THUNDER BLOOOOOOOOOG

Evo procitah prije pet minuta na nasem jednom e-zinu da su carinici zaustavili tour bus grupe Nile, zadrzavali ih 5 sati na granici da bi ovima puko film i odlucili ipak NE doci svirati u Hrvatsku.

Povezimo to sad s MMSom koji je bio fijasko ove godine (a i prosle) i prosvjedima protiv koncerta Marlina Majsona i VOUALA imamo dobitnu kombinaciju kako zadrzati zesce grupe/pjevace izvan nasih granica. Bakice su sretne, cajke su sretne, mozda su cak i hip hoperi sretni... ali ne bi trebali biti :) Nije to samo stvar metal grupa... to je sramota na cijelo nase shvacanje glazbe! Bilokakve... pametni ljudi zaradjuju na Metal koncertima... Pametni ljudi zaradjuju na koncertima... Pametni ljudi zaradjuju... iz toga jednostavno zakljucujemo da... pa nismo pametni... koji biser bi zadrzavao tour bus grupe Nile na granici 5 h? Idiotski, eto kakav....

Izbit ce neredi jednog dana... A znam tko nece dobro proci...

Mi...

Postala sam opsjednuta s ovim blogom... svaki put kad sam na netu 10 puta provjeravam ima li nekakvih komentara... Heheheh :) ...

Sutra idem u Sloveniju na smotru orkestara... TAKO mi se neda, ali mislim da je moja duznost da idem...

Upravo se s frendom raspravljam o faksovima... imam tri zacrtana cilja: FFZG -> informatologiju, TVZ -> informatika, FFRI -> eng. i info. ... stalno vazem sto mi je bolje... ako budem jos skupa s decko u isto vrijeme ove godine i ako on bude isao u rijeku idem i ja... Nije da sam slijepo zaljubljena u njega i da cu riskirati cijelu svoju karijeru i zivot zbog jedne osobe.. stvar je sto studiranjem u rijeci, recimo to tako, ubijam dvije muhe odjednom... zajedno sam s decko s kojim cu se dotad vidjati samo 2-3 mjesecno po 2 dana i studiram ono sto volim... nema problema koje mi mnogi isticu... ako on ne uspije upisati u RI onda ce(mo) ici u Zg pa cu prvo probati ffzg... ako ne uspijem onda TVZ... zasto ovisi o tome sto on uspije? on ima manje izbora koji su totalno drukciji... ako ne budemo zajedno u to vrijeme prvo cu probati na ffzg... Da, da.. znam... luda sam sto vec imam tako to sve isplanirano :) ....

Slusam Dream Theater, Awake... uskoro ce moja najdraza pjesma "Voices".... razmisljam o tome da li da idem na koncert.. zapravo isla bi... ali frendica ide s deckom, moj ne zeli ici, nitko drugi ne voli bas toliko DT osim jednog frenda koji bi isao ali nezna da li ce biti slobodan u vrijeme koncerta...

Bas sam danas isla do frenda na posao, gledao je big broder... i sad sam se sjetila kolika se halabuka digla zbog Merlina Mejsona i crkve... kako su oni ograniceni... kako bi trebali biti tolerantni i da onome tko se ne svidja ne mora ici na koncert itd. ... onda sam se sjetila da su ti isti ljudi zapravo govorili prosle godine o big broderu, tek kad se poceo emitirati, kako je to glupa emisija, kako je to za idiote, da su svi kretencine koji su se prijavili, da to treba ukinuti, da svi koji to gledaju su retardirani idioti i sl. Gdje je tada bila tolerancija, neogranicenost i pustanje drugih da gledaju sto zele? Kako je predivno optuzivati druge za nesto, a kod sebe te iste mane smatrati vrlinama...

nesto mi se struja koleba... nadam se da nece nestati... bolje da ja posaljem ovaj post... pa cu, kad se vratim iz slovenije, jos nesto napisati :)





Voices, Dream Theater

'Love, just don't stare'
He used to say to me
every Sunday morning
The spider in the window
The angel in the pool
The old man takes the poison
Now the widow makes the rules

'So speak, I'm right here'
She used to say to me
not a word, not a word
Judas on the ceiling
the Devil in my bed
I guess Easter's never coming
So I'll just wait inside my head

Like a scream but sort of silent
living off my nightmares

Voices repeating me
'Feeling threatened?
We reflect your hopes and fears.'
Voices discussing me
'Others steal your thoughts
they're not confined
within your mind.'

