u skladu s vremenom: nakon dvadesetogodinjih kontinuiranih napada, kompjuterski i internetski supereksperti danas se munjevitom brzinom kreu od jedne do druge stanice Uspeha, nadmaajui prethodnu generaciju brzinom svoje »emancipacije«. Nema vi{e vetra koji se vijori kroz dugu kosu, ali je zato tu limuzina »u velikom stilu«, i s obiljem kondicioniranog vazduha. Pre desetak godina, Willie Nelson komponovao je hit pesmu »On the Road Again«, za film koji je posle gledanja trebalo momentalno zaboraviti. Nelsonov eho Kerouacove novelisti~ke ispovesti iz 50-ih, On the Road, ova country-and-western zvezda otpevala je i snimila, u svom super-luksuznom mobilnom domu, opremljenom s ne~im {to je li~ilo na tepihe, TV i kompletnu kuhinju -- svim i sva~im, sem saune i stola za ping-pong -- dok se on kotrljao niz ameri~ki-svenamenskifilmski-autoput. Oni vrve od akcije, dok njihovi dinami~ni scenariji nude superaktivne protagoniste koji jednostavno srljaju iz iskustva u iskustvo jer, naprosto, vape za njima. Ta iskustva istovremeno su i li~na i kolektivna, i daleko prevazilaze ono to ~ovek o~ekuje od jednog »puta«. U svakom slu~aju, bilo bi neta~no tvrditi da su, iz ovog razloga, road filmovi nestali iz svetske kinematografije. Danas, Thelma i Louise -- ovde ve govorimo o 1991. Tu prelazimo na teren krajnje kulturne apatije i prave erupcije od nasilnog rastakanja sadanjeg trenutka, propraenog raznoenjem ljudskih glava i udova sa stripovskom grafi~kom preciznou. Gregg Araki, ve po pravilu izuzetno provokativan i uz to krajnje kontroverzan, jedan je od savremenih ameri~kih reditelja mla e generacije, koji se na pomenutom terenu sjajno snalazi. Kao i u njegovom narednom ostvarenju, besumnje jednom od najkontroverznijih filmova 1990-ih, The Doom Generation 1995 , putovanje prikazanih likova vi{e je metafori~no nego doslovno. Oba ova ostvarenja izbegavaju kli{ee road filma: u odisejama Arakijevih likova prakti~no nema prepoznatljive topografije, ba{ kao ni neke odre ene destinacije. Billboardi i grafiti tu uska~u u kadar nalik starogr~kim horovima: »Izaberi smrt«, »Dobrodo{ao u pakao«, »666«. Ove vizuelne znakove nagla{ava dramati~no-elokventna muzika grupa The Smiths, Jesus and Mary Chain, This Mortal Coil, Nine Inch Nails... Vizuel i i zvu~ni elementi stapaju fragmente crno-komi~ne, transu-nalik naracije, koja na prvi pogled deluje minimalisti~ki, ili ~ak tanko. U su{tini, Araki veoma uspe{no i efektno ogoljuje svoj kinematografski prostor na puke, ali istovremeno i su{tinske, psiholoke elemente. Posebnu vrednost filmu The Doom Generation dala je dizajnerka produkcije, Therese Deprez, kreator niz za~u ujue lepih prizora koji ovom filmu daju atmosferu pravog halucinogenog komara. Zasien psihodeli~nim nijansama crvene, purpurne, zelene i plave boje, The Doom Generation pokazuje ~itav niz superstilizovanih hotelskih soba u kojima, tokom svog bekstva, boravi bojom-kodirana trojka Jordan White, Amy Blue, i Xavier Red. U stvari, upravo te sobe -- i jedno napu{teno skladi{te -- predstavljaju izolovane odaje u kojima se odvija pravo putovanje o kome govori ovaj film; one su tako e lokus njegove kontroverznosti. Easy Riders Easy Rider je klasi~na road filmska pri~a s kraja 1960-ih, kamen temeljac road epa; himna kulturnog dijaloga o slobodi, individualizmu i patriotizmu, o potrazi za slobodom ili iluzijom slobode u konformisti~koj i korumpiranoj, frigidnoj Americi, usred sveprisutne paranoje, licemerja i nasilja. Velikom broju ljudi irom sveta, establishment, ili put svih onih koji su bili straight i prepuni predrasuda, delovao je pretei i pogubno, a sam protestni pokret -- kontrakultura -- predstavljao je nadu u osloba anje i obnovu. Easy Rider -- krajnje ikonografsko filmsko ostvarenje -- naao je mesto duboko u svesti svojih posveenika i kao autenti~an prikaz popularne i istorijske kulture toga vremena, i kao pri~a o savremenom, apokalipti~nom putovanju legendarnih antiheroja. Imena dvojice glavnih likova, Wyatt i Billy, direktno asociraju na dvojicu legendarnih western odmetnika -- Wyatta Earpa i Billyja the Kida. Umesto da putuju u pravcu ameri~kog Zapada, na konjima poput svojih prethodnika, ova dva moderna kauboja zamenili su ih patriotski oslikanim Harleyima, a umesto pitolja i saluna tu su naravno sex, drugs, and rock-and-roll, i krenuli put Los Angelesa, ka Istoku -- kraju tradicionalne granice -- na epsko putovanje u nepoznanice »ameri~kog sna«. Na samom po~etku filma, nakon degustiranja kokaina koji se sprema da kupi u Meksiku, Wyatt primeuje: »Si, pura vida! Treba da se ponosi{ time! Njih hapse zbog »paradiranja bez dozvole« usred crvenog-belog-i-plavog slavlja u Las Vegasu, a George, periodi~ni pijanac koji zna-zakon-u-prste, uspeva da svoje novoste~ene prijatelje izvu~e iz zatvora za svega 25 dolara. Sa svojom ragbi kacigom iz srednje kole -- simbolom njegove nespremnosti da u potpunosti odbaci svoju prolost, pred budunou koju gleda pred sobom -- George uska~e iza Wyatta, i njih trojica tutnjajui odlaze zajedno. Postepeno postaje jasno da se George divi Wyattu i Billyju, ~ak i nakon neprijatnog incidenta u jednom restoranu. S namerom da pojedu ne{to dobro, oni ulaze u njega i sedaju za sto, ali ih kelnerica ignorie zbog njihove duge kose i nekonformisti~ke garderobe, dok uskogrudni stanovnici toga gradia u njima vide okorele, krajnje opasne kriminalce. Oko logorske vatre njih trojica raspravljaju o odbojnom dru{tvu s kojim su se Wyatt i Billy dotad susretali, a zatim George otvoreno iznosi svoju teoriju o tome za{to ih {iroka javnost ne prihvata. George: Ovo je nekada bila avolski dobra zemlja. Ne razumem ta se to desilo s njom. Misle da emo da ih prikoljemo ili tako ne{to, ~ove~e. Oni se boje, ~ove~e. George: Ma ne boje se oni vas dvojice. Oni se boje onoga {to vi predstavljate za njih. Sve {to mi predstavljamo za njih, ~ove~e, jeste neko ko treba da se o{i{a. Ono to vi predstavljate za njih je sloboda! Billy: Kome do avola smeta sloboda, ~ove~e? To je ono to je najbitnije. George: O, da, tako je, to je ono to je najbitnije. Ali pri~ati o njoj, i biti ona -- to su ti dve razli~ite stvari. Mislim, veoma je teko biti slobodan kada te kupuju i prodaju na pijaci. O, da, on e s tobom da pri~a, i pri~a, i pri~a o individualnoj slobodi, ali onog trenutka kad bude spazio slobodnog pojedinca, to e ga na smrt preplaiti. George shvata da Wyatt i Billy bude netrpeljivost svojim izgledom, me utim, on smatra da oni predstavljaju neto daleko ozbiljnije i opasnije -- slobodu i eksperimentisanje u materijalisti~kom kapitalisti~kom drutvu. Da bi Georgeove re~i delovale jo proro~anskije i tragi~nije, iste te noi njih napadaju na spavanju, a njega prebijaju i ubijaju. Nesputano, osloba ajue bitisanje Billyja i Wyatta je dominantan ideal kraja 60-ih, i dok njihovi ideali ostaju relevantni i dan-danas, njihovi postupci u velikoj meri su produkt njihovog sopstvenog vremena. Da je Easy Rider snimljen danas, samoj pri~i i njenim likovima nedostajala bi autenti~1 Thelma i Louise nost koju su oni imali pre skoro 40 godina. Me utim, 1969, Easy Rider je bio pravo nadahnue. George Hanson e verovatno delovati neto pozitivnije, s obzirom da je on sebi naao dobro plaen, advokatski posao. Georgeov problem s piem mu samo daje dodatnu ljudsku dimenziju; on ima manu koja nije toliko neuobi~ajena da je ljudi ne bi prepoznali i saoseali s njim. Na nesreu, veza koju on razvija s Wayattom i Billyjem pretvara se u fatalan pogre{an korak i u krajnjoj liniji dovodi do njegove tragi~ne smrti. Time Magazine je ~ak okarakterisao ovaj film kao »jedan od deset najzna~ajnijih filmova svoje decenije«, to je jo jedan dokaz Usp. Markovi, 2004, »'Rock'n'roll na filmu«, Hrvatski filmski ljetopis, 39. Easy Rider -- trajni klasik -- jedan od prvih filmova svoje vrste i epitom svih kasnijih road filmova, u svoje vreme predstavljao je nezaobilazno ritualno iskustvo, a gledala ga je ~esto vie puta za redom mlada publika toga vremena, kao odraz svojih nada u osloba anje od stega tradicionalnog ameri~kog drutva, ali i svojih strahova od svemonog establishmenta. Easy Rider, tada ve kontrakulturni klasik, po~etkom 1970-ih za~eo je nekoliko nezaboravnih road saga, poput minimalisti~kog filma Two-Lane Blacktop 1971 Montea Hellmana, Vanishing Point Richarda Sarafiana ili super-napetog road trilera Dvoboj 1971 iz studentskih dana Stevena Spielberga, karakteristi~nog i po tome to u njemu skoro da nema dijaloga. Repo Man i Alex Cox Alex Cox je jedan od najkonzistentnije interesantnih filmskih stvaralaca u proteklih 20 godina. Cox je najjednostavnije re~eno fenomen kult-filma. On predstavlja onu retku vrstu filmskog stvaraoca kome je ljubav prema underground, nekonvencionalnom, ekscentri~nom filmu omoguila da transcenduje barijere izme u stvaranja filmova i ljubavi prema njima. Nakon svog nekonvencionalnog debija Repo Man 1984 , Cox je svoje punk akreditive ponovo pokazao u biografskom filmu Sid and Nancy 1985. Alex Cox se permanentno otu io od studijskog sistema svojom grozni~avom, nadrealisti~kom i u velikoj meri silom potiskivanom istorijskom alegorijom Walker 1987 -- napadom na ameri~ku spoljnu politiku, koji je konceptualno i politi~ki neobuzdaniji od najsmelijih snova Olivera Stonea. Pre ~etiri godine, on se vratio u svoj rodni Liverpool, u kome se odigrava radnja njegovog filma The Revengers Tragedy 2002. Ono to je zajedni~ko za mnoge Coxove filmove -- Repo Man, Straight to Hell 1986 , The Winner 1995 , Death and the Compass 1996 -- jeste jedinstvena, istinski anarhi~na narativna strategija. Umesto da se odvijaju glatko, ovi filmovi alarmantno poskakuju od jednog imaginativnog klju~nog mesta do drugog, s trenucima ~este konfuzije, neodlu~nosti ili narativnog zastoja koji lebde izme u njih, kao da sam film odlu~uje kuda dalje da krene. Umesto ravnomernog toka veine filmskih naracija, Cox nudi iskustvo koje nalikuje talasima koji se razbijaju o obalu, samo da bi se zatim vratili s jo veom razdraganou -- nakon po~etne frustracije koju izazivaju haoti~ni prostori izme u njihovih najviih ta~aka, ovaj ablon, koji apsolutno ogovara iznena ujuoj prirodi njegovih mnogobrojnih ideja, postaje jedinstveno privla~an i napet. Me utim, nisu svi Coxovi filmovi strukturirani na ovaj na~in. Neka od njegovih najuspelijih dela odiu elegantnom, skoro spokojnom lakoom koja, umesto razdraganosti, nudi smirenu distanciranost -- Sid and Nancy, Highway Patrolman, Three Businessmen. U filmu Repo Man, po miljenju mnogih, kultnom ostvarenju 1980-ih, Emilio Estevez igra otu enog mladia koji luta kroz L. U prvobitnoj verziji, Repo Man je trebalo da bude road movie u mnogo veoj meri, a njegova radnja trebalo je da se odigrava na relaciji Los Angeles -- New Mexico. Me utim, New Mexico je otpao iz finansijskih razloga. Ovako, samo polovina njegove radnje odigrava se na putu, to nimalo ne umanjuje ~injenicu da se radi o ~istokrvnom road filmu, poput Coxovih uzora: Easy Rider i Two-Lane Blacktop. Oba ova filmska ostvarenja pripadaju onoj neobi~noj vrsti filma -- veoma radikalni, zapanjujui i jedinstveni -- s kraja 60ih i po~etka 70-ih; po Coxovom miljenju, sjajnog perioda ameri~ke kinematografije. Jedan od razloga zbog kojih je Repo Man postao kult fenomen jeste svakako sjajna fotografija; delo Robbyja Müllera. Pored toga, podela je uloga bila je toliko dobra, da su se svi trenutno uklopili u svoje uloge. Tako e, od velikog zna~aja za ovaj film je i njegov fenomenalan punk rock, tj. I Repo Man i Sid and Nancy verifikuju zna~aj punk muzike u Coxovom delu. Po Coxovom miljenju, punk je bio pokret koji je ulivao veliko ohrabrenje politi~kim, tj. Punk je u to vreme predstavljao opasnu stvar i izvan samog filma. U vreme kada je on bio aktuelan, jo uvek je postojala stvar koja se zove vinil, a ljudi su sami snimali plo~e, isklju~ujui veliku diskografsku industriju iz muzi~ke distribucije. Naravno, diskografska industrija je veoma brzo smislila na~in na koji e uspostaviti kontrolu nad punk pokretom. Uvodei dve nove tehnologije: CD, koji je daleko premaivao finansijske mogunosti veine punk bandova, i rock video. Na primer, rock video bio je prevashodno orijentisan na gruH R V A T S K I pe koje su imale dosta novaca ili na bendove ~iji su ~lanovi imali lepo lice! Identi~na stvar odigrala se i u svetu holivudskog filma, kada je tzv. Trenutno, Hollywood je nalik ogromnoj fabrici. S obzirom da su holivudski studiji jo{ uvek veoma sli~ni te{koj industriji, u kojoj je sva kontrola u rukama ljudi na najvi{im mestima, s duhovnim sklopom nalik nekoj ratnoj ma{ineriji, njima Alex Cox kome je sad pedesetak godina i njemu sli~ni nimalo ne trebaju. Kralj puta -- bele{ke o Wendersovim road filmovima Henry Bergson, tvorac »filozofije promene«, ~esto je kao metaforu za ljudsku intelekt i kreativnost koristio filmski projektor. «2 Moj privatni Idaho S druge strane, Wim Wenders komentarie: »Pokret... Oduvek sam voleo blisku vezu izme u kretanja i emocije. Ponekad oseam da emocija u mojim filmovima poti~e isklju~ivo iz kretanja: nju ne stvaraju sami likovi... Ljudi u mojim filmovima ne menjaju se mnogo, ukoliko se uop{te i menjaju, ali im je ideja o promeni ipak neprekidno na umu. « Kretanje je, nesumnjivo, od fundamentalnog zna~aja za filmski medij, ba{ kao i za razumevanje razli~itih poruka Wendersovih road filmova, kako trilogije nastale u Nema~koj: Alice u gradovima Alice in den Städten, 1974 , Pogre{an korak Falsche Bewegung, 1975 i U toku vremena Im Lauf der Zeit, 1976 , tako i njegovih kasnijih road filmova, ra enih u ameri~koj produkciji. Njihovi protagonisti su u neprekidnom stanju kretanja u cilju nastavljanja potrage za sopstvenim identitetom, kao i da bi izbegli ponavljanja koja zna~e zastoj i duhovnu smrt. Pored toga, tu postoji jasna veza izme u kretanja i povienog stanja svesti, jer samo putovanje podrazumeva potencijalnu transformaciju, ne samo u sopstvenim u~esnicima, ve i u svakom od nas. Po Wendersu, izme u filma, predstavljanja i postojanja postoji opipljiva veza: »Ne{to se dogodi, ili ti li~no gleda{ kako se to doga a, snima{ to dok se to doga a, to 'vidi' i registruje kamera, 2 Vreme i pro{lost, kao teme, neprestano izbijaju na povr{inu u svim road filmovima. Wenders vidi vezu izme u samog kreativnog procesa, i sklonosti svojih likova da kontempliraju svoju pro{lost. On pi{e: »Nostalgija podrazumeva pripadanje prolosti, oseaj povezanosti s pro{lou... A ta umetnost vi enja spasava egzistenciju stvari. Paris, Texas 1984 jedan je od Wendersovih artisti~ki i komercijalno najuspe{nijih road filmova. Ekipa koju je sa~injavalo samo dvadesetak ljudi napravila je ovaj film u potpunosti izvan studijskog sistema, i on se smatra kamenom temeljcem nezavisnog filmskog stvarala{tva. Sam Wenders gleda na ovaj film kao na kraj svoje »ameri~ke faze«. Paralela s kaubojem-lutalicom ponovo se pojavljuje u zavr{noj sekvenci filma Paris, Texas, u kojoj Travis odlazi kolima iz Houstona, u pravcu sunca koje zalazi... Prerijska kola odavno su utrla kolske puteve kilometar iroke brazde, uz pucnje bi~eva po konjima i povike voza~a u uskovitlanoj praini -- i prela u Autoput 66. Neunitivi mit i dalje proganja; brazdanje se nastavlja. Noi konja doao je kraj; na redu je jutro nakon sna u slavnoj Ameri~koj noi. Autoput je oduvek je bio glavni posrednik ove metafore o progresu, njeno izvorite i destinacija. Sasvim je prikladno da on postane i glavni posrednik za njen nestanak. Izgubljena cesta Lost Highway, 1997 Davida Lyncha odvodi road film jednu naplatnu rampu dalje, oko petlje, da bi razotkrio suludost koja je ve tada bila implicitna u ameri~kom putovanju. Upravo tim prizorom, koji se povremeno ponavlja tokom ~itavog ovog filma, koji »nije« eksplicitno road movie, u trenutku kada neko ulazi u auto ili kree na konkretno putovanje od jedne ta~ke do druge, zapo~inje i ova metafori~na filmska igra. Sam taj prizor dobro nam je poznat. Ova aluzija izlazi na svetlost dana u Lynchovom eksplicitnom road filmu Divlji u srcu Wild at Heart, 1990 , u kome Zla vetica Zapada putuje na metli pokraj ljubavnika u bekstvu, a Lulu uzalud pritiska svoje dre~avo crvene kune patike u motelu pokraj puta, u gradiu Big Tuna. Negde na prelasku iz Dorothy u Lulu, i Smaragdnog grada u gradi Big Tuna, spustio se teki udarac ~ekia, maska se smrskala, a veo je spao. Dok se ovaj otka~eni ljubavni par vozi, mi kao da ~ujemo zvuk tog vela koji se cepa. Potrebno je ne{to vie od dva sata, da se on vrati na mesto odakle je krenuo, dok njegov drugi po~etak prispeva, ne kao krajnja destinacija ili povratak u centar, ve kao jo{ jedan gest prolaznosti. Kao takvi, i njegov po~etak i njegov kraj postaju arbitrarni znaci na narativnom putu, ni{ta druga~iji od istorije, godi{njeg doba, i samog ljudskog tela. Sva tri dela same naracije u ovom filmu, i njihovi me usobni odnosi, negiraju tradicionalnu predstavu o vremenu kao kretanju unapred, koje se sastoji od tri dimenzije -- prolosti, sadanjosti i budunosti -- kao i tradicionalnu predstavu o naraciji H R V A T S K I Paris, Texas kao samoograni~avajuoj strukturi koja se sastoji od radnje, drame i zavr{etka. Sadanjosti je neophodna budunosti da bi odredila svoju prolost koja je, ~udnovato, tako e i njena budunost. Po nekim mi{ljenjima dosad najli~niji projekat Gusa Van Santa i, upravo zato, njegov najuspeliji film, Moj privatni Idaho My Own Private Idaho, 1991 , po~inje i zavr{ava se na samotnom putu, u Idahou. Radi se o jednom konkretnom putu, pa ipak, bez brechtovskog korienja verbalnih nagove{taja da odlazimo u Idaho, taj put bi mogao da se nalazi bilo gde u Americi -- mogao da predstavlja Bilokojiput, U. Ako bismo taj prizor jo{ vi{e proirili, to bi mogao biti Sveput. Me utim, sasvim jasno, Van Santov put nije samo puki fizi~ki entitet koji se koristi za ovozemaljski i pragmati~an ~in transportovanja od jedne njegove ta~ke do druge. To je put koji se nalazi negde u seanju, poluskriven i poluprepoznatljiv, polupotisnut, polupre en, s tim to dobar njegov deo tek treba prei. Mike Waters igra ga River Phoenix je glavni junak ovoga filma, onaj koji mora da se izbori s ovim fizi~kim i egzistencijalnim déjŕ vuom. On pre nestaje negde na horizontu, sputajui se u jo{ nepoznate teritorije. Taj put se ne zavr{ava tamo gde mi to pretpostavljamo, u ta~ci gde on za nas nestaje. Umesto toga, on se spu{ta iza linije horizonta, a mi nemamo nikakvog nagove{taja o tome u kakvom je on tamo stanju. U tom smislu, Van Sant uspostavlja misteriju, zagonetku koju treba da rei i deifruje sam Mike, a u irem smislu i sama publika. Nakon to smo upoznali sam taj put, Mike otpo~inje svoju kerouacovsku odu putu -- kvazimonolog i kvazirazgovor sa samim sobom -- upuenu publici i sopstvenom seanju. Njegova naracija bavi se iscrpljenou procesa civilizacije, i kona~nom istroenou momenta sile koja se kree horizontalno, i vu~e napred -- pogonske sile ~itavog ovog poduhvata. I zaista, ako se Crash uklapa u bilo koju tradiciju, onda je to tradicija road filma, ali u obliku hardcore apokalipti~ne varijante kraja vremena. Kako to Cronenberg eksplicitno pokazuje, automobilski sudar predstavlja kulminaciju tradicionalnog road filma, tajnoviti, implicitni, prikriveni finale. Kao i u svim road filmovima, Cronenbergov road funkcionie na vie razli~itih nivoa. Za razliku od Cronenbergovih ranijih paradigmi, Crash je film ~iji je apokalipti~ni duh pre duboko pesimisti~ki, nego regenerativan. Nestanak me uljudske simbioze i rasprivanje sopstva tu dovodi do terminalnog, degenerativnog stanja izolacije i otu enosti. Lost Highway »Uvek znam gde sam po tome kako izgleda put na kome sam. Sad, recimo, znam da sam ve bio ovde. Recimo, znam da sam se ovde ve jednom zadesio... « Tokom ~itavog ovog filma mi se vraamo na taj put, ili na neki drugi veoma sli~an njemu, posredstvom Mikea, njegovog seanja i njegovog pogleda. Duboko ukorenjena i koherentno povezana sa uvodnom sekvencom stoji zavrna sekvenca filma My Own Private Idaho. Jo jednom, on se obraa i nama publici , i svom seanju. »Ja sam veliki znalac kada se radi o putevima. Ovom putu nema kraja. On verovatno ide oko ~itavog sveta. Ne samo to film dosad nije obra en iz nae vizure, nego ne postoji temeljita studija o njemu ~ak ni u Njema~koj. Njegovi Mann, 1924 , Faust 1926 i Zora Sunrise, 1927 podignuti su na pijedestal ne samo njema~ke me uratne kinematografije. Eisner je svojim knjigama dodatno gradila mit o Murnauu -- »sjetnom melankoli~aru« -- ali Financije velikog vojvode nije smatrala vrijednim ostvarenjem. Tvrdila je da je gluma loa, kadrovi preosvijetljeni i da se stje~e dojam da slavnog redatelja uope nije bilo briga kakav e biti krajnji rezultat Eisner, 1973: 147-153. Svoje poglavlje o Financijama velikog vojvode zavrila je sljedeom konstataci- Splitske prokurative -- scena iz filma Deutsche Kinemathek 1 2 S velikim zadovoljstvom moram istaknuti da sam inspiraciju za ovaj rad pronaao upravo na stranicama Hrvatskog filmskog ljetopisa. Predstavljajui tada detaljan popis pedesetak njemu poznatih stranih igranih filmova snimljenih u Hrvatskoj od 1909. Lotte Eisner napisala je nekoliko monografija o Murnauu. Svako je izdanje dodatno proirivala novim saznanjima: F. Murnau, Pariz 1964; Murnau. Der Klassiker des deutschen Films, Hannover 1967; Murnau, London 1973. Gluma~ke pripreme na Peristilu Deutsche Kinemathek jom: »Murnau je analizirao osjeaje jednako dobro kao to je usmjeravao kako bi trebali biti izvedeni. Samo je jedna nitratna kopija ovog manje poznatog Murnauova filma sa~uvana do danas. Rije~ je o talijanskoj verziji s talijanskim me unaslovima prona