ponedjeljak, 28.03.2011.
Irska: Tips&Tricks, 2. dio (ture i izleti iz Dublina, zeleni Dublin i klima)
Irska je mala. Po površini je nešto malo veća od Hrvatske. Dublin je na sredini istočne obale i u najudaljenije djelove se može doći autom za cca 4.5 sata. Cijela Irska time postaje dostupna za vikend izlete, a puno djelova za jednodnevne i poludnevne izlete iz Dublina.
Dublin Tours
Dublin ima dobrih walking tours. Nudi ih se dosta. Ja sam isprobala samo jednu kad sam došla. Sve posjetioce šaljem na nju i svi su bili zadovoljni. Tkogod želi čuti dobar dvosatni pregled irske povijesti uz šetnju Dublinom, neka ide na ovu na koju sam išla. Vodiči su ljudi koji su, minimalno, završili studij povijest na Trinityju i zaista odrade sve vrlo zanimljivo. Ima ih i jeftinijih, ali ne znam jesu li dobre kao ova.
Čula sam da je i Literary Pub Crawl jako dobra, ali nikako da odem. Imam je u ovogodišnjem planu 
. Bitno za nju je da svi koji su bili kažu da je samo za one koji su jaki s engleskim i to s irskim engleskim 
.
Vidim da je jako popularna i Viking Splash Tour, ali nisam išla na nju. Sve čekam da me dođu posjetiti neki teenageri koji znaju nešto engleskog i kojima je ovako nešto cool. Prijatelji iz Hrvatske su išli i kažu kako je super te da su im se sinovi jako zabavili. Pretpostavljam da je zabavno i za starije društvo .
Izleti po okolici u mjesta jednostavno dostupna bez auta
Išla sam jednom i na organizirani jednodnevni izlet po okolici (prema Glendaloughu) i mislim da je tako nešto zanimljivo za one koji ne poznaju puno taj dio Irske i nemaju puno vremena. Međutim, kad pogledam što se nudi, ne bih savjetovala odlazak na svaku od tura. Pozitivna strana organiziranih izleta je da je puno jednostavnije sjesti u autobus gdje će vas netko tko zna kraj, odvesti ravno na odredište, a vi ne morate misliti o ničemu. No, s druge strane, ograničeni ste s vremenom i ako vam se nešto jako svidi, nećete moći ostati koliko želite. Dat ću vam par varijanti za izlete u samostalnom aranžmanu pa vi vidite....
Jedino gdje je dobro ići organizirano je Newgrange jer je samo s agencijama osiguran ulaz. Za samostalne posjete vrijedi pravilo "the first arrived, the first served", a broj ulaznica tijekom dana je ograničen tako da možete ostati kratkih rukava.
Bray, Powerscourt, South/North Coast Gardens tour
Jedne od tura na koje ne bih otišla organizirano su one koje se zovu South Coast and Gardens (ima ih nekoliko). Idu pretežno uz obalu Dublina do Braya, onda se dignu na Enniskerry i tamo se pogleda Powerscourt. Ako ste kratki s budžetom, može se sve to vidjeti jeftinije, ali nije cijena razlog zašto ne bih išla, nego mislim da je dublinsku obalu ljepše proći DART-om. Cesta ne ide stalno uz more, a vlak ide i pogled je baš lijep. Naravno da se može izaći na svim ovim mjestima koja se spominju.... treba li baš na svakom... pa ne bih rekla. Dun Laoghaire može biti zgodan za kavicu na suncu (ako ima sunca ), a u Sandycove-u je muzej James Joyce-a.
Znači, umjesto da uplatim ovu južnu turu, ja bih kupila kartu za DART do Braya i tamo prešla na autobus 185 do Enniskerryja. U Brayu mu je prva stanica baš na izlazu iz željezničke. Ne treba skočiti odmah na autobus. Blizu stanice je i plaža sa šetalištem i nizom ... a čega drugoga nego pubova... . Ako ste za talijansku hranu, dobro se jede blizu plaže u Campo dei Fiori.
Powerscourt vrt je lijep i do ulaza se dođe za nekih desetak minuta šetnje od glavnog trga u Enniskerryju. Sama zgrada iznutra meni nije ništa posebno, no za sunčanih dana, jako je lijepo ručati na terasi restorana s pogledom na zelenu okolicu.
