Ima li što ljepše nego vratiti se doma nakon smucanja po svijetu.
Vjerujte mi, nema.
Pa još vratiti se doma u vrijeme božićnih blagdana.
Toplina doma, miris domaće hrane i kolača, obitelj na okupu...
Što još čovjek može poželjeti.
Vratih se baš na vrijeme da i vama svima, slavili ga ili ne poželim čestit Božić!
Neka vam netko ili nešto ovih dana ugrije srce.
Neka svi dobijete najljepši mogući dar za Božić - ljubav!
Veselite se, debljajte se, uživajte sa svojim najmilijima.
Čestit i blagoslovljen Božić!!!

Ne bi čovjek rekao iz ovih mojih opisa, ali u Kuala Lumpur sam išla poslovno.
Događaj radi kojega sam išla tamo odvijao se u ovoj zgradi.




Kuala Lumpur Convention Center (KLCC)



Nešto takvoga bi i nama dobro došlo.
Velike novce, osim na običnom, Malajci ubiru na kongresnom turizmu.
Napravili su ovaj veliki konvencijski centar u kojem se istovremeno može odvijati više velikih skupova, koji ima sve potrebne dodatke i koji je smješten u tzv. Zlatnom trokutu, odnosno u blizini svih važnih mjesta u KL-u.
Skupi hoteli, nekoliko velikih shoping centara i visoka platežna moć takvih gostiju garantiraju dobru zaradu.

Ono što je posebno zanimljivo nalazi se u podrumu ovoga zdanja, a to je veliki akvarij.
Još jedna od stvari za koje mi nije jasno zašto ih mi nemamo.
U akvariju se mogu vidjeti životinje i ribe iz svih dijelova Malezije, planinskog, kišnošumskog, oceanskog...
S obzirom da nije dozvoljeno slikanje s blicom, a životinje su stalno u pokretu i nisu mi neke slike, ali tek toliko da dobijete dojam...




Kameleon




Tarantula




Raža




Nautilus



Ulaznice se prodaju kao lude, svaki dan dolazi hrpa ljudi, a naravno postoji i more suvenira koje možete kupiti kao uspomenu na ovo mjesto.
Također postoji mogućnost slikanja s pojedinim životinjicama.
Kao pravi turist ni ja nisam odoljela, pa sam se uslikala s malenim klokanom.
Tu sliku ipak ne ćete vidjeti. Klokan mi nije dao odobrenje da je objavim.

Čega još ima u Maleziji?
Ima palmi, cijele šume palmi.
I naravno da to koriste, proizvode i izvoze palmino ulje.
Ima cvijeća i zelenila.
Na svakom koraku, čak i tamo gdje je sami beton i čelik.
Toliko toga imaju da, gdjegod to mogu, stavljaju cvjetne aranžmane.
Najčešće su zastupljene orhideje, ali ima svega.















Pogled na ovo drveće natjerao me je da pomislim što li tek imaju u kišnoj šumi kad ovakvo nešto imaju usred grada i naravno požalim što nisam stigla otići i vidjeti divljinu...











Što se tiče noćnog života u Kuala Lumpuru on je prilično bogat.
Postoji cijela jedna ulica ispunjena kojekakvim barovima gdje možete lumpati cijele noći.
Ono čega nema u Maleziji su striptiz barovi i go-go plesačice.
Njihova vjera to ne dozvoljava.
Ali će vas (muške!) u svakom baru, pa čak i na ulici, napadati mlade dame i nuditi "masaž".
Navodno su prilično zgodne, napadne i vrlo vjerojatno zaražene.
Pa tko voli nek izvoli.
"Masaž" će vam noću na ulici ponuditi čak i takstisti, samo nisam sigurna da li u svojstvu "masera" ili svodnika.

Što se tiče prijevoza, najbolje je koristiti taksi.
Kuala Lumpur navodno ima najnižu službenu taxi tarifu u svijetu, no svakako morate inzistirati da taksist upali taksimetar jer vas u protivnom može vožnja itekako skupo stajati.

Razbojnika i sličnih pojava u KL-u uglavnom nema pa se možete mirno šetati ulicama, pazeći pritom na eventualne džepare ako ste u gužvi i kradljivce torbica na motorima.
To su rijetke pojave, ali ih je ipak bolje imati na umu.

To bi bilo to o Kuala Lumpuru. Ako mislite da sam vam rekla sve, gadno se varate, ovo što sam ja ispričala je samo djelić. Dakle, ako ste kanili ići tamo, svakako preporučam!