enoj u milanskoj kinoteci. Filmski muzej u Münchenu i kinoteka u Bologni restaurirali su njema~ku verziju. Tko god je pokuao pokrenuti filmski biznis, bio je gotovo osu en na propast. Ulagao je svoj novac slutei da nee zaraditi nita. Nekolicina zanesenjaka4 usudila se pokuati, ali su svi odreda zaustavljeni ispred, za njih, nepremostive provalije zvane uspjeh na filmu. Po~etni zalet u vrijeme posljednjih godina Austro-Ugarske Monarhije prekinuo je Prvi svjetski rat, a konfuzna legislativa u Kraljevini SHS5 domae autore ne samo da nije poticala, nego ih je i onemoguivala u profesionalnom bavljenju filmom. Od prvog filma, Brcko u Zagrebu, Arsena Maasa iz 1917, hrvatski su autori u deset godina snimili sedamnaest filmova6, ali niti jedan od U okviru programa na Zagreb Film Festivalu predstavljeno je 24. Jugoslovenski filmski almanah, Vojin M. Ti filmovi sigurno nisu bili ni autorski ni produkcijski ravni stranima, ali su bili popularni i omiljeni kod gledatelja. Tako je, na primjer, puno godina nakon filmske avanture s Dvorovima u samoi 1925 , poznati glumac Tito Strozzi na upite o svojim redateljskim i producentskim iskustvima odgovarao: »Ni~eg se ne sjeam! «, uredni{tvo je turo odgovorilo: »Nemojte o tome razmiljati to naprosto nije mogue! To ipak ne zna~i da se nije snimalo. Ako nisu mogle domae, dolazile su strane filmske ekipe. Prirodne ljepote Dalmacije stranim filmskim ekipama bile su Eldorado. Tro{kovi snimanja bili su mnogo manji nego na primjer u Italiji, a prosje~nom njema~kom kinogledatelju more i otoci egzotika ravna Tahitiju10. Posve je jasno da se strani filmai nisu uputali u daleko putovanje kako bi snimali neku komornu dramu. To su mogli raditi i u studiju. Na Jadranu su snimali zabavne filmove pustolovne tematike. Ranih 1920-ih ameri~ka filmska industrija ve je vladala svijetom, a parirati su joj se usudili jedino Nijemci. Samo je najpoznatije poduzee Universum film AG UFA snimalo nevjerojatnih 300 filmova godi{nje. Prosje~an Francuz ili Englez jo uvijek je bio pod dojmom »Velikog rata« i nije ga bilo lako uvjeriti da su »neprijateljske« filmske namjere bezazlene. Nijemci su tome dosko~ili tako to su obra ivali univerzalne, ~esto bajkovite teme, zaobilazei sumornu njema~ku zbilju. Radilo se o nijemim filmovima pa nije postojala jezi~na barijera, umetnuli bi se samo novi me unaslovi i film je osu en na univerzalno dobar prijem, naravno ako je bio zanimljiv kritici i publici. Interesantno je utvrditi da je to jedini period u povijesti kada je film mogao biti nadnacionalan15. Novcem zara enim na taj na~in, njema~ki su producenti izigravali inflaciju i kretali u nove projekte. U stalnoj potrazi za novim temama stigli su i do isto~ne obale Jadrana. Hrvatsko drutvo 1920-ih bilo je naklonjeno Nijemcima, a naro~ito njema~koj kulturi. Boriti se protiv njema~kog filma samo zato to je njema~ki, ne bi imalo smisla, jer mi treba da primamo sa svih strana, ali u prvom redu to je vrijedno... «16 13 14 15 16 U fragmentima je sa~uvan jedino nedovreni film Franje Ledia Ciganska krv Dobrotvorka Balkana iz 1927. Dejan Kosanovi, Uvod u prou~avanje istorije jugoslovenskog filma, Beograd 1976, str. Dejan Kosanovi i Dinko Tucakovi, Stranci u raju, Beograd 1998. Filmska enciklopedija, Zagreb 1986, ~lanak »Filmovi potjere«, str. Najreprezentativniji je primjer Nemogui gospodin Pitt Unmögliche Herr Pit, 1938 popularnoga Harryja Piela. U ovom filmu potjere Split je uspjeno pretvoren u sjevernoafri~ki obalni grad. Statisti Spliani »vje{to« su preru{eni u Arape i Crnce. Vi{e o utjecaju inflacije na procvat filmske industrije u vrijeme Weimarske republike usp. Thomas Elseaser, Weimar Cinema and After, New York 2008, 112-117. Vie o tome usp. Saunders, Hollywood in Berlin, American Cinema and Weimar Germany, University of California Press, 1994, str. Ante Peterli, Povijest filma: rano i klasi~no razdoblje, Zagreb 2008, str. Jutarnji list, Zagreb, 12. Ako uzmemo u obzir da se kod nas dio tiskovina nije prijateljski odnosio prema Njema~koj, nije bio rijedak slu~aj da su filmovi vrije ani samo zato {to su ih napravili Nijemci. Kako u to vrijeme u Kraljevini SHS jo{ nije postojala institucija koja bi obvezala strane filma{e da prijavljuju snimanja, podnose izvjetaje kakve e fil17 move snimati i sli~no, snimljeni materijali nerijetko bi zaobili u ono vrijeme uobi~ajenu cenzuru, a gotov proizvod ~esto se vie nije ni vraao u mjesta gdje je snimljen. Ako bi se nekad i vratio, neprijateljski nastrojeni novinari ostajali bi zgranuti vi enim pa ne za~u uju ljutiti, pa ~ak i agresivni komentari tijekom distribucije18. Ni njema~ki filmski radnici nisu bili nevini u tim prepucavanjima. Oni su svjesno ulazili u pripremu ovinisti~ki obojenih filmova. Isto tako, znali su i kakav je stereotipan stav njema~ke publike prema Balkancima, pa se nisu libili prikazivati nae ljude u tipizirano negativnom kontekstu19. Ovaj je film bio za nas zanimljiv u prvom redu i zapravo samo radi toga, jer je sniman u krajevima nae Dalmacije. Fotografija je u filmu vanredna i svakako e Nijemci, kad vide te nae krajeve, mnogo misliti da se njima pomognu u svom radu. Nadamo se, da e koje budue strano filmsko poduzee, kad bude dolazilo na rad u nae krajeve, imati malo vie smisla to odgovara onom miljeu. A ti Nijemci su se ganjali po onim divnim vrtovima radi nekakovih planova novog baruta, ~ega li!... « Novosti, Zagreb 18. Nekoliko idiotskih Nijemaca koje je slu~aj upravo na bezobrazni na~in obdario novcem ili mogunosti da stvara filmove, napravili su harlekinadu nekakvoga pustolovnog filma pod naslovom Izgubljeni profesor. Balkanci su tu nekakvi razbojnici i uljivci, a kulturtregeri junaci i zaljubljenici. « Novosti, Zagreb, 5. U Hrvatskoj toga vremena ne postoji specijalizirani filmski ~asopis, a tako ni ozbiljna filmska kritika. Ako u dnevnom tisku i postoje neke informacije o filmovima, obi~no to izgleda kao plaeni oglas distributera. Ovakvi tekstovi zapravo su bili najava prve generacije domaih kriti~ara koji e uskoro po~eti djelovati20. Ipak, nisu sva snimanja i filmske projekcije pratili verbalni obra~uni i uzajamna netrpeljivost. Stranci, a naro~ito Nijemci, vraali su se, naj~ee bez malicioznih namjera, o~arani ljepotama Jadrana. Kako su Financije velikog vojvode p ostale najstariji »hrvatski« film? U Hrvatskoj je u razdoblju »spontanog pokuaja rada na proizvodnji filmova« snimljeno 29 stranih igranih filmova22, a, prema mojim saznanjima, sa~uvano ih je svega pet23. Najstariji strani pokuaj s atributima igranog filma Napad na narodnu banku u Rijeci, snimljen u Rijeci 190924, izgubljen je, a najstariji iako ne cijeli , ~ija je kopija sa~uvana, jest austrijski Kopa~ blaga iz Blagaja Der Schatzgräber von Blagay, 1919. Najstariji od problemati~nih, onaj koji bi trebao biti u BundesArchiv-Filmarchivu a nije, produkcijski je izlet filmske dive Olge Tschechove -- Pagoda26. Budui da ga nema, u ovom trenutku najstariji u cijelosti sa~uvan igrani film snimljen u Hrvatskoj ostaju Financije velikog vojvode, snimljene u ljeto 1923. Prve vijesti o snimanju filma Financije velikog vojvode pojavile su se u domaim novinama 9. Taj film bio 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 na mrtvo ime. Ako li je prikazivanje takovog filma kod nas svrha da odbijemo {to vi{e od sebe pangermanske nasrtaje, onda bi to jo{ nekako ilo. « Tu se prije svega misli na krug oko Boka Tokina i ~asopise Film i Cinema. Novo doba, Split, 9. Redatelj Salvatore Spina, Assalto ala Banca Popolare di Fiume, 1909. Dejan Kosanovi, »Kopa~ Blaga od Blagaja ili iskopavamo iz zaborava jedan stari film«, Hrvatski filmski ljetopis, 35, 2003, str. Redatelj Alfred Fekete, Pagoda Die Pagode, 1923. Sniman je u Veneciji i Dalmaciji, ali preciznijih podataka nema. Jugoslavenski narod, Split, 10. Kada je kao mladi reporter zagreba~kih Novosti dobio priliku intervjuirati Ossi Oswaldu, poznatu i kao »njema~ku Mary Pickford«, vjerojatno nije slutio da e mu taj razgovor usmjeriti cjelokupnu karijeru. Na europskom natjecanju u Berlinu ula je u finale. Dugo se biralo izme u tri najljepe, a tad je u njezinu korist presudio ni manje ni vie nego Murnau. On je ~ak imao neke filmske planove sa Steffie Vida, kako joj je ve tada bilo umjetni~ko ime, ali sve je propalo zbog njegove sva e s producentima. Postao je PR za MGM u Jugoslaviji, Ma arskoj, a kasnije i cijeloj centralnoj Europi. Po~etkom 1940-ih bio je tehni~ki savjetnik RKO-u u Hollywoodu. Za vrijeme rata priklju~io se vojnom projektu planiranja poslijeratne filmske proizvodnje u Europi. To mu je donijelo nove poslove u Austriji, a i dalje je ostao u Trans-Atlantic Filmu, gdje je od 1952. Eugene »Gene« Sharin umro je u New Yorku 16. U porau, kada su se u Jugoslaviji po~ele pisati prve knjige o filmu, njegov zna~aj, uloga i ugled uspjeno su preuivani. Svi almanasi, filmske enciklopedije i leksikoni koje su pisali njegovi suvremenici nemaju jedinicu o njemu. Film Kurier, Berlin, 5. Iza projekta je stajala njema~ka producentska kua Decla Bioscop32, a koprodukcijski je sudjelovao i zagreba~ki kinodistributer Mosinger film, koji je u ono vrijeme pokuavao pokrenuti i vlastitu filmsku proizvodnju. Poslije ovoga Mosinger film imao je u planu i produkciju jednoga domaeg filma prema romanu domaeg autora34, to se nikad nije ostvarilo. Financije velikog vojvode tijekom snimanja pompozno su najavljivane kao prvo veliko »filmovanje« u Jugoslaviji. Jugoslavenska mornarica ustupila je ratnu la u Galeb, jahtu Vila Velebita, vie motornih ~amaca i jednu barku, a iznajmljen je i hidroavion, koji je Murnau u filmu sam vozio budui da je tijekom Prvoga svjetskog rata postao avijati~ar36. Ostali gradovi nisu prepoznatljivi. To se posebno odnosi na ina~e u stranim filmovima naj~ee koriten Dubrovnik. Na snimanju na Rabu pred kamerama su nastupali samo glumci, dok su u Splitu i na brodovima koritene i usluge statista. Prema pisanju lokalnog tiska, u Splitu je njema~ka trupa lijepo do~ekana. Za vrijeme snimanja jedne vee scene na Peristilu, trg je bio prepun svijeta. Sljedeeg dana novinar je, opisujui scenu, izvijestio: »Dje~ak je trkao s novinskim lecima, a glumci su glumili bez glasa pred stupovima na{e katedrale, zvonika i rimskih spomenika. Po izvr{enim slikama glumci i svijet su se razi{li. «38 Po povratku u Berlin snimanje je nastavljeno u kolovozu 1923. Tamo je sagra ena monumentalna vojvodina rezidencija. Samo stepeni{te izgledalo je monumentalno, a pogotovo ure enje i veli~ina dvori{ta i ljetnikovca. Scene iz dvori{ta vje{to su montirane s totalima Raba, a odgovor na to kako je i za{to impozantna gra evina podignuta u studiju nalazi se u Murnauovoj biografiji. Murnaua su se jako dojmili zvonici po cijelome Splitu pa je zamolio scenografa Rochusa Gliesea da postavi zvonik i na pala~u... «39 U studenome su jo{ obavljena dosnimavanja scena na kolodvoru u Potsdamu40, pa je film do kraja godine montiran i zavren. Financije velikog vojvode bile su posljednja, ~etvrta, Murnauova suradnja s Theom von Harbou. Njihovim zajedni~kim radom nastat e klasici svjetskog filma: Dr. Mabuse, kockar 1922 , Nibelunzi u dva dijela 1924 i Metropolis 1927. Poslije velikog uspjeha sa zvu~nim filmom M 1931 Harbou i Lang su se razili. On je prinu en nastaviti karijeru u Hollywoodu, a ona se priklju~ila nacisti~koj stranci i kinematografiji. Upravo u vrijeme snimanja ovog filma produkcijska kua Decla bioscop pripajana je UFA-i i kada su Financije velikog vojvode po~etkom 1924. Vie o tome u Klaus Kreimeier, The UFA Story, a History of Germany's Greatest Film Company 1918-1945, 1999, str. Novo doba, Split, 9. Nosferatua je snimao na, za ono vrijeme nevjerojatnih, desetak me usobno prili~no udaljenih razli~itih ekstrijernih lokacija. Film Kurier, Berlin, 5. Friedrich Wilhelm Murnau: Ein Melancholiker des Films, ur. Hans Helmuth Prinzler, Berlin 2003, str. Jugoslavenski narod, Split, 14. Film Kurier, Berlin, 24. Njema~ki cenzorski karton izdan 4. Izdavanje cenzorskih kartona, u ono vrijeme, bila je uobi~ajena stvar. Zahvaljujui cenzorskim kartonima povjesni~ari filma oduvijek su znali za postojanje nedavno otkrivenih »izgubljenih« scena iz Langova Metropolisa. Njema~ki cenzorski karton -- Prüf Nr. To je otprilike duljina dananje kopije, s tim da je uvidom u razliku izme u ova dva cenzorska kartona lako utvrditi koje scene ili kadrovi nedostaju. Uglavnom je rije~ o kraenju scena. Svi izba~eni kadrovi popisani su na kraju ovog cenzorskog kartona. Murnau na snimanju Financija velikog vojvode Deutsche Kinemathek hrvatska premijera: 10. Pelotard Harry Liedtke -- Veliki vojvoda don Ramon XX. Brak s Olgom, velikom vojvotkinjom od H R V A T S K I Rusije, rije{io bi sve, ali klju~no pismo kojim ona nudi spas zavri u krivim rukama. Osim toga, gomila revolucionara i sumnjiv poslovni ~ovjek imaju druge planove za velikog vojvodu. Glavni junak ove pri~e nije ni posrnuli vojvoda ni zaljubljena ruska kneginja, ve vojvodin spasitelj, bonvivan i potepuh Filip Collin. Zato valja objasniti njegovo podrijetlo. On je otprilike mjeavina Arsenea Lupina i Sherlocka Holmesa, s primjesama Robina Hooda, dakle avanturisti~ki tip mogu samo u literarnom svijetu. Na tematiku izmi{ljene zemlje Abacco Heller napisao je tri romana, a Collin je jo{ »vi en« u Londonu i ponajvi{e u Francuskoj. Takav tip junaka koji sve rje{ava na ljubazan i svjetski ugla en na~in bio je vrlo popularan u poratnom razdoblju. Impozantna vojvodina rezidencija izgra ena u berlinskom studiju Deutsche Kinemathek snimljena zvu~na43 prerada remake Financija velikog vojvode44 taj antisemitizam isplivao je u punoj mjeri. Na snimanje je Murnau vodio pouzdanu i proku{anu filmsku ekipu45, a glavne uloge dodijeljene su Abelu, Liedtkeu i Mady Christians. Svi su oni bili velike zvijezde i sigurniji u prezentaciji komedije od njega. Najistaknutiji je svakako Abel u ulozi Filipa Collina koji se doima definicijom glumca kakvog je publika onoga vremena mogla voljeti. I ostali glumci pratili su taj trend. Naro~ito su bili hvaljeni Mady Christians i Guido Herzfeld, koji je umro 43 16. Njema~ki mediji do~ekali su film izrazito pozitivno, sa sigurnom vjerom u njegov uspjeh na blagajnama: »Napokon jedan film bez dubokog zna~enja! Redatelj Gustaf Gründgens, Die Finanzen des Grossherzogs, 1934. Financije velikog vojvode bile ~etvrti film u nizu koji je Murnau snimio s istom tehni~ko-produkcijskom ekipom, a i glumce je rado vodio iz filma u film. Izme u ta ~etiri ugurao se jedino Nosferatu 1921 koji je radio s potpuno drugim suradnicima. U vrhunskoj ekspresionisti~koj maniri utjelovio je ideal strave, prvog i najstra{nijeg filmskog Drakulu. Ba kao i veinu talenata Weimarske Republike, i Schrecka je zapazio Max Reinhard te ga preporu~io tada jo relativno nepoznatom Murnauu. Iako je Schreck i nakon Nosferatua imao bogatu gluma~ku karijeru, uloga u tom filmu bacila je sjenu na sve njegove kasnije nastupe 33 filma. «47 Najvie je prostora posveeno uspjehu scenaristice. Hellerov roman bio je prili~no popularan, pa su osvrti na filmsku adaptaciju bili ~esti i argumentirani. Thea von Harbou prili~no je izmijenila kompliciranu pri~u pustolovnog predloka. Izbacila je nekoliko likova, dramaturki okrenula radnju i u opirnom uvodu predstavila sve likove koji se pojavljuju u filmu. Taj postupak bio je vrlo nekarakteristi~an za Murnaua. Njegov ideal uvijek je bilo pri~anje slikom. Me unaslove je izbjegavao koliko je god mogao, a u Financijama velikog vojvode ih je, vjerojatno zbog komplicirane fabule, morao ostaviti. Tako je, na primjer, njema~ka kritika hvalila scenu otvaranja filma, gdje se nihilisti~ni vojvoda razmee svojim nepostojeim bogatstvom bacajui nov~ie goli{avim dje~arcima u moru, zbog inovativnog kori{tenja pretapanja s namre{kanih valova na zidine Raba. Posebno se propitivala revolucionarna upotreba duga~kih najavnih animiranih me unaslova Trickzeichnungen i da li su oni pomogli ili odmogli boljem te~nijem razumijevanju pri~e. U dana{njoj verziji filma tih animacija nema, {to je velika {teta jer su, kod onda{njih gledatelja nenaviklih na takve eksperimente, sigurno davale filmu posebnu dimenziju. Sve se doimlje mra~no. Gdje li je nestao polutropski ambijent zbog koje su onda{nji kriti~ari hvalili kameru Karla Freunda? «49 U dana{njoj verziji filma postoji jedna scena50 u kojoj se mogu usporediti besprijekorno restaurirani kadrovi, s lo{ima iz pretamnog pozitiva u kojem su ljudske figure tek crne sjene, a krajolik potpuno neraspoznatljiv. Kopija koju danas gledamo dokazuje da je rije~ o iznimnim snimkama i otkriva da je Eisner do ovoga, a vjerojatno i do mnogih drugih zaklju~aka o filmu dola pod dojmom unitene, teko gledljive kopije kojom je raspolagala. Najzabavnija je i najkonkretnija najava zagreba~ke premijere napisana u Jutarnjem listu: 47 48 »Financije velikog vojvode Rab -- Split -- Bakar -- Suak... Apropos nekoliko lijepih brodova nae ratne mornarice igralo je tu glavnu ulogu. Bez ale: Boka Kotorska prednja~i. Od glumaca prednja~i Mady Cristians. U ovom filmu iznimno plavojka i stara baba. To je paradoks -- velite vi. I dodajem: do ite, vidjet ete i -- pobijediti mislite vi! Ne, ona e pobijediti vas! Dakle pazite: trei ~in, plavojka, visoka, tanka kao jela u Gorskom kotaru i -- stara baba. «51 Filmska ekipa u Splitu pokraj ratnog broda Galeb, zajedno s mornarima Deutsche Kinemathek 49 50 51 Rudolf Kurtz, Lichtbild-Buhne, Nr. Murnau, Eine Darstellung seiner Regie und seiner Stilmerkmale durch die. Rekonstruktion der verlorenen und unvollständig überlieferten Filme, Berlin 1962. Karl Freund bio je najpoznatiji europski snimatelj nijemog perioda. Po~eo je jo 1908. S Murnauom je snimio ~ak deset filmova. U Financijama velikog vojvode kriti~ari su ga hvalili zbog topline svjetlosti i odli~nog »hvatanja« osun~anih krajolika. Kad Veliki vojvoda i ministar Paqueno odlaze brodom s Abbaca, odnosno Raba. Jutarnji list, Zagreb, 6. U intervjuu za Film Kurier 1922. I zaista, do kraja karijere nije se odrekao takvog stava. Snimio je on i ironi~nog Tartüffa 1925 i dokumentaristi~ki Tabu 1931 , ali ba je film koji je snimljen u Hrvatskoj ostao striti kao vesela razbibriga. Financije velikog vojvode snimljene su samo dvije godine nakon velikog debakla Nosferatua, prvog i jedinog filma produkcijske kue Prana52, a vjerojatno ni Murnau nije na njemu zaradio mnogo i trebao mu je posao s izvjesnim uspjehom. Izgleda da je ideja potekla od Ericha Pommera53 i da je bila rije~ o studijskom projektu Decla bioscopa. Dvije godine nakon Financija velikog vojvode producirao je film Avanture gospodina Filipa Collina54, to potvr uje da je vjerovao u isplativost filmova o tom vedskom vagabundu. »I Murnau je kona~no sve uobli~io u umjetni~ku formu. Ve mjesecima se i~ekivalo kako e Murnau mislilac, filozof svladati materijal raznorodne kvalitete. I gle, eksperiment, jer tako ga se gledalo, je iznena ujue uspio. «56 Financije danas Ovaj film ostao je u sjeni izrazitih Murnauovih dostignua iz toga vremena s Nosferatuom 1922, Posljednjim ~ovjekom 1924. Sam Murnau opisivao je Financije velikog vojvode kao posao koji je morao odraditi za proviziju. »Bila je to komedija napravljena po rutinskoj PommerUnion formuli s popularnim zvijezdama. Da ga je potpisao majstor komedije Ernst Lubitsch, nitko ne bi pisao o slabijem postignuu, nego bi ga hvalili kao jo jedan uspjeh. Peter Dittmar, 1962, F. Murnau: Eine Darstellung seiner Regie und seiner Stilmerkmale durch die Rekonstruktion der verlorenen und unvollständig überlieferten Filme, Fakultät der Freien Universität Berlin 2. Thomas Elsaesser, 2008, Weimar Cinema and After: Germany's Historical Imaginary, New York: Routledge 5. Friedrich Wilhelm Murnau: 1888-1988, Bielefeld : Bielefelder Verlagsanstalt 6. Murnau, Hong Kong University Press 7. Frank Heller, 1917, Die Finanzen des Grossherzogs, München -- Berlin: Georg Müller 8. Reinhold Keiner, 1984, Thea von Harbou und der deutsche Film bis 1933, Hildesheim -- Zürich -- New York: Georg Olms Verlag 9. Dejan Kosanovi, 1976, Uvod u prou~avanje istorije jugoslovenskog filma, Beograd: Univerzitet umetnosti Kino najava u zagreba~kom Jutarnjem listu, 10. Vampir je tako postao Nosferatu, a grof Drakula grof Orlock koji je zgledao doista jezovito -- neto izme u takora i mrtvaca. Na sreu, nekoliko se kopija ipak sa~uvalo. Schreck je tako p ostao prvi u povijesti koji je, istina nelegalno, tuma~io ulogu stranog Drakule. Prana film je bankrotirao, ali Nosferatu je ve proao distribuciju u mnogim zemljama pa se sudska odluka nije uspjela provesti. FW Murnau-Stiftung restaurirao je i izdao Nosferatua na dvostrukom izdanju Transit filma. Vie o nastanku i Nosferatuovim problemima vidi u dokumentarnom filmu Die Sprache der Schatten Luciana Berriatúa, 2007 na dodatku tog DVD-a. Erich Pommer bio je najvei mecena njema~kog umjetni~kog filma. Pokraj veine najvrednijih, ne samo njema~kih ekspresionisti~kih filmova potpisano je ime Ericha Pommera: Kabinet dr. Mabuse, kockar, Metropolis, Plavi an eo. Redatelj Johannes Guter, Herrn Filip Collins Abenteuer, 1926. Heinz Michaelis , Film Kurier, br. Dejan Kosanovi i Dinko Tucakovi, 1998, Stranci u raju, Beograd: Stubovi kulture 11. Dejan Kosanovi, 2000, Leksikon pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja: 1896-1945, Beograd: Institut za film -- Jugoslovenska kinoteka -- Feniks film 12. Siegfried Kracauer, 1996, Od Kaligarija do Hitlera: psiholoka istorija nema~kog filma, Beograd: Studentski kulturni centar 13. Bruno Kragi i Nikica Gili ur. Vladimir Koch, 1977, F. Murnau, Ljubljana: Jugoslovanska kinoteka 15.