Isto kao što je sa South, take se i ova North Coast tura može obaviti lako u svom aranžmanu... Do Malahide DART-om.... Ostalo što je u tim turama obično navedeno je dodano usput da tura traje dulje.... Portmarnock je mjesto uz obalu, može se šetati onuda, ali iskreno, za nekoga iz Hrvatske, nije ništa specijalno. Bull's Island je meni drag za popodnevnu šetnju i praktički je u gradu. To je plaža gdje se odlazi kite surfati....
Šetnje prirodom u okolici Dublina ako ste bez auta
Irska je fantastična za šetnje prirodom, no za većinu destinacija treba imati auto. Međutim, postoje neki djelovi do kojih se jednostavno dođe javnim prijevozom iz Dublina.
Glendalough
Ovo je jedno od meni najdražih mjesta za šetnju blizu Dublina jer oko jezera ima puno označenih puteva, krasnih za planinarenje. Možete ići uz desnu stranu jezera bez ikakvih uspona ili se popeti uz lijevu i uživati u pogledu.
Inače, Glendalogh nije samo zanimljiv zbog lijepe prirode (dio je nacionalnog parka Wicklow), nego i povijesno,...
.Greystones - Bray - Bray Head
Već sam spomenula da se iz Dublina DART-om može doći do Braya, ali neki od vlakova idu jednu stanicu dalje; do Greystones-a. Od tamo možete šetati uz more od Braya po označenom putu. Od stanice treba hodati po mjestu dok se ne dođe na stazu koja počinje na jednoj plaži. Nije je teško pronaći, a povrh toga se uvijek možete osloniti na ljubazne Irce koji će vam spremno pomoći pokazati put (mogla bih napisati post i o tome...). Do Greystonesa i to do plaže gdje počinje ovaj put, možete doći i autobusom broj 84. Udaljenost između Braya i Greystones-a je, mislim, nekih 7 - 8 km i staza nije teška.
Malo prije nego što se u Brayu spusti na plažu, postoji put kojim se penje na Bray Head, brdašce s kojega se pruža pogled na Dublin, njegov zaljev i okolicu. No, nemojte se razočarati ako vam se dogodi što se jednom i meni i ako baš kad se popnete na vrh, dođe hrpa oblaka ....
.Ovo je jedan poludnevni izlet kao što je i onaj u Howth.
Howth
Howth je ribarsko mjestašce na suprotnom kraju zaljeva u odnosu na Bray. Opet DART vozi tamo, a od željezničke stanice preko luke uz kuće se dođe do označenog puta za šetnju uz obalu. Vrlo ga je jednostavno pronaći, ali i velika je vjerojatnost da nećete biti jedini koji idete prema tamo. Od željezničke stanice, preko luke krenetu uz more. Na kraju luke se jedna cesta malo uspinje, prolazite kraj nekih kuća iznad mora i u jednom trenutku ćete ugledati put koji kreće uz more....Šetnja tim poluotokom je posebno lijepa u proljeće kada je prekriven žutim procvalim grmljem sličnim našoj žutiki.
Jednodnevni izleti na zapadnu i sjevernu obalu Irske
Znam da se nude, ali mislim da je to prije svega preveliki štrapac. Za mene su to mjesta gdje treba otići barem na vikend i najbolje je autom. Tako se vidi ona prelijepa Irska iz filmova... I kad ste u Co. Clare i dođete na Cliffs of Moher, meni je najljepše voziti se prema sjeveru po cesti uz obalu.... ako je k tome dan vjetrovit, more je prekrasno.
Ostali izleti
Ima puno drugih mjesta na koja se može otići na jednodnevne izlete, ali do njih sam išla autom tako da ne mogu dati savjete za neko alternativno prijevozno sredstvo. Neka od takvih mjesta su Kilkenny, a nije daleko od njega ni Cashel. Međutim ako ćete se uputiti na jug prema Corku, to vam mogu biti usputne stanice.