Thought disorder
Dream control
Now they read my mind on the radio
But where was the Garden of Eden?

I feel elated
I feel depressed
Sex is death, Death is sex
Says it right here on my Crucifix

Like a scream but sort of silent
living off my nightmares

Voices protecting me
'Good behavior
brings the Savior
to his knees.'
Voices rejecting me
'Others steal your thoughts
they're not confined
to your own mind.'

[Dialogue by rap artist Prix-mo reading from the book "Cultural Revolution".]
"I don't wanna be here, 'cause of my
suffering, 'cause of my illness.
Only love is worth having, only
love is what matters, loving every
people on equal terms. "
"You've got to know who you're
dealin' with because, like a stranger,
a-heh, just might come in through
here with a gun... and then, what
would you do? (Heh.)"
"Everything is immaterial..."
"'n' you know that reality is immaterial."
"This is not reality..."

I'm kneeling on the floor
staring at the wall
like the spider in the window
I wish that I could speak
Is there fantasy in refuge?
God in politicians?
Should I turn on my religion?
These demons in my head tell me to

I'm lying here in bed
Swear my skin is inside out
Just another Sunday morning

Seen my diary on the newsstand
Seems we've lost the truth to quicksand
It's a shame no one is praying
'Cause these voices in my head
keep saying...

'Love, just don't stare.'
'Reveal the Word when you're
supposed to'
Withdrawn and introverted
Infectiously perverted
'Being laughed at and confused
keeps us pleasantly amused
enough to stay.'

Maybe I'm just Cassandra fleeting
Twentieth century Icon bleeding
Willing to risk Salvation
to escape from isolation

I'm witness to redemption
heard you speak but never listened
Can you rid me of my secrets?
Deliver us from Darkness?

Voices repeating me
'Feeling threatened?
We reflect your hopes and fears.'
Voices discussing me
Don't expect your own Messiah
This neverworld which you desire
is only in your mind.

Smislio sam ostatak plana. Sada ga samo treba provesti. Promišljeno, da ne bude grešaka. Zamišljam taj dan već tisućiti put otkako sam je upoznao. Prevrtio sam ga u glavi već milijun puta, zamišljajući svaku pojedinost. Količinu ulja u kupci, miris svijeća u hodniku, buket ruža na komodi u blagavaonici. I uvijek bi bilo savršeno. Pozvonila bi na vrata točno u 21.00. Svijeće bi bile upaljene, svirala bi lagana glazba, a ona bi bila predivna kao i uvijek. Znao bi to i prije nego što bi otvorio vrata obučen kao i obično u plave, krute traperice. Jedino bi pulover bio novi, zeleni sa bijelom vodoravnom crtom preko prsa, onaj kojeg sam vidio u izlogu robne kuće kada sam se jučer vraćao s probe. S one strane vrata odisala bi njena ljepota. Svjež miris njene crne kose podsjetio bi me na zrele trešnje koje sam nekad, kao mali dječak, krao iz susjedovog vrta. Kad bi osjetio taj miris postao bi nestašan i zaigran. Čistoća njenog lica natjerala bi me da je dotaknem, na trenutak, samo s jednim prstom, jednim djelićem svoje kože. Toliko bi mi bilo dovoljno da znam da ništa nije bilo uzalud. Toplina njenih ruku probudile bi u meni nježnost koju bih htio podijeliti s njom, pružiti joj je kao jedan od mnogih darova koje joj želim dati. Zvuk njenog glasa, tako jasan i tako ugodan uzbudilo bi me jer bi u svakoj njenoj riječi čuo ljubavne izjave, tako sočne kao da mi ih šapće na uho: „Tvoja sam.“

