I am the Phoenix

~*~ Ispovijesti prodane duše ~*~.. .. Part 20.

Ne znam koliko sam trčao dok napokon nisam došao do nekakvih vrata, otvorio sam ih uz snažan tresak. Stajao sam u ogromnoj dvorani sa prekrasnim svodom. Crni mramorni pod, svjetlucao je i pokazivao odsjaj svijeća koje su stajale posvuda na srebrnim stalcima. Krenuo sam prema sredini. "I ... došao si"- dobro poznati smijeh probio mi je bubnjiće u dvorani koju krasi, otkrio sam, izvrsna akustičnost. "Rekao si ako te uhvatim. Stoga, pripremi se da te uhvatim"- zaprijetio sam mu na što je on opet odgovorio glasnim grohotom. Trznuo se i pojavio ispred mene. "I što je ovo? Pakao?"- pitao sam ironično. "Gdje ti je tron?"- nasmijao sam se. "Hoćeš ga?"- pucnuo je prstima na što se u sredini dvorane pojavio ogromni tron prekriven crnim baršunom. "To mi je nekako previše. Ja nisam zahtjevan."- zabavljao se. "Da. Ovo je pakao."- nastavio je. "Po čemu? Evo po čemu."- na moje zaprepaštenje pretvorio se u moju majku, stvorio bodež u ruci i zario si ga u trbuh uz tužni krik. "Neee"- povikao sam. Majka mi se nasmijala. Bio je to njegov osmijeh. "Eto, možeš proživljavati tu situaciju opet i opet i opet ... To je tako zabavno!"- nisam znao da li se on to stvarno pretvara ili ubija moju majku svaki put kada to napravi. Gdje je njena duša, da li je živa ... sve su te misli letjele glavom koja mi je bila poput košmara. "Bezobrazniče. Nećeš okaljati uspomenu koju imam!"- krenuo sam na njega. Opalio sam ga šakom, na što se on nasmijao i vratio meni istom mjerom. Poletio sam i pao par metara od njega, otklizavši po crnom mramoru još metar ili dva. Osjetio sam nešto toplo kako mi kapa niz usnice. Prstima sam dotaknuo tu tekućinu i uvidio da je krv. "Ooo ..."- pogledao me. "Netko nam je smrtan."- tepao mi je. Krenuo je prema meni. Pokušao sam ustati i čim sam to učinio uhvatio me za leđa i povukao svom snagom bacivši me među svijećnjake. "Ne mogu biti smrtan. Ja sam već umro. U paklu sam"- zagrcao sam kroz krv. "Kako nam je on inteligentan. Nema veze što si mrtav. Ja ću te ubiti sad i onda opet i opet i opet."- razvukao je osmijeh preko lica. "Dobrodošao u svoj pakao! Nadam se da će vam boravak biti ugodan!"- krenuo je prema meni. Zgrabio me za kosu i otklizao prema svijećnjaku tik do srušenih. "E nećeš"- skupio sam nekako snagu i ustao. "Ovo je nepravedno. Ti si presnažan!"- povikao sam. "Eh, to ti je poanta pakla!"- rekao je. "E sada ću nas izjednačiti!"- rekao sam smrknutim pogledom. "Potentiam mihi date!"- prostrujalo je izgovaranje čarolije cijelom dvoranom. Ruke su mi bljesnule, a iz njih je izašao dim koji me okružio i nestao. Nisam ni trepnuo ne želeći mu pokazati moje iznenađenje što je čarolija uspjela. Potrčao sam prema njemu i dlanom ga udario u prsa. Odletio je i snažno prizemljio. Došao sam do njega i uhvatio ga opet. No, on je uhvatio moju ruku i pokušao mene baciti. Nekako smo se uhvatili i oboje smo odletjeli par metara i pali na leđa. Ustao sam što je učinio i On. Poput dvoboja u podne na Divljem zapadu stajali smo jedan nasuprot drugoga. "Ovako možemo unedogled."- rekao mi je. "Ja sam besmrtan."- nasmijao se. "Dosta priče, više akcije!"