Kad živiš u zemlji blagostanja, u kojoj nema nezaposlenih, sirotinje i inih neželjenih pojava, u kojoj je posječna plaća tolika da nam svaki stanovnik EU zavidi, u kojoj umirovljenici ne znaju kamo s novcima, u kojoj nitko ne zna što je kredit, što je to biti dužan, kad država nema duga nego posuđuje drugima pa živimo od kamata, u kojoj se ne zna što je skandal, afera, nepotizam, korupcija...
Kad živiš u zemlji koju mole da uđe u EU, ali mi ne ćemo jer je to jedna previše nesređena zajednica za nas tako savršene, u kojoj policija prevodi bakice preko ceste jer nema što drugo raditi...
Kad živiš u zemlji čijeg premijera drugi premijeri vuku za rukav da ih primi i udijeli pokoji savjet za tako uspješan rad vlade i oda tajnu blagostanja u državi...
Kad živiš u državi čiji precjednik ne može ni na wc, a da npr. precjednik SAD-a ne utrči u isti i uz pisoar proba namoliti pokoji savjet kako iznaći rješenje za nezavidan položaj SAD-a u Iraku i globalno...
Kad živiš u zemlji koju svako cima za rukav i zivka za dozvolu za bilo koji potez u bilo kojem dijelu svijeta, koju mole da pošalje vojnu pomoć jer neki sukobi inače nikad ne bi bili završeni...
Kad živiš u zemlji koja je top turistička destinacija za koju su aranžmani rasprodani 5 godina unaprijed jer ne dozvoljavamo prevelik broj stranih turista odjednom, prvo se moraju naši ljudi odmoriti, a treba očuvati i prirodne ljepote...
Kad živiš u zemlji u kojoj su žene i muškarci ravnopravni, nema nezbrinute djece, zdravstvena zaštita je savršena, socijalna niti ne postoji jer je nema potrebe za njom, u kojoj tvornice rade punom parom, a izvoz je toliki da više ne možemo ni brojati zaradu...
Kad živiš u zemlji o kojoj svi sanjaju najnezahvalnije zanimanje je biti novinar!
Sva sreća pa premijer ima neke satove, a tu i tamo si neki gradski otac priušti rođendanski striptiz, inače, o čemu bi naši siroti novinari pisali!
Nije im lako! Zbilja im nije lako!