Uveo bi je u svoj stan, posjeo na kauč i ponudio večerom skuhanom samo za nju. Gledao bih je kako jede, kako usnama dodiruje vilicu željeći više od svega da bodem taj škamp na njenoj vilici ili zrno riže među njenim zubima. Ponudio bih joj vino, crveno, da joj se obrazi zažare punim sjajem. A zatim bih joj rekao da je volim. Da je volim više od sebe, više od glazbe za koju živim i da mi pogled u njenim očima govori kako je spremna dopustiti mi da joj tu ljubav i pokažem. Ona bi se nasmiješila, primaknula bi mi se svojim tanašnim, crvenim ustima, a ja bih ih dotaknuo svojim. Liznuo bih joj usne da osjetim okus labella od čokolade, a zatim bih je strastveno poljubio u nemogučnosti da kontroliram svoju strast. Skinuo bih joj majicu, polako, gledajući kako se otkriva njeno predivno tijelo zarobljeno danima od mog pogleda ispod debelih majica. Ljubio bih joj vrat, lizao ga, a zatim usnama jedva dodirivao. Mrsio bih svoje prste u njenoj garavoj kosi, uživao u mirisu njenih grudi i zvuku njenih uzdisaja. Skinuo bih nju... pa sebe... Položio je na svoj krevet kao djevu upravo spašenu od zmaja i uživao u njenom užitku. U njenom izvijanju, njenoj nevinosti koja bi na trenutke postajala demonska, u čitavom njenom biću. Njen vrhunac doveo bi me i do mog znajući da sam uspio usrećiti najljepšeg od svih andjela. Zatim bi se dugo gledali... a što bi dalje bilo, ona bi odlučila.

Obožavam je. Neznam kako se dogodilo, niti kad. Znam samo da sam se jednog dana probudio s njom u mislima, u vidu, u sluhu i osjetu. Je li za to bio kriv onaj zbunjeni pogled kada me u žurbi udarila laktom? Ili kada sam je kasnije sreo u „svom“ kafiću gdje sam svakodnevno ispijao topli čaj prije probe koji izvrsno godi u prohladnim danima veljače? Došla mi je tada rumena i nasmješena kako bi mi se ispričala govoreči mi da se zaista žurila i kako joj je žao što tada nije zastala i rekla mi te dvije male riječi. Bio sam zbunjen samom činjenicom što me se sjeća. Ponudio sam je kavom, čajem, bilo čime ali nije htjela sjesti. Žurilo joj se.

„Zar opet?“, upitao sam je sa smješkom na usnama i tugom u očima jer sam bio željan upoznavanja i razgovora. Svijet umjetnika nije tako bajan kakvim bi ga neki zamišljali. Probe, vježbanje kod kuće, pa opet probe. Na kraju ne ostane vremena ni za sebe, a kamo li za druge.

„Stvarno mi je žao“, rekla je s tugom u glasu i smješkom u očima, jer takva je njena narav. Vječni osmjeh, makar i u onoj jednoj iskrici u oku. „Hahah... evo opet se ispričavam ali stvarno ne mogu. Moram na fakultet, sigurna sam da znate kakav je studentski život pogotovo u ovom gradu. Zadržite se negdje pet minuta i već na drugo mjesto kasnite petnaest. Ali... svakako ćemo se još vidjeti“, dala mi je to obećanje tako sigurna u njega da sam joj čak i ja povjerovao. Već sljedeći trenutak je otvarala vrata kafića pozdravljajući me veselo mi mašući rukom umotanom u mekanu vunu crvene rukavice.
Ostao sam sjediti sa svojim čajem od mente, zaboravljajući na trenutak kako mrzim kad mi se čaj ohladi, i razmišljao o tome ima li zaista ikakve šanse da se opet vidimo. I bi li me se sjećala? I stvarno, vidjeli smo se. U istom kafiću skoro svakoga dana. Najčešće bi sjedila za šankom, ispijala toplu kavu čitajući neku knjigu i kutkom oka promatrala moje pokrete. Promatrao sam i ja nju, gotovo je gutajući pogledom sve više shvaćajući kako je lijepa. Ima predivno tijelo. Bucmasta je ali mršavost joj ne bi pristajala. Ima lijepe, velike dojke preko kojih padaju pramenovi tamno smeđe, gotovo crne kose. Grudi joj se uzdižu prilikom udisaja čine li ih još više privlačnijima. Oči su mi padale i na njenu stražnjicu, jednako bujnu kao i grudi. A nakon što bi promotrio njeno tijelo vratio bi se na mjesto s kojeg sam počeo. Oči... zelene, sitne oči. Vesele, i bistre obavijene dugim trepavicama ispod tankih gotovo nevidljivih obrva.

