Primicanje katastrofa

srijeda, 30.01.2008.

Requiem...

Nekoć davno, Voltaire je u svom Memnonu rekao :

"Naš maleni zemaljski globus je ludnica tih stotinu tisuća milijuna svjetova."


I jučer sam imao osjećaj da je u mojoj glavi baš jedna takva ludnica. Kao da su se u njoj sakupila sva ta lica sa svih tih stotinu tisuća milijuna svjetova...i napravio sam nešto što nikako nisam žalio. Ali, napravio sam to... i sada je prekasno za kajanje. Nažalost, ne postoji način na koji bih se mogao vratiti i ispraviti to svoje djelo...iako bih to silno želio...ali sada mogu jedino živjeti u nadi da ipak nije sve nepovratno izgubljeno...if only...

Na neki način dan mi je ipak popravila večer koju sam proveo u prekrasnom društvu svojih prijatelja, večer koja mi je ipak omogućila da barem na maleni trenutak zaboravim svoju tugu. I kroz tu večer koja je protekla u prosipanju mnogih životnih mudrosti, dotakli smo se i nekih mojih osobina...i mana...

I u jednom trenutku rekao sam nešto za što smatram da je ipak moja najveća mana :

"Znate, mislim da je moj najveći nedostatak taj što ne znam reći ne."

I odgovorili su mi :

"U pravu si. To ti je najveća mana. Plemenit si i dobra srca i zato te to i toliko koštalo u životu."

I u pravu su...znam da su u pravu...ali ja se ne želim mijenjati.

To je ipak nešto čime se ponosim i nikada mi nije teško nekome priskočiti u pomoć kada god to netko zatraži, bez obzira o čemu se radilo. Oduvijek je bilo tako. I uvijek se osjetim sretnim kada god sretnem nekoga sličnog, jer od malena me prati osjećaj kao da sam lutalica u ovome svijetu. Kao što je i naša cijela vrsta bila od samih početaka. Svi mi bili smo lutalice. Možda smo poznavali stabla koju su nas okruživala u našoj neposrednoj bilizini...ali to je bilo sve što smo poznavali. I ovisili smo jedni o drugima. Jednostavno iz razloga kako bismo preživjeli. I radili smo zajedno kako bismo sebe zaštitili od svega što nas je okruživalo...od lavova i hijena...ali s vremenom i među nama počele su se pojavljivati hijene...i njih je bilo sve više...

I ja sam više puta iskusio njihov ugriz, ali još uvijek sam tu i borim se protiv njih...i borit ću se dokle znam za sebe...jer konačna je nagrada vrijednija od svakog od tih ugriza...

I uvijek ću vjerovati da u svakome od nas postoji iskonska dobrota...iako nas možda razdvajaju ogromne udaljenosti...jednake onima koje razdvajaju i same zvijezde...ali možda su te udaljenosti i spasonosne. Svi smo mi, baš kao i te zvijezde, udaljeni jedni od drugih. Ali postoje i oni za kojima tragamo koji se izdvojenosti oslobađaju zbog mudrosti i dovoljno znanja u sebi kako bi premostili taj bezdan i pronađu nas kako bi zajedno zakoračili prema jednom sigurnom putovanju od zvijezda do zvijezda...prema novom početku...

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (12)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?