Ono što ću vam još staviti ovdje je obećani bonus track...


Putrajaya (čitaj: Putradžaja)
(putra = princ, po njihovom prvom premijeru – onom liku s novčanica koji je bio princ; jaya = uspješno)

Putrajaya je umjetno stvoreni instant grad, koji je rađen planski kao buduća prijestolnica Malezije.
Nešto po uzoru na Brasiliu, Camberru i sl.
Zamišljen je kao administrativno središte, u koje će biti preseljena cjelokupna državna administracija.
Radi se o velikom kompleksu u kojem se vodilo računa da 40% budu zelene površine, a ostalo građevine.
Izgradnja i kompletno uređenje bi trebalo biti završeno do 2012.
Zasad su tamo preselili sultanovu palaču, premijerovu palaču, neka ministarstva, palaču pravde i sl.
To još uvijek nije službeno glavni grad jer još nije preseljen parlament.
Predviđeno je da se tamo presele i sva diplomatska predstavništva, a izgrađene su i stambene zgrade za zaposlenike i one koji žele tamo živjeti, naravno sa svim popratnim sadržajima (vrtići, škole, bolnice...).
Projekt je bio zahtjevan. Arhitektima koji su radili plan tek treći nacrt je bio usvojen.
Evo kako izgledaju neki dijelovi Putrajaye.















Prvo što su nam tamo pokazali bila je ova ogromna džamija izgrađena u centralnom dijelu Putrajaye koji je svojevrsni otok napravljen na umjetnom jezeru i spojen s 8 mostova s ostatkom Putrajaye.
Džamija prima odjednom cca 15000 vjernika, a mi smo mogli ući samo u dvorište (ulaz u samu džamiju zabranjen je nemuslimanima), a čak i za dvorište mi žene smo se morale dostojno urediti. Evo kako je to izgledalo.




Ne moram ni reći kako mi je ugodno bilo ispod sintetičkog plašta koji je prije mene nosio tko zna tko, na temperaturi od 36 stupnjeva...
p.s. pogodite koji roza-batman sam ja...



Na odlasku iz džamije na daljnji obilazak, iz autobusa sam ugledala mladence pa sam ih pokušala uslikati jer su bili jako zanimljivi.
Slika nije neke kvalitete jer je slikana kroz staklo i zumirana i ne vide se svi detalji no ipak se vidi ponešto...







Hodali su okolo s fotografom i slikavali se.
Nisu ni slutili da ih slika još jedan "fotograf", a još manje da će završiti na nečijem blogu.




Premijerova palača



Najvažnija osoba u Maleziji je premijer.
On je taj koji žari i pali.
Kralj, predsjednik i sultani (Malezija je podijeljena na stejtove iliti nešto kao županije, a svaki state ima svog sultana) su samo fikusi.




Stambene zgrade za namještenike




Jedan od 8 mostova kojima je onaj središnji dio – "otok" povezan s ostatkom.
Svaki od 8 mostova kopija je nekog poznatog mosta u svijetu (londonski, pariški, i sl.)




Duž ove avenije smještena su ministarstva i ostale važne institucije




Palača pravde











Impresivno, a opet i nije. Meni barem.
Impresivno je utoliko što zadivljuje rezultat ljudskog truda i rada, a s druge strane nije originalno i nema autohtonost, povijesnu vrijednost, ono nešto...
Stara drvena sojenica na obali oceana me može impresionirati jer je to kulturno i povijesno naslijeđe jednoga naroda, ovo to nije.
Možda jednoga dana bude.

Gotovo pa sam zaboravila napomenuti tj. pohvaliti se, da sam sve priložene slike uslikala svojim novim aparatom kojega sam kupila – pogađate – u Kuala Lumpuru.
Još se navikavamo jedno na drugi, ali čini mi se vrlo neloše zasad...

I tako eto, privela sam kraju ovu priču.
Sutra ponovo letim (što bi tek bilo da ne mrzim avione!?!?)...
Ovaj put u Hamburag među Hamburgere.
S juga na sjever!
Jer ja sam skitnica...

Ostajte mi zdravo!