Zeleni Dublin
Svi znaju da klima nije jača strana Irske, ali kolikogod se mi bunili na nju ipak nekada ima sunca
. Ono što volim tada napraviti je uzeti kavu (u Buttler's-u - ima ih puno po gradu) i otići u jedan od parkova. St Stephen's (Buttler's je preko puta ulaza na vrhu Graftona) i Marrion (najbliži Buttler's je u Nassau st, a ni Grafton nije daleko) su poznati parkovi jer su u centru. Phoenix park je poznat po ZOO vrtu, ali meni najdraži za šetnju je botanički vrt. Do njega idu autobusi 4, 9, 13A i 83. I ne brinite se za kavu, možete je kupiti u restoranu u parku .Klima
Irska je zemlja u kojoj sam ljeti hodala u čizmama.... Irska sve Mediterance izluđuje sa svojom klimom, ali Irska ne bi bila tako lijepo zelena da nije tolike kiše i Irska ne bi imala besplatnu vodu bez nje.... Ono što ćete najčešće čuti je da ćete u Irskoj u jednom danu doživjeti 4 godišnja doba i to je često točno. Zato savjet za oblačenje je uvijek slojevito, no nikada vam se neće dogoditi da će vam biti prvruće. U Irskoj je 25 stupnjeva strašna vrućina, a temperatura mora u najboljim danima može biti 17.... Sve sam vam rekla
.Drugi savjet vezan uz klimu i oblačenje za odlaske u prirodu je da uvijek imate u torbi nepropusne hlače (možete naći jeftine u Dunnes store ako vam zatrebaju). Nisam ni ja kužila o čemu ljudi pričaju dok nisam doživjela da se najljepši mogući dan u roku od 2 minute pretvori u jaku kišu s tučom i isto to se nakon 20 minuta vrati u onaj prelijepi sunčan dan. Bila sam mokra do kože. Od onda uvijek nosim šuškavac u ruksaku kad idem na planinarenja
. Ja prognozu pratim na Met Eireann i najčešće mi se pokaže točnom. Ne odlazim na izlete u prirodu samo ako najavljuju heavy rain. Jer da me najava mjestimične kiše u Irskoj spriječi od izlaska, nikada ne bih nigdje otišla. I zaista, ako ste spremni sa robom, kratka kiša ne smeta.
Osim što Mediteranci u Irsko nauče da se može odlaziti u prirodu i kad nije savršeno sunce, nauče da se sunce iskoristi sad i odmah
jer oblaci će sigurno doći. Razmaženi smo mi tamo na moru u Hrvatskoj.... ne treba nam trčati za suncem....Što se vremena tiče, Irska je najljepša u svibnju i rujnu.... barem je to bila zadnjih 5 godina...
Nastavak u sljedećem broju....
- 19:58 -
subota, 26.03.2011.
Irska: Tips&Tricks, 1. dio (vodiči, smještaj u Dublinu, prijevoz po Dublinu i okolici, rent a car)
Vjerovali ili ne, ovaj post sam počela pisati u vrijeme kad je nastao thejourney 
, ali nikako da ga završim jer je lista tips&tricks o Irskoj podugačka. Ovih dana mi je sinula brilijantna ideja da to ne mora biti jedan post pa možda ipak jednom završim i ovu sagu i pripomogne barem nekom od onih koji pitaju za savjete prije odlaska u Irsku.
O vodičima za Irsku
Ne znam kako vi, ali ja sam gdjegod da putujem, opremljena vodičima. Kada negdje idem prvi put, volim Eye Witness. Zahvaljujući sličicama mi je lakše skužiti što je što...nekako brže upoznam okolinu. Za Irsku imam nekoliko vodiča i za šetnje po neDublinskom dijelu otoka, izvrsno mi je poslužio Rough Guide. Nikada nisam pogledala irski Loneley Planet iako znam da nam se pokazao izvrsnim za traženje smještaja po Islandu.
Aillwee Cave nije vrijedna skretanja s puta
Ono što sam naučila listajući vodiče na svojim putovanjima je da ih treba znati čitati. Tako sam na svom prvom irskom vikendu na zapadu otišla posjetiti Aillwee Cave. Na internetu je nazivaju 'Ireland's Premier Showcave', a u vodiču piše: "Guided tours visit caverns and bridged chasms, allowing you to marvel at wierd rock formations, numerous stalagmites and stalactites and hibernation chambers of a long extinct species of brown bear.". K tome je ulaznica još koštala 12 €.
Što je hrvatski mozak, navikao na naše i one susjedne jame, pročitao ovdje? Premier, marvel, 12 €.... Ovo mora biti neka ludilo jama! Nije nam bilo teško skrenuti s puta i platiti 24 € za ulaz samo da vidimo to čudo prirode.
Jesu li ono u vodiču pisali o brojnim stalaktitima i stalagmitima?
Ovo su bili jedni od "značajnijih" u nekoliko stotina metara dugačkoj jami...
