Primicanje katastrofa

petak, 21.12.2007.

Sic et non!

Dakle...o čemu pisati večeras?

Nekako sam se tiho u sebi nadao da će mi ova četiri Paulanera i... tri Pilsner Urquella dati ideju, al bogami nisu! Onda je možda najbolje da krenem od početka, ali gdje je početak!

Već kad pišem o ničemu, što i nije tako lako kako zvuči, danas mi se desilo nešto jedinstveno! Cijeli dan nisam prozborio niti jednu jedinu riječ! Nitko zvao nije, ja zvao nisam, sam u kući, zaliha cigareta dovoljna za par dana, netom kupljeni six pack i dovoljno sarme za manju svadbu!

Uistinu neobičan osjećaj, nije da ću ga pamtiti cijeli život, al eto i to mi se desilo prvi puta...jasno, tu danas ne računam povremeni razgovor sa svojim alter egom...al taj je pak tolko šutljiv da sam opet pričao sam sa sobom... :-)

Ha, onda nije bilo druge nego već od ranog jutra posegnuti duboko u svoje misli, pronaći inspiraciju i udariti sa kistom po platnu! I bogami krenulo je! Zaista se ne sjećam ovako produktivnog dana pored štafelaja...boje su se ničice jedna za drugom nizale i malo po malo počelo se nazirati nešto i na donedavno praznom platnu! Prava eksplozija boja! Konačno je krenulo...E pur si muove!

Ali ipak...svu svoju današnju inspiraciju bih rado istog trenutka zamijenio...kad bi to bol nekog meni dragom moglo bar za trenutak zatomiti..a ako slučajno čita ove retke nadam se da se više ne ljuti previše na mene...

A to vam je tako...svi ponekad u krivom trenutku kažemo ono što ne bismo trebali...a ja baš posebno spadam u takvu kategoriju...jezik je ponekad brži od pameti...

Obično se uvijek kad mi je malo teže i ne vidim laganog izlaza, sjetim čuvenog govora JFK-a sa sveučilišta Rice, 1962.godine...evo samo jedan mali dio tog govora...danas poznatiji kao "Moon speech"...

"William Bradford, speaking in 1630 of the founding of the Plymouth Bay Colony, said that all great and honorable actions are accompanied with great difficulties, and both must be enterprised and overcome with answerable courage.

If this capsule history of our progress teaches us anything, it is that man, in his quest for knowledge and progress, is determined and cannot be deterred.

There is no strife, no prejudice, no national conflict in outer space as yet. Its hazards are hostile to us all. Its conquest deserves the best of all mankind, and its opportunity for peaceful cooperation may never come again. But why, some say, the moon? Why choose this as our goal? And they may well ask why climb the highest mountain? Why, 35 years ago, fly the Atlantic? Why does Rice play Texas?

We choose to go to the moon. We choose to go to the moon in this decade and do the other things, not because they are easy, but because they are hard, because that goal will serve to organize and measure the best of our energies and skills, because that challenge is one that we are willing to accept, one we are unwilling to postpone, and one which we intend to win, and the others, too."

Uz ove...uvijek tako inspirativne riječi...mislim da je lagano vrijeme da se i ja uputim prema svom krevetu na lagani počinak...sutra je novi dan...i vrijeme je da ponovo progovorim... :-)

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (12)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?