Nešto je što ćete čuti na svakom koraku u Kuala Lumpuru i Maleziji.
Znači, dobrodošli!
Pa kad sam već počela s dobrodošlicom red je da kažem nešto i o ljudima.
Malezijci su nevjerojatna mješavina rasa i kultura, ima tu svega, autohtonih Malajaca, Indijaca, Kineza, Indonežana, (ostataka) Portugalaca i Nizozemaca, Engleza, poslovnih ljudi iz Amerike i Europe, Arapa, a onda još i svih mogućih kombinacija svega navedenog.
Rezultat toga je vrlo raznolika populacija.
U svakom slučaju pravilo je da su žene prekrasne, a muškarci ružni, pa dečki, svoje cure/žene slobodno možete poslati tamo na odmor, ili bi možda bolje bilo da odete sami.
Malajci su ponosni na svoju raznolikost, smatraju je svojim bogatstvom i rado je pokazuju.
Ima li boljeg načina za prezentirati vlastitu zemlju i raznolikost njezine kulture i običaja nego plesom...































Sve vezano uz Malajce je šaroliko i živopisno.
Iznimno su srdačni u ljubazni, a osoblje hotela je uslužno do bola.
Ako u jednom danu petnaest puta prođete kraj njih jednako toliko puta će se nasmiješiti, pozdraviti i nakloniti se.
Toliko su dražesni da ćete im velikodušno oprostiti lijenost i usporenost koja je naprosto nevjerojatna.
Nije im za zamjeriti, po takvim vrućinama.
Kad ih nešto tražite nasmiješit će se i reći nema problema, ali riječ odmah može značiti i za nekoliko sati.
Gotovo svi govore engleski što i nije neka prednost jer njihov engleski čak i kad je gramatički savršen, jednako je razumljiv kao i malajski.
Bilo kako bilo može se nekako sporazumjeti, ako ništa, a ono na mišiće.
U pravilu za Hrvatsku nemaju pojma, ali to ne će reći jer su prefini i ne žele vas razočarati, a ako su za Hrvatsku ipak čuli (što još uvijek ne znači da znaju gdje je) u 100% slučajeva je povezuju s imenom Šuker!
Nogomet i imenovani gospodin jedino su po čemu je Malajcima poznata Lijepa naša.
Pa se tako može dogoditi da naletite i na ovakve pojave.




Kol'ko nas ima, jebote kol'ko nas ima...



Hrana u Maleziji bila mi je bolna točka.
Iako volim eksperimentirati i svašta probavati Malajci rabe toliko različitih, intenzivnih začina u hrani, da mi se već nakon nekoliko dana okretao želudac na njihov miris.
Hrana je zapravo odlična, ali na naše nenavikle želudce i nepca nije baš dobro sjedala.
Ono što me je spašavalo je voće kojeg ima u izobilju, a konačno smo se pošteno najeli kad su nas jedan ljubazni naše gore list i njegova žena Kineskinja odveli na morsku hranu napravljenu po Kineski.
Da, naših ima i tamo, ne puno, ali ih ima i uglavnom su vezani uz nogomet, tek ponešto biznis.
Posjetili smo i našu ambasadu i popričali sa ljubaznim ambasadorom i njegovim suradnicima.
Evo kako izgleda dvorište ambasade, ostale slike ipak ne ću staviti (iz razumljivih razloga).







Druga stvar kojom se Malajci ponose, nakon kulturne raznolikosti, je njihova borba za neovisnost.
Kad smo već kod te teme, sljedeće godine, točnije 2007. je 50 godina njihove neovisnosti i godina za posjetiti Maleziju, pa ako ste planirali ići u taj dio svijeta svakako iskoristite priliku.
Cijele godine bit će organizirani različiti događaji kako bi se obilježila njima tako važna obljetnica.
Svojoj borbi i onima koji su u njoj sudjelovali podignuli su nacionalni spomenik koji se nalazi u prekrasnom i svakako impresivnom kompleksu.



















Malajci se svojom borbom ponose i to pokazuju i ističu.
Ovakvo što je nama čini se potpuno nepoznato pa bismo mogli štošta od njih naučiti jer na kraju krajeva državu ipak nismo dobili na lotu.

Već sam rekla da je KL grad nebodera i visokih zgrada.
Ima ih stotine.












Ova zgrada lijevo je moj hotel (sa samo 14 katova, pih!)



Neki od njih su poslovne zgrade, neki shoping centri, neki stambene zgrade, a neki hoteli.
No, ni to im nije dosta nego i dalje stalno grade, i uglavnom grade nebodere.



Bauštela na koju je gledao prozor moje sobe, a koja radi 24 sata dnevno



Ima još jedna stvar kojom su Malajci opsjednuti – neka vrsta origamija, samo ne od papira nego od rupčića.
Rupčiće i sve nalik na to slažu u razne oblike – cvjetove, ptice i sl.
Toliko su u to ufurani da čak i wc papir mora biti urešen.







