Ne bi čovjek rekao iz ovih mojih opisa, ali u Kuala Lumpur sam išla poslovno.
Događaj radi kojega sam išla tamo odvijao se u ovoj zgradi.

Kuala Lumpur Convention Center (KLCC)
Nešto takvoga bi i nama dobro došlo.
Velike novce, osim na običnom, Malajci ubiru na kongresnom turizmu.
Napravili su ovaj veliki konvencijski centar u kojem se istovremeno može odvijati više velikih skupova, koji ima sve potrebne dodatke i koji je smješten u tzv. Zlatnom trokutu, odnosno u blizini svih važnih mjesta u KL-u.
Skupi hoteli, nekoliko velikih shoping centara i visoka platežna moć takvih gostiju garantiraju dobru zaradu.
Ono što je posebno zanimljivo nalazi se u podrumu ovoga zdanja, a to je veliki akvarij.
Još jedna od stvari za koje mi nije jasno zašto ih mi nemamo.
U akvariju se mogu vidjeti životinje i ribe iz svih dijelova Malezije, planinskog, kišnošumskog, oceanskog...
S obzirom da nije dozvoljeno slikanje s blicom, a životinje su stalno u pokretu i nisu mi neke slike, ali tek toliko da dobijete dojam...

Kameleon

Tarantula

Raža

Nautilus
Ulaznice se prodaju kao lude, svaki dan dolazi hrpa ljudi, a naravno postoji i more suvenira koje možete kupiti kao uspomenu na ovo mjesto.
Također postoji mogućnost slikanja s pojedinim životinjicama.
Kao pravi turist ni ja nisam odoljela, pa sam se uslikala s malenim klokanom.
Tu sliku ipak ne ćete vidjeti. Klokan mi nije dao odobrenje da je objavim.
Čega još ima u Maleziji?
Ima palmi, cijele šume palmi.
I naravno da to koriste, proizvode i izvoze palmino ulje.
Ima cvijeća i zelenila.
Na svakom koraku, čak i tamo gdje je sami beton i čelik.
Toliko toga imaju da, gdjegod to mogu, stavljaju cvjetne aranžmane.
Najčešće su zastupljene orhideje, ali ima svega.



Pogled na ovo drveće natjerao me je da pomislim što li tek imaju u kišnoj šumi kad ovakvo nešto imaju usred grada i naravno požalim što nisam stigla otići i vidjeti divljinu...


Što se tiče noćnog života u Kuala Lumpuru on je prilično bogat.
Postoji cijela jedna ulica ispunjena kojekakvim barovima gdje možete lumpati cijele noći.
Ono čega nema u Maleziji su striptiz barovi i go-go plesačice.
Njihova vjera to ne dozvoljava.
Ali će vas (muške!) u svakom baru, pa čak i na ulici, napadati mlade dame i nuditi "masaž".
Navodno su prilično zgodne, napadne i vrlo vjerojatno zaražene.
Pa tko voli nek izvoli.
"Masaž" će vam noću na ulici ponuditi čak i takstisti, samo nisam sigurna da li u svojstvu "masera" ili svodnika.
Što se tiče prijevoza, najbolje je koristiti taksi.
Kuala Lumpur navodno ima najnižu službenu taxi tarifu u svijetu, no svakako morate inzistirati da taksist upali taksimetar jer vas u protivnom može vožnja itekako skupo stajati.
Razbojnika i sličnih pojava u KL-u uglavnom nema pa se možete mirno šetati ulicama, pazeći pritom na eventualne džepare ako ste u gužvi i kradljivce torbica na motorima.
To su rijetke pojave, ali ih je ipak bolje imati na umu.
To bi bilo to o Kuala Lumpuru. Ako mislite da sam vam rekla sve, gadno se varate, ovo što sam ja ispričala je samo djelić. Dakle, ako ste kanili ići tamo, svakako preporučam!
Ono što ću vam još staviti ovdje je obećani bonus track...
Putrajaya (čitaj: Putradžaja)
(putra = princ, po njihovom prvom premijeru – onom liku s novčanica koji je bio princ; jaya = uspješno)
Putrajaya je umjetno stvoreni instant grad, koji je rađen planski kao buduća prijestolnica Malezije.
Nešto po uzoru na Brasiliu, Camberru i sl.
Zamišljen je kao administrativno središte, u koje će biti preseljena cjelokupna državna administracija.
Radi se o velikom kompleksu u kojem se vodilo računa da 40% budu zelene površine, a ostalo građevine.
Izgradnja i kompletno uređenje bi trebalo biti završeno do 2012.
Zasad su tamo preselili sultanovu palaču, premijerovu palaču, neka ministarstva, palaču pravde i sl.
To još uvijek nije službeno glavni grad jer još nije preseljen parlament.
Predviđeno je da se tamo presele i sva diplomatska predstavništva, a izgrađene su i stambene zgrade za zaposlenike i one koji žele tamo živjeti, naravno sa svim popratnim sadržajima (vrtići, škole, bolnice...).
Projekt je bio zahtjevan. Arhitektima koji su radili plan tek treći nacrt je bio usvojen.
Evo kako izgledaju neki dijelovi Putrajaye.