Od onog dana do sad nikad mi nije prišla. Nije mi uputila niti jednu jedinu riječ. Ali njen pogled mi je govorio apsolutno sve. Sigurno je saznala o meni isto toliko koliko i ja o njoj kroz promatranje. Saznao sam da studira književnost, i to englesku jer su knjige koje čita većinom engleske. Njene bijele ruke često krase omote knjiga Hemingwaya, Twaina ili Shakespeara, a zelene oči ispod tankih stakala naočala brzo prelijetaju preko stranica teksta. Ona je jednostavna djevojka. Ne nosi nakit, ne šminka se niti se napadno oblači. Detalji su jednostavni ali tako upadljivi. Crvene rukavice od meke vune, crveni pleteni šal više puta omotan oko nježnog, glatkog vrata, srebrni broš u obliku... pa... ničega zapravo, pričvršćen na crnom kaputu. Oblači se isto tako jednostavno. Jednobojne majice na traperice ili samtane hlače ili pak suknje, ispod kojih oblači šarene čarape. Oh, kako bi ih joj htio skinuti.

Prolazili su tako dani dok smo se promatrali u kafiću na uglu Frankopanske. Mislila je da ne vidim njene poglede, ali vidim ih i zbog njih je još više želim. Želim vidjeti grijeh u njenim očima dok je skidam, želim osjetiti dah i vrisak dok je ispunjam. Začarala me, opčinila. Kao da je Copranica. Saznao sam njeno ime i prezime od konobara koji je očito malo bolje poznaje. Josipa.... Josipa Knežević....Ostatak nije bio pretjerano težak. Do informacija se lako dolazi tako da mi je njen broj telefona u ruci bio već prekjučer.
Danas sam učinio nepodobštinu. Ali to je bio jedini način. Uzeo sam nešto njeno. Rukavicu. Istu onu koja joj je svaki dan obavijala duge prste. Miriši po njoj, po svježini, po ljepoti, po nevinosti. Na putu do svog stana kupio sam nekoliko ružićastih svijeća s mirisom ruža, kupio sam mirisnih ulja s bademovim ekstraktom, kupio sam sve najbolje za nju. I majicu za sebe. Onaj pulover, zeleni, s crtom preko prsa. Ruže ću kupiti sutra, kao i namirnice za večeru u kojoj će, siguran sam, uživati. Sada idem leć, idem sanjati njene oči, njen glas i njen struk. Sutra će biti napokon moja. I ostati moja. Zauvijek.

Neznam je li uredu da odgovaram na komentare u blogu ali evo:
Kristina: kad ste asocijalna skupina
Spirit Crusher: gladna sam ko dzukela ali uzasno dobre volje ;)

Zapravo sad sam uzasno nazivcirana... Frend mi je upravo rekao da nakon 4 mjeseca kontanja cure jos se nije pomakao s mjesta.. Mislim, pomakao se ali citiram ga: "bolje nista neg da sve sjebem"! Sto bi sjebao Igore moj dragi?!?! Poslo joj je cokoladu u kojoj je stavio poruku s ljubavnom pjesmicom! Obljetao je! Vodi na sve moguce napitke od kave do turskog piva! Zvao je na koncerte! Pa da te smatra retardiranim Qvazimodom mislim da bi vec odbila jedan od tvojih poziva, ili bi ti onu cokoladu strpala u guzicu... Ovo je bio kompliment....

Anyway, ja sam lajzi pa ne pisem toliko koliko bi vi to, dragi moji citatelji, htjeli :) hihih... Ali evo u kratkim crticama sto se novog dogodilo. Dobila sam novi komp... YEAAAAH! Ajmo svi spontani urlik! I nakon 5 godina napokon se osjecam kao da imam IT! THE COMPUTER! THE COMPUTER OF DOOM! Necu sad nabrajat konfiguraciju... nema smisla... bitno je da je dobar i da sam ja happy sto sad mogu nasrati 10 igrica koje necu igrat, al bitno da su tu, i hrpu glazbe koju necu slusat ali bitno da je tu ;)

Odlucila sam se malo genuti pa pokusavam voziti bicikl svaki dan i prestala sam pusiti... Sad cemo vidjeti kako ce to ici... mislim da cu lakse prestat pusiti nego voziti bicikl svaki dan ali mislim da je vrijeme da napokon i ja mogu voziti 30 min bez da ostavim dusu negdje na pol puta...