Kad sam već na tariguzu moram napomenuti da u svakom wc-u kraj školjke imaju ovakve naprave...







To je napravica za pranje određenih dijelova tijela, nakon obavljene nužde.
Rekla sam već da je Malezija dominantno muslimanska zemlja, a Muslimani ne koriste wc papir nego se poslije nužde peru.

Ovdje ću povući vodu i završiti za danas.
Ali nije još gotovo.
Bit će još jedan post prije nego ponovo odletim.

Konačno se vratih.
Vidim, nekima sam čak i nedostajala.
Vidim, neki me poznaju u dušu (Fizikalče prošvercala sam samo dva para – vidi sliku - i to samo zato što nisam imala mjesta u kuferu jer sam nesmotreno ponijela 4 para sa sobom, da sam znala što sada znam ne bih nosila nijedan par osim onih na sebi, a kupila bih barem 10).











I sad bih kao trebala podijeliti s vama dojmove i ostalo, a toliko je toga da ne znam otkuda bih krenula.
Ako vas privlači Azija trebate posjetiti Maleziju, jer točno kako kaže njihov slogan, tamo ćete vidjeti pravu Aziju, ali ujedno ne morate brinuti da će vas netko orobiti, ubiti, da ćete se zaraziti kojekakvim crijevnim bolestima koje se prenose vodom i sl.
Dojam Malezije dobijete već ulaskom u avion Malaysia Airlinesa.
Stjuardese su tako lijepe i imaju prekrasne opravice, da je i meni visila vilica do poda, pa nije bilo čudno da su se svi muški gurali na mjesta do prolaza.
(Ako vas zanima kako to otprilike izgleda bacite pogled ovdje)

Pri ulasku u zemlju potrebno je ispuniti imigracijski formular.
Na samom formularu, kao i usmeno u avionu nakon što vam požele dobrodošlicu, ljubazno vas upozore da se u Maleziji preprodaja droge kažnjava SMRĆU.
Smrtna kazna, kako sam kasije doznala, izvršava se VJEŠANJEM.
Pa tko voli nek izvoli.

Aerodrom u Kuala Lumpuru je, kao i sam grad totalna ludnica, imaju vlastiti super brzi vlakić (nešto kao metro) koji prevozi putnike s gejta na gejt, do izlaza i slično.
Ludnica, nešto slično još nisam vidjela.

Prvi šok, tj. susret s Malezijom nastaje prilikom izlaska iz klimatizirane zgrade aerodroma.
Izgleda to otprilike kao da ste uletjeli u parnu kupelj.
Temperatura je konstantno od 30 na više (noću 26-30), a vlažnost je preko 90%.
Treba neko vrijeme da se organizam navikne.
Kako je Malezija smještena u tropskom, točnije ekvatorijalnom pojasu, klima im je ista cijele godine, jedino što imaju kišna i nekišna razdoblja.
Trenutno je razdoblje monsuna tako da je kiša padala svaki dan.
No to su luđački pljuskovi koji traju pola sata do sat i onda se opet sve razvedri.
Kiše ne utječu na temperaturu zraka, samo na njegovu vlažnost.

Kuala Lupur je grdosija od grada koja se spojila u konglomerat s još nekoliko okolnih gradova pa broji preko nekoliko milijuna stanovnika.
Promet je katastrofalan, hrpetina automobila, ne poštuju se trake, još manje semafori, ali nitko nije živčan i ne trubi.
Imaju jako puno automobila jer je do njih lako doći s obzirom da imaju vlastitu proizvodnju (Proton) i poticajne mjere za kupovinu.
Opsjednuti su tornjevima i neboderima.
Zgrada do zgrade, sve tanke i visoke.
Naravno, zaštitni znak KL-a su Petronas Towers.
Iako nisam ljubitelj takvih zgrada moram priznati da su prilično dojmljivi i gotovo nestvarni.
Osobito kad je nebo oblačno.
Naravno da sam ih slikala iz svih mogućih strana i kutova i u svim mogućim vremenskim uvjetima.



Petronas Towers noću



Petronas Towers danju (za oblačnog vremena)



Petronas Towers noću (za oblačnog vremena) – pogled s druge strane


Ono što mi se posebno svidjelo u KL-u je što usred tog betona, stakla i čelika nisu zaboravili na zelene površine pa se tako recimo sa stražnje strane Petronasa nalazi ogromni, prekrasno uređeni park, sa umjetnim jezerom, stazom za trčanje, klupicama, fontanama, drvećem, cvijećem i ostalim.