Prvo što su nam tamo pokazali bila je ova ogromna džamija izgrađena u centralnom dijelu Putrajaye koji je svojevrsni otok napravljen na umjetnom jezeru i spojen s 8 mostova s ostatkom Putrajaye.
Džamija prima odjednom cca 15000 vjernika, a mi smo mogli ući samo u dvorište (ulaz u samu džamiju zabranjen je nemuslimanima), a čak i za dvorište mi žene smo se morale dostojno urediti. Evo kako je to izgledalo.

Ne moram ni reći kako mi je ugodno bilo ispod sintetičkog plašta koji je prije mene nosio tko zna tko, na temperaturi od 36 stupnjeva...
p.s. pogodite koji roza-batman sam ja...
Na odlasku iz džamije na daljnji obilazak, iz autobusa sam ugledala mladence pa sam ih pokušala uslikati jer su bili jako zanimljivi.
Slika nije neke kvalitete jer je slikana kroz staklo i zumirana i ne vide se svi detalji no ipak se vidi ponešto...

Hodali su okolo s fotografom i slikavali se.
Nisu ni slutili da ih slika još jedan "fotograf", a još manje da će završiti na nečijem blogu.

Premijerova palača
Najvažnija osoba u Maleziji je premijer.
On je taj koji žari i pali.
Kralj, predsjednik i sultani (Malezija je podijeljena na stejtove iliti nešto kao županije, a svaki state ima svog sultana) su samo fikusi.

Stambene zgrade za namještenike

Jedan od 8 mostova kojima je onaj središnji dio – "otok" povezan s ostatkom.
Svaki od 8 mostova kopija je nekog poznatog mosta u svijetu (londonski, pariški, i sl.)

Duž ove avenije smještena su ministarstva i ostale važne institucije

Palača pravde


Impresivno, a opet i nije. Meni barem.
Impresivno je utoliko što zadivljuje rezultat ljudskog truda i rada, a s druge strane nije originalno i nema autohtonost, povijesnu vrijednost, ono nešto...
Stara drvena sojenica na obali oceana me može impresionirati jer je to kulturno i povijesno naslijeđe jednoga naroda, ovo to nije.
Možda jednoga dana bude.
Gotovo pa sam zaboravila napomenuti tj. pohvaliti se, da sam sve priložene slike uslikala svojim novim aparatom kojega sam kupila – pogađate – u Kuala Lumpuru.
Još se navikavamo jedno na drugi, ali čini mi se vrlo neloše zasad...
I tako eto, privela sam kraju ovu priču.
Sutra ponovo letim (što bi tek bilo da ne mrzim avione!?!?)...
Ovaj put u Hamburag među Hamburgere.
S juga na sjever!
Jer ja sam skitnica...
Ostajte mi zdravo!
Post je objavljen 15.12.2006. u 14:16 sati.