Primicanje katastrofa

ponedjeljak, 11.02.2008.

Harmonija života...

Nakon jedne kratkotrajne kreativne pauze (srećom samo u vidu postova na blogu ), ipak je opet došao trenutak da nastavim s onim što mi je u posljednje vrijeme gotovo postala svakodnevna rutina...

Dakle, pogledao sam neki dan jedan predivan novi film...zove se "The bucket list"...uostalom, kako bi i film u kojem glume stari dobri Jack Nicholson i jedan od mojih omiljenih glumaca, Morgan Freeman, mogao biti loš...svakako ga preporučujem...još nije pristigao u naša kina, a i ne znam kad će...a ako se ne rasplačete gledajući ga, ozbiljno ću se naljutiti na vas...

Zašto uopće spominjem taj film?

Pažnju mi je privukla jedna rečenica koja zadire malo dublje u povijest čovječanstva...skroz tamo u doba stare egipatske kulture :

"Stari Egipćani imali su divno vjerovanje u vezi smrti. Kada im je duša odlazila, Bog bi im postavio dva pitanja...od odgovora zavisi da li će biti primljeni kod njega.

Da li si pronašao radost u životu?

Da li je tvoj život donio sreću drugima?"


Što se mene tiče...trenutak kada ću moći odgovoriti na ta dva pitanja još je nadam se jako daleko ispred mene (čitajte me za kojih 130 godina)...

Samo, jesu li to uistinu dva pitanja?

Nije li to zapravo jedno pitanje, jer po mom mišljenju jedno bez drugoga ne ide...

Ali...svejedno se moram zapitati što je to zapravo radost u životu i kako znamo da smo je pronašli. Naravno, na to pitanje nemoguće je odgovoriti...mogu govoriti jedino u svoje ime jer svatko od nas ima svoje male želje, svoje male radosti i stvari koje možda sada nemamo, ali za kojima žudimo i koje su možda baš ono što nam nedostaje kako bismo ispunili svoje živote i dosegli jedan sklad kojeg želimo...

Da li je radost možda onaj trenutak kada vam se rodi dijete...ili gledanje njegovog odrastanja? Ili možda nešto manje suptilnije poput odlaska na kavu sa prijateljima? Možda je radost onaj trenutak kada umorni i loše volje dođete kući s posla, a tamo vas dočekaju nježne riječi i zagrljaj voljene osobe?

...ili je možda radost kada ležite na plaži malog otočića negdje usred oceana i uz harmoniju glasova i instrumenata iz najljepšeg kvarteta ikad skladanog, Verdijevog "Bella figlia dell`amore", gledate eksploziju boja u predivnom zalasku sunca...

Sve su to radosti...istina je...ali uglavnom samo trenutne. A vjerujem da to nije ono za čime tragamo. Mislim da ipak tragamo baš za tom harmonijom svega onoga što je gore navedeno...ili možda ne?

Nekako mi glavom prolazi misao kako bih mogao reći da sam pronašao radost u onom trenutku kada bih izrekao :

"Razumijem. Sve razumijem."

Mislim da je to najvažnija rečenica koju itko može izreći, jer zapravo je smisao cijelog života u razumijevanju svega onoga što nas okružuje. I kad to shvatimo onda ćemo možda u svemu oko sebe naći radost, makar to bile i najsitnije stvari...

...i jednom kada i mi u sumrak svojih života stanemo pred boga koji će nas mrko pogledati i postaviti ta dva pitanja, reći ćemo sami sebi :

"Uopće se ne plašim...zbog toga što sve razumijem..."

<	veljača, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (12)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?