Pogled na fontanu u parku



Pogled na dio parka


Unutar samih Petronasa nalazi se oooooogromni shoping centar, za koji doslovno morate imati kartu da se ne pogubite, sa svim mogućim dizajnerskim i inim dućanima.
Nema te marke koju tu ne možete pronaći.
Cijene su naravno nešto više nego u ostalim dijelovima KL-a jer je to elitni dio grada.
Ono što je jeftino je svakako obuća (kakve li sreće za mene!!!), naravno koja nije neke poznate marke.
Osim toga sad upravo imaju sezonske rasprodaje (za kraj godine) tako da i ljubitelji poznatih dizajnerskih imena mogu dobro proći.
U svakom slučaju, čak i da ne planirate ništa kupovati, ovo svakako treba vidjeti.



Jedan "krak" shoping centra



Pa drugi "krak"...


Iako je Malezija dominantno muslimanska zemlja i na svakom koraku možete vidjeti žene zamotanih glavam, uključujući policajke, vojnikinje i sl., imaju čak i vjersku policiju koja se brine za poštivanje islamskih zakona, ono što me je iznenadilo je da na svakom koraku reklamiraju Božić.
Imaju dosta katolika, što je ostavština kolonijalista, ali mislim da je komercijala i zarada na prvom mjestu u svemu pa tako i u tome.
Ako se od Božića može izvući nešto novaca, zašto ne.
Tako na ulici možete sresti muslimanku zamotane glave koja preko marame na glavi nosi Rudolfove rogove ili recimo ovakav (ja u životu nikada nisam vidjela veći) božićni bor!





Kad sam već spontano prešla na temu shopinga, za one koji žele kupiti poznate marke, ali za to ne žele dati puno novaca idealno mjesto je Petaling Street iliti China Town.
I tamo bi trebali otići čak i oni koji ne namjeravaju ništa kupovati jer je doista živopisno mjesto i jedna od znamenitosti KL-a.
U Petaling Street najbolje je ići naveče od 19-23, tada ona živi punim plućima.
Preko dana obična ulica, naveče se pretvara u sajam.
Štand do štanda cijelom dužinom i u svim pokrajnjim uličicama.
Od igle do lokomotive štogod vam treba.
Marke sve koje postoje, pa čak i one koje ne postoje.
Rolex satovi, Louis Vuitton torbe, Dior, Gucci, Fendi, Versace, ma nema što nema i sve to za sitne novce.
Cjenkanje obvezno.
Najbolje cijene mogu se postići ako povedete nekog lokalca sa sobom.
Navodno da najgore prolaze Skandinavci i Japanci, zašto ne znam.
Evo kako to otprilike izgleda...



Ulaz u Petaling Street


Svaka druga zgrada (ako ne i češće!) u KL-u ima u nazivu riječ Menara (menara = toranj).
Kako već rekoh opsjednuti su neboderima i tornjevima.
Ipak, jedan je toranj poslije Petronasa posebno poznat.
To je Kuala Lumpur Tower, zapravo televizijski toranj, ali ujedno i vrlo zanimljiva građevina.
Evo kako on otprilike izgleda...



KL Tower (nažalost ne vidi se cijeli zbog zgrade ispred njega)


Toranj je visok 421m, a na visini od 282m nalazi se rotirajući restoran iz kojeg se pruža fenomenalan pogled na grad.
Pokušala sam ponešto i uslikati, iako nije bilo lako kroz staklo.











Na ulazu su nas dočekali svirci, ipak je to bilo svečano primanje...





Na tornju postoji i vidikovac, tako da ne morate nužno posjetiti restoran da biste uživali u prekrasnom pogledu na grad.


Malezijska valuta je malezijski ringit.
Odnos US dolara i MR je cca 1 : 3,5.
Novčanice su u apoenima od 1, 5, 10, 20, 50 i 100 ringita, a 100. dio ringita zove se sent.
Na svim papirnatim novčanicama nalazi se slika njihovog prvog premijera.
Evo kako izgledaju petica i jedinica.



Prednja strana



Stražnja strana


Petica je posebno interesantna zbog dijela sa prozirnom folijom.

Na svakoj kovanici nalazi se cvijet hibiskusa koji je zaštitni znak Malezije.
Nisam slikala kovanice, ali sam zato slikala hibiskus.



Cvijet hibiskusa


Ima ga posvuda i stvarno je lijep za vidjeti.
S obzirom na to da je Malezija poznata po hibiskusu ne čudi da im je on nešto kao nama crveno-bijele kockice.

Za danas je dosta, i previše, nastavljam sutra, ima toga još!