Ovako Mala motivira (čitaj: tjera) samu sebe, bič u ruke i udri...
Nema odmora dok traje obnova!
I dok su svi ostali radili rezime stare i planove i odluke za novu godinu, ja sam samo zaključila da sam umorna od hopsanja po svijetu i okolici, od emocionalno turbulentnih događaja, presinga i stresa i zaključila da je jedino što želim jedna normalna i mirna godina.
I onda je počela...
Ta "normalna i mirna" godina...
Intenzivnom borbom za svoje mjesto pod suncem (uključivo borba protiv nepotizma i korupcije...o da!), presingom u vidu krajnjih rokova za magisterij, seminarima, honorarima, rekreacijom za spas onoga što se spasit dade, rješavanjem tuđih problema, pripitomljavanjem asocijalne papige s traumama iz djetinjstva, itd.
Letenje zasad nije u planu, ajde možda jedno, iako sam se zarekla da ga ove godine ne će biti...
Pitam se pitam...kako jedna nenormalna i nemirna osoba zapravo može očekivati išta mirno i normalno.
Ah!
p.s. nisam se ni pohvalila da sam konačno "položila vozački" – prošli vikend vozila sam tatu mog oca mog roditelja mog u mom autu! Ni voziti tri komisije nije ravno tom osjećaju!
Preživjeli – i on i ja!