Bridges of Ross su jako vrijedni skretanja s puta za ljubitelje prirode
S druge strane, jedan od meni najdražih predjela Irske, Bridges of Ross nije spomenut u vodičima koje sam čitala. Ne vjerujem da ne žele da ljudi to vide... Stvarno ne znam zašto ga ne spominju. Možda zbog čeinjenice da nije neuobičajeno da ljudi koji su upuste tamo u plivanje ili ribarenje nekada nastradaju od snage oceana....
Daleko od toga da s ova dva primjera želim reći da vodiči nisu korisni...Ne, ne pa ja uvijek hodam sa svojom knjižicom u ruci ili torbi i ne mogu zamisliti putovanja bez njih. Samo želim reći da sam najbolje preporuke, gdjegod išla, dobila usmenom predajom. I već mi je dugo na pameti da bi bilo zgodno da napišem nekoliko tips&tricks koji bi putnicima namjernicima mogli olakšati boravak u Irskoj.
Smještaj u Dublinu
Recesija je učinila svoje i kad hodam po gradu vidim ispred hotela ponude s popustima, no ne mogu ništa savjetovati o njima jer ih u Dublinu ene koristim
. Međutim, ono što vrijedi uzeti u obzir kao moguću alternativu hotelima, u svakom slučaju su stanovi koji se izdaju na kraće razdoblje. Samo nemojte uzeti zdravo za gotovo kad piše u oglasu da su slobodni za najam. Jedan agent mi je rekao kako ostave tako jer bi im bilo preskupo da ssvaki put povuku kad izdaju i ponovno stave oglas kad je stan slobodan. Zato, provjerite mailom kakva je situacija. Neke od tih stanova možete platiti i karticom, a neke gotovinom ili prijenosom novaca na račun. I da, uvijek probajte spustiti cijenu. Ne, Irci nisu jedan od naroda koji se cjenkaju, ali je sada u vrijeme recesije, jednostavno spustiti, a te agencije uvijek i onako drže previsoke cijene.
Prijevoz po Dublinu
Nakon što ste se smjestili, kao pravi turist, vrlo je vjerorjatno da ćete krenuti u istraživanje. Za to nije loše da znate nešto o prijevoznim sredstvima
.Autobusi su koma...koma u smislu da nikada ne znate koliko ćete čekati bez obzira na vozni red. Zato vam je bolje smjestiti se u centru. No, zlu ne trebalo, ovdje vam je Dublinbus site. I ako ga planirate redovito koristiti, pogledajte karte koje vrijede nekoliko dana. Karte se kupuju u News agent dućanima (Londis, Centara...).
Tri stvari su bitne o vožnji autobusima u Dublinu:
- Ako nemate prethodno kupljene kartice koje sam spomenula, morate imati sitniš i to točno ili više nego što karta košta. Cijena karte ovisi o broju stanica, a vozač će vam reći koliko je ako vi ne znate. Ako ste ubacili više novaca, neće vam vratiti novce, nego dodatnu kartu na kojioj piše koliki je Refund. S tim morate ići po povrat u Dublin office u O'Connell Street (ulaz je malo iznad Henry St).
- Ako vozaču ne mašete dok ste na stanici, može se lako dogoditi da neće stati
.- Ako mu ne zvonite na vrijeme dok ste u autobusu, može vam se lako dogoditi da prošišate svoju stanicu
jer ne staju ako im se ne zvoni ili maše. Olakotna okolnost je da će vam vozač viknuti gdje je stanica na kojoj morate izaći ako mu na ulazu kažete da ne znate gdje je to.I usput, čvrsto se držite i budite spremni na nagla kočenja.
Tramvaj u Dublinu se zove LUAS. Postoje 2 linije. Na njih se može osloniti pa ako ste smješteni na tim linijama, prijevoz će biti OK. Jedino nemojte uzeti zdravo za gotovo kada u oglasima piše: "blizu LUAS-a" jer nekada je blizu zračnom linijom, a u stvari treba dosta hodati do prve stanice.
Treće prijevozno sredstvo Dublina je DART. To je vlak koji ide uz obalu i jednako je dobar kao i LUAS u smislu pouzdanosti. Pokriva i Dublin i okolicu. I za njega možete kupiti dnevne i tjedne karte koje koštaju manje nego pojedinačne.
I na kraju taxi koji su, naravno, najskuplji, ali ako zatreba, jednostavno ih je uhvatiti. Taxiji koji primaju 6 osoba, znaju naplatiti neki dodatni fee kada voze više od 4 osobe. Nemojte me pitati zašto
.Prijevoz za aerodrom
Aerodrom je dobro povezan s Dublinom.
