Marketing
Selamat datang
Nešto je što ćete čuti na svakom koraku u Kuala Lumpuru i Maleziji.
Znači, dobrodošli!
Pa kad sam već počela s dobrodošlicom red je da kažem nešto i o ljudima.
Malezijci su nevjerojatna mješavina rasa i kultura, ima tu svega, autohtonih Malajaca, Indijaca, Kineza, Indonežana, (ostataka) Portugalaca i Nizozemaca, Engleza, poslovnih ljudi iz Amerike i Europe, Arapa, a onda još i svih mogućih kombinacija svega navedenog.
Rezultat toga je vrlo raznolika populacija.
U svakom slučaju pravilo je da su žene prekrasne, a muškarci ružni, pa dečki, svoje cure/žene slobodno možete poslati tamo na odmor, ili bi možda bolje bilo da odete sami.
Malajci su ponosni na svoju raznolikost, smatraju je svojim bogatstvom i rado je pokazuju.
Ima li boljeg načina za prezentirati vlastitu zemlju i raznolikost njezine kulture i običaja nego plesom...
Sve vezano uz Malajce je šaroliko i živopisno.
Iznimno su srdačni u ljubazni, a osoblje hotela je uslužno do bola.
Ako u jednom danu petnaest puta prođete kraj njih jednako toliko puta će se nasmiješiti, pozdraviti i nakloniti se.
Toliko su dražesni da ćete im velikodušno oprostiti lijenost i usporenost koja je naprosto nevjerojatna.
Nije im za zamjeriti, po takvim vrućinama.
Kad ih nešto tražite nasmiješit će se i reći nema problema, ali riječ odmah može značiti i za nekoliko sati.
Gotovo svi govore engleski što i nije neka prednost jer njihov engleski čak i kad je gramatički savršen, jednako je razumljiv kao i malajski.
Bilo kako bilo može se nekako sporazumjeti, ako ništa, a ono na mišiće.
U pravilu za Hrvatsku nemaju pojma, ali to ne će reći jer su prefini i ne žele vas razočarati, a ako su za Hrvatsku ipak čuli (što još uvijek ne znači da znaju gdje je) u 100% slučajeva je povezuju s imenom Šuker!
Nogomet i imenovani gospodin jedino su po čemu je Malajcima poznata Lijepa naša.
Pa se tako može dogoditi da naletite i na ovakve pojave.
Kol'ko nas ima, jebote kol'ko nas ima...
Hrana u Maleziji bila mi je bolna točka.
Iako volim eksperimentirati i svašta probavati Malajci rabe toliko različitih, intenzivnih začina u hrani, da mi se već nakon nekoliko dana okretao želudac na njihov miris.
Hrana je zapravo odlična, ali na naše nenavikle želudce i nepca nije baš dobro sjedala.
Ono što me je spašavalo je voće kojeg ima u izobilju, a konačno smo se pošteno najeli kad su nas jedan ljubazni naše gore list i njegova žena Kineskinja odveli na morsku hranu napravljenu po Kineski.
Da, naših ima i tamo, ne puno, ali ih ima i uglavnom su vezani uz nogomet, tek ponešto biznis.
Posjetili smo i našu ambasadu i popričali sa ljubaznim ambasadorom i njegovim suradnicima.
Evo kako izgleda dvorište ambasade, ostale slike ipak ne ću staviti (iz razumljivih razloga).
Druga stvar kojom se Malajci ponose, nakon kulturne raznolikosti, je njihova borba za neovisnost.
Kad smo već kod te teme, sljedeće godine, točnije 2007. je 50 godina njihove neovisnosti i godina za posjetiti Maleziju, pa ako ste planirali ići u taj dio svijeta svakako iskoristite priliku.
Cijele godine bit će organizirani različiti događaji kako bi se obilježila njima tako važna obljetnica.
Svojoj borbi i onima koji su u njoj sudjelovali podignuli su nacionalni spomenik koji se nalazi u prekrasnom i svakako impresivnom kompleksu.
Malajci se svojom borbom ponose i to pokazuju i ističu.
Ovakvo što je nama čini se potpuno nepoznato pa bismo mogli štošta od njih naučiti jer na kraju krajeva državu ipak nismo dobili na lotu.
Već sam rekla da je KL grad nebodera i visokih zgrada.
Ima ih stotine.
Ova zgrada lijevo je moj hotel (sa samo 14 katova, pih!)
Neki od njih su poslovne zgrade, neki shoping centri, neki stambene zgrade, a neki hoteli.
No, ni to im nije dosta nego i dalje stalno grade, i uglavnom grade nebodere.
Bauštela na koju je gledao prozor moje sobe, a koja radi 24 sata dnevno
Ima još jedna stvar kojom su Malajci opsjednuti – neka vrsta origamija, samo ne od papira nego od rupčića.
Rupčiće i sve nalik na to slažu u razne oblike – cvjetove, ptice i sl.
Toliko su u to ufurani da čak i wc papir mora biti urešen.
Kad sam već na tariguzu moram napomenuti da u svakom wc-u kraj školjke imaju ovakve naprave...
To je napravica za pranje određenih dijelova tijela, nakon obavljene nužde.
Rekla sam već da je Malezija dominantno muslimanska zemlja, a Muslimani ne koriste wc papir nego se poslije nužde peru.
Ovdje ću povući vodu i završiti za danas.
Ali nije još gotovo.
Bit će još jedan post prije nego ponovo odletim.
Post je objavljen 13.12.2006. u 20:20 sati.