Kao sto svi vec znate, pocela je skola... tek sam se sad sjetila koliko je to dosadno... Imamo dva nova predmeta PIG i Filozofiju... PIG nam predaje "neki tamo", a filozofiju zenska koja nam je predavala logiku prosle godine... neznam jesam li govorila nesto o njoj ali evo kako biste mogli zamisliti njenu facu... Zamislite michale jacksona, malo tamnije puti, zenski oblik glave... ups... on vec ima zenski oblik glave... lice kao povrsina mjeseca samo 10 puta izbrazdanije... jeste? ... dodajte jos naocale i fudbalerku sa siskama... tijelo... sise do pupka... pupak do koljena... Koliko zenska ima godina? Pogadjate? BRAVO! 35! :) Narav joj je slicna shizofrenciaru... one otkacenije vrste... malo se smije, pa kad se i mi pocnemo smijat pocne urlat na nas zasto se smijemo i tako... bas zabavno...

E daaaa... bih na maturalcu.. to sam skoro zaboravila... Bili smo u Spanjolskoj u Lloret de Maru... kao vjerojatno i 50% onih koji su isli na maturalac ove godine... neznam kako je vama bilo ali meni nije bilo nesto posebno... u veroni mi je bilo poprilicno zabavno, svidio mi se grad i bila sam zaljubljena u zid kod julijinog balkona tako da sam i ja morala ostaviti porukicu za svog dragog... on je zbog toga bio jako sretan! :*... onda smo jos 20tak sati teglili do Dalijevog muzeja koji je fenomenalan... tip je ludji od Heretica... a to je tesko za postici... :) :) ... svakako pogledati ako budete imali prilike... i u hotel Don Juan s 3 zvjezdice smo stigli oko 18 sati u subotu (krenuli smo u cetvrtak u 5 ujutro). Smjestili se u sobe i... i nista... Cekali vecer da idemo u nocni zivot... 1. glupost koju nikako necu zaboraviti je da nam je fucking voditeljica pokupila 15 eura za tjednu kartu za jebeni Hollywood koje je najvece smece od diska koje sam ja ikad vidjela... Ali nije to bilo "zelite li platiti?" to je bilo morate platiti... Neznam dal se ikom svidio taj disko ali ako je neka mi kaze zasto jer ja nisam nasla nista dobro u njemu osim wca... e sad DOBAR disko je Tropics... U Tropicsu su Hrvati V.I.P. sto znaci da ulaze BESPLATNO i to pored guzve na posebni ulaz dok svi ostali cekaju da plate... To je disko s 2 razlicite prostorije... Dok u jednoj svira R'n'B u drugoj svira techno i obrnuto... ponedjeljkom je Girl's night a to znaci da sve cure dobiju karticu s kojom imaju popust 50% na sva pica TJEDAN DANA... postoji i Boy's night s istim privilegijama... Nakon 5 pica u tropicsu dobivate Free T-shirt, koje su, barem, meni lijepe u puno razlicitih boja... Postoje zenska i muska... Jedino im zamjeram na malim brojevima pa nisam svoj trup mogla ugurati niti u jednu od njih... tj. mogla sam u XL musku ali su muske jako dugacke a dolje uske pa mi za kukove tijesno...Ja bas nisam ljubitelj Techna i R'n'Ba... radje sam htjela ici u Hard Rock ali moje prijateljice nisu mogle odvojiti sat vremena da i ja malo uzivam... Hvala Vam cure... Tu vecer se dogodilo i 1. sranje.. Frendica se previse napila pa zavrsila u bolnici... smotana.... Sljedeci dan smo isli posjetiti Barcelonu koja je stvarno predivan grad.. jedan od ljepsih koje sam vidjela... i navecer smo gledali svjetla Barcelone.. ostala sam ono... *PUF!*..... Onda je slijedio Marinaland koji meni nije bio nista posebno jer sam bila u vecem i zabavnijem u Bournemouthu... Sljedeci dan Montserat i opet Barcelona.. Isli smo u Picassov muzej za koji je voditeljica ostavila 20 min... KUCKA JEBENA... nisam pogledalal ni P od Picassa.... U srijedu smo imali cijeli dan slobodan za šoping i navecer smo gledali viteske igre.. savrseno nesto! U dvorani gledate 4 viteza kako se bore protiv crnih vitezova...konji, s maceva prskaju iskre, tucnjava, kraljica izda kralja, derete joj se "kurvo", navijate za svog viteza a usput jedete juhu i CIJELO pile bez pribora i pijete vino.... U cetvrtak smo krenuli za Francusku, posjetili Canes, Nicu, Monaco, Monte Carlo i nakraju dosli doma u petak u 15... BLAZENA HRVATSKA!!!