So sweet je put ka sreći
Od sli~nih pretpostavki polazi i Raymond W. « citat iz: Smirnov, 1. Oni su svjesno ulazili u pripremu {ovinisti~ki obojenih filmova. Tu prazninu poku{avaju ispuniti razne interpretacije, pa ako ~itamo stvora u filmu Alien kao lacanovsku Stvar, onda postaje jasno za{to postoji toliko razli~itih interpretacija. Tko je u pravu? A da se ne spominju raznoliki potezi eksperimentalisti~ke sredine u pravcu »proirenog filma«, »multimedija« itd. Thomas Elsaesser, 2008, Weimar Cinema and After: Germany's Historical Imaginary, New York: Routledge 5. Budui da takvih ima sve vi{e i vi{e, Jones tvrdi da korijeni ovih interpretacija prema{uju slu~ajnu najezdu, nego imaju svoju genezu, jasnu putanju, dakle zavjeru.
[Agencija za bracno posredovanje novi sad|Google maps crna gora berane|*Licni oglasi upoznavanje.mp4,]
Oznake: Dalmatinski, portal
komentiraj (0) * ispiši * #
Ovo su znakovi koji će vam otkriti je li s vama samo radi seksa - Stvarne djevojke
Net.hr
Click here: Ovo su znakovi koji će vam otkriti je li s vama samo radi seksa
Jedna stvar je sigurna: bez obzira na sve, kad izbacite zlu osobu iz svog života, uvijek će se pokušati vratiti natrag. To ne znači da pokušava da vas zastraši i izrešeta pitanjima, samo ga zanima sve o vama i strašno je znatiželjan. Ako to primijetite, odmah se zaputite u drugom smjeru.
Neispunjavanje želja zle osobe uvijek rezultira njihovim zlim djelima izravno upućenim vama. Uspećete da ostvarite dodatnu zaradu ili da dobijete neki bonus na poslu. Podcjenjivanje Podcjenjivanje također dolazi u mnogo različitih oblika.
Net.hr - Međutim, takvi tipovi će se brzo i zasititi. Pred vama je veoma povoljan period u kom možete da dokažete svoje poslovne sposobnosti.
Žene baš i nisu toliko mistične ako znate na šta treba obratiti pažnju. Postoji devet karaktera koji otkrivaju muškarcu kako se sviđa nekoj , prenosi. Odvojiće vreme za vas, čak i kad vremena nema puno Razmislite, ko bi u današnje vreme menjao svoje planove i dnevnu rutinu samo zato da stvori malo vremena za vas. Ali, to će napraviti neko kome se sviđate. Ljubomorna je Ako je žena zainteresovana za vas, bit će vrlo ljubomorna nađete li se u društvu druge žene ili pričate o njoj. To je još jedan znak, jer - zašto bi bila takva obzirom da ste samo poznanici ili prijatelji. Foto-ilustracija: Profimedia Pokušava saznati sviđa li se i ona vama To će raditi suptilno, slaće seksualne signale kao što su lizanje ili grickanje usnice, igranje s kosom, pokazivanje vrata itd. Žena tada očekuje da nešto preduzmete, naravno, ako se i ona vama sviđa. Prva vas nazove ili pošalje SMS To je prilično jasan znak da joj se jako sviđate, jer ne radi to iz dosade. Osim toga, mnoge žene se ustručavaju povući prvi potez već čekaju da to napravi muškarac. Očigledno joj se sviđa nešto na vama i ne može se suzdržati. Zadirkuje vas ili deli komplimente Ovaj znak ne mora nužno pokazivati da ste joj privlačni, ali često je tako. Ona zapravo želi da obratite pažnju na nju, pokušava videti kako ćete reagovati na ono što vam je rekla i tako vas bolje upoznati. Žene baš i nisu sklone deljenju komplimenata pa to može solidan znak da joj se sviđate. Foto-ilustracija: Profimedia Postavlja puno ličnih pitanja To radi zato što želi da vas što bolje upoznati i biti sigurna da ste zaista muškarac stvoren za nju. Razmislite, ne bi bila toliko znatiželjna da se radi o nekome do koga joj nije stalo. Uspostavlja kontakt očima Od žene kojoj se sviđate možete očekivati da će vas zaista mnogo vremena gledati u oči. Ona to radi nesvesno jer želi videti kako deluje na vas, jesu li osećanja obostrana itd. Dakle, ako vas gleda u oči više nego bi se moglo smatrati normalnim - na dobrom ste putu. A ukoliko želite da pronađete idealnog partnera obavezno pogledajte i rešite ovaj test.
OVI ZNAKOVI POKAZUJU DA STE PUNI OTROVA !!!
Oni uživaju u nesreći. Ono što uvijek muči singl žene je kako prepoznati da li je muškarac koji im se sviđa zainteresovan za njih ili ne? I jedan od načina na koji to čine je okrutnost. Sve dok pokazuje da ste mu prioritet i da mu nije problem promijeniti vlastite planove ili rutinu samo kako bi bio s vama, to je svakako pozitivan znak koji ukazuje na to da mu značite puno više od prijateljice. Na prvom izlasku a i neko vreme posle toga žena treba da se uzdrži od bilo kakvih komentara koji aludiraju na seks. Ne možete ju prisiliti da se mijenja. Ali jedno je sigurno, to su lažljivci. Naravno i on to treba da radi za vas. Da li su vaše usne stvorene za poljupce? Fenomenalan seks najčešće je onaj koji vam se duboko ureže u pamćenje, a razlog tome je što ste potpuno zadovoljni i zadovoljeni — upravo onako kao što ste oduvijek željeli.
[Letovanje crna gora halo oglasi|Slobodne dame zenica|Krema protiv bora: kako izabrati pravu]
Oznake: Ovaj, Test, e, vam, otkriti, Skrivene, detalje, vaše, ličnosti
komentiraj (0) * ispiši * #
Besplatni klipovi sex - Datiranje za seks
Porno filmovi besplatni
Click here: Besplatni klipovi sex
Kao što rekoh, voli velike kurčeve, a Azijati su poznati da imaju male pimpeke. En tant que plus grand site vidéo porno sur le net, nous vous offrons de nouveaux films pornos, disponibles sur téléphone tactile.
U pitanju je iskustvo, a ne mladost i izdržljivost. Bolje platite te kazne što imate, inače desiće se scenario iz prvog pasusa. Mi redovno ažuriramo našu porno film kolekciju, i dodajemo samo popularne i seksi snimke. Zamena, ona njemu i to onako, profesionalno, sa uživanjem.
Porno filmovi besplatni - Sajt je namenjen odraslim osobama - Srbi najviše vole da snimaju kako jebu svoje devojke, žene, prijateljice ili ljubavnice. Ovako se dobija posao Da vam je ne bih opisivao o čemu se radi, pornić je, zar ne.
LevelSex je najpokvareniji seks tube na internetu! Ovdje svako gleda ono što najviše voli - amaterske porniće, analne porniće, hardcore porniće, ili porniće u bilo kojoj drugoj od brojnih i popularnih XXX kategorija. Lista popuplarnih seks kategorija na našem HD porn kanalu Vam omogućava da lako odaberete najzanimljiviji video na željenu temu. Kolekcija besplatnih pornića visoke kvalitete se često ažurira, pa je svakako redovito provjeravajte! LevelSex je temeljena na besplatnim pornićima. Ovdje ćete pronaći najzanimljivije i najpopularnije seks filmove! Ženski orgazam, prvi anal, njemački pornići, grupni seks, squirting, fingering, hardcore porn - svi oni su dostupni na našoj stranici! Definitivno preporučamo da kliknete na različite porno kategorije i gledate porniće s najzanimljivijim radnjama, uključujući seks zabave, orgije i seks na plaži. Prikladna lista različitih kategorija pomaže u navigaciji kroz porn kanal i gledanje nevjerojatnih seks filmova. Uvjereni smo da će Vam naša vrhunska porno stranica pružati gomilu užitka. Ovdje ćete pronaći najopširniju kolekciju filmova. HD pornići će zadovoljiti svakog ljubitelja pornića. Jednostavno ne možete ostati ravnodušni na vruće filmove sa sjajnom pričom i napaljenim curama. Uživajte u sjajnim seks filmovima koji su seksi porno glumice i zgodne amaterke pripremile za Vas. Ovdje predivne prsate porno zvijezde skidaju bikini i bacaju se na nevjerojatno pušenje pored bazena. Ovdje mlade lezbijske obožavaju trikove od predivne iskusne MILF. Ovdje napaljene djevojke i njihovi dečki uživaju u grupnom seksu i osjećaju neopisivo zadovoljstvo. Nemojte propustiti priliku da vidite mlade djevojke i zrele žene kako hrabro i željno pokazuju svoja gola tijela i jebu se. Očaravajuće senzualne emocije su zajamčene kada pogledate naše sjajne porniće. Jednostavno dođite i gledajte HD porniće samo na LevelSex. Pornići se ažuriraju na dnevnoj bazi, pa navratite često ako želite uživati u najnovijim pornićima!
uzgoj životinja - trening konja i uzgoj parenje magaraca HD
Vous ne verrez jamais de publicités.! Luckily you can have FREE 7 day access! Kliknite ispod gde piše KLIKNI OVDE da pogledate ceo klip. Lik ima veliki kurac što za ribu iz klipa predstavlja veliko zadovoljstvo i sa uživanjem mu. Spusta se na kolena, vadi njegov ogroman kurac, stavlja ga u usta. Domaci Filmovi Pornici 104708 Besplatno Gledanja Uzelela se kite, a posto je mlada i neiskusna, prvo sam je dobro polizao, da se opusti i navlazi, a onda sam je nabio na kurac i kresao za vreme pauze Domaci Filmovi Pornici 110582 Besplatno Gledanja 1 Upozorenje: Ovaj web sajt sadrzi eksplicitni materijal za odrasle, svi posjetioci i lica koja se pojavljuju na sajtu su ulaskom na sajt potvrdili da imaju minimum 18 godina. Eh da su još dve ribe tu s njima, bio bi ovo odličan grupnjak.
[Slike goli cura|Decko trazi decka mostar|Jelica, 49, VaraždinUpoznavanje.org]
komentiraj (0) * ispiši * #
Radovan Marčić: Hrvati općenito jako malo znaju, pa i o hrani / Novi list - Pravi datiranje
Svezak 14
Click here: Radovan Marčić: Hrvati općenito jako malo znaju, pa i o hrani / Novi list
Planirali smo i urediti dio s boksovima u kojima bismo zainteresiranim vinoljupcima čuvali butelje. U Mutnu rudničkoga okruga' u Srbiji. Zajedno s brojnim činovnicima, koji su također došli iz tih krajeva, ti su obrtnici i trgovci činili u našim gradovima snažne njemačke zajednice u kojima su njegovali stare običaje iz domovine.
Istovremeno, od strane Milicije provođena je represija i počinjeni su brojni zločini nad stanovništvom. U Beočinu u Srijemu 1702 Smičiklas spom.
Sibenski list, 19. ozujka 2015 - Brodu zajedno sa ustašama, noseći šmajser, kao jedan od povjerljivih, hapsio naše drugove, od kojih se neki danas nalaze u jedinici i optužuju ga. To su Bodega Abadia Retuerta sa sjedištem u mjestu Sardon de Duero, i Bodegas Mauro, sa sjedištem u mjestu Tudela de Duero.
Nekoji kažu, da treba mučati, kad se ne može stanje promijeniti ni narodu pomoći. Tako govore oni, koji znadu, da su krivi, i da o zlu rade. Kroz takovo mučanje došao je naš narod u današnje stanje, a ja sudim, ako je narod pametan i za sve zauzet, da mu mnogo koriste oni koji mu odkrivaju i pokazuju njegove neprijatelje i zlotvore, ljude koji ga bacaju u nesreću i u njoj ga drže dok ga ne mogu rinuti u drugu. Ante Starčević Ne nasjedajmo na manipulacije Frljića i sličnih kojima ništa sveto, pa ni život Aleksandre Zec Nedavno je u riječkome HKD teatru izvedena predstava 'Aleksandra Zec' autora Olivera Frljića. Mediji su uporno isticali kako su predstavi nazočili ministrica Zlatar Violić, Milorad Pupovac, Rade Šerbedžija i još niz likova koji u svojim životopisima imaju sive zone za razdoblje trajanja srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku. Već sama ta činjenica pokazuje da se radi o jeftinoj politizaciji smrti jedne djevojčice, dakle najtežega zločina koji ljudska ruka može počiniti. Posebno mi je drago da se Frljić i njegovi ofrljići brinu o sudbinama nevino ubijene djece, to čini svaki moralno ispravan čovjek. Ostaje, međutim, otvoreno i strašno pitanje zašto se ti dežurni dušobrižnici politički prepoznatljiva predznaka ne brinu i o tragičnim sudbinama djece koje su bile cilj udruženoga topništva bivše JNA i naoružanih srpskih civila? Zar su životi te djece manje važni jer su ubijena od spodoba koje su na kapama ponosno nosile crvenu zvijezdu petokraku? Osudu o takvim manipulatorima dječjih stradanja dat će povijest, a da bi se ona mogla objektivno ispisati, treba reći cjelovitu istinu o stradanjima djece. Ne na temelju političke svijesti analitičara, nego temeljenu na evidencijama i dokazanim istinama. A kakve je istina o djeci ubijenoj u srpsko-crnogorskoj agresiji? Posegnimo za nedavno objavljenim podatcima evidencije Glavnoga stožera saniteta RH u Domovinskom ratu u knjizi 'Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku'. Prema podatcima registriranima temeljem identifikacija i obdukcija, do završetka rata 1998. Na žalost, tome broju treba dodati i oko 800 ubijenih ali još nepronađenih civila, među kojima će biti još djece. Isto tako, tome broju treba dodati i djecu koja su poginula poslije rata od pronađenih eksplozivnih naprava, a takvih je bilo više od 50. Naravno da se ti podatci ne mogu naći u našim medijima ni udžbenicima, a njihovo tajenje jedan je od važnih poluga sijanja laži o Domovinskome ratu kao i bezočnome izjednačivanju agresora i žrtve. Istine radi, treba iznijeti sve podatke o stradanjima djece. Od agresorskih granata teško je ranjeno 1184 djece ili 12 posto od svih ranjenih civila! Takve podatke nalazimo samo u analizama najkrvoločnijih ratova, u kojima je agresor uperio topovske cijevi u civilne nastambe, a ne na vojne ciljeve. Protiv manipuliranja Tome u prilog govori i podatak da je od njihovih cijevi ubijeno više civila nego vojnika, a od svih ubijenih civila 47 posto bili su stariji od 60 godina života, a čak 45 posto su bile žene! Treba li snažnijega podatka o genocidnosti agresora? Može li se s takvim podatcima falsificirati povijest? Može, ako ju pišu gubitnici, a to se ne smije dopustiti. Dalja analiza stradanja djece u srpsko-crnogorskoj agresiji pokazuje da je 108 djece ostalo teškim invalidima, preko dvjesto tisuća protjerano ih je s ognjišta, bez jednog roditelja ostalo je 4 285 djece, dok ih je 54 ostalo bez obaju roditelja. U srpskim logorima, prema dostupnim podatcima, bilo je zatočeno 219 djece. Svi ovi strašni podatci ne nalaze niti djelić prostora u medijima ni u udžbenicima i zato se treba pitati je li smrt jednoga djeteta važnija od ostalih? Mala Aleksandra Zec stradala je od bolesna uma, i svakako zaslužuje vječni spomen i opomenu. A što je sa stotinama ubijenih njezinih vršnjaka stradalih od ruke agresora? S tisućama ranjenih, prognanih, deportiranih? O njima ne pišu oni koji nisu prošli katarzu poraženih, kajanje krivaca niti dobili zasluženu kaznu od pobjednika. Jedino je oružje protiv manipuliranja stradanjima najmanjih istina. Koliko god joj je put prema javnosti zapriječen, ona će pobijediti. Do tada, ne nasjedajmo na manipulacije onih kojima ništa, pa ni život djeteta, nije sveto. Mogli bi pisati o tisućama takvih svjedočanstva, o statističkim podacima koje neumoljivo govore da je u Titovoj Jugoslaviji od 1945. Što to vrijedi kada je Hrvatska još uvijek gluha na osudu najvećeg zločinačkog režima u povijesti čovječanstva. I vladari svijeta odrekli su svoga čeda komunizma, tako da je i Europski parlament 2006. Europski parlament je zatražio istragu i osudu svih komunističkih zločina što su prihvatile gotovo sve bivše komunističke zemlje, a danas članice EU Poljska, Rumunjska, Bugarska, itd. Prihvatila je istragu komunističkih zločina i Rusija osnovavši Komisiju za utvrđivanje Staljinovih zločina. Što se u Hrvatskoj događa? Ništa, osim što su komunistički zločinci postali antifašisti. O genocidu i masakru na Bleiburgu i koloni uplašenih nesretnika dugoj pedeset kilometara u slobodnoj Hrvatskoj se dosta pisalo, ali još uvijek istraživački nedovoljno. Kako su na taj zločin gledali njegovi sudionici, britanski časnici, govore dva primjera. Brigadir Scott je u svoj dnevnik 15. Činilo se da se nepovezani zvukovi puščane paljbe razliježu u različitim smjerovima, ali mislim da se radilo samo o junačenju tako dragom Jugoslavenima i, na sreću, po pravilu, sasvim bezazlenom. Primljena zapovjed zloslutne dvoličnosti, tj. Vladimir Bakarić, tada predsjednik Narodne Republike Hrvatske, hvalio kako je engleskom časniku poklonio jedan Packard u znak zahvalnosti što je izručio hrvatsku vojsku komunistima. Svi preživjeli svjedoci živjeli su u strahu, iako su uredno vođeni samo pod brojem, u pismohrani hrvatske emigracije. Krunoslav Draganović napravio je više od stotinjak takvih svjedočanstava i najzaslužniji što su prva istraživanja objavljena u Buenos Airesu pod nazivljem La Tragediade Bleiburg, za koja je ugledni hrvatski publicist Ivo Bogdan napisao opširni predgovor. No kako je dr. Draganović odjednom tajanstveno nestao iz emigracije, tako je Ivo Bogdan na najzvjerskiji način ubijen od strane UDBE 18. U daljnjim istraživanjima sudjelovali su Ivo Rojnica, Franjo Nevestić i dr. Dio svjedočanstva svjedoka br. Kad sam se malo pribrao od trešnje u kamionu, čuo sam viku: 'Neka sađu prva trojca i ostali neka čekaju'. Čim su prvi iskočili, dočekali su ih batinama, palicama, udarcima nogu, lupali su ih po glavi, po licu i u želudac tako okrutno, da nisam više mogao gledati tu strahotu. Nekima su oči iskakale iz raspolovljene lubanje. Među krvnicima bilo je malodobnika od 12 i 15 godina, žena i naoružanih civila. Usupnut ovim strašnim prizorom, nisam odmah ni primjetio jedan jarak od 3 metra duljine i 4 širine, a da mu se nije moglo vidjeti kraj ni s lijeve ni s desne strane. Bio je zatrpan do polovice leševima po trojce svezanih, jednih preko drugih, isprevrtanih, izobličenih, a nekima je manjkala polovica glave, goli. Među krvnicima došaptavanja, ruganje i smijeh. Ozada su ih turali na rub jarka. Tamo su čekali krvnici, naslonjene noge na leševe. Jedan daje nalog: 'Pucaj'. Krvnici pucaju u zatiljak i u isto vrijeme guraju u jarak na druge leševe. Tako su se redom ispražnjavali kamioni dan za danom... Morao sam, s drugom trojicom napuniti pištolj zapovjednika bataljona, Božidara Minića. Punili smo pištolje za njega. On je brojio metke, i navečer je izjavio, da je bio ubio 2040 ljudi. Vidjevši to, politički komesar, Petar Milenković, pohvalio se je da je on bio ubio oko 400 osoba, a njegov zamjenik Petar Kundak je nadodao: 'Moj zapovjedniče, ja ni manje ni više nego dvaput toliko. Tamo se svake godine na prvu nedjelju mjeseca lipnja, pa tako će biti i ove, održava velika spomen misa. Tek što smo obilježili masovne partizanske zločine u Bleiburgu, prisjetit ćemo se i stradanja nevinih Hrvata koje su poklali, brutalno ubili oni koji danas svako malo, kao nedavno u Kumrovcu, obučeni u odore fašističke JNA, i sa kapom na glavi na kojoj vrišti partizanska zvijezda petokraka, isto onakva kakvu su nosili zločinci i agresori tijekom hrvatskog Domovinskoga rata, urlaju o tome da su oni, a ne hrvatski branitelji u Domovinskom ratu stvorili hrvatsku državu. U toj maceljskoj šumi već godinama vlada tišina, muk i užasan strah. Vjeruje se da je tu, nakon križnih putova, našlo smrt oko 12 tisuća ljudi čije se kosti nalaze u oko 130 jama. Blakopokojni kardinal Franjo Kuharić na ovom je mjestu 1991. U vrijeme vladavine Broza, partizanska gamad, a kako ih drugačije nazvati, pedeset je godina šutjela i krila ova grobna mjesta. Samo na lokacijama Ilovec i Lepa Bukva otvorene su 23 jame iz kojih je izvađeno 1. Netko je vrlo brzo potom zaustavio daljnja iskapanja i prekid istraživanja. Gdje su sada razni frljići, čički, pupovci, nobile, fumići, pilseli, teršeliči, mesići, dežulovići, manolići, butkovići, ivančići, kosanovići i drugi, koji se deru, pa čak i prave kazališne predstave, kao taj lažljivi Frljić, bivši dečko Daniele Trbović? Što je s Uskokom i DORH-om kad su u pitanju maceljske žrtve? Što je na kraju krajeva s onim da svaki zločin ima svoga zločinca? U maceljskoj šumi dogodio se strašan zločin koji je naredio Josip Broz Tito. O tome se ne uči u školi, poštovani ministre Jovanoviću, niti se tamo vode školska djeca, kao u Jasenovac, da vide gdje su pretežno, na žalost, i od hrvatskog, a ne samo srpskog noža, stradali brojni nevini Hrvati, žene, djeca, starci, koje su prokletnici nakon što su se predali u Bleiburgu poput životinja tjerali po Sloveniji i Hrvatskoj, da bi ih brutalno ubili u ovoj šumi. Istraživanja i otkopavanje žrtava na ovoj lokaciji mora se nastaviti. Čak je i jedan Milovan Đilas, 1979. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikoga ubili. Njihov je jedini strah bio od komunizma. Ali, sad se opet vraćamo na ono što prokleti krvnici i današnji njihovi istomišljenici ne otkrivaju — imena zločinca! Tko je kriv, nitko nije kriv, idemo na stradanje srpske obitelji Zec, kao da su oni i samo oni nevini pobijeni. Dakle, neka nam fašistička gamad, a kako ih drugačije nazvati, odgovori tko je pobio sve te ljudi, a nadležne službe — kad će napokon netko odgovarati? Mediji, na žalost, ne pokazuju vidnije zanimanje za ove strašne zločine, koji su samo nastavak onoga što nam se događalo i početkom devedesetih. Svojedobno je Stjepan Brajdić, koji je preživio Bleiburg i Križni put, koji je početkom kolovoza 1945. Mitrovici, koji je cijelog života moralno-politički nepodoban, postavio i nekoliko zanimljivih pitanja, prije svega toj fašističko-partizanskoj bagri, koja je nakon! Dakle, znate li možda za neki neuništeni grob hrvatskog vojnika NDH, znate li da li je netko odgovarao za zločin uništavanja vojnih groblja i grobova poginulih u vremenu od 1941. Ako tko zna bilo koji odgovor, neka ga pošalje na adresu: Udruga Macelj 1945. Oni su u tvom narodu našli i sljedbenike. Spretni su i lukavi ti pravednici. Dolaze ravno od Lukavoga; kod njega pravdu i pravednost izučiše. Prijevara je njihov cilj, njihova pravda nosi obrazinu. Od svoje lukavosti pravo načiniše, a od svoga prava pravdu za se i za druge. Opominjem te i govorim ti zato: tvoja volja i tvoja snaga jedina su tvoja pravda. I ne priznaj ničiju drugu pravdu. Zato jačaj svoju moć, svoju snagu, jer to je jedina pravda pred kojom se oni klanjaju i od koje bježe. Kada ih potjeraš, vidjet ćeš te lazare kako brzo trče, te salaste trbonje kako dugo mogu gladni biti kada ih utamničiš. Zato ih ne žali, tjeraj te snishodljive varalice što ti sklopljenih ruku i licemjernoga osmijeha dolaze, tjeraj ih preko mora i gora. Sve ih iz svoje zemlje istjeraj zajedno s njihovim svecima i njihovim lažnim bogovima. Oltare im poruši, zatri im svaki trag u svojoj zemlji. Vjera u različite bogove od jednoga naroda pravi više naroda. A onima od njih koji bi htjeli u tvoju zemlju ući, njima koljena prebij, lazarima ih napravi i otpravi u njihove krajeve. Da se više nikad ne vrate. A ti i sam znaš da se tvoji najveći neprijatelji, lukavi Albion i Svrab, najčešće i najspretnije pravednicima prave. Znaj da su to narodi bez savjesti, zato im onemogući boravak u svojoj zemlji. Tobožnji pravednici dolaze k tebi i govore ti kako sva zla iz svijeta hoće ukloniti. O, kakve prijevare, kakve zamke vam spremaju, u kakve zablude vas uvode! Te varalice znaju da to nije moguće, a oni od tvojih koji im vjeruju su budale. Jer čovjek je biće iskušenja. Ne daj da te zavode i vode varalice i budale. U svijetu opstoje tri vrste zla: fizičko, moralno i metafizičko. Ukloniti fizičko zlo značilo bi čovjeku oduzeti i dušu i tijelo. Od kojih mu patnja, ali i uživanje života dolazi. A oni su u istoj kutiji i ne idu jedna bez drugoga. Bez njih bi čovjeku život bljutav bio. Ukloniti moralno zlo od čovjeka značilo bi od njega napraviti sveca. Onoga što ne prekrši nijedno pravilo, onoga što u svom odricanju od života ništa od života ne iskuša i ne ispita. Značilo bi od čovjeka napraviti krjeposnoga mrtvaca. O, teške li prijevare i zablude! A metafizičko je zlo negativna strana bitka, bez koje nema ni pozitivne. Zato vidite kako vas ti navodni pravednici varaju, kako vas zaluđuju. Za otkup grijeha svijeta oni ne za sebe, nego za tebe osnivaju međunarodne sudove. Ti bi svojom krvlju pred pravdom trebao otkupiti njihova razbojstva i zločine. Oni su bezbožnici, jer kad bi to bilo moguće, onda vam Otkupitelj ničemu ne bi služio. Krist je otkupio čovjeka za sve metafizičko zlo što ga počini do Krista. Ali čovjek to zlo i dalje čini i na svakome je pojedinačno da se za nj otkupi. Jer zlo je dijelom bitka, dijelom povijesti. Ono se nastoji ozbiljiti, odjeloviti se u svijetu i ozbiljuje se. Protiv njega rabite mač i vrlinu. To je vaša pravednost, zlo bježi jedino pred njima, jedino se njih plaši. No, tvoji pismoznanci prihvaćaju takvu, strančevu, pravdu gospodara svijeta i njome te žrtvuju. Oni tvoje junake i pravednike šalju u Haag iako znaju da su pravednici i nedužni i da tamo pravdu neće zaslužiti. Pače, i kad po haškom zakonu zakonito postupaju oni su nepravedni, jer su im takvi zakoni; oni nisu nepristrani, da ne govorimo o tome da nikad i nisu nepristrani. Zato, jačajte se, povećavajte svoju snagu da ne budete poraženi jer, doklegod budeš slab i kadgod budeš poražen bit ćeš i zločinac. Bez obzira na pravdu i pravednost. Kad osvajači svijeta biraju žrtve, biraju ih po kriteriju isplativosti, gdje će plijen biti najizdašniji, ali i po tome tko je najslabiji, najbespomoćniji. Iscrpljen sankcijama s genocidnim posljedicama. Treba očekivati da sljedeća žrtva bude Iran, gdje je također u izgledu bogati plijen, ali i država koja još nema oružje za masovno uništenje nuklearno oružje , a tek onda Sjeverna Koreja, i to zato jer je siromašna, a ima oružje za masovno uništenje koje može upotrijebiti u obrani. Pristajući na razoružanje po kriteriju NATO-a, vi ste svoju državu, turistički i ekološki atraktivnu, doveli u stanje lake i poželjne žrtve. Vi još niste shvatili da su zabrana nabave oružja i druge sankcije, nametnute od gospodara svijeta u Patriotskom ratu, imale genocidne ciljeve, da ste se samo vještinom i sposobnošću Drugoga i ministra Hojka Šuška spasili od totalnoga uništenja. I ne samo da ćeš biti zločinac, nego ćeš agresoru na svoju državu i narod morati i plaćati odštetu za to što te je razarao i pri tome imao troškove i ljudske gubitke. Zar ne znaš za primjere iz stare i novije povijesti? Zar nisu Vijetnamci morali SAD-u platiti ogromne odštete jer su napadači prikazani kao žrtve, zar nisu Irokezi također morali prepustiti im zemlju zato što su imali troškove pri nasilnom tjeranju s njihove zemlje, zar Kinezi nisu morali platiti odštetu zbog Boksačkog ustanka, a Haiti Francuskoj 1825. Za svaki ispaljeni metak u Kravatana tražili su naknadu, odštetu od tri dinara. S druge strane, iako je Međunarodni sud presudio da SAD ima platiti odštete za velika razaranja što su ih proizveli 1980-tih godina agresijom na Nikaragvu, a zatim to potvrdili i Vijeće sigurnosti i Opća skupština OUN, SAD - ne obazirući se na sve te svjetske instancije - nikada nije platio nikakvu odštetu. Sila ima svoje pravo. Zar ste vi dobili kakvu odštetu od Svraba i Karadaga iako ste bili žrtve agresije? Pače, vi njima plaćate odštetu popravljajući im kuće i dajući im druge vidove odštete. Ako vas sud u Haagu izjednači da ste se međusobno razarali - nećete dobiti nikakvu odštetu. Zato jer su pobjednik i oštećenik oni za koga gospodari svijeta kažu da je oštećenik, a ne onaj tko stvarno jest. O, nedužni narode kravatanski! Ne daj se u ruke tuđe pravde. Jer čovjek je nesavršeno biće i nije gospodar pravde. On nije sposoban uspostaviti pravdu na zemlji; on uvijek uspostavlja samo svoju pravdu. A naročito pravdu političku, koja je posve relativna jer je to pravda jačega, pravda sile. Sjeti se pravde što ti je nametaše Albion, Karlovi sinovi i Indijanocidija koja je Albionu poslušna. Čovjek je nesavršeno biće, biće dobra i zla, a u politici upravo zlom najčešće i postiže svoje ciljeve. On i dobro i pravdu okreću u zlo radi koristi svoje. A vi od sebe tražite nebesku pravdu! Onu što vam je nametnuše vaši neprijatelji, a vaši pismoznanci prihvatiše i među vama je šire i opravdavaju! Zar ne vidjeste kako ne dopustiše da se sudi njihovoj vojsci, vojsci pod njihovim zapovjedništvom i za najgnusnije zločine što ih počiniše prema vašem narodu? Za silovanja i žena i muškarca i djece i odraslih i starih? A trebali su donijeti mir za Patriotskog rata SFOR, KFOR i dr. Međutim, nebeskom se pravdom ne postižu politički ciljevi na zemlji. Tko vjeruje i slijedi tu pravdu na zemlji, ona od njega nužno pravi žrtvu. Plemenito je slijediti tu evanđeosku pravdu, ali na žalost i štetno. Naročito podmukli pismoznanci i drugi unutarnji neprijatelji od tebe traže takvu pravdu. Jer ti žele propast. U svakom sporu, pa tako i u Patriotskom ratu oni tebe nalaze krivim. Prepoznaj ih i obračunaj se s njima, inače ćeš propasti. Poslije ovoga opominjućega govora Prorokovođa bi umoran. Ta, nije ni čudno s obzirom na njegovu starost. Odluči sutra nastaviti govor. Podiže ruke u vis, raširi ih narodu na pozdrav i odu i on i narod na odmor. Tako bi i prođe i trideset prvi dan učenja Ispravnoga puta. BOJKOT RASISTIČKOG SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA Ovo što se desilo našem Josipu Joe Šimuniću je nešto prestrašno. Sa tim pozdravom, ZA DOM SPREMNI! Tako je bilo i 1941. Naime, jedni su vršili pokolj sveg nesrpskog i nepravoslavnog življa — Srbi, a komunisti-partizani tj. Prije nego što su stigli među osam tisuća masakriranih Hrvata i katolika i još više muslimana nalazile su se četiri časne sestre koje su prije koju godinu uzdignute na čast oltara poznate kao bl. Jurini Crnci su došli po prvi put na tu povijesnu granicu Domovine Hrvata nakon tisuću godina. I nisu je htjeli prijeći jer tamo nije Domovina nego nečija Otadžbina. Takvo obećanje, tada niti jedan narod u Europi odnosno u kršćanskom svijetu, nije dao. Niti Angli ni Sasi ni Franci ni Gali ni Germani. Ni danas, tisuću godina nakon toga obećanja, niti jedan narod na svijetu, a pogotovo u Europi nema tu snagu niti odvažnost koji proizlaze iz morala, pa niti tako razvijenu svijest o nasljedovanju Krista da bi se usudio dati takvo obećanje. Ni Englezi Britanci , ni Francuzi ni Talijani ni Njemci, ni Portugalci, ni Nizozemci ni Belgijanci ni Austrijanci itd.. Upravo to nekima od njih omogućuje rasističko i šovinističko djelovanje u Europi i izvan nje. Provala u zemlju drugih naroda i ubijanje njegovih pripadnika tj. Ništa od ovoga navedenoga Hrvati nikada u svome opstojanju na zemlji nisu učinili. Štoviše, gotovo 900 godina živili su kao robovi u svojoj domovini okupiranoj od više stranih vladara, a time, prema gornjemu, i rasističkih naroda. No i danas je domovina Hrvata djelomično okupirana, a u Republici Bosni i Hercegovini, kolijevci i srcu Hrvata, Hrvati nemaju mira niti danas. Čak štoviše, jedan anglosaksonac-američki građanin im je indirektno, po jednom kardinalu, zaprijetio istrjebljenjem. Iz gore navedenoga jasno je da pridjeljivanje rasizma i šovinizma Hrvatima na bilo kojem području ljudskog djelovanja, a od ispada Britanskog premijera posebno intenzivno na nogometnom, predstavlja ništa drugo nego duševni teror engl. Odnosno to je mentalno rasističko orgijanje po duši Hrvata od strane upravo najvećih rasista i šovinista kako bi prikrili svoje stvarne namjere, jer nogomet je danas veliki posao, a tek onda malo sport. A najveća namjera ovih dana, sredina svibnja je sasvim jasna najvećih rasista prema Hrvatima je skretanje pozornosti sa isključive odgovornosti Engleza-Britanaca tj. Britanske-Engleske okrunjene glave, jer je vrhovni zapovjednik britanske-engleske vojske, sa holokausta nad Hrvatima učinjenog pred kraj 2. Neki taj holokaust, istrjebljenje Hrvata, svode na ratni zločin. No taj ratni zločin ne zastarjeva. Jedan od tih ratnih zločinaca je kasnije postao Britanski premijer, valjda kao nagrada za dobro služenje kruni. Stoga je očita namjera Britanskog premijera zaštita Britanske-Engleske okrunjene glave od kaznenog progona i dosuđene za ovu priliku i više nego opravdane smrtne kazne ili u najmanju ruku,... Taj kazneni progon, pošto je Hrvatska članice Europske unije je realan. U stvari pitanje je zašto nije pokrenut? Kako se kazneni progon i uhićenje te britanske-engleske okrunjene glave ne bi desio očito je potrebno izvršiti neko skretanje pozornosti. Tu svrhu ima rasističko mentalno orgijanje nad Hrvatima kako bi se žrtva holokausta lažno okrivila i tako opravdalo istrebljenje Hrvata te izbjeglo kažnjavanje najodgovornijih. Rasizam prema Hrvatima u nogometnoj djelatnosti započeo je ispadom, pridjeljivanje rasizma Hrvatima, britanskog premijera, u to vrijeme Gordona Browna, zajedno sa crnim nogometašem mislim da se zvao Rio Ferdinand? Desilo se to zbog negodovanja navijača na nogometnoj utakmici Hrvatska-Engleska. Takav beznačajan događaj, a takav ispad! Tasj ispad je zbog svega gore navedenoga ništa drugo nego rasističko mentalno orgijanje. To negodovanje hrvatskih navijača koje neki novinari nazivaju hukanje i pridjeljuju ga, skupa s Britancima-Englezima, nama kao čin rasizma. Koja je razlika između negodovanja Hrvata i hukanja drugih, za ovaj slučaj uzmimo Engleze? Iz gore u tekstu navedenoga sasvim je očito zašto takvo negodovanje hrvatskih i nikojih drugih navijača u svijetu, a napose u Europi, NE može biti ništa drugo nego negodovanje niti mu smije, ponavljam: niti mu smije, biti pridijeljen rasizam. Pogotovo ne od Britanskog premijera koji je u službi britanske-engleske okrunjene glave pa niti od ne znam kako crnog nogometaša. Također iz gornjeg dijela ovoga teksta može se dokučiti zašto hukanje u Engleza nije samo negodovanje nego je hukanje kojemu se mirne duše može pridijeliti rasizam. Da to bude očito neka se taj engleski crni nogometaš priupita odakle on tako crn među tako bijelim englezima? Preciznije, Neka pita britansku okrunjenu glavu o odnosima između njegovih praočeva u Africi i njihovih praočeva, okrunjenih glava? Samo kao napomena: već više stotina godina britanske okrunjene glave napadaju i vode ratove prema drugim narodima na svim kontinentima, odvode ih u roblje i pljačkaju njihova blaga i prirodna bogatstva. I onda izađe u medijima kako se tadašnji izbornik Slaven Bilić, s pravnom diplomom u ruci, čak i nakon Bleiburga i križnoga puta, divi Englezima-Britancima i nj. Posebno napominjem da je u V. Tu vjersku diskriminaciju provode upravo Britanska okrunjena glava i Britanski premijer. A iz te vjerske proistječe i rasna diskriminacija prema Hrvatima katolicima. Unatoč tome, veliki vjernici, katolici, tada najpoznatiji i najistaknutiji u novinama i dr. Nažalost, naši tadašnji nogometni djelatnici, a prije svega Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike Hrvatske učinili su težak propust jer nisu ništa poduzeli. A da makar i jedan Englez baci makar dio kore od banane prema nekom crncu to jest rasizam. Zlostavljanje Hrvata u nogometu, mentalno rasističko orgijanje, nastavljeno je na Eurposkom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini. Prema pisanju novinara Michel Platini, predsjednik UEFA-e, je odredio da će Hrvati biti kažnjeni za izgred paljenje baklje , a da Poljska policija nije objavila rezultate svoje istrage. U tom trenutku to je bio čisti rasizam iako je bilo očito da je baklja zapaljena među hrvatskim navijačima. Ubrzo je Poljska policija izvijestila da je baklju zapalio Rus obučen u prepoznatljivu hrvatsku navijačku majicu. Time se razotkrilo ono što se trebalo i pretpostaviti: podmetanje Hrvatima na velikoj poslovnoj!! Nakon toga nije uslijedila ponizna isprika predsjednika UEFA-e Francuza Platinija, a što nalaže red, kućni odgoj i kulturna profinjenost kojom se Francuzi tako hvale. Umjesto isprike, novinari pišu da je Platini ostao ustrajan u kažnjavanju nevinih Hrvata. Time je samo potvrdio svoj rasizam i nastavak, može se reći, sada već osmišljenog na međunarodnoj razini, mentalnog rasističkog orgijanja prema Hrvatima. Zatim je uslijedilo paljenje Hrvatskoga stijega u Beogradu na službenoj FIFA utakmici, kvalifikacijskoj za nogometno SP u Brazilu 2014. Nije mi poznato da su kažnjeni Srpska reprezentacija, srpski navijači, Srbi i Srpski nogometni savez. Ako nisu to je čisti rasizam FIFA-e prema Hrvatima. To je za kaznenu prijavu i osudu FIFA-e i osobno njenog čelnika Seppa Blattera koji je Švicarac. U ovome slijedu događaja uopće ne iznenađuje ta rasistička osuda toga nekakvog Suda. Iz svega je jasno da se Hrvate želi na svim nogometnim razinama UEFA, FIFA onemogućiti u, manje sportskom, na oduševljenje navijača, a još više u poslovnom, nogometnom uspjehu. Jer tim poslovnim uspjehom mali narod, Hrvati, uzimaju dio novca, u milijunima eura, velikom narodu npr. Englezima plasman na EP ili Španjolcima plasman na bolju poziciju na EP-u u Poljskoj i Ukrajini. Zbog svega toga držim da bi bilo dobro bojkotirati predstojeće nogometno svjetsko prvenstvo u Brazilu jer je obilježeno rasizmom FIFA-e prema Hrvatima. Bojkot se može provesti neigranjem prve utakmice protiv domaćina Brazila i obrazložiti to podrškom ne samo za Josipa Šimunića nego i osobnim doprinosom samih nogometnih reprezentativaca u obrani i isticanju moralno najuspravnijeg i najdostojanstvenijeg naroda u cijelom kršćanskom, ai i jednobožačkom svijetu. Pa da se bojkotira i cijelo prvenstvo, ukoliko ne presudi glad i žeđ za novcima, ne držim pretjeranim i to baš zbog svega namjernoga zla učinjena nama Hrvatima. Taj bojkot definitivno je jedna žrtva jednog dijela vlastite slave nogometaša jer je svima neosporna čast i slast, nastupanja na svjetskom prvenstvu. Međutim, trebaju znati da govor o domoljublju i rodoljublju kad-tad dođe na test u konkretnom životu i tada to traži žrtvu. Neka se ne varaju, Vatreni 1998. Marko Babić vratio se iz Švicarske i branio Vukovar bez dana obuke , te od neprijatelja, Srba i Anglosaksonaca, neočekivano dugom obranom Vukovara slomili kičmu JNA, srpske velikosrpske snove i masonske snove o nepostojanju države Hrvatskoga naroda. Ti branitelji, svoju žrtvu u Obrani domovine protiv rata Srba i Crnogoraca koji su nahuškani od anglosaksonaca , podnosili su s krunicom oko vrata, s uzvikom iz usta i natpisom na ramenima ZA DOM SPREMNI! Krešimir Duvnjak, Zagreb, nezaposlen KRIVE PROSUDBE MILANA KOJUNDŽIĆA Čuveni Belgijac Victor D'Hondt skrivio rezultate izbora za EU parlament, ali ne svakome koji se pojavio sa svojom listom, ali Savezu za Hrvatsku izgleda svakako, kako se reagira iz njihova stožera, a posebno iz Stožera Zavjeta za Hrvatsku, kao članice Saveza. Gospodo, treba imati na umu kako je to moglo biti i obratno, tj. A da se to ne bi događalo, lipi naši lijevi, desni i ostali, borite se da se izmijeni izborni zakon, a ne napadati vjetrenjače nekakvim inženjeringom. Po meni, najveći krivac neprolaska određenih kandidata odnosno lista je politika nositelja tih lista i pojedinaca. Pri osnivanju stranke Hrvatske zore, u mojim objavljenim člancima, prorokovao sam neprolazak njihovih kandidata na prvim izborima. A evo to je za njih prvi izbor za EU parlament. A sad kažem, ne prorokujem, kako je lako moguće da se to dogodi i na sljedećim izborima za Sabor odnosno za predsjednika RH. Tu ne treba dar prorokovanja za pogoditi istinu. Naime, vidljivo je kako su prolazili i prolaze osnivači novih stranaka, a koji su bili kandidati na izborima u svojim bivšim strankama, tj. Milan Kujundžić pobjedio na stranačkim izborima za predsjednika HDZ-a makar s jednim glasom više od Karamarka, ne bi bilo problema za istoga, kao što je ovaj problem na izborima za EU parlament. Ali, budući da je izgubio izbore u HDZ-u sa sto i jedanaest glasova manje od Karamarka onda je riječ o gubitku ili porazu. Nositi se s porazom, pozitivno, pa ostati u stranci bio bi znak da je taj ljubitelj svoje stranke kojoj je zamalo postao predsjednik. Ali netko hoće biti predsjednik pa makar u drugoj varijanti; onda mu ne preostaje nego da osnuje svoju stranku i kroz nju dokaže svoju ljubav prema Hrvatskoj kao predsjednik, a ne kao poraženi u stranci koju sada ocrnjuje, da je njoj kao i onoj lijevoj vrijeme prošlo. Da, ipak je u pravu gospodin Kujundžić: HDZ-u je prošlo vrijeme u kojoj je isti bio član, ali samo za njega i njegove sljedbenike. Upravo o tome može se pročitati u objavljenom članku u Hrvatskom fokusu, kao i o onoj čuvenoj kao Kujundžićevoj izreci, glede Tita: povijest povjesničarima portal Hrvatski fokus, 2. No, ovdje ću kratko ponoviti citirati , a riječ su iz intervjua kojeg je gospodin Kujundžić dao Hrvatskom tjedniku 18. Nemojmo to narodu nametati, moramo se baviti time kako zaposliti ljude, kako zaustaviti iseljavanje naše djece, a Josipa Broza, Antu Pavelića i sve ostale ostavimo u tužnu hrvatsku povijest gdje se time trebaju baviti povjesničari, iz toga moramo nešto naučiti. Da, da pustimo maršala Titu na trgu u Zagrebu ispred HNK i njegove zločince udbaše , da i dalje veličaju njegovo ime i da nekažnjeni žive silovatelji u Vukovaru smijući se svojim žrtvama u prolazu! Pustimo udovice žrtava iz Bleiburga, pustimo prognane iz Zrina, Boričevca, Španovice i one po jamama u Sloveniji, Hrvatskoj do Makedonije, neka ih povjesničari pronađu i utješe! Ah, da ne nabrajam zulume Titinih nasljednika, koji hapse i bacaju na psihijatriju jer Goli otok ne funkcionira ljude koji se ne sviđaju režimu. Pustimo ih da se mladež iseljava! Pustimo ih da rasprodaju vrijedne nekretnine i da ljude tjeraju sa posla i ne zapošljavaju sposobne za rad! Pustimo ih da 100 posto povećaju cijene, tamo gdje se sjete! Pa eto, pustili ste gospodine Kujundžiću Titu povjesničarima, a Hrvatskoj, koju Tito nije mogao smisliti da bi mogla postati država, a lakše mu je bilo zamisliti Savu kako teče natrag prema svom izvoru; po njegovim nasljednicima izgleda sve otiče niz Savu prema Beogradu, centru balkanske regije, kao što su nekoć tekli leševi žrtve partizanskih ubojica iz i oko Jasenovca nakon 9. I tako sve do 1953.! Čak imamo i osuđenika, našeg branitelja, iz Domovinskog rata Veljko Marić , tamo u pravcu gdje teče Sava, tj. Pa mogu reći, da je to vrhunski uspijeh 6,88 % glasača. Da, prepoznali su vrijednost izreke: Povijest povjesničarima, a maršal Tito trgu HNK u Zagrebu! Točno na dan komemoracije najvećeg genocida nad hrvatskim narodom u Blaiburgu, 17. Proslava rođendana Josipa Broza Tita, kao vrhunac perverzije tzv. Titov životopis izaziva jezu. Ne samo da je prepun kontradiktornosti, već je sablažnjujući i zastrašujući. Istina, previše je u njemu protuslovlja i nejasnoća da bi se u sve moglo točno pouzdati. Je li Tito bio Hrvat, Židov, Nijemac iz Mađarske, Mađar, Čeh, ili je iz obitelji Ambroz koja je živjela u Međimurju blizu Mađarske granice, možda je i manje bitno. Važno je to da je taj sebeljubivi egocentrični egoist nanio najveću patnju i zlo hrvatskom narodu, da je njegov revolucionarni put ispunjen truplima hrvatskih domoljuba, da je iza njega ostala duhovna i materijalna bijeda, strah, progoni i smrt. Postoji li uopće u povijesti čovječanstva čovjek koji je nanio toliko zla vlastitom narodu? O njegovim djelima i nedjelima mnogo je napisane literature