Veliko hvala VIP-u što me je isključio 22.12. i umjesto odmah, uključio tek 28.12.
Hvala mu za sve kune što mi je uštedio, a koje bih potrošila na čestitanje Božića što porukama što pozivima meni dragim ljudima.
Hvala mu i što je tim istim dragim ljudima uštedio sve one kune koje bi potrošili na mene da mi čestitaju Božić što porukama što pozivima.
Jednako tako zahvaljujem VIP-u na svim glupim i bezobraznim odgovorima i neznanju od strane službe za korisnike.
Hvala mu i na tome što je promptno, u samo 6 (slovima: šest) dana uspio riješiti problem i to nakon prijetnji drastičnim mjerama.
Hvala mu i na isprici koju mi nijednom rječju nije uputio.
Hvala mu!
Zašto ne volim Novu godinu?
Zašto mi je to najmrži praznik?
Zato.
Što je pokvarena, lažljiva, obmanjuje.
Zato što daje lažnu sliku da će tog čarobnog, famoznog 01.01. sve biti drugačije, bolje, da će sve nekako krenuti ispočetka i da će sve loše iz prethodne godine nekim čudom nestati, poput starog kalendara koji smo bacili u smeće jer smo mu iskidali sve listove, a na njegovo mjesto stavili novi.
Samo što u životu to tako ne ide.
Život nije kalendar.
I tako.
Svakog 01.01. kad se probudim shvatim da se ama baš ništa nije promijenilo, da je sve loše i dalje loše, da je ono što me muči još uvijek tu, da se ništa nije riješilo preko noći, samo sam prekrižila još jednu godinu u svom životnom kalendaru...
Ma ne, nisam ja to mrzovoljna...
To na mene utječe ovaj mrak!