Taxi je jedna od varijanti i uvijek ih ima.
Postoje i autobusi koji voze između aerodroma i grada i staju na malo stanica. Ovisno o tome u koji dio grada idete, trebat ćete drugi autobus. Najviše toga pokriva Aircoach. Karta u jednom smjeru je 8€, a povratna je 14€. Ovisi koliko osoba ide, kada je više ljudi zajedno, onda se isplati ići taxijem jer će taxi do centra doći cca 20 - 25 - južnije 30.... ovisi gdje idete naravno. Do nedavno je vozio i autobus Patton Flyer, ali sam nešto čitala da im je zamrznuta dozvola.
Postoje i standardna autobusne linije gradskog autobusa koje staju na puno više stanica i idu za aerodrom. Te nisam koristila tako da ne mogu ništa reći osim da se na tako što ne bih usudila računati na polasku jer kao što sam rekla, na Dublin bus se čovjek ne može osloniti. Dublin bus ima i te neke Airlink autobuse koji su jeftiniji od Aircoacha, ali ni to nisam koristila...
Hop-on hop-off autobusi
Kao i većina gradova, i Dublin ima hop-on hop-off autobuse. Čula sam neke koji su bili zadovoljni s tom turom, ali meni nema puno smisla u Dublinu. Centar je mali i sve se može lijepo prohodati. Najudaljenije točke gdje autobus ide su Phoenix Park i Guinness Storehouse koji je 20-ak minuta šetnje od O'Connell mosta i za lijepog dana, baš je zgodna šetnja do tamo uz Liffey. Skrenete unutra negdje kod Victoria Quay, a i vidjet ćete s Liffey gdje je Guinness...
Što se Phoenix parka tiče, bolje je skočiti na lokalni autobus pa više šetati po parku.
Rent a Car
Rent a car je puno jeftiniji nego u Hrvatskoj....što nije teško.
Sve ove godine sam najviše uzimala auto kod Thrifty jer su bili najjeftiniji i usluga je bila dobra. No, unatrag godinu dana, počeli su zaračunavati neke dodatne naknade u stilu Ryanair-a pa više nisam bila tako sretna s njima.
Europecar je isto obično dosta dobar po cijeni i zadnje sam rentala od njih.
Neke od ovih agencija su nekada imali policy da moraš vratiti prazan rezervoar, a oni ti ga daju punoga, što je najobičnija krađa. No, u zadnje vrijeme nisam naletila na takve.
Svi zaračunavaju dodatnu naknadu za odlazak u Sjevernu Irsku.
To je to za početak....Nastavak u sljedećem broju....Malo ću napisati o turama i jednodnevnim izletima u Dublin co.
- 23:45 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.03.2011.
Veseli Montpellier
Kad bih stari dio Montpelliera opisala samo prema arhitekturi, ogriješila bih dušu.
Neki dan sam i zaključila kako je to grad u kojem baš puno dižem pogled na zgrade...
To je jedan od onih gradova koji ima ono nešto svoje što ga čini živim...
Montpellier ima dušu.
On je prije svega jedan veseo grad.
Montpellier je i kreativan grad...
Bio je takav u srednjem vijeku kad je bio pun obrtnika i trgovaca, a takav je i sada. Ljudi puno
prodaju što sami izrađuju; nakit, keramiku, hranu.....
Ima puno dučančića, kafića i restorančića uređenih s puno duha.... i povrh svega, veselo.
Živo je...
Uz blizu 140 km biciklističkih staza, jako je cycling friendly pa je bicikla postala moje omiljeno prijevozno sredstvo.
Atmosfera je opuštena...
No, meni je u Montpellieru bitno da prevladava vedar duh.
Na kraju krajeva, savršenstvo ne postoji.....
- 22:45 -
petak, 18.03.2011.
Postoji jedan drugi Japan u mojoj glavi
U mojoj glavi se smjestio Japan kojega sam doživjela prošle godine.
Taj je potpuno drugačiji od slika katastrofe koje su preplavile svijet. Taj Japan je prelijep, zanimljiv i svatko bi poželio otići tamo. Taj Japan je potpuno suprotan od ovoga iz kojega zapad bježi i zbog tih slika u mojoj glavi, u mojim očima ova katastrofa postaje još veća.