kao što mu je i autor ovog teksta posvećivao veliku pozornost u svojim knjigama. Bilo je tu i izvrsnih članaka. Međutim, o bitku Brozove genocidnosti, o genezi zla tog izopačenog uma, odnosno o njegovoj svezi s anglosaksonskom masonerijom ništa nije rečeno. Masonerija je bila Brozova životna pratilja, vodilja, uzdanica i zaštitnica, a on klon njenog projekta. Stoga, podsjetimo se tog važnog segmenta Titovog djelovanja. Istina, ne postoji niti jedan službeni dokument o pristupanju Josipa Broza Tita ni jednoj masonskoj loži. Međutim, očito je da je Tito bio visokorangirani mason, i da je cijeli njegov život bio simbioza metafizike masonstva i zlokobnog komunizma kao čeda masonstva. Prema tvrdnjama nekih njegovih suradnika, Tito je već prigodom posjeta Africi 1920. Dvadesetih godina prošlog stoljeća, potvrđeni su sasvim određeni kontakti Tita sa slobodnim zidarima iz zagrebačke zakutne Velike lože Libertas, što je na kraju i prouzročilo da ga na Bombaškom procesu 1928. Tito je na procesu imao određenu zaštitu od Bakarića i mogao je priznati ono što niko nije smio - da je član Komunističke partije Jugoslavije. Mnogi su skloni tvrdnji da je Tito bio član švicarske lože Alpina, u koju ga je uveo ugledni židovski mason, Henry Haas, otac Titove supruge, Herte Haas. Henry Haas se rodio u Grazu, bio je mariborski advokat, utemeljitelj Esperantskog društva Maribor, kao i član austrijske tajne službe Abwher. U to vrijeme je navodno i Tito radio za Abwher. Tito je kao višestruki agent od 1934. Tu definitivno prestaju sve dvojbe o Titovom članstvu u masonskom bratstvu, poglavito na posijano sjeme velikog budućeg izniklog prijateljstva između Tita i jednog od najutjecajnijih masona 20. Toj tvrdnji najbolje idu u prilog događaji neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Jugoslavenski masoni dočekali su s uhićenjem komunističku Jugoslaviju, vjerujući kako će Tito uspjeti ostvariti njihovu trajnu opsesiju, uništiti Rimokatoličku crkvu i stvoriti Hrvatsku starokatoličku crkvu odvojenu od Vatikana. Na Tita su gledali kao na najvećeg uma s južnoslavenskih prostora, većeg i od Strossmayera. Stvorena je zajednička fronta komunističke vladajuće klike i jugoslavenskih masona. Stoga je razumljivo da je za predsjednika Narodne skupštine FNRJ izabran bivši predsjednik Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije, visokopozicionirani predratni mason dr. U najužem komunističkom državnom vodstvu, osim Josipa Broza Tita, također apsolutnu dominaciju imaju masoni, od kojih su mnogi prije rata obnašali zapažene dužnosti: Mojsije Pijade, Ivo Andrić, Viktor Novak, Vladimir Bakarić, Koča Popović, Edvard Kardelj, Milovan Đilas, braća Dizdarević, Josip Vidmar, Vladimir Ribnikar, Džemal Bijedić, Vladimir Velebit, Oskar Davičo, Ivan - Stevo Krajačić, Vasa Čubrilović, Srđan Prica, Miko Tripalo, Gustav Krklec, Miroslav Krleža i mnogi drugi. Kad su komunisti na čelu sa strahovladarem Titom došli na vlast u N. Hrvatskoj, likvidirali su golemu većinu uglednih intelektualaca, akademika, sveučilišnih profesora i svih onih koji su svojim znanjem i ugledom odskakali od komunističkog idealtipskog čovjeka. Zbog navodne kulturne suradnje s okupatorom, došao je na red i osvjedočeni neprijatelj masonstva u Hrvatskoj, nadbiskup Alojzije Stepinac. Pogaženom i osramoćenom hrvatskom narodu trebalo je istrgnuti i njegovu zadnju uzdanicu, duhovnu okrepu, koju je nalazio u svom voljenom nadbiskupu. Javnosti je dobro poznat ultimatum najvećeg hrvatskog herostrata, Tita, upućen nadbiskupu Stepincu o nužnom odvajanju Katoličke crkve u Hrvatskoj od Vatikana. Na taj način, stvaranjem samostalne Hrvatske katoličke crkve sa svojim vjerskim poglavarom neovisnim od Vatikana, ostvarile bi se masonske tlapnje i snoviđenja. Katolička crkva bi poput Srpske pravoslavne crkve postala državna crkva, jedan vid neformalnog ministarstva, pod izravnim utjecajem Titovog režima. Daljnji tijek bi nezaustavljivo vodio u približavanju tih Crkava, a tako i završno sjedinjenje hrvatskog i srpskog naroda u jedan jugoslavenski sinonim za velikospski narod. Pošto je Katolička crkva ostala vjerna nadbiskupu Stepincu i rimskom Papi, raskrčio se put Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je nastavila svoje poslanje iz doba Kraljevine, poslanje velikosrpske dominacije. SPC je ponovo postala povlaštena državna crkva, saveznik komunističkih zločinaca i velikosrpskih ideologa pod masonskom krinkom jugoslavenstva. Za nju je, kao i za angloameričko masonstvo, između jugoslavenstva i velikosrpstva stajao znak jednakosti. Najbolje to vidimo u jednom članku njenog službenog glasila Pravoslavlja od 22. Sve je slično, samo što je danas mnogo veće nego u vreme Stevana Nemanje. Nemanja je od Rašana, Zečana, Humljana i Neretljana pravio Srbe, a mi danas težimo da se po vremenu od Srba, Hrvata i Slovenaca, i mnogih drugih, stvori jedna veća, jedinstvena jugoslovenska celina. Da je kojim slučajem nadbiskup realizirao tu masonsku opsesiju, postao bi hvaljen i slavljen od komunističkih vlastodržaca upravo onako kako je rekao Milovan Đilas:... Nadbiskup Stepinac, koji je dobro znao da je masonstvo najveći neprijatelj hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi, a da je komunizam duhovno čedo masonstva, nije izdao svoja načela i nije se pokorio Titovom bjesomučnom ultimatumu. Zato je morao biti uklonjen! Razvidno je, da vodeći jugoslavenski komunisti nisu bili ujedno i slobodni zidari pod izravnim patronatom britansko - američkog masonstva, već isključivo marksistički ateisti, osnovni bi im cilj bio, kao i u Staljinovoj Rusiji, uništiti svaku Crkvu, a ne samo Rimokatoličku. Jugoslavenska masonsko — komunistička strahovlada okomila se isključivo na Rimokatoličku crkvu! Osim toga, Staljin, koji se je odmetnuo od masonstva, je sovjetske masone poslao u Sibir, dok ih je Tito vješto ukomponirao, kako u vanjsku politiku, tako i u domaći politički preodgoj. Početkom Hladnog rata oko SSSR-a se stvarao hermetičko izolacijski polumjesec zbog kojega je sovjetsko gospodarstvo bilo na koljenima. Staljin je tražio bar mali ulazni ventil kojime će se ubrizgati život u sovjetsku posrnulu ekonomiju. Velikoj Britaniji se vratila pod kontrolu žila kucavica, transverzala koja preko hrvatskog Jadrana vodi za Daleki i Bliski Istok. SSSR se vrlo brzo razvio u vojnu super silu, a mnoge države poslije Drugog svjetskog rata koje su se oslobodile od kolonijalnog ropstva, pretežito britanskog, od svog oslobodilačkog pokreta stvarale su komunističke diktature. Te države su sa posebnim simpatijama gledale na doktrine ravnopravnosti, kao i druge socijalističke floskule kojima je manipulirao militantni SSSR. Ubrzo su postale prijetnja svjetskom masonstvu, poglavito stoga što su u komunističkom SSSR-u pronalazile svoga zaštitnika. Eventualnim članstvom u Varšavskom ugovoru te države bi izmakle dometu multinacionalnih korporacija u vlasništvu masonskih oligarha kojima je bio cilj da putem globalne financijske i ekonomske šok terapije preuzmu apsolutnu kontrolu nad njima. Jednu od najvećih masonskih obmana 20. Pokret nesvrstanosti je dio tog projekta, koji je ujedinio sve nezavisne zemlje u osmišljeni izvanblokovski sustav koji se tobože trebao oduprijeti svjetskom globalizmu i imperijalizmu. Sve te egzotične i ratoborne zemlje odlijepile su se od svog uzora SSSR-a, te su poput zrelih jabuka upadale jedna za drugom u košaru ekonomske ovisnosti masonske svjetske kaste. Zbog iznimne zasluge u provođenju ovog bestijalnog projekta Tito je uskoro postao najpopularniji svjetski državnik s odlučujućom i nezamjenjivom ulogom u Pokretu nesvrstanosti. Na svakom samitu nesvrstanih zemalja prva konferencija se održala u Beogradu 1961. Simbolika bijelih rukavica vrlo je važna kod slobodnih zidara i ona predstavlja čistoću duha onoga koji ih nosi, a tijekom rituala obvezno ih na rukama nosi Veliki majstor. Tito je nosio i bijele rukavice dok je na svom Galebu krstario svim morima i oceanima svijeta uz dvjestotinjak dvorjana, podanika i članova posade. Putujući Planetom kada god je bilo moguće putovao je sa Zapada na Istok, što ima poseban značaj u masonskim ritualima , Tito je u masonsku mrežu socijalnog darvinizma hvatao sve otrgnute zemlje, a s njihovim vođama je prijateljevao i uživao u svakojakim nastranim hedonizama. Čudne je državnike imao za svoje prijatelje, čak i one s kojima nitko nije želio imati posla, kao primjerice s ugandskim diktatorom poznatim po ljudožderstvu, Idi Aminom. Svoj nedodirljivi autoritet Tito je najodlučnije dokazao na Samitu nesvrstanih u Havani 1979. Fidel Castro je inzistirao da se nesvrstane zemlje značajnije približe Sovjetskom bloku. Dovoljno je bilo da nesvrstani mesija, Tito, prekori Castra dignuvši u vis svoju bijelu rukavicu i da se Castrov prijedlog jednoglasno odbije uz frenetičan pljesak svih nazočnih. Okupivši pod masonsku kontrolu sve zemlje trećeg svijeta, masonski nad stališ eugenika se itekako znao odužiti svom bratu Titu, kao i nesvrstanoj zvijezdi vodilji, Jugoslaviji. Velika loža Nova Jugoslavija osnovana je 1955. Naime, kada bi Tito zalazio u Krležin ured ili u prostoriju gdje je bio Krleža, nikada se Krleža nije dizao sa stolice već mu je Tito prilazio i prvi pružao ruku. Nasuprot tomu kada je Krleža dolazio u prostoriju u kojoj je za stolom sjedio Tito, Tito bi se odmah digao sa stolice. To je samo jedan detalj masonskog ceremonijala poštivanja Velikog meštra. Prema istraživanju poznatog njemačkog novinara Carla Gustava Strohma, Jugoslavija je u trideset godina od raskida s Inforbiroom do Titove smrti dobila, što vrlo povoljnim dugoročnim kreditima, što otpisom kamata i glavnice, što bespovratnim zajmovima, više od deset milijardi darovanih dolara. Ako se izračuna ondašnja vrijednost dobivenih dolara, prema ekonomskim računicama taj novac je bio dostatan za plaće svih zaposlenih u Jugoslaviji u vremenu od tih trideset godina. Praktički, zaposlenici u komunističkoj Jugoslaviji morali su zaraditi samo za tzv. Darovan je Titovoj Jugoslaviji socijalni mir. Ne samo da zombizirana masa obespravljene većine nije imala pravo na drugo mišljenje, već je savršeno bilo funkcioniranje tog zločudnog sustava u kojemu je ta većina i šutke prelazila preko svakojakih zločina komunističke partijske manjine. Svakako je najveći razlog bio strah za vlastiti život. Međutim, bit Titovog komunističkog terora je upravo u njegovoj raširenosti kojom je Tito dopuštao paralelnu vlast tisućama svojih suradnika, uvukavši ih na taj način u zajedničko sudioništvo u zločinu. Pored svih tih podanika, Titov režim je prisilio veliku većinu građana, poglavito u Hrvatskoj, da prokazuju, izdaju, budu doušnici, i tako ih moralno ponizio kao sudionike u zločinu. Prema tomu, Titov komunizam nije održavala na životu samo relativno malobrojna, bogato plaćena i vrhunski privilegirana partijska kasta, nego i panično ustrašena masa anonimnih građana koji su radi svog moralnog pada bili stalno ucjenjivani. Gotovo da bi se moglo reći da je u jugotitoizmu većina terorizirala manjinu, onu koja se čvrsto vezala za Katoličku crkvu, iz čega proizlazi i činjenica da je broj hrvatskih intelektualaca disidenata u Hrvatskoj bio zapanjujuće malen, a broj kolaboracionista s komunističkim režimom zastrašujuće velik. Na daleko je poznat njegov raskalašeni i hedonistički način života još iz predratnog vremena kada je teško nabrojiti sve žene s kojima je bio, koje je napuštao zajedno sa svojom djecom, i nikad za njih nije ni pitao. Cijela njegova obitelj, kao i najbliži partijski suradnici postali su privilegirana i nedodirljiva kasta koristeći se svim blagodatima super-luksuza u najskupljim vilama, luksuznim automobilima, jahtama i sl. Sam Tito raspolagao je sa četrdesetak najraskošnijih rezidencija u kojima je Jovanka stalno mijenjala namještaj, brinula o Plavom vlaku, brodu Galeb, te o Titovom izgledu i imidžu u javnosti. Imidž čovjeka s najskupocjenijim odijelima, kubanskom cigaretom u ustima, štapom sa drškom od bjelokosti i markantnim crtama lica, izazivao je u obespravljenoj i ucijenjenoj većini strah, strah od mogućeg grijeha prema tom nedodirljivom nadčovjeku, koji je vremenom prerastao i u bolesnu ljubav prema Titu, kao ljubav pogana prema svom silnom krvožednom bogu Molohu. Upravo u toj morbidnoj ljubavi prepoznajemo i današnja kulturna društva Josip Broz Tito kao i njene trkaće falusoida s đavoljim crvenim pentagramom. Jedan od uklonjenih, general Ivan Gošnjak koji je službeno umirovljen 1967. U pismu od šezdeset stranica traži od Tita dvadeset odgovora. Jedna od zanimljivosti Gošnjakovog pisma je priznanje kako su jedino on Gošnjak , Jovanka, Koča Popović, Lazar Koliševski i Josip Kopinić znali zašto je ustvari 1966. Ne zbog navodnog prisluškivanja kako je stajalo u službenom priopćenju, već zbog njegovog izvješća o masonima u Jugoslaviji kao i o njihovoj aktivnosti u SFRJ. Među ostalom u tom Rankovićevom izvješću je opisan sukob između Jovanke i Koliševskog koji je spriječio da Tito ide na javnu skupštinu masona u Maroko 1961. Gošnjakovo pismo nije nikada ni došlo do Tita. Nisam znao, druže Tito, dok nisam pročitao izvještaj a dao mi je Marko , da su Kardelj, Bakarić, braća Dizdarević, Krleža, Vidmar, dr. Savić, Koča, Velebit, Augustinčić, Z. Kocbek, Ivan Ribar, Ivo Andrić, A. Belić, Ivan Krajačić-Stevo, Srđan Budisavljević, Crnjanski, Vasa Čubrilović, Oskar Davičo, Džemal Bijedić, M. Gregorić, Hristić, Isaković, Mladen Iveković, Ribnikar, braća Levi, Moša Pijade, H. Druže Tito, sada mi je jasno zašto je Marko morao otići, zašto sam ja morao da budem smenjen! Komunistički sustav nije se urušio sam od sebe. Upravo kako su masonski eugenici predvidjeli nakon Drugog svjetskog rata da će Rusija kapitulirati krajem 20. Pošto su multinacionalni masonski globalni igrači preobratili gospodarstvo trećeg svijeta, došao je red na komunističke zemlje sovjetskog euroazijskog sidrišta. Uvukavši se u redove mitskog poljskog sindikata Solidarnost, masonstvo je principom domina efekta, usmrtilo svoje čedo, komunizam. Istodobno je prestala ikakva potreba za Pokretom nesvrstanosti. Najveći jugoslavenski zločinac, Tito, kojega je njemački istražitelj i povjesnik Gunnar Heinsohn u svojoj studiji Lexikon Der Volkermorde iz 1998. Da je kojim slučajem dočekao pad svog titoizma, završio bi kako i dolikuje hrvatskom krvniku, poput svog kolege Nicolae Ceausescua, ili bar poput Ericha Honeckera. Znakovit je bio Titov pogreb. Ustvari, nikada se nije na jednom mjestu okupilo toliko moćnih slobodnih zidara. Pažljivom promatraču, lako je bilo uočiti da je cijela ceremonija pokopa sličila na masonski obred. Jedan detalj je također ostao zapamćen. Zbog navodne spriječenosti, američki predsjednik Jimmy Carter je na pogreb poslao svoju već ostarjelu majku. Čovjek bi se s čuđenjem upitao zašto baš majku pored toliko uglednih političara u Bijeloj kući, kad ne bi poznavao tajne masonstva. Naime, poznato je da je glavni graditelj Salomonovog hrama, Veliki majstor Huram Abi, bio sin biblijske udovice Naftalije. Masoni, u svojim inauguracijama, upravo svog Velikog majstora smatraju udovičinim sinom, Huramom Abijem. Stoga je Carterova majka u tom svečanom masonskom obredu odigrala ulogu udovice Naftalije koja ispraća svog sina na vječni istok. Tito je pokopan u Kući cvijeća, ispod fino obrađene bijele mramorne ploče, jednog od glavnih simbola masonstva bez ijednog ideološkog obilježja. Stoga nas ne čudi što je po izboru britanskog promasonskog lista Time, Tito izabran među sto najznačajnijih ljudi koji su obilježili 20. Korišteni dijelovi iz knjiga: Masoni i okultisti i Masoni protiv Hrvatske Sramna prva protuhrvatska epizoda Generala Gledajući sinoć prvu epizodu seri-jala 'Generali', slušajući uvodne riječi Ivice Đikića i ex-gradonačelnika Knina iz Beograda!? Doduše, očekivali smo, uzalud, da nam autor serijala Hrvoje Zovko ponudi nešto novo, pozitivno i zanimljivo iz biografije naših heroja Domovinskog rata a kad tamo slušali smo od onog krivokletnika Stipe Mesića već godinama otrcanu priču o građanskom ratu dogovorenom između Miloševića i Tuđmana. Upravo je Stipe Mesić zajedno s Račanom, 2000. Ili, slušali smo sinoć i nesuvisla blebetanja nekakve anonimne francuske novinarke Vanine Kanban o Anti Gotovini kao pustolovu, navodnom uličnom razbojniku i pljačkašu pariških draguljarnica; toliko puta ponavljanu priču iz pera EPH-ovog piskarala Davora Bule-Butkovića! Ustvari, apsolutno ništa novo nismo čuli osim perfidnog pokušaja da se Domovinski rat još jednom 'grubor-ski' oblati! Ex-gradonačelnik Knina iz 'Olujnog' vremena, Srbin Drago Kovačević, u nekoliko navrata tijekom emisije pokušao nam je uz 'fascinantne' snimke crnog dima nad Kninom opisati sve strahote prekomjernog granatiranja koje je trajalo 'preko svake mjere' par sati! Naime, grad je po nalogu krajinskih vlasti već bio skoro sasvim ispražnjen a tijekom veoma precizne topničke pripreme HV-a poginuo je samo jedan jedini četnik preodjeven u civila ali s puškom u ruci. Sve u svemu oslobođeni Knin nakon granatiranja s vojne točke gledišta ostao je praktično netaknut! Kukavičja 'krajinska' vojska na čelu s Milom Martićem već je i prije te 'strahotne kanonade' poput preplašenih zečeva bila u sramotnom bijegu na sigurno, prema Banjoj Luci. U bezglavoj 'bežaniji' oklopnjaka generala Mile Novakovića pregažena je takozvana kolona užasa 'civilne traktorijade' pri čemu je izginulo 92 ljudi; više civila nego što ih je u 'Oluji' ukupno i stradalo! Sudionik emisije, bivši JNA-general Petar Stipetić istakao je svoje veliko zalaganje u zaštiti srpskih civila zaboravljajući pritom da je i predsjednik Franjo Tuđman svaki deset minuta putem radija pozivao te iste srpske civile da ostanu u svojim kućama. Za Stipetića general Gotovina nije bio stručno po JNA-školovanju!? Zaboravio on pritom da je general Gotovina sa svojim jedinicama u izravnom okršaju spriječio još jedan mogući Mladićev genocid u prenapučenom Bihaću i 'strateški' izbio nadomak Banja Luke koja je bila pred padom na realnom dometu topništva HV-a!? Bivši JNA-oficir Petar Stipetić poput Mesića, nastojao je i sinoć pobjedničku Masleničku akciju devalvirati na nepotrebnu i beskorisnu žrtvu Hrvatske vojske premda je ta akcija za sve hrvatske branitelje i domoljube značila radikalnu prekretnicu u Domovinskom ratu. A pontonski most u Novskom ždrilu iako je tijekom 1993. Sve u svemu, tužna, žalosna, površna ali i tendenciozna prva epizoda TV serijala, nešto poput Frljićeve drame 'Aleksandra Zec' kojom se jedan individualni zločin iz čisto kriminalnih, mafijaških pobuda nastoji maksimalno apostrofirati i izjednačiti s masovnim ubojstvom preko četiri stotine nedužne hrvatske djece tijekom Domovinskog rata! Nikakvo čudo kad je autor ovog serijala 'kontroverzni' novinar Hrvoje Zovko a gosti-protagonisti Stipe Mesić, Petar Stipetić, 'amicus' haaške kurije Ivo Josipović, Srbin Drago Kovačević… uz 'promotora', bivšeg 'Feral'-ovca Ivicu Đikića-današnjeg glavnog urednika antihrvatskih 'Novosti' koje su pod ingerencijom petokolonaša Milorada Pupovca. Dokle tako, dokle će hrvatski gledatelji iz svog džepa plaćati ovakve medijske bljuvotine? REŽIMSKO ULIZIVANJE RH ČETNIČKOJ SRBIJI! Nema nikakve dvojbe da se Srbiju može slobodno zvati četničkom Srbijom. Oni nikada nisu prihvatili Titinu smrtnu kaznu Draži Mihailoviću zbog ustaničke prevlasti protiv NDH i Hrvata. Oni slobodno podižu spomenike svome generalu jer je cijelo vrijeme rata ratovao protiv Hrvata isto kao i njegov ubojica maršal Tito. Dok se Srbi ponose sa svojim generalom u Hrvatskoj se kažnjava Hrvate i na spomen Jure i Bobana a da i ne govorimo o spomenu poglavnika Ante Pavelića. Evo sada pri ovoj sumnjivoj poplavi Slavonije, za koju brojni svjedoci tvrde kako je nasip Save miniran, što se vidjelo visokim bljeskom vode kao i podzemnom eksplozijom koja je na nasipu napravila rupetinu od 14 metra dubine. I sam predsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić kaže što bi bilo od Beograda i Srbije da nije bilo provale u Slavoniji kao i BiH što mnogi vjeruju da je bilo dogovoreno na početku poplave u Obrenovcu, a posebice se mislilo i na Šabac u kojem bi bila potopljena srpska kemijska industrija. No što je tu je! Ali i pored takvih sumnji hrvatski jugonostalgičari se ulizuju četničkoj Srbiji na sve moguće načine. Oni bi im iz nekakve srboljubivosti lizali ne samo lica nego i turove. To se pokazalo pri slanju hrvatskih helikoptera i posada u pomoć poplavljenima, kao i novca do stotina tisuća eura a također i materijalne pomoći i živežnih namirnica. A tamo se nalaze i hrvatski mladići koji im pružaju pomoć u raščišćavanju posljedica poplave. Ako je to istina, što po nekim portalima piše, onda se radi zaista o teško nezahvalnim susjedima. I jesu li Srbija i Beograd na toj razini da im Zagreb i Hrvatska šalju nekakvu pomoć i namirnice. Nije Srbija valjda spala na to da joj Hrvatska treba slati pomoć dok su joj to najavili i Rusija i EU i Arapi. No oni se vade na