- potrčao sam prema njemu. Uhvatili smo se u koštac. Udario sam ga, On mene. Pao sam. Krenuo opet na njega. Ne znam koliko je trajala ta borba dok ga napokon nisam dobio tamo gdje sam ga želio. Uhvatio sam ga za vrat i pribio uza zid. "Možda te i ne mogu ubiti, ali te mogu oslabiti."- nasmijao sam se. "I sad kad sam to napravio napokon mogu uzeti svoju dušu i pokušati te uništiti."- još je uvijek imao snage nasmijati se. Udahnuo sam i zaklopio oči. "Ovo mi je zadnji pokušaj."- mislio sam. Ako mi ovo ne uspije, ništa neće. Izgovorio sam nešto tiho. Kroz prekrasni svod, probila se zraka čiste sunčeve svjetlosti i obasjala me. On je od jakosti svjetla zažmirio na tren. Svjetlost me okruživala i ispunjavala. Prolazila mi je među prstima. Ulazila među odjeću, dolazila do lica, izbljeđivajući mi ga. Zjenice su mi nestale, pobijelile. Svjetlost je okružila kosu i izbijelila je. Tišina i smiraj kao nikad do prije, ispunili su mi misli. Osjećao sam se nadzemaljski. Udahnuo sam, a sva je svjetlost nestala i povukla se u mene. Stajao sam ispred njega, a aura božanske svjetlosti okruživala me i svojim isijavanjem tjerala ga na žmirenje. „Jedino što tebe može uništiti je čista dobrota."- prostrujalo mi je iz grla poput vjetra, ispunilo prostoriju božanskom prisutnošću. "Ha ha. Možda ti stvarno i jesi Bog."- cerio se. "Jedan dodir čiste dobrote je sve što tebi treba."- krenuo sam kažiprstom blijedo-bijele desne ruke i došao do njegovog čela. Zaustavio sam ga ispred čela, a On je zažmirio. "Ajde više da ovo obavimo pa da se nastavimo igrati."- kažiprst s bijelim noktom dotaknuo je njegovo čelo i na kontakt bljesnuo. Pao je, a ja sam izdahnuo i vratio se u svoje prvotno stanje. Sagnuo sam se i pogledao ga. "Je li stvarno uspjelo?"- razmišljao sam. "Imam li ponovno dušu."- sreća koju dugo nisam osjetio počela mi je ispunjavati misli. Prisjetio sam se majke. Bio sam ponosan što sam ispunio njen zahtjev ... u njeno sjećanje. Iz razmišljanja me trgnuo udarac koji me odbacio. "Ne ... nemoguće!!"- povikao sam, dok je On stajao ispred mene. "Di smo stali?"- rekao je. "Kako ..."- zamuckivao sam u zaprepaštenju, svjestan da mi je sreća opet pokazala svoju pravu prirodu, varljivu, a svoju dušu, očito nisam vratio. "Da podijelim malo svoje više tisućljetne mudrosti, zlo ne možeš uništiti. Zlo je vječno kao i dobrota. Oni surađuju i međusobno se nadopunjuju. Savršena cjelina. Ako nestane jedno od njih dvoje, drugo gubi smisao. Poput svjetla i tame. Kako bi znao što je dobro ako ne znaš što je loše? Ali ne, ti si mislio da si u pravu. Smiješno."- slatko se nasmijao pod ne znam koji put. Ležao sam i slušao ga. Praznina u glavi kao nikada prije. Sve sam iznevjerio, majku izgubio. Dušu nisam vratio, osuđen na pakao. Došao je do mene i podigao me. U šoku i rezigniranosti, blijedo i tupo gledao sam u prazno. Napokon ... možda se ponašam kao osoba koja je izgubila dušu. Počeo me bacati po dvorani, a ja nesvjestan, sa tijelom koje je sve više krvarilo, otišao sam u svijet onih koji nemaju duše. Napokon, postigao je ono što je želio ...

TO BE CONTINUED ... ..



DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.; 6.- 17.03.; 7.- 24.03.; 8.- 30.03.; 9.- 07.04.; 10.- 14.04.; 11.- 21.04.; 12.- 28.04.; 13.- 05.05.; 14.- 12.05.; 15.- 20.05.; 16.- 26.05.; 17.- 02.06.; 18.- 09.06.; 19.- 17.06.2006