Dok sam bila tamo, došla sam u kontakt s ljudima, ne-Japancima, koji su beskrajno zaljubljeni u tu zemlju i ne smije im se reći ništa loše o njoj. Branit će sve što je japansko svim silama. Takav odnos nisam srela prema nijednoj drugoj zemlji u koju sam putovala. Pomalo je nevjerojatan, ali s druge strane razumijem kako se može dogoditi fascinacija zapadnjaka tom toliko različitom i prelijepom zemljom.
Ja nisam jedna od tih iako mi je Japan jako prirastao srcu i svakome ću preporučiti da ode tamo. Svakome ću preporučiti da barem jednom ode tamo u jesen. Trešnje u cvatu su poznate, ali mnogi ne znaju koliko je lijepa i jesen. Japanci, naravno znaju i jednako kao što odlaze promatrati ljepotu trešnjina cvijeta, odlaze promatrati jesenje boje. Naravno, navikli su na njih pa im reakcija nije onakva kakvu sam ja imala kad sam vidjela niz od stotina metara crvenih japanskih javora uz autocestu. Naravno, razlog razlici u reakciji nije samo ovaj kojega sam navela. Dio razloga leži i u razlici između japanske i mediteranske naravi . Vjerojatno je to i glavni razlog zašto bi mi bilo pomalo teško zamisliti dugoročni život tamo.
U moru svih ovih slika tuge, evo malo ljepota japanske jeseni.
http://www.google.co.jp/intl/en/crisisresponse/japanquake2011.html
All funds received will be sent to the Japanese Red Cross Society donation account and will be distributed directly among those affected by the earthquake and tsunami.
Drugim riječima, od ovoga nitko ne uzima PDV kao što čujem da se uzima na račun uplata preko telefona dostupnog u Hrvatskoj.
- 09:45 -
četvrtak, 17.03.2011.
"Stvarno mi je žao zbog ovoga..."
Dok sam bila u Japanu, pričala sam nešto o ugodnim, zabavnim razgovorima koje sam vodila s mojim Japancima. Stvarno mi je bilo lijepo tamo i najozbiljnije sam mislila kad sam rekla da ću se vratiti još barem 2 puta; jednom u ljeti da se popnem na Fuji i jednom u proljeće da vidim trešnje u cvatu.
Zbog svega lijepoga što sam tamo proživjela i zbog dragih ljudi koje sam tamo upoznala, teško mi je gledati što se događa. Na sreću, moji Japanci su u Tokiju i okolici pa im kuće nisu porušene.
Mislila da sam prošla fazu iznenađivanja kad su oni u pitanju, ali sam danas opet na trenutak ostala bez riječi i sa smješkom na ustima.
Njihova smirenost i prihvaćanje nekih životnih stvari kakvima jesu, bez pogovora, su se pokazali i prije tako da se ne čudim kad vidim da unatoč svemu, nastavljaju raditi kolikogod je moguće kao da se ništa nije dogodilo. Ostaju spavati u uredu ako vlak ne vozi, nađu načina doći na posao iako veze vlakom nisu normalizirane i provode sate i sate na putu. Ne tuže se. Nastavljaju živjeti i kažu mi da potres nije tako strašan kao cunami.
Mala digresija; u Rijeci i u Dublinu, običan snijeg zaustavi sve. Ne mislim da smo zato lošiji ljudi. Samo smo drugačiji i nepripremljeni na nepogode.
Tako, pričam danas s prijateljicom Japankom i pitam kako je u Tokiju i okolici s radijaciojom.
Kaže mi da je što se njih tiče, još uvijek u redu jer ona živi 300 km južno, a ured je udaljen 360 km od elektrane. Na to doda: "Problem će biti jedino ako ne uspijemo zaštitit reaktore. No, to neće biti problem samo za nas, nego i za cijeli svijet. Stvarno mi je žao zbog ovoga... Nadam se da ćemo uspijeti riješit sa što manje negativnog utjecaja na ostale zemlje.".
Tu sam ostala zabezeknuta.
U svoj ovoj katastrofi, ona se ispričava ostatku svijeta za nered.
Nadam se da će i sljedeći Dan kulture dječica kroz ulice Tokija veselo crtati najdulju sliku na svijetu .
Isto tako se nadam da će svi, a posebno oni koji imaju moć odlučivanja, čuti opomenu prirode kako nismo jači od nje.
http://www.google.co.jp/intl/en/crisisresponse/japanquake2011.html
- 00:42 -
.