bratsku pomoć hrvatske sirotinje koja često od svojih zalogaja šalje i izravno ili putem ovih telefoniranja za poplavljene, koji tu svrstavaju i Srbiju kao da nije bilo srpske agresije i obrambenog krvavog Domovinskog rata. Zar se ne radi o mizernom ulizivanju vladajućega režima četničkoj Srbiji koja je sigurno daleko moćnija i bogatija od ove ratom iscrpljene RH. Jedino je ispravna pomoć poplavljenima u BiH koji su u još težoj situaciji od poplavljenih u RH. Sve što radi na svome položaju miriše na uništenje hrvatskog naroda. Svatko čezne za tim da se u potpunosti nekome preda, da ima duboku duhovnu vezu s drugim, da bude ljubljen potpuno i ekskluzivno. Nikada nećeš biti sjedinjen s drugim dok se ne sjediniš sa mnom, zasebno od svega i svakoga, zasebno od svake želje i čežnje. Ja želim da prestaneš planirati, prestaneš željeti, i dozvoliš mi da ti predam najuzbudljiviji plan koji postoji, onaj koji ti ne možeš niti zamisliti. Ja želim da ti imaš najbolje. Molim te dopusti mi da ti to dam. Samo nastaviti mene gledati i očekuj najveće stvari. Nastavi doživljavati i učiti stvari koje ti Ja govorim… Samo moraš čekati. Ne gledaj okolo na stvari koje su drugi dobili ili koje sam im Ja dao. Ne gledaj okolo na stvari koje misliš da želiš. Samo nastavi gledati za mnom i u mene, ili ćeš propustiti ono što ti želim pokazati. I onda … kad budeš spreman, iznenadit ću te s ljubavlju puno ljepšom nego si ikada mogao sanjati. Vidiš, dok se ti pripremaš i dok onaj kojeg sam za tebe namijenio priprema, ja i u ovom trenutku radim na tome da oboje budete spremni u isto vrijeme. Sve dok oboje ne budete samo sa mnom zadovoljni i životom koji sam za vas pripremio, nećete moći iskusiti Ljubav koja je oličenje vašeg odnosa sa mnom i ovom savršenom Ljubavi. Predragi, ja želim da vi imate ovu divnu ljubav. Ja želim da vidite u živo sliku vašeg odnosa sa mnom i da konkretno uživate vječno jedinstvo ljepote, savršenosti, i Ljubavi koju vam dajem sa Sobom. Znajte da vas ljubim neizmjerno. Vjerujte i budite zadovoljni. Bez obzira na ideološke predznake, nacionalne države su tijekom 20. Hrvatska je potpunim gubitkom nacionalne slobode 1918. Kako bi međunarodnu javnost upoznao i s tom dimenzijom nacionalne povijesti, auktor Ernest Bauer 1910. U prerađenom obliku pojavila se na njemačkom jeziku pedesetih godina prošloga stoljeća u Austriji. Zbog još strožega i nastranijega odnosa komunističkoga režima prema hrvatskom vojništvu, ovaj mali pregled hrvatske ratne povijesti nije ugledao svjetlo dana u Hrvatskoj, premda ga je u razdoblju Hrvatskoga proljeća Matica hrvatska pokušala objaviti. Tako se priča o hrvatskoj vojsci pojavila u svojoj matičnoj državi tek u razdoblju obnove njezine državne nezavisnosti. Zbog tada nedovoljno istraženih ili pak nedostupnih činjenica u mraku je znatnim dijelom ostalo rano hrvatsko srednjovjekovlje, u kojem se tek navode sukobi s Mlečanima u borbi za hrvatski Jadran te Tomislavove vojne proti Bugarima i Ugarskoj, kao i brojčano stanje hrvatske sile, koje navodi Konstantin Porfirogenet. U kasnijem srednjovjekovlju Bauer podsjeća na provalu Tatara, a potom prelazi na stoljetne ratove s Osmanlijama. Manje-više svim prikazima nedostaje vojnička dimenzija, odnosno možebitni opis bitke i raspored vojnih snaga. Nešto detaljnije je prikazan poraz na Krbavskom polju 1493. Nema detaljnije opisa pohoda i proboja u vojničkom pothvatu Krste Frankopana opkoljenom Jajcu, koji se unatoč turskoj sili probio do grada i dopremio opskrbu već iscrpljenim braniteljima. Naglašeno je tek veliko značenje tog nedvojbeno darovitoga vojnog stratega iz loze moćnih Frankopana. Od mnoštva bitaka Bauer je još izdvojio obranu Klisa te hrvatsku pobjedu nad Turcima kod Siska 1593. Poglavlje turskih ratova završavaju ustrojavanjem Vojne krajine, koja je u svojim temeljima počivala na tradiciji hrvatskih kućnih zadruga. Dok su na istoku branili svoje katoličko kršćanstvo od osmanske islamske najezde, hrvatski ratnici na europskim bojištima sudjelovali su kao saveznički ratnici u borbi protiv protestanata. Nije bilo znatnijega bojišta po Europi na kojem svojim brzim, malim i pokretnim postrojbama nisu vodili uspješne borbe. I ovdje je auktor izostavio, odnosno nije razradio pitanje taktike i vojnoga nastupanja, nu ipak je na posredan način opisao strateški upad Hrvata u Berlin dok u njem nije boravio pruski kralj. Po Bauerovu mišljenju ovo je razdoblje mnoštva ratnih bitaka karakteristično po tom što Hrvati iz vojničkih uspjeha nisu polučili gotovo nikakvu političku korist za vlastite političke probitke. Na kraju su, zapravo to svoje političko nezadovoljstvo morali još platiti smaknućem najjačih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana, koje je smaknuo habsburški dvor, samo zato što su pokušali raditi u interesu vlastite hrvatske države. Razdoblje u kojem Hrvati sudjeluju u Napoleonovoj vojsci također je karakteristično kao sustav međusobnoga ratovanja, na štetu vlastite državnosti. U političkom smislu vrijedna su, a geopolitički i danas gotovo aktualna sučeljavanja velikih sila za prevlast na hrvatskom jugu. Rusko pozicioniranje u Boki kotorskoj te francuski nastup prema Dubrovniku otvorili su put crnogorskim pljačkaškim pohodima u dubrovačko zaleđe. Hrvatski ratni uspjesi na habsburškoj strani pak nisu urodili težnjama naroda za ujedinjenjem Dalmacije sa sjevernom Hrvatskom. Distanciran je i auktorov pogled na Jelačićev pohod na Ugarsku. Naime ovdje je auktor gledao više na pitanje odnosa Ugarske i Beča, a manje Jelačićev ratni pohod iz pozicije Zagreba, kojem je Lajos Kossuth prijetio brisanjem s lica zemlje. U takvim okolnostima nije mogao ocijeniti ulogu mladoga časnika iz Gline, koji dolazi u Zagreb, preuzima na vlastita leđa teret cijeloga hrvatskog političkog pitanja i vojnim pohodom pokušava spasiti hrvatsku državnost. Potpuno je netočan i prigovor banu Jelačiću kako je bio nerealan i nepraktičan, jer upravo ovaj hrvatski ban u datim okolnostima iskoristio politički oslonac onoga tko mu ga je htio dati i silnice između Beča i Pešte usmjerio u borbu za opstanak Hrvatske. Odgovor na pitanje zašto ban Jelačić kasnije, nakon rata pak nije mogao napraviti više, treba ipak potražiti i u drugim razlozima, a ne samo u banovoj osobnosti. Bitke tijekom Prvoga svjetskog rata, u kojima su sudjelovali Hrvati tek su registrirane, a nedovoljno precizno je ocijenjena i uloga hrvatskih ratnih zapovjednika. Bauer i Pavičić su u okolnostima i svom vremenu pokušali odgovoriti na pitanje hrvatske vojne povijesti, nu sadašnje vrijeme, odmak i dostupnost građe dobre su okolnosti za povijesna istraživanja. Naravno, ako za to postoji i politička volja. S obzirom na stanje, vjerojatno će i hrvatska vojna slava pričekati svoj dan još određeno vrijeme. Zahtjev za lustraciju moralno i politički kompromitiranih osoba u razdoblju komunizma iz javnog života i tijela vlasti i uprave Republike Hrvatske Republika Hrvatska nije do danas provela ništa od Rezolucije parlamentarne skupštine Vieća Europe broj 1481. Time je ostala kao jedina među svim dotičnim članicama Europske unije koja nije u praksi osudila komunizam. Samo formalno Hrvatski sabor je 30. Tako su se komunistički kadrovi zadržali u svima strukturama vlasti, medija i javnosti, što se ne može dalje trpiti radi općeg napredka i dosezanja demokratskih standarda i civilizacijskih stečevina EU. Hrvatska je jedina država u EU gdje nije osuđen niti jedan komunistički zločinac. Jedina u kojoj je, primjerice, televizija pod izravnom kontrolom režima. Komunistički kadrovi, tekovine i strukture su izravno preneseni u neovisnu Hrvatsku i sada u Hrvatsku kao zemlju članicu EU. Većina hrvatskog naroda se stidi, što u Hrvatskoj postoji i djeluje i vlada komunizam jer je komunizam u svima svojim varijantama najveće ratno i mirnodobsko zločinstvo nad ljudima i nad svim dobrima, odkad se znade za ljudki rod. Službena međunarodna statistika tvrdi da su komunisti poubijali najstrašnijim metodama najmanje 150 milijuna ljudi i više od trostruko toliko ljudi su mučili, svestrano zlostavljali, progonili... Komunisti svih naziva i njihovi okorjeli epigoni i izravni potomci su glavni krivci za gospodarsko i sveopće propadanje Hrvatske. Ovo je temeljno komunističko načelo, u kojemu je dominantan genocid i tortura na ljudima. Komunistima je njihov ideolog Karl Marx usadio u svijest da Hrvate, što će reći i Hrvatsku treba uništiti. U svima oblicima mirnodobskog štetočinstva komunisti vode sada Hrvatsku u propast, a mlade, školovane i vrlo sposobne Hrvatice i Hrvate ta propast prisiljava na odlazak u tuđinu. Tome treba doći kraj i Hrvatska mora krenuti iz ovog općeg propadanja i rasula u državu rada, reda, mira, općeg napretka, ljudskog zadovoljstva, demografske obnove i sigurnog, čovjeka dostojnog života... Rezolucija Parlamentarnog Vieća Europe 1481 za lustraciju komunista Da bi Hrvatski narod svih geneza i država Hrvatska mogla ostvariti prekid zaostajanja i sveopćih padova i usmjeriti se k opstanku i razvoju, Hrvatska mora izvršiti lustraciju komunista slijedom Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i srodnih proglasa, koje je usvojio Hrvatski sabor. Slijedom Rezolucije 1481 i svih drugih europsko-unijskih smjernica za lustraciju komunista iz vlasti i važnih društvenih uloga ne prijeti komunistima nikakva životna opasnost, nego oni ne mogu obavljati važne društveno-političke funkcije u svim oblicima i razinama vlasti jer su zadržali komunistički pristup u ponašanjima i poslovima, a to je protivno suvremenom razvoju u Hrvatskoj na svima poljima. Komunisti se ne će sami odreći svojih, na ovaj ili onaj način ostvarenih funkcija, raznih privilegija, s kojima vode Hrvatsku i hrvatski narod u sve težu bijedu, nego komuniste u svima oblicima njihovog predstavljanja kao na primjer: SDP izravna slijednica KPJ , antifašisti, titovci itd. Današnji predsjednik RH Ivo Josipović, komunistički epigon, koji prijateljuje sa srpskim fašističkim četnicima, zaljubljenik u crvenu zvijezdu ne može biti niti na izbornoj listi za budućeg predsjednika RH. Ivo Josipović mora biti isto kao i njegov predhodnik, udbaš Stjepan Mesić lustriran. Predsjednica ili predsjednik RH mora biti Hrvatica ili Hrvat bez komunističke ideologije i hipoteke. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori - HAZUD u Baselu suglasno sa zajedničkim uljudbenim naslijeđem Europske unije, dotično slijedom EU rezolucije 1481 za lustraciju komuni-zma poziva na osnivanje Pokreta za lustraciju komunizma u Hrvatskoj - PLKH. PLKH treba svoj forum i odbor, koji će predvoditi Hrvatski narod u lustraciji komunizma u Hrvatskoj i treba povjerenike, koji će na svim područjima u Hrvatskoj praviti popise komunista za središnji popis komunista, kojima bi se pravno onemogučilo kandidiranje za izbore za vlasti u Hrvatskoj. Hrvatska se mora radi sebe, radi Europe i radi svijeta ograditi od komunističke ideologije, od komunizma i od komunista. Ne može Hrvatska kao država, u kojoj dominiraju komunisti biti članica Europske unije. Poziv za dragovoljno učlanjivanje u PLKH Ovim činom HAZUD. Kad se prijavi dovoljan broj Hrvatica i Hrvata iz različitih zvanja sazvat ćemo Osnivačku skupštinu u Zagrebu i izabrati Odbor ili Forum i povjerenike Pokreta za lustraciju komunizma u Hrvatskoj - PLKH. PLKH motreno od EU i od Hrvatskog sabora je legalan i poželjan Pokret za lustraciju komunizma u Hrvatskoj pa očekujemo da odbornici PLKH budu za svoj rad plaćeni. Na Osnivačkoj skupštini PLKH bit će predstavljen i usvojen Statut i drugi službeni dokumenti, temeljeni na EU rezoluciji 1481 i Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. Prijedlog za formalno-pravno osnivanje PLKH podnosi HAZUD. Naime, činjenice govore da se Hrvatska demokratska zajednica nikako ne može smatrati strankom desne, nacionalističke provenijencije već u najboljem slučaju strankom desnog centra ili po mnogim pokazateljima posljednjih godina čak strankom centra. Činjenica je također da jedina stranka koja makar približno odgovara definiciji nacionalističke desnice Hrvatska čista stranka prava u svom višegodišnjem postojanju izbornim rezultatima između ostalog i ne samo svojom krivnjom, a tu prije svega mislimo na medijsku blokadu i neopravdano stigmatiziranje nije prerasla stranku zanemarivih izbornih rezultata. U svijetlu neoborive činjenice da danas u Europi sve veću ulogu imaju stranke upravo izrazito domoljubnog, nacionalističkog predznaka npr. Stranka koja bi u svom programu imala zakletvu hrvatskom narodu da će provesti ono što smatra najnužnije za spas hrvatske ideje pa i hrvatske države: lustraciju, zabranu prodaje hrvatskih bogatstava strancima, nacionalizaciju strateških resursa, proglašavanje gospodarskog pojasa, zabranu prekomjernog uvoza poljoprivrednih proizvoda, ponovno uvođenje obveznog vojnog roka, uvođenje domoljubnog odgoja kao obveznog predmeta, neodložno provođenje mjera demografskog oporavka, procesuiranje odgovornih za nacionalnu izdaju hrvatskih interesa i sl. Ovaj članak sa navedenom smatram vrlo važnom temom nudim na raspravu putem komentara i reakcija na portalu. Ovisno o reakcijama Bilo naroda mora se slušati - A. Govor na predstavljanju knjige Mladena Ivezića Titov Jasenovac Svakog autora knjige može se prepoznati po bibliografiji i po citatima koje on koristi u svojoj knjizi. Vrijednost Ivezićeve knjige Titov Jasenovac, leži u velikom broju citata i velikoj bibliografiji. To je ujedno i Ivezićeva osobna karta, kojom on stručno demistificira jugoslavensku historiografiju, tj. Dodatnu snagu njegove knjige čini izbor bibliografije, u kojoj on ne navodi ustaška vrela ili neke desničarske izvore, već pretežno koristi citate iz knjiga partizanskih i komunističkih djelatnika i njihovih povjesničara. Odmah se uočava, na temelju službenih izvora bivših komunističkih historiografa, da je u bivšoj Jugoslaviji vladala velika konfuzija glede stvarnog broja žrtava ustaškog Jasenovca, koja je varirala, na temelju iskaza samih jugoslavenskih kroničara i političara, od milijun i pol do 70 tisuća, pa sve do nekoliko stotina ljudi! Autor ujedno dolazi do zaključka da je jugoslavenskim komunistima bilo logično, nakon svibnja 1945. Trebalo je stoga stalno demonizirati cijeli hrvatski narod da bi se lakše prikrila masovna ubojstva Hrvata koja su jugoslavenski komunisti činili nakon Drugog svjetskog rata. Kakve to ima veze sa našom današnjicom? Često se zaboravlja da je upravo komunistička demonologija i lažirana historiografija. Često se zaboravlja da je upravo komunistička demonologija i lažirana historiografija, usmjerena protiv Hrvata, bila glavni pokretač raspada Jugoslavije, srpske pobune i JNA agresije na Hrvatsku. Nije situacija danas ništa puno bolja. Nije situacija danas ništa puno bolja. Najbolje je opet uzeti za primjer bivšu Jugoslaviju, i to neposredno prije njenog raspada. Lažiranoj komunističkoj povijesti o Jasenovcu prethodio je medijski i intelektualni rat hrvatskih i srpskih povjesničara i novinara. Demonologije i hagiografije, čiji su glavni krivci komunistički jugoslavenski historičari, na štetu hrvatskog — ali i srpskog naroda - morali su preći 1991. Današnja antifašistička demonologija ima daljnju svrhu demoniziranje cijeloga hrvatskog naroda. Ono što uistinu zabrinjava je činjenica da su se oni olako odrekli svojih jugo-komunističkih okvira, zamijenili komunizam religijom kapitalizma, fingiranog pro-amerikanizma, ali uz daljnju demonizaciju Hrvata i daljnju nijekanje komunističkih masovnih zločina. Usprkos vlastite države, niti jedno pitanje nije u Hrvatskoj riješeno glede realnog hrvatskog i srpskog žrtvoslovlja tijekom Drugoga svjetskog rata - upravo zato jer bi tada komunisti i njihovi potomci postali pravno obilježeni kao sudionici i nasljednici jednog terorističkog pokreta. Kaznena prijava DORH-u protiv Tomislava Badovinca Nakon partizanskog cirkusa u Kumrovcu, gdje se u subotu obilježavao nekakav Dan mladost, u čast i slavu komunističkom zločincu Josipu Brozu Titu, hrvatski branitelji su rekli —dosta je! Naime, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Neupitno je da je prvi Sabor i prva Hrvatska utemeljena na III. Na taj način Badovinac je javno iznio laž i klevetu, a ono što je iznimno važno uvrijedio je žrtve hrvatskog Domovinskoga rata, hrvatske branitelje, njihove obitelji, prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođu i pobjednika Domovinskog rata dr. Franju Tuđmana te sve one koji su se na bilo koji način uključili u obranu i stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Kakve veze ima ZAVNOH, to partizansko sjelo, sa stvaranjem hrvatske države 1991.? Partizani su tada donijeli odluku o Hrvatskoj, ali u okviru Jugoslavije, dok su se hrvatski branitelji borili i izborili protiv Jugoslavije i protiv Hrvatske unutar Jugoslavije. Badovinac se pravi da to ne razumije, jer kad bi priznao stvaranje hrvatske države 1991. Pa, ako su partizani stvorili hrvatsku državu 1944. Badovinac i njegovo društvo već godinama manipuliraju, prave se da se bore protiv fašizma u Hrvatskoj, a njega nema, već ima samo Mesića, Pupovca, Stanimirovića, Manolića, Boljkovca, Nobila, Perkovića i sličnih, od kojih su neki od njih, kako se vidi i na ovogodišnjem tom nekakvom Danu mladosti u Kumrovcu, izludjeli i mlade, pa čak i djecu, koje roditelji oblače kao partizane i komuniste, sic! Jedan ministar Jovanović ni ovog se puta nije oglasio, kao da je odjednom oglušio i oslijepio. I pjevali su pjesme kakve su pjevali četnici u Domovinskome ratu. Tvrditi da nije točno da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu može samo psihopata. A zatvarati oči i uši pred naletom ljudi koji nikada, pa ni 23 godine od početka srpske agresije ne priznaju hrvatsku državu i bacaju u blato hrvatske žrtve ravno je — zločinu. Takav bal danas ne dopušta Slovenija, ali ni jedna druga zemlja koja je u Europskoj uniji. Ali zato dopušta — Hrvatska. Pozivamo i ostale Udruge proizašle iz hrvatskog Domovinskog rata da također predaju Kaznenu prijavu DORH-u i protiv ovakvog skupa i protiv Badovinca, jer dosta je da nam ovakvo zaluđeno društvo soli pamet, kao da se napušilo bijeloga praha. A ministru Jovanoviću još bi poručili da se više ne javlja. Nije vidio da Srbi pale hrvatsku zastavu u Beogradu, a sad ne vidi ni hrvatske zastave s petokrakom, kao ni mahanje jugoslavenskih zastavama. No, kako bilo da bilo, DORH je na potezu! Evo opet se bliži nova jugokomunistička orgija u Kumrovcu. Hrvatski se narod neće osloboditi titoističke tragedije sve dok se njegovo ime bude slavilo po Kumrovcu i nalazilo na Kazališnom trgu u Zagrebu i bilo gdje drugdje na tlu Hrvatske. Spomen na ime maršala Tita izaziva novo krvarenje starih rana milijuna Hrvata. I kada će se Hrvati osloboditi toga imena najvećeg zločinca u povijesti hrvatskog naroda, kojemu su dodijeljena tri odličja narodnog heroja na hrvatskim žrtvama. Prvi orden dobio je za ustanak u NDH, drugi za genocid bleiburške tragedije i treći za slom Hrvatskog proljeća. Onaj koji je međunarodnim ocjenama svrstan među deset najvećih zločinaca svijeta XX stoljeća još uvijek se slavi u Hrvatskoj pod vladajućom klikom. I još uvijek se ponavljaju njegove krvoločne riječi protiv hrvatskoga naroda iz njegove genocidne ere nad Hrvatima. Tijekom njegove ratne partizanije po NDH nad Hrvatima je vladalo krvoločno razdoblje. Ubijalo se masovno sve Hrvate koji mu se nisu htjeli priključiti. Rušene su katoličke crkve, ubijani svećenici, razarane prometnice i mostovi. Sijana je mržnja među Hrvatima na sve moguće načine. Nakon rata izvršen je najveći zločin u povijesti Europe i njezinih naroda. Pobijeno je preko pola milijuna, protjerano na stotine tisuća te zatvarano cijelo vrijeme njegove vladavine nebrojeno mnoštvo Hrvata. Na Bleiburgu se predalo Englezima milijunsko mnoštva hrvatske vojske i hrvatskoga naroda, koji se povlačio s tom vojskom koje su Englezi izručili krvniku maršalu Titu 15. Izjavljivao je također kako Stepincu neće prijeći kardinalski šešir granicu dok je on predsjednik SFRJ, a u vrijeme Hrvatskog proljeća kako će prije Sava poteći prema Ljubljani nego što će Hrvati imati svoju vojsku i državu. Još u službenom izvješću iz vremena 1952. A tek koliko je Hrvata pobio kasnije sve do kraja titoističke vladavine. I ove će godine jugokomunistički orgijaši slaviti Tita valjda posljednji put u Kumrovcu i Hrvatskoj. Nadamo se da će jednom i veliki njemački narod ukinuti odličje koje mu je dao Willy Brandt, nakon ove istrage nad Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem! Nema slobodne Hrvatske sa imenom zločinca Tita po njezinim trgovima! Povodom predstavljanja knjige Titov Jasenovac Jučer je u Velikoj dvorani rezidencije Družbe Isusove u Palmotićevoj predstavljena najnovija knjiga mr. Mladena Ivezića Titov Jasenovac Samizdat, Zagreb 2014. Predstavljači su bili p. Vladimir Horvat, DI, povijesni istraživač Jasenovca, prof. Tomislav Sunić, hrvatski diplomat i sam autor. Dvorana je bila premala da primi sve zainteresirane, pa su mnogi ostali u predvorju dvorane i dvorištu rezidencije družbe, pomno prateći vrlo zanimljiva izlaganja. Na predstavljanju ove knjige uočene su istaknute javne osobe, primjerice biskup Valentin Pozaić, mons. Stjepan Razum, Gordana Turić, režiser Jakov Sedlar, odvjetnik Željko Olujić, Vice Vukojević, dr. Ružica Ćavar i još neki drugi. Zanimljivo, bilo je i mlađe publike koja se tek sada suočava sa cjelokupnom dramom podvala, mitova i dogmi o Jasenovcu. Brojne krivotvorine koje su i danas u javnom prostoru U dvorani među slušateljstvom primijećeni su i neki poznati istraživači, koji svojim radom također doprinose rasčišćavanju crvene komunističke, danas antifašističke magle, u više od pola stoljeća jugokomunističkog optuživanja Hrvata za ustašoidnost i izmišljeni holokaust i genocid u Jasenovcu. Intrigantne knjige strukovnog povjesničara Mladena Ivezića i njegova marna istraživanja upravo te pojmove demantiraju. Najnovija knjiga Titov Jasenovac je nastavak Ivezićeve knjige Jasenovac - brojke Vl. Ona nepobitno utvrđuje postojanje logora Jasenovac poslije svibnja 1945. Također postoje dokazi i za nastavak korištenja logora Jasenovac do 1951. Povijesni istraživač i suautor knjige Ogoljela laž Jasenovca Naklada EČ, Zagreb 2008. Vladimir Horvat, DI, u uvodnom dijelu napomenuo je da je logor Jasenovac bio radni logor, sa svojom administracijom. Pa je tako bilo zapisano tko je sve kroz logor prošao, kako ušao i kako izašao, odnosno umro ili kažnjen u logoru. Logor je nastao na drvnoj industriji i industriji ljevaonice crkvenih zvona, pa se proširio u svojoj radnoj aktivnosti na izradu pušaka, prve hrvatske strojnice, kao i izradu određenih zrakoplovnih dijelova za njemačku tvrtku Steier. Za svu tu proizvodnju potrebna je bila radna snaga, koja je u logoru bila dobro hranjena kako bi mogla kvalitetno proizvoditi, imala je zdravstvenu zaštitu, liječnika, zubara, postojala je i razonoda, igrao se nogomet i održavale glazbene priredbe. Dakle logor nije bio namijenjen istrebljivanju, već za proizvodnju u kojoj su radili kažnjenici. Sve to posve je različito od onoga kako su kasnije logor opisivali oni koji su htjeli stigmatizirati NDH i nametali neistinu da je logor bio koncentracijski i za istrebljenje nepoželjnih rasa i nacionalnosti. Poslije rata se stvari u logoru mijenjaju, ali se logor nije ukinuo rekao je p. Ustvrdio je da se od partizana logor nastavio koristiti kao sabirni za zarobljenike s križnog puta i za likvidiranje protivnika Titovog režima. Strojevi za proizvodnju su odseljeni u Srbiju, a logor se po komunistima koristi kao mjesto odmazde. Postoje dokazi o tome, pa i oni da se pri radnim akcijama u '60-tim godinama, naišlo na ostatke žrtava čiji su predmeti ukazali da se radi o ostacima hrvatskih vojnika, kao i slavonskih civila. Vladimir Horvat je zaključuje kako su postojala tri logora Jasenovac. Tomislav Sunić je rekao da se svakog autora knjige može prepoznati po bibliografiji i po citatima koje on koristi u svojoj knjizi. Vrijednost Ivezićeve knjige Titov Jasenovac, leži upravo u velikom broju citata i velikoj bibliografiji. Upozorio je kako je gotovo nevjerojatno na temelju službenih izvora bivših komunističkih historiografa utvrditi broj žrtava Jasenovca jer da je u bivšoj Jugoslaviji vladala velika konfuzija glede stvarnog broja žrtava ustaškog Jasenovca, koja je varirala, na temelju iskaza samih jugoslavenskih kroničara i političara, od milijun i pol do 70 tisuća, pa sve do nekoliko stotina ljudi! Sunić je rekao kako se ujedno dolazi do zaključka da je jugoslavenskim komunistima bilo logično, nakon svibnja 1945. Trebalo je stoga stalno demonizirati cijeli hrvatski narod da bi se lakše prikrila masovna ubojstva Hrvata koja su jugoslavenski komunisti činili nakon Drugog svjetskog rata, pa i u samom logoru Jasenovac, istaknuo je prof. Pojam Jasenovca koji su namjerno lažno širili lijevo-liberalni krugovi iz mitova je prerastao sada u dogmu i prekasno je očekivati da će iz tih krugova doći do promjena ili kajanja zbog neistina. Konačno se upitao o što je na tom polju u 25 godina hrvatske države radila hrvatska diplomacija, čiji je i on dio jedno vrijeme bio, kako bi se ta demonizacija Hrvata u svijetu raskrinkala i prikazalo stvarno stanje povijesnih srbokomunističkih krivotvorina. Usprkos vlastite države, niti jedno pitanje nije u Hrvatskoj riješeno glede realnog hrvatskog i srpskog žrtvoslovlja tijekom Drugog svjetskog rata - upravo zato jer bi tada komunisti i njihovi potomci postali pravno obilježeni kao sudionici i nasljednici jednog terorističkog pokreta, zaključio je dr. Sam autor Mladen Ivezić, povjesničar po struci, studentski je kolega prof. Ive Goldsteina, s kojim je u dijametralnom ideološkom i znanstvenom prijeporu. Ivezić je naveo nekoliko zanimljivosti iz logora Jasenovac. Zanimljiva je i ona dokumentirana sa dva izvorna pisma Židovske bogoštovne općine u Zagrebu iz travnja 1943. Tim se dopisima moli od hrvatskih vlasti tj. Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH kao i od Prečasnog Prvostolnog Kaptola da se udome Židovi iz drugih zemalja u Hrvatskoj, s prijedlogom novog logora u Sesvetskom Kraljevcu! Naime, Židovska općina za svoje sunarodnjake moli da ih se spasi i udomi, kako bi se spasili od progona u susjednim zemljama. Ivezić se pita, kako to da niti jedan od lijevo-liberalnih istraživača Jasenovca nikada ranije nije objavio ni protumačio te dokumente. Jasno, jer se je potrebno onda upitati, kakva je to genocidna NDH i Jasenovac bili u travnju 1943.? Možda je najdojmljiviji onaj događaj iz 1942. Njihovi su se grobovi nalazili u središtu logora, zbog opomene, kako bi idući novi čuvari nad tim grobovima prisezali na poštenje i upozorenje na kaznu zloporabe svog položaja. Daljnje dokaze i navode zbog čega knjiga nosi naslov Titov Jasenovac treba svakako prepustiti čitatelju, kako bi sami došli do svojih zaključaka Pitanje arhiva logora Jasenovac Ono što je ovim predstavljanjem ostalo premalo istaknuto, odnosno naglašeno jest to da je NDH imala svoju arhivu. Tako je i logor Jasenovac imao svoju administraciju sa ulaznim i izlaznim knjigama zatočenika, sa knjigama počinjenja smrtnih kazni, sa knjigama umrlih od raznih bolesti, sa knjigama pohrane vrijednosnih stvari pri ulazu u logor. Sva ta dokumentacija u svibnju 1945. Sva je arhiva NDH, prije uzmicanja prema Bleiburgu, ostavljena u Nadbiskupiji na Kaptolu u Zagrebu. Po prevratu i dolasku partizana arhiva se otima sa Kaptola i tko zna po čijem nalogu otuđuje i odvozi u Beograd. Postavlja se pitanje kada će ona biti vraćena današnjoj Republici Hrvatskoj kao pravnoj državi nasljednici? Ta arhiva bi nepobitno utvrdila i dokazala mnoge činjenice, pa tako laž i istinu o Jasenovcu. Ne bi li to trebao biti jedan od krucijalnih zadataka sadašnje ministrice Ministarstva vanjskih poslova RH da se imperativno i uvjetovano zatraži od Beograda vraćanje svih dokumenata i arhiva NDH u Zagreb? Dosadašnja istraživanja raznih istraživača donose mnoge nepoznate činjenice i nepobitno dokazuju da je Jasenovac poslije svibnja 1945. Ta istina sve više izlazi na vidjelo, pa je i knjiga Mladena Ivezića Titov Jasenovac još jedan veliki i neprocjenjivi doprinos tom nastojanju u traganju za istinom o Jasenovcu. Ako je Ivo Josipović znao, a znao je, trebao je izvijestiti svoje birače Aleksandar Vučić je u Srbiji proglasio ratno stanje. Uvijek se, ako to nisu još uvijek razumjeli, prečanski Srbi žrtvuju, milom ili silom, za račun onih pravih. Roknuli su i Savu u, sada, srpskom dijelu Srijema, tik uz hrvatsku granicu. I nakon što je puknuo nasip kod obližnjih Račinovaca, ubrzo i kod Rajeva Sela. Mislio sam kako Hrvatsku o tome nisu izvijestili, a novinarima su potpuno zabranili pristup na sva poplavljena područja, mislim s pravom, pa je istinu bilo teško doznati. Ako je doista drama u potapanju kemijske industrije Zorka u Šapcu, ako se tu nadaje katastrofa regionalnih razmjera, dobro. Inače potapanje Beograda me ne zanima, pogotovo stoga što pritom ne mora biti žrtava. Toplo je, malo se smoče, pa svi na Avalu. Međutim, ako su oni o tome obavijestili valjda prvoga Ivu, onda je on o tome trebao izvijestiti nas, i one koji su ga birali i one koji nisu. Takve i tolike tikve tajno saditi sa Srbima jednostavno je nepošteno. Čak ni to nije najvažnije, najvažnije je, nakon što su nas Srbi izvijestili o puštanju vode koja će nam se vratiti, angažirati zamrlu građevinsku operativu, desetke buldožera ako treba, možda stotine u gradnju privremenog nasipa oko Strošinaca i Soljana, prije Drenovaca i Vrbanje. Ne mogu vjerovati kako su mještani prepušteni sami sebi i slaganju vreća oko mjesta. KOJE SU TO GLASINE PREDSJEDNIČE!? Čuli smo predsjednika Ivu Josipovića putem HTV-a kako savjetuje da se ne nasjeda glasinama u svezi katastrofalne poplave. On ne reče o kakvim se to glasinama radi za koje kao predsjednik RH sigurno da zna. Među građanima ima svakojakih nagađanja ili vjerovanja. Kako je uopće moglo doći do pucanja nasipa kod Gunje, koji je obnovljen prije četiri godine uz trošak od 22 milijuna kuna što nije mala suma. I sam predsjednik Zoran Milanović se pita kako se to moglo dogoditi i da će se to morati istražiti sudskim putem u RH jer se radi o katastrofi neviđenih razmjera. U Slavoniji je tako jedino bilo onda kada je Slavonija paljena kao očišćena zemlja od hrvatskoga naroda. I sve ono što kruži u narodu koji širi te tajnovite glasine je kako su neki mineri uhvaćeni na nasipu, s punim torbama eksploziva dinamita, pa je valjda i sam predsjednik mislio na njih. I kome bi bilo u interesu takvo miniranje nasipa sa prepunom Savom, nije nepoznato. I zato je čudno da se nasip provalio na novoizgrađenom dijelu kod Gunje ili pak na drugoj strani spram Orašja i Odžaka, a dobro se zna koji narod živi na tim ravnim područjima. I dok se cijela Hrvatska digla na noge za spas izbjeglih ljudi koji su tek obnovili ono što im se događalo prije dvadesetak godina, eto opet moraju s vrećicama u rukama bježati glavom bez obzira u nepoznate prostore po ovoj svojoj hrvatskoj zemlji. I dok se na sve načine zbrinjava izbjeglo mnoštvo ovoga puta od vode, dotle narod iz Bosanske Posavine istoga imena očajno čeka da im stigne kakva pomoć iz RH. I vozači jednoga kombija u Odžak s pomoći, vrećama, kutijama i bocama vode, kažu da su jadni potopljenici bili u suzama radosnicama kada se i njih netko sjetio. Nije se osvećivati onima koji su prigrabili hrvatski povijesni Srijem za kojega je Andrija Hebrang položio mučenički život u tome zloglasnom beogradskom zatvoru. Mnogi Hrvati s pravom te prostore zovu njegovim imenom Hebrangovo, koje je sada pod udarima podivljale rijeke Save. Hrvati nikada ne bi smjeli zaboraviti a niti prežaliti u budućim europskim pravima svoje Hebrangovo. Sada je bitno spašavati mnoštvo koje se našlo na potopu. Veliko hrvatsko srce opet se širi prema svojoj ravnoj Slavoniji i tim ugroženima ma kako se zvali i kome pripadali jer je takva hrvatska plemenita duša bila kroz cijelu povijest. Hrvati pomažu i pomagat će svima u nevolji sa obje strane Save pa makar to neki i ne zasluživali. Ipak bi bio red da se objasne Hrvatima glasine o čudnim vodenim provalama nasipa Save kod Gunje da bi se ubuduće malo bolje čuvali od izazivača katastrofa po našoj plemenitoj zemlji Slavoniji, ili bilo kojem drugom dijelu Lijepe naše. Nije se moglo dovoljno razumjeti predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića kako tvrdi da Hrvatima nije potrebna pomoć niti od EU u koju ulažemo milijarde kuna svoje članarine. Otkuda Zoran najednom postade tako bogat i šarmantan predsjednik da njegovoj državi ne treba nikakva pomoć niti u ovakvim katastrofalnim poplavama. Neki misle da je to termin za izpitivanje i razsvljetljavanje tih zločina, drugi opet da to znači, odkrivanje, osuđivanje, kažnjavanje itd. Nu ona ni u kojem smislu nema to značenje i uobće ne pripada u taj kontekst. Ta čišćenja vršila su se na različite načine; škropljenjem ili pranjem vodom, trljanjem glinom, krvlju,te javnim ispovijedanjem grijeha i itd. To znači da je lustracija samo neka vrst posebnog procesa kojim se u najširem smislu zakonom i drugim propisima označava određen način razodkrivanja zločina totalitarnih sustava ali ne i odstranjivanje iz javnoga života i kažnjavanje onih koji su ih počinili kao i onih koji te zločine prikrivaju i opravdavaju.. To zapravo znači da svi oni koji su počinili zločin i oni koji ih slijede i slave ne moraju za ništa odgovarati. Samo sada na drugačiji način, drugačijim metodama. S koje god strane to pogledamo riječ lustracija je podpuno neprikladan termin i kako izgleda, namjeran misnomen za bilo kakvo kažnjavanje komunističkih zločina. Tako na internetu među državama koje su od 1996. Među onima koje to nisu učinile upisane su neke bivše sovjetske republike, a one u kojima su počinjeni najgrozniji zločini; Hrvatska i današnja Bosna i Hercegovina uobće se ne spominju. Well, reći će naši prijatelji Englezi, -... Pa recimo da je i ta lustracija bolja nego ništa, treba iztaknuti da se Hrvatska nikakvom lustracijom, nikakvim pranjem komunističkih megazločina ne će riješiti umreženog potomstva ideološke baštine onih o čijim zločinima je riječ. Dakle, ono što moramo i možemo pred narodom i svijetom prikazati jest zločinačka prošlost otaca onih koji danas vladaju Hrvatskom, imajući, pritom na umu da se i nakon toga neće ništa promijeniti ako za te zločine nitko ne bude primjereno kažnjen. Kao i sve druge tako površne međunarodne zakone tako i ovaj o lustraciji komunističkih zločina izgleda da svak razumije na svoj način. Tako, od svih zemalja koje su takvu lustraciju tobože provele jedino su Češka i Slovačka poduzele barem nekoliko vrijednih koraka.... Za razliku od svih susjednih država, nova vlast nije o komunističkim zločinima donijela presudu uporabom sudskih procesa i parnica nego je jednostavno izglasala zakonsku odluku kojom će se DRŽAVA LUSTRIRATI OČISTITI OD KOMUNISTIČKIH ZLOČINACA. Prema tom zakonu, izglasanom 4. Ali, iako je poslije razkida između Češke i Slovačke taj zakon prenesen u njihove države, on je 2000. Riječ je o puču koji su komunisti izveli tako što je ministar unutrašnjih poslova, komunist Vaclav Nosek, sve policijske snage napučio komunistima. Vrlo identično s onim što od 2000te godine čine komunisti u Hrvatskoj. A zločini koje su nad hrvatskim narodom počinili Titini ušljivi komite mnogostruko su nadmašili sve zločine svih totalitarnih sustava,pa i onog staljinističkog u SSSR-u. Evo samo nekoliko od tisuća i tisuća primjera: Na jednom sastanku koncem srpnja 1945. Imeđu srpskih i hrvatskih sela je toliko razplamsala da se skoro tuku. U Kostajničkom i Dvorskom kotaru neki kažu da to nije naša država i naša vlast, jer su Srbi u komandama, Srbi su svugdje, a Hrvati nigdje. Ne zato što ja možda žalim neprijatelja, ja ne žalim ni moga oca, nego zato što se u narodu kuje, ruje. Mi moramo nastojati da nadjemo nov način sa kojim ćemo iste neprijatelje odstraniti. Mi imamo vojne sudove.... Samo u periodu između 12. Koji nisu, kako naš narod kaže ni mrava zgazili. Ljudima koji su morali umrijeti samo zato što su bili Hrvati. Vojni sud komande grada Zagreba sastavljen od kapetana Ranogajec Vlade kao pretsjednika, majora Rapaić Ljubodraga i redova Borovac Jovana kao članova suda, Radan Dr. Ota kao zapisničara, a u prisutnosti Popović Dr. Zdravka sudskog istražitelja kao zastupnika optužbe o krivičnom predmetu protiv okrivljenog Filipović-Majstorović Miroslava i družine, radi djela iz čl. GERMOGEN MAKSIMOV što je a primio položaj, ime i naslov metropolita zagrebačke, a kasnije i patrijarha tzv. Ovo je svojevrstni paradoks samo prirođen Velikosrbima, srbokomunistima i njihovim slugama. MIFKA SPIRIDON što je a kao svećenik srpsko pravoslavne crkve prihvatio se je u 1943 godini na vlastitu inicijativu, a posredstvom Germogena položaja i naziva svećenika tzv hrvatsko pravoslavne crkve u Zagrebu,.... Ista sudbina snašla je i biskupa evagelističke Crkve u Hrvatskoj dr. A kakva je razlika bila između njih najbolje pokazuju napr. Ova je presuda izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je da posjeduje slijedeći imetak pol vile na Gvozdu br. Stoga na temelju čl. Svi mi znamo da su crveni vampiri sumarno, bez ikakva suda pobili nekoliko stotina tisuća nevinih Hrvata. To svjedoče nebrojene masovne grobnice razsijane od Bleiburga u Austriji do Niša u Srbiji, a za mnoge se još ni danas ne zna. Zna se također da su mnoge od tih zločina počinili srbski i vlaški četnikopartizani kao Koča Popović, Simo Dubajić, Rade Bulat, Čanica Opačić i niz drugih, ali kad pogledamo samo nekoliko niže navedenih primjera, lako ćemo doći do spoznaje da su najmonsruoznije zločine činili tkzv. Na sam dan ulazka crvenih vampira u zagreb 8. Je li onda teško odgonetnuti da su to bili leševi nevinih civila koje je povampirena banda iz obijesti pobila i ostavila po ulicama grada? Za te zasluge jedna od širokih ulica u Zagrebu danas nosi njegovo ime. Pošto su nam kazali da će sutra poslati komisiju vjerojatno Englezi ili Amerikanci nap. FEDERALNA DRŽAVA HRVATSKA 2. Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo gdje su se dizalatakova groblja. Stoga će te u pogledu tih groblja postupiti ovako. Takvav barbarizam nije zapisan nigdje u povijesti čovječanstva. To nisu činili ni Atilini Huni, ni Đingis-kanovi Mongoli, ni Hitlerovi nacisti, ni Mussolinijevi fašisti. To su samo činili Titini crveni ušljivci. Nije dosta o tim monstruznim zločinima govoriti, pisati, ni plakati, a još manje od počinitelja i njihovih sljedbenika očekivati bilo kakvu izpriku. Njihovi zločini su toliko monstruozni da ih se ne može ničim oprati. Jedino primjenom Lex Talonisa pomoću kojeg bi se sve još žive boljševičke mastodone poput Boljkovca, Manolića i sve druge prijekim postupkom objesiti na prvi pogodan stup moglo bi se oprati barem nekoliko kapi iz rijeka krvi nevinih hrvatskih žrtava. Jedino primjenom tog zakona njih se može osuditi točno onako kako su oni sudili stotinama tisuća nevinih žrtava.. A, prema onoj koja kaže da je zločinac i onaj tko odobrava zločin, parazitima koji, dok žive i uživaju na grbači naroda i ne samo da opravdavaju njihove zločine, nego ih sami malo drukčijim metodama;progonima i prisiljavanjima na samoubojstva tisuća branitelja, porobljavanjem naroda, šurovanjem s zakletim hrvatskim neprijateljima itd. Nismo toliki divljaci da bi poput njih i preoravali bilo čije grobove. Izvan domovine nema sigurnosti Prorokovođa je zapazio da se Kravatani sa strahopoštovanjem odnose prema međunarodnom poretku. Bespogovorno ga uzimaju ne samo kao politički, nego i kao moralni autoritet, autoritet istine i pravde uspostavljen za dobro svih naroda, te da mu se bespogovorno i nekritički pokoravaju. No, kako on rijetko kada ili gotovo nikada nije zasnovan na moralnim vrijednostima, bilo je potrebno upozoriti Kravatane da sintagma međunarodni poredak krije samo kodirani interes gospodara svijeta, daleko od bilo kakve istine i pravde, sintagma dvolična i nemoralna. Trebalo ih je upozoriti da zbog svoga neznanja ne bi i dalje griješili i od toga imali štete. Stoga Prorokovođa, jer on je rođen pod palminim drvetom, reče: - Što je to međunarodni poredak? Ništa drugo do politički poredak nametnut od osvajača svijeta ostalome svijetu. Nametnut po kriteriju moći i sile: s koliko moći i sile raspolažeš, toliko i vrijediš, takvo mjesto zauzimaš u hijerarhiji toga poretka. Taj poredak određuje koliko ćeš suvereniteta imati, kad si pobjednik a kad poraženi, kad ćeš biti zločinac a kad pravednik, kad si barbarin a kad civiliziran. Jer se temelji na takvim kriterijima, on je uvijek bio i uvijek će biti antidemokratski. Važno je ne samo da to znate, nego da se toga držite kao vječne istine. One nacije koje to ne spoznaju ostaju vječno lutajuće nacije, jer se ne znaju orijentirati u političkom vremenu i prostoru unutar koordinata moći međunarodnoga poretka, pa su zato često i svojom krivnjom žrtve. Od početka pisane povijesti čovječanstva poredak moći se nameće kao međunarodni poredak. I uvijek je opravdavan potrebom održavanja reda za dobro naroda. Oni prisvajaju moralni monopol: oni su mesijanski pozvani da budu povijesni predvodnici, sama Providnost ih je pozvala da prave red, mir i moralni i materijalni napredak svijeta. Dakako, oni djeluju u interesu osvojenih i ostaloga svijeta, oni su idealisti i nositelja dobra, za razliku od drugih koji su nositelji zla, oni ne izrabljuju i ne tlače; pače, oni oslobađaju. Svoje osvajanje prikazuju kao moralni univerzalizam dobra. Oni su u posjedu, oni su nositelji cijele istine. Međutim, istina je pak upravo obratna; oni su univerzalisti zla, oni jednako bešćutno, tlačiteljski i izrabljivački postupaju prema svim osvojenima, nemaju solidarnosti prema ugroženim narodima i manjinama. Nemaju ni humanitarne solidarnosti, jer raščlamba svih njihovih humanitarnih akcija pokazuje da su inspirirane isključivo njihovim nacionalnim interesima, a ne zaštitom manjinskih prava i ugroženih naroda glađu ili bolesti, ili pak nekim drugim nedaćama. Pače, suvremeni međunarodni poredak - politikom oružja i droge - upropaštava male i nemoćne narode. Tako su upropaštavali i vas u Patriotskom ratu. Tako zapadni osvajači ni s kime nemaju nikakve solidarnosti: ni rasne, ni vjerske, ni nacionalne, ni kulturalne, ni civilizacijske. Ni prema zapadnim narodima, kao ni prema onima nezapadnima. Za njih su svi samo objekti osvajanja, pljačke, tlačenja i izrabljivanja. Zar nisu europske narode, među njima i vas Kravatane, jednako osvajali, tlačili i izrabljivali Talijani, Hazari, Vinerci itd. Bez vjerske, donekle i kulturalne solidarnosti, ponašali su se prema kršćanima u Libanonu, Istočnom Timoru nisu na vrijeme zaštitili zločin muslimana nad kršćanima , isto tako u Sudanu nisu zaštitili crnce progonjene na rasnoj i vjerskoj osnovi, kao i u drugim sličnim slučajevima. Od Asirije, Babilonije, Hetita, Kineskoga carstva, staroga Egipta i Perzijanaca, Aleksandra Velikoga, Rimskoga i Bizantskoga carstva, Franačko carstvo, Tursko carstvo, Mongolsko carstvo, Englesko carstvo, imperij Velike Britanije, Rusko carstvo uključujući i SSSR , francuski, španjolski, nizozemski i drugi imperiji, sve do Japana i SAD kao, za sada, jedine imperijalne sile. Suma moći i sile svih nacija je materijalna snaga međunarodnoga poretka. Tko tom snagom upravlja - taj uspostavlja i međunarodni poredak. Iako jednom uspostavljen, međunarodni poredak teži eternalizaciji, samo je relativno stabilan. On je dinamična veličina, mijenja se kako se mijenjaju akteri moći u njegovoj strukturi i hijerarhiji. No, kako smo vidjeli, akteri moći s vrha hijerarhije poretka, osvajači svijeta, relativno su konstantni. I kako se povremeno remeti ravnoteža moći, tako se i stvara ili samo želi stvoriti, odnosno promovirati Novi svjetski poredak. Tako je poslije I. Glavna promjena je bila početak raspada Britanskoga carstva i zauzimanje od SAD njegove uloge u svjetskom poretku moći. Isto tako po završetku II. Padom komunizma devedesetih godina XX. Taj novi poredak stvaraju same SAD pod nazivom globalizacije i bez konkurencije, te i bez OUN-a, pa i protivno njima, a proglašavaju ga 1991. U tomu joj pomažu i okolnosti slabljenja moći nekadašnjih svjetskih sila. Ne samo Albiona, nego i Karlovitije koja je izgubila kolonije, izbačena iz Bliskoga istoka, Alemanija se još nije oporavila od poraza u dva svjetska rata, Polovija bitno oslabljena poslije raspada SSSR-a, itd, U povijesti su poznati i drugi slučajevi stvaranja novoga svjetskog poretka, kao onaj poslije Vestfalskoga mira iz 1648. Bečkim kongresom, zatim poslije Berlinskoga kongresa 1878. Dakako, bilo je pokušaja i od drugih da zasnuju novi poredak, svjetski ili regionalni, kao np. Dio međunarodnoga političkog poretka je i sud u Haagu, osnovan za kažnjavanje ratnih zločina počinjenih na prostorima bivše Jugoantije u ratovima 1990-1995. On je trebao biti glas probuđene savjesti i pravde istoga toga međunarodnoga poretka. Trebao je legitimirati međunarodni poredak kao demokratski. Međutim, njegovi su ciljevi daleko od bilo kakve pravde, pravednosti i humanosti. On gospodarima svijeta služi za ciljeve pokoravanja i osvajanja. Prvi cilj toga suda je dokazivanje vjerodostojnosti gospodara svijeta: njihova volja, koja proizlazi iz njihove snaga mora se poštivati pod svaku cijenu. Drugi je cilj pacifikacija Balkana radi uspostavljanja političke stabilnosti potrebne slobodnom kretanju njihova kapitala i uništavanja nacionalnih ekonomija. Sudionike rata treba zastrašiti tako da im više nikada ne padne na pamet tražiti pravdu mimo one koju gospodari svijeta dopuštaju. Poglavito treba kazniti buntovničke narode koji su svojim zahtjevom za stvaranjem samostalne države ugrozili međunarodni poredak. Takvima se, za primjer svima drugima, mora utuviti u glavu da se kane umišljaja da je ikome stalo do njihovih ljudskih i manjinskih prava, do njihove državne samostalnosti, a još manje suverenosti. Cilj je toga Suda da se učini očitim svakome za opomenu, da međunarodni poredak počiva na prevlasti zakona sile nad zakonima pravde. Uostalom, ni pravda ni zločin nisu ono što jesu po općeljudskom shvaćanju morala, prava i pravde, nego ono što takvima kvalificiraju gospodari svijeta, što oni kažu i odrede. O, naivni i pravedni Hrvati! Vidite li kako iz vaše želje i humanoga ali naivnoga prijedloga vašega vođe, Drugoga, da se osnuje međunarodni sud u Haagu za kažnjavanje ratnih zločina počinjenih od Svrabi i Karadaga u ratovima 1990-1995. Taj Sud vas pretvori u zločince i agresore. Nikad, stoga, dovoljno opreza prema osvajačima svijeta! Sve vaše žive ratne vođe su u Haagu, a mrtvi su također okarakerizirani kao ratni zločinci, dok su glavni ratni vođe Svraba, planeri i realizatori genocida i etničkoga čišćenja na slobodi, pače i vojni i ratni savjetnici osvajači svijeta. Za slobodu i demokraciju u svijetu najopasniji je unipolarni međunarodni poredak. Poredak na čijem je vrhu samo jedan osvajač i gospodar svijeta. Zato je proces, koji je upravo u tijeku i koji SAD nastoji svim sredstvima spriječiti, proces stvaranja multipolarnoga svijeta, svijeta sa što više osvajača, za svijet pozitivan politički događaj. Pojavom novih osvajača i gospodara svijeta obuzdava se unipolarna razorna moć SAD kao svjetskoga gospodara i stvara međunarodni poredak kao stanje - sila nasuprot sile. Stvara se poredak međusobne neutralizacije sila. Međunarodni poredak sila nasuprot sili trebao bi stvoriti odnose među silama nultoga zbroja i zamijeniti poredak jedan protiv svih, jedan protiv nemoćnoga svijeta. To bi malim narodima omogućilo kakav-takav manevarski prostor za biranje saveznika i eventualno preživljavanje demokracije. Stvarne a ne formalne demokracije neoliberalizma, demokracije bez naroda s jakim vođama. Takva multipolarnost omogućila bi stvaranje ravnoteže snaga balance of power , koja bi pak proizvela ravnotežu straha balance of fear od međusobnoga uništenja; time bi kao negativna moć koliko-toliko osiguravala mir i sigurnost svijeta, slobodu od tlačenja i izrabljivanja. Koliko će Haag - s namjernom nepravednošću i naglašavanjem proizvoljnosti u određivanju zločina i krivnje u funkciji zastrašivanja - biti učinkovit, pokazat će budućnost. Bilo je i suđenje u Nümbergu, pa svejedno nije ni na koga djelovalo. No, osvajači svijeta se svejedno pouzdavaju u primjerno, iako nepravedno, kažnjavanje i zastrašivanje. Pri tome uopće ne kriju namjeru da svoju volju nametnu svijetu. Pače, javno objavljujući svoju snagu i povremeno je demonstrirajući intervencijama u žarištima sukoba - bivša Jugoantija, Irak, Afganistan, Nikaragva, Venezuela i još prije Koreja i Vijetnam - podcjenjuju ostali svijet. Međutim, globalizaciju kao novi međunarodni politički i gospodarski poredak ostali svijet doživljava kao globalni državni terorizam. Stoga će on zasigurno izazvati i globalnu reakciju, globalni antiterorizam, makar ga gospodari svijeta nazivali globalnim terorizmom. Kako vidite, svijet pulsira politički. Tijekom povijesti se smjenjuju razdoblja političkih turbulencija, konflikata, ratova i razdoblja političke konsolidacije i stabilnosti. Europa je poslije sloma komunizma ušla u razdoblje političke stabilnosti koje će, vjerojatno, potrajati duže. Oblikovan je novi europski politički poredak, ideološki jedinstveno i kompatibilno fragmentiran na političku ljevicu, desnicu i politički centar, s marginalnim ekstremnim političkim i stranačkim orijentacijama. Taj novi politički poredak je okvir koji zajedno s unutarnjim specifičnim političkim okolnostima svakoga naroda bitno suodređuje ostvarivanje političke sudbine svakog pojedinog europskog naroda. On će negativno reagirati na svako njegovo narušavanje sve dok se ne istroši, dok se ne stvore uvjeti za novi poredak. To znači, pri svakom planiranju promjene međunarodnoga položaja Kravatanije morate računati s ograničenjima što ga taj poredak čini. Jer, taj poredak je stvoren voljom osvajača svijeta, i to ne samo onih europskih, nego i SAD. To ujedno znači da u dogledno vrijeme ne možete računati na savezništvo nikoga od stvaratelja toga poretka. Vaš pretpostavljeni saveznik, i mogući, potencijalni budući saveznik Alemanija, u razdoblju stabilnoga mira neće žrtvovati svoje savezništvo u europskom kondominiju Albiom - Karlovitija - Alemanija, kao ni narušavati svoje odnose sa SAD-om radi vas i vašega interesa. Prema tome, vašu želju da ne budete dijelom Zapadnoga Brda možete ostvariti samo oslanjanjem na vlastite snage, što znači samo promjenom postojeće nesposobne garniture na vlasti i dovođenjem nove nacionalno osvještene garniture, koja će to diplomatskim sredstvima i ostvariti. Novo vrijeme traži novu političku strategiju. Razdoblje nestabilnosti vi ste iskoristili za razbijanje Jugoantije i stvaranje samostalne Kravatanije. To ste ostvarili svojom ratničkom vrlinom. To je vrijeme diplomatske lukavosti, podmuklosti i otrova, a ne bojnoga polja. Bojno polje su sad špijunaža i diplomatski saloni. Neherojsko vrijeme, u kojemu vaše ratničke vrline ne mogu ništa postići. To je žensko, buržujsko vrijeme bogaćenja i uživanja, općeg pada morala i umiranja vrlina. Ali, i vrijeme propadanja postojećega i klijanja novoga postliberalno demokratskoga vremena... Tako bi i prođe i trideseti dan učenja Ispravnoga puta. Zašto bi starodrevni hrvatski pozdrav trebao biti zabranjen, ako ga je rabila Hrvatska vojska od NDH, ustaše i domobrani, dakako i civili. Ovdje se ne ću posebno baviti hrabrošću ustaša i i žrtvom života za domovinu Hrvatsku, nego samo istaknuti, da su ustaše i domobrani bili jedina vojska u Drugom svjetskom ratu, koja se je borila za spas života Hrvatskog naroda i obranu domovine - ratne države Hrvatske, koja je bila onakova kakove su sve države u ratu. Hrvatski narod je bio osuđen na totalni nestanak po dvama glavnim planovima: 1. Po Marxovom genocidnom planu Hrvate je trebalo totalno izbrisati s lica zemlje. Taj Marxov plan su sprovodili Titovi marxistički partizani, koji su poubijali i prognali najmanje milijun Hrvata i denacionalizirali oko tri milijuna muslimanskih Hrvata u nove nacije: Neopredijeljeni, Muslimani i Bošnjaci. Hrvatska vojska ustaše i domobrani su spasili Hrvatski narod od totalnog genocida srbskih fašista marxističkih komunista. Po kakovoj to pravosudnoj paragrafiji i logici se može kažnjavati pozdrav, ako ga je netko upotrebljavao, ako toga nekoga osuđuje fašistička srbska ideologija i marksistička komunistička ideologija. Starodrevni hrvatski pozdrav Za dom spremni! Starodrevni hrvatski pozdrav Za dom spremni! Pozdrav Za dom spremni! FIFA nije nadležna za izricanje kazne i nagrade za hrvatski pozdrav Za dom spremni! Za pokretanje sudskog postuka po predmetu starodrevnog hrvatskog pozdrava Za dom spremni! Hrvatsko pravosuđe mora kazniti pokretače i sijače mržnje u redove Hrvatskog naroda kao što su: Milorad Pupovac, Zoran Pusić, Vesna Teršelič... Oštećenu stranku se treba osloboditi svake kazne i platiti joj oštetu, kao što to radi pravosuđe najdemokratskije države u svijetu - Švicarske, u koju se Hrvatska treba ugledati. U najdemokratskijoj državi svijeta Švicarskoj Hitlerov pozdrav nije kažnjiv! Prilaže se najkraće protumačena preusuda Švicarskog vrhovnog suda i Švicarskog saveznog suda u slobodnom ne doslovnom! Priznavanje ili propaganda Za osuditi bijaše slučaj jednog čovjeka, koji je 2010. Svi nazočni, prolaznici i policija su zauzeli ozbiljan stav. Švicarski Vrhovni sud kaznio je toga čovjeka radi rasne diskriminacije ukorom i uvjetnom novčanom kaznom. Švicarski Savezni sud vidi stvar drugčije. Ukazuje na to da pravo stanje rasne diskriminacije neće biti ispunjeno već kroz samo otvoreno priznavanje nacionalsocijalizma. Počinitelj nije širio rasnu diskriminirajuću ideologiju niti je za takav cilj vrbovao druge ljude. Iz toga proizlazi: Tko javno među istomišljenicima podiže ruku za Hitlerov pozdrav, nije pred Zakonom rasist jer on ne vrši nikakvu propagandu. Čovjek u Rütli-slučaju prema mišljenju Švicarskog Saveznog suda nije namjerno uvjeravao prolazne šetače o nacionalsocijalizmu i radi toga se presuda ukida. Pouka za hrvatsko pravosuđe, za hrvatske nadležne vlasti i medije... Nižu se jedna za drugom. Svaka duža od prethodne. Svaka nova, teža od prethodne. Ali, unatoč jadu i bijedi, unatoč ratnim strahotama, nada je uvijek postojala. Nada u svakoj novoj zori i u svakom novom danu. Nada za neki novi produžetak. Čak i u mom rađanju. Znam da me nitko nije u to pakleno vrijeme očekivao. Ali isto tako znam da sam Božjom voljom došla tu … gdje i jesam. I tako… godina za godinom. A onda rekoše: Došlo oslobođenje… Ali, kako za koga!!! Jer, prenosile su se priče kako ubijaju, siluju. Ruše, pale i kolju… Osloboditelji. Otac i sestra bježe prema Popovači. Tamo ih hvataju i razdvajaju. Muškarce na jednu, a žene, djecu i djevojke, na drugu stranu. I onda tako razdvojene, prebacuju u logor Prečko. Sestri mi se tada gubi svaki trag, a oca iz Prečkog prebacuju u mostarski zatvor, Ćelovinu. A tu ga, po kratkom postupku, kao narodnog neprijatelja, osuđuju na smrt. Na sam dan smaknuća, osvanuo je moj otac potpuno sijed. A od onog muškarca u naponu snage, pretvorio se u starca, otupjelog i slomljenog. U samo jednoj jedinoj noći. No dolazak u zatvor jednog od njihovih glavešina, spašava mu život. Dotični je stvarno bio očev šef na željezničkoj stanici. Garantirao je za njega. Ipak ima dobrih i poštenih ljudi, Bogu dragom hvala. Doduše, moj otac je često po njegovoj naredbi, ne govoreći nikome ništa, ubacivao neke pakete u vagone. Nije ni sam znao za koga su, niti što je u njima, pa nije nikome ništa ni govorio. Držao je jezik za zubima. Radi što ti se kaže i šuti. Što čuješ, ne čuješ. Što vidiš, ne vidiš — govorio je tada često moj otac. Ali, nakon očeva izlaska iz Ćelovine i dolaska kući, odvode i moju mamu, pod optužbom da je navodno pomagala škripare. Došli su oni tako, jednog tmurnog dana, mjeseca studenog. Došli neki čudni ljudi, mračni i mrki. Ljudi odbojna lica na kojem se nije moglo ništa pročitati. Došli u crnim dugim kožnatim kaputima, banuli bez kucanja, na prepad. Počeli kopati po stvarima, i kao strvinari uništavati sve što im je došlo pod ruku. Ne znam koliko su vremena divljali po kući, ali znam da smo se mi, nas tri sestre, stisnule oko maminih skuta. Stajale smo kao ukopane u kutu hodnika, drhteći od silnoga straha. Osjećale smo da se dešava nešto ružno, ali nam ni na kraj pameti nije bilo, da bi se nešto loše moglo dogoditi našoj mami. Ta, naša je mama oličenje dobrote, poštenja i plemenitosti! Mama nas je očajnički pokušavala smiriti, ali svjesna onog što joj se sprema, sve nas je poslala k teti Luci, njenoj najboljoj prijateljici. A mi, ukočene od straha i odvojene od nje, počele smo očajnički plakati. Cvilile smo kao napuštena štenad. Nije nam pomogla ni utjeha tete Luce, moje krsne kume, po kojoj sam ja i dobila ime. A takav strah osjetile smo još samo jedanput. I to na sam dan ulaska partizana u Mostar. Opet je samo mama bila s nama. U strahu od silne pucnjave i bombardiranja, svi smo se oko nje skupili. Kao pilići oko kvočke. Odjednom, niz dvorišno stubište, začu se težak bat vojničkih čizama. Ubrzo se na ulaznim vratima pojavi vičući jedan mlađi čovjek u partizanskoj uniformi, okićen bombama oko pasa, s puškom u ruci, i mračna prijetećeg pogleda. A sada opet isto. I još nešto mnogo, mnogo gore. Prolazili su dani strepnje, muke i iščekivanja. Nada je u nama, unatoč svemu, polako tinjala. Zar joj srce nisu već dovoljno ranili? Kroz kakve je tek muke prolazio moj jadni otac, to je samo on znao. Nakon svog pakla, proživljavao je još jedan mnogo, mnogo gori, znajući što mi sve mamu tamo čeka. Tuga se uvukla u našu kuću. Neki su je od nas nosili javno, a neki duboko zapretanu. A tako je još više boljelo. Bol nam se skamenila. I tu ostala, zauvijek. A u kući, sve prividno isto. Ako ih je u ovim olovnim vremenima moglo i biti. Mama je stavila masku, a otac kao otvorena knjiga. Stalno zabrinut i potišten. Uprtio se svim jadima i tugama i uputio u tešku i neizvjesnu budućnost. Kao da su mu sve lađe ovoga svijeta potonule. I nikad se u našoj kući, pred nama, nije pričalo o tome. I nikad nismo na našoj mami primjećivali njen jad i očaj koji je skrivala duboko u sebi. I nikad je nismo čuli da plače. Ali smo zato, mi djeca, često prisluškivali njihove tajne razgovore, ne sluteći da bi ih svaka njihova prepričana riječ, mogla stajati života. Sreća naša da nas je mama naučila da ono što se govori u kući, treba zadržati za sebe. Kakav je to bio užas! Što su nam sve radili, ne mogu ti ni ispričati. Tu ću priču, na mojoj zadnjoj ispovijedi, povjeriti samo svećeniku kada me bude ispovijedao. Dosta ih jada ubilo! Držali su me krvopije i po četrdeset osam sati, do pasa u hladnoj vodi. U ledenom i napola smrznutom izvoru. Najgori je bio neki Jovo iz okoline Niša. Nikad ga neću zaboraviti. Prešao je iz četnika u partizane četrdeset četvrte, kao i većina njih. Da se može nastaviti iživljavati nad nama. Gazio me, i ne samo mene, navlačio za kosu i udarao vičući kao lud. Ideš li im pomagati? Pi--a ti, da pi--a materina! Slomiću ti i ruke i noge, pa nećeš moć ni maknut! Govori, bre, kome si nosila hranu? Jedva sam se, takva jadna i prebijena, odvukla do kraja ćelije i naslonila glavu na zid. A nismo imali ni ležajeve. Spavali smo zbijene na golom betonu, grijući jedna drugu. Bez ikakvih šumova, osim krikova. Samo jad, bol i strah. Mogao si ga napipati. Antikristi, ništa drugo, već antikristi! A još su im gore bile žene. Takvu brutalnost koju smo mi doživjele, baš od njihovih žena, živ čovjek ne može ni zamisliti. Jedna od nas zatvorenica, neka Ivanka sa Širokog Brijega, ostala je bez prsta, jer je na njemu Stojanka, čuvarica u zatvoru, navodno partizanka ali od četrdeset četvrte, vidjela prsten. Nikad se u životu nisam toliko prepala. Plače ona jadna, plačemo svi mi. Krv joj lipti na sve strane… A naša se ledi u žilama. I kako danas, tako i sutra. Pogrom se nastavlja … I nikad kraja… Trenutno je na djelu bio još jedan četnik kojega su partizani zarobili na Neretvi. Utisnuli su mu na čelo zvijezdu petokraku, k'o govečetu žig, kojeg će nositi do kraja života. Ali, snašao se on. Postao je drug i osloboditelj. Daj nam snage da izdržimo ovu nepravdu! Nemoj mi vatru na živu ranu stavljati! Ta, nisam jadan od dobra, preko noći posijedio? Znam ja dobro kako ti je. Znam… —Marijane, molim te, ne prekidaj me, jer ako ovo ne izbacim iz sebe, puknut ću! Znaš, cijelo sam to vrijeme… mislila na vas. Na tebe i djecu. Samo me je to sprječavalo da ne dignem ruku na sebe. U meni je nestajala i snaga i volja za životom. Mučenja, ponižavanja, umor, neispavanost i strah. A srce krvari… Reci kako, kako zaboraviti toliko zla? Kako se osloboditi zadaha smrti i slika umirućih? A čim svane, počinje nova tortura. Na krugovalu puštaju partizanske pjesme. Od riječi smo se svi ježili. Zar su to osloboditelji? Oni koji će dijeliti pravdu? Kakva će im jadna ta pravda biti? Vidiš, dobro sam zapamtila tu pjesmu, jer smo ju svi morali znati napamet i pjevati s njima. Oj, Hitleru, ti si prvi, Narod će vas redom klati. Poredali bi nas oni tako nakon prozivke, jednu iza druge, pa nas, onda, tjerali da pjevamo dok marširamo. Doći će i njima kraj. Dolaze teška i mučna vremena. Moramo misliti na ono troje djece. Ne mogu od boli više ni disati. Steže oko vrata, kao omča. Jedva su kroz jecaje izlazile iz nje riječi. Počela se čupati po prsima, otvarati na silu haljinu, tražeći zraka. U koji bezdan iskukati sav ovaj jad? Gdje isplakati svu ovu tugu? Sa samo pet godina. A sada i Anđelka. S nepunih šesnaest godina! Znam ja dobro kakva joj je sudbina i što su joj radili. Ta dobro sam i zorno osjetila i ja osobno. Ali, najteže mi je od svega, što joj ne znam ni za grob. Daj ti meni snage da se ponovo dignem! Da mi ovo troje ne ostanu siročad. I tebi je teško, moj Marijane, znam. I bojim se, strašno se bojim da nam i ovo troje djece ne dožive isto. Ali još gore i strašnije… Jer mi brzo zaboravljamo, a još brže praštamo.
Tony Cetinski - Od milijun žena
Kod toga sudjelovali su čak i neki članovi tamošnjih narodnih vlasti. Otvoreno sramoćenje Hrvatske Jugoslavenski nametnici kontroliraju vitalne funkcije Hrvatske. No, većina dokumenata u ovoj zbirci svojim sadržajem svjedoči da je praksa bila potpuno drukčija, štoviše suprotna. Primakni mi vina i rakije. USTROJSTVO I NADLEŽNOST VOJNIH SUDOVA Čl. Mrđeni su došli iz Dalmacije u Rajkovo Brdo. No to su samo ezoterične kazališne igre. Osjećale smo da se dešava nešto ružno, ali nam ni na kraj pameti nije bilo, da bi se nešto loše moglo dogoditi našoj mami. Zasad u ponudi hotela imamo, naravno, sva vina i pića, a to su i pivo te razne rakije, iz naše produkcije ali i ona iz proizvodnje svih drugih vrbničkih vinara.
[Amaterski sexs|Erotske priče tašta|Ženidba udaja oglasi]
komentiraj (